REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-335/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja B. Š., iz B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba S. D. Š., radi invalidske mirovine, 4. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/21-03/05073155472, URBROJ: 341-99-06/2-21-9700 od 22. veljače 2022., te radi priznavanje tužitelju prava na invalidsku mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedice 100% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-141-02/20-03/05073155472, URBROJ: 341-07-06/2-20-6947 od 13. prosinca 2021., tužitelju je, u svojstvu hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI), od 13. siječnja 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koje je posljedica 30% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% izvan tih okolnosti, uz ostale prateće odluke. Tužitelju je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti izvorno priznato počevši od 20. listopada
2014., zbog bolesti. Izvršnim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo od 28. veljače 2020. tužitelju je priznat status HRVI IX. skupine s 30% oštećenja organizma stalno, po osnovi bolesti PTSP-a, nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: 141-02/21-03/05073155472, URBROJ: 34199-06/2-21-9700 od 22. veljače 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Svoju odluku tuženik je, u osnovi, utemeljio na utvrđenjima da su oba stupnja stručnoga medicinskog vještačenja tuženika suglasna da kod tužitelja postoji prethodno navedeni omjer uzroka invalidnosti (potpunog gubitka radne sposobnosti).
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, upire na medicinsku dokumentaciju za koju smatra da ide u prilog njegovu traženju, vještačenje provedeno u upravnom postupku drži nepravičnim i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prije sudjelovanja u Domovinskom ratu, tužitelj je bio mlada i potpuno zdrava osoba. U borbenom sektoru je u pogibeljnim situacijama proveo 1.613 dana, te je vidljivo da su svi njegovi zdravstveni problemi nastali kao posljedica ratnog angažmana. Od bolesti zadobivene u Domovinskom ratu počeo se liječiti odmah iza sudjelovanja u Domovinskom ratu, a po osnovi te bolesti priznat mu je i status HRVI uz oštećenje organizma od 30%. Prvostupanjsko tijelo vještačenja procijenilo je da je tužiteljev invaliditet 70% posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon čega je taj omjer neosnovano promijenjen na štetu tužitelja. Raspravno dodaje da mu je kao udio uzroka invalidnosti povezan s ratnim angažmanom trebalo biti priznato najmanje 50%. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika i da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju prava na invalidsku mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedice 100% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, naglašava da se osporavano rješenje temelji na pravilno provedenome institucionalnom vještačenju i dodatno napominje da obrazloženje drugostupanjskog rješenja sadržava grešku u pisanju u pogledu utvrđenog omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti u prvostupanjskom postupku. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, i u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 29. lipnja 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama je sporna činjenica omjera uzroka potpunoga gubitka radne sposobnosti tužitelja između uzroka koji jesu odnosno nisu povezani sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ta je činjenica stručno- medicinske naravi i određuje se prema pravilima medicinske struke.
8. Usto, budući da je činjenica omjera uzroka invalidnosti isključivo medicinske prirode, utvrđivanje tog omjera ne može se bazirati na samome trajanju angažmana u borbenom sektoru, niti je riječ o obliku valoriziranja doprinosa konkretnoga hrvatskog branitelja obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Općenito u mirovinskom osiguranju, ali i u drugim upravnim područjima, u predmetima povezanima sa zdravstvenim posljedicama sudjelovanja u ratu, vrijedi da sam po sebi nije od utjecaja navod stranke po kojem je prije sudjelovanja u ratu bila potpuno zdrava. Što je taj protek vremena od ratnih zbivanja duži, sve je manje relevantno zdravstveno stanje hrvatskog branitelja u razdoblju prije ratnog angažmana, a veća je vjerojatnost da je do zdravstvenih tegoba došlo uslijed mirnodopskih uzroka, prije svega starenja. Na koncu, da bi, prilikom utvrđivanja omjera uzroka invalidnosti, pojedine bolesti bile povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, nije dovoljno da postoji općenita medicinska mogućnost te veze, već se uzrok invalidnosti utvrđuje konkretno i individualno.
9. Tužitelju je status HRVI priznat po osnovi bolesti PTSP-a. Na rješavanje ove vrste predmeta nije od utjecaja postotak tjelesnog oštećenja u kontekstu priznatog statusa HRVI. Različiti su, naime, medicinski kriteriji, kao i svrha njihova propisivanja, u različitim javnopravnim socijalnim sustavima – obveznome mirovinskom osiguranju, obveznome zdravstvenom osiguranju, socijalnoj skrbi, te pri odlučivanju o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Unutar svakog od tih četiriju sustava provode se zasebna institucionalna vještačenja odlučnih stručno-medicinskih činjenica, prema kriterijima propisanima za konkretni sustav, radi odlučivanja o pravima koja međusobno imaju bitno različita obilježja.
10. Osporavano rješenje tuženika temelji se na nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka (drugostupanjskog tijela vještačenja) od 18. veljače 2022. godine. Prema tom nalazu i mišljenju, kod tužitelja su posrijedi trajne promjene osobnosti koje su posljedica kroničnog PTSP-a (povezanog sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu), dok je aktualno dominantniji povratni depresivni poremećaj s psihotičnim simptomima i blaža kognitivna disfunkcija.
11. Sud ne nalazi da je nalaz i mišljenje od 18. veljače 2022. nesukladan Uredbi o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba). Odlučne stručno-medicinske činjenice, na kojima je utemeljena tuženikova odluka, tužitelj u ovome sporu nije osnovao osporio.
12.Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 4. srpnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
