Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

28. Kzd-3/2020-19

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. M., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-164/2019-33 od 16.listopada 2019., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku I. Š.. B. – M. T., okrivljene M. M. i braniteljice I. O., odvjetnice iz O., 4.srpnja 2022. objavio je, a 28.lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. okrivljena M. M., …..

k r i v a  j e

što je

u vremenskom razdoblju od siječnja do listopada 2019., u O., B. 4, kao majka djeteta M. M. iako svjesna da rješenjem Općinskog suda u Osijeku R1 Ob-233/2015 od 11. siječnja 2016. otac S. P. ima pravo na susrete i druženja s djetetom ponedjeljkom od 16,30 do 18,30 sati, četvrtkom od 17,00 do 19,00 sati, te subotom i nedjeljom od 16,00 do 19,00 sati, a blagdanima i rođendanima naizmjenično prema dogovoru roditelja u trajanju od četiri sata, te da kao majka i zakonska zastupnica djeteta ima obvezu omogućiti susrete i druženja djeteta sa ocem, unatoč tome nije dozvoljavala ocu da vidi dijete, nije odgovarala na njegove pozive, nije odgovarala na SMS poruke radi dogovora o preuzimanju djeteta, nije dozvoljavala da otac dođe po dijete u vrtić, te je takvim svojim ponašanjem kroz duže vremensko razdoblje onemogućila realizaciju susreta i druženja oca i djeteta,

dakle, spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11.

III. pa se okrivljena M. M. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

od 6 (šest) mjeseci

a uz daljnju primjenu čl. 56.st.2. i 3. KZ-a/11 okrivljenoj M. M.

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način što se kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljena M. M.. vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08 okrivljena M. M. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 500,00 kn na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, optužnicom broj KMP-DO- 164/2019 od 16. listopada 2019., optužilo je okrivljenu M. M. da je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvana da se očituje da li se smatra krivom za počinjenje terećenog kaznenog djela okrivljena M. M. očitovala se da se ne smatra krivom.

3. U svojoj obrani okrivljena M. M. navela je da nije točno ovo za što ju se tereti. Naime, nije točno da je na bilo koji način onemogućavala ocu djeteta kontakte s djetetom. Naime, kontakti su se u početku odvijali prema presudi, a kada se zaposlila, onda to više nije bilo moguće, te su se dogovarali oko kontakata. Tu su sudjelovali i njeni roditelji oko primopredaje djeteta, jer je radila u smjenama. I danas je teško kontakte vršiti po presudi, već se oni i dalje dogovaraju i sve je uredu. Nikada oštećenik za sve vrijeme do danas nije tražio nikakvu izmjenu o kontaktima djeteta, nije imao niti razloga, jer se kontakti cijelo vrijeme odvijaju uredno, sada čak i više nego što je napisano u presudi. Osim njenih roditelja u primopredaji djeteta sudjeluje i njen sadašnji partner, koji je s njima od 2019. Znalo se dogoditi u više navrata dogoditi, pa i u terećenom razdoblju, da okrivljenik jednostavno nije došao po dijete, a nije javio razloge, te su morali uskakati njeni roditelji da ona ne mora izostajati s posla. Tijekom veljače 2019. dijete bilo hospitalizirano i ona je zvala oštećenika, ali se on nije pojavio, također je bilo i drugih situacija kada je dijete bilo bolesno, pa je ja zvala njegovog oca, ali on se nije tada pojavljivao. Oštećenik i ona se međusobno dogovaraju putem poruka i slično o načinu viđanja djeteta, a ona osobno o tome vodi evidenciju upravo da ne bi bilo ovakvih situacija. Evidenciju vodi po ostvarenom kontaktu, a dogovaraju se unaprijed za termine.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke D. H., D. M. i G. S.. Pročitani su iskazi oštećenika S. P. i svjedoka I. M., te je pročitano rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ob-233/2015, zahtjev za ovrhu, preslike komunikacija, dokumentacija Centra za socijalnu skrb, medicinska dokumentacija, rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ob-20/2019.

5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu.

6. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Svjedok oštećeni S. P. naveo je da unazad dvije godine, točnije od studenog 2019. su kontakti sa djetetom u redu. Osim što okrivljena ne dozvoljava da dijete prespava kod nje i ako za to sve postoje svi uvjeti, a također i želja djeteta. To je bio njihov usmeni dogovor i od tog dogovora nema problema, dok je ranije bilo puno problema oko viđanja djeteta. Naime, okrivljena je branila kontakte s djetetom pogotovo preko ljeta, kada je odlazio raditi, znala je promijeniti broj telefona, tako da se nije mogao ni javiti djetetu. Tražio je nadzor Centra koji je bio određen od 27.svibnja 2016. do 27.svibnja 2017. i tada je bilo sve uredu, a čim je nadzor prestao, opet isti problemi. Podnosio je i ranije kaznene prijave protiv okrivljene zbog neviđanja djeteta, ali je iste povlačio, jer mu je onda dozvolila viđanje djeteta. Nikako nije imao mogućnosti ni načina da priđe svom djetetu, kada ju je nazvao, prijavila ga je za uznemiravanje. Pokrenuo je i ovrhu radi viđanja djeteta koja je još u tijeku. Susreti po odluci su se odvijali neko vrijeme i to onako kako je bilo propisano odlukom, dok su se za vrijeme nadzora odvijali kako su odredili u nadzoru, a i po dogovoru. Ovršni postupak je pokrenuo otprilike kad i ovaj postupak, a M. je tada imala 5 ili 6 godina. Do tada nije pokretao, ali je podnosio kaznene prijave, koje je povlačio jer je povjerovao okrivljenoj da će mu dati dijete, ali ga je ona prevarila. Nije više vjerovao okrivljenoj na riječ, pa je pokrenuo postupke radi ostvarivanja svog prava na viđanje djeteta. U Centru su ga i ranije savjetovali da pokrene ovršni postupak, ali nije odmah pokretao, jer je vjerovao okrivljenoj i htio je to riješiti mirnim putem.

8. Svjedok G. S. je u svom iskazu navela da o svim njenim saznanjima postoji opsežna dokumentacija, te ponavlja da su roditeljima izricali razne mjere pomoći, koje baš i nisu polučile svrhu, jer se isti nikako nisu mogli dogovoriti. Točno je da u razdoblju od siječnja do listopada 2019. majka nije postupala po odluci, odnosno nije omogućila ocu susrete s djetetom kako je bilo određeno odlukom. Okrivljena je bila upozorena od strane Centra na posljedice takvog postupanja i upozoravali su ju da je bitno za dijete, dok je tako malo, da počne noćiti kod oca. Dijete je sada sedam godina i prema njihovim saznanjima, još uvijek nije noćila kod oca. Ne može se sjetiti da li je od strane oštećenika pokretan postupak za izmjenu sudske odluke o viđanju djeteta, ali da vjerojatno nije, jer bi Centar onda bio upućen u taj postupak.

9. Svjedok I. M. je navela da ima saznanja o kontaktima djeteta s ocem i zna da cijelo vrijeme su se kontakti odvijali uredno, što po presudi, a što po njihovom dogovoru. Naime, kad se okrivljena zaposlila, onda su se dogovarali oko termina viđanja djeteta i nikada mu okrivljena nije onemogućavala kontakte s djetetom. Kada je promijenila broj telefona, uredno mu je dala broj. Kada su se okrivljena i bivši partner znali posvađati, onda je on njoj počeo prijetiti da će ju prijaviti da će opet kontakti morati biti po presudi, te je zbog toga sve pokrenuto, a ona ne vidi razlog zašto, jer je dijete više bilo s ocem, nego što piše u presudi. Sudjelovala je i sama oko primopredaje djeteta i to uglavnom vikendima, jer je okrivljena radila, a preko tjedna je to ona radila. Okrivljena je živjela s djetetom u njihovom zajedničkom domaćinstvu, a bilo je i situacija kada otac nije došao po dijete, iako ga je dijete čekalo. Bilo je i situacija kada je okrivljena predavala dijete ocu i kada je dijete bilo bolesno, jer je smatrala da se i otac treba znati snaći u takvim situacijama. Bilo je jednom prilikom kada je dijete bilo hospitalizirano zbog želučanih tegoba i otac nije došao u bolnicu, to je bila veljača 2019. Zna da je nakon toga otac prorijedio svoja viđanja s djetetom, misli da je rekao da je bio u Austriji jedno vrijeme pa ga nije bilo, nije se uopće javljao niti odazivao na pozive i poruke. Viđanja oca s djetetom teku uredno od ljeta 2019. kada su se oni sve dogovorili i napravili svoj plan viđanja djeteta. Taj plan su oni napravili, da se svi mogu izorganizirati i da sve to može funkcionirati i da ne bude više problema. Zna da otac nikada nije tražio nikakvu promjenu odluke o viđanju djeteta, jer ne vidi ni razlog za to kad je sve dobro funkcioniralo. Nije joj poznato da bi otac djeteta radio sezonske poslove, naime oni su njemu znali reći da mora naći posao, on je malo radio, uglavnom nije i nema saznanja da li on uopće radi. Zna da dijete nije prespavalo kod oca od siječnja 2019 iz razloga jer tako nije ni određeno presudom.

10. Svjedok D. H.. je naveo da mu je poznata situacija oko predmetnog događaja. Naime, upoznao je okrivljenu u siječnju 2019., te su u vezi i ona nikada nije branila, niti osporavala viđanje djeteta s ocem. Čak štoviše, zna da je viđao dijete i više nego što je bilo potrebno. Čini mu se da je sve ovo pokrenuto zbog njegove ljubomore, jer je vidio iz nekih njegovih poruka da se on htio pomiriti s okrivljenom. Već negdje na početku njihove veze je primijetio da se oštećeni počeo agresivno ponašati i prijetiti oštećenoj raznim institucijama. To se događalo iz ljubomore, jer je on došao u njen život, a oštećeni se s tim nije mogao pomiriti. Situacija je sada normalna, oštećeni je valjda prihvatio tu činjenicu, dalje viđa dijete kako se oni dogovore. Znao je i svjedok ponekad sudjelovati u primopredaji djeteta, predati dijete ocu, ili ga preuzeti od njega. Nije točno da je okrivljena onemogućavala tijekom 2019. viđanje djeteta s ocem, redovno je sve omogućavala. Okrivljena i oštećeni imaju dogovorene dane kada oštećeni viđa dijete i to sve uredno funkcionira. Oni o tome vode evidenciju i to od 2020. godine kad se to sve smirilo. Od 2019. oštećeni nikada nije pokazao namjeru da bi tražio izmjenu odluke o viđanju djeteta.

11. Svjedok D. M. je naveo da mu je poznata situacija, obzirom su okrivljena i dijete živjeli kod njega u tom razdoblju. Zna da je ispočetka oštećeni viđao dijete prema odluci, a kada se okrivljena zaposlila i radila u smjenama, onda su se okolnosti promijenile. Naime, tada su se njih dvoje dogovarali o terminima viđanja djeteta i to se sve odvijalo prema njihovom dogovoru. Nije točno da bi okrivljena branila oštećenom da viđa dijete, čak je on dijete viđao i više nego što je bilo određeno odlukom. Čak su i supruga i on, dok su radili, njemu davali dijete da čuva. Kada su se njih dvoje dogovorili, S. je došao po dijete. Bilo je dostava slučajeva kada su se dogovorili, ali oštećeni nije čak ni došao po dijete niti se javio. Supruga i on su imali saznanja kada oštećeni treba doći po dijete i kada treba vratiti dijete. Mogu reći da su okrivljena i oštećeni imali problema međusobnih već od samog starta, on je bio dosta ljubomoran i kad mu nešto ne bi bilo pravo odmah bi se prijetio, nikoga nije htio slušati. Oštećeni nikada nije tražio izmjenu odluke o viđanju djeteta, smatra da za to nije bilo potrebe jer je viđao dijete više nego što je bilo potrebno. Naime, kada se okrivljena zaposlila oštećeni je još više imao obavezu biti s djetetom. Kad je okrivljena našla novu ljubavnu vezu onda su tek nastali problemi jer oštećeni to nije vjerojatno mogao prihvatiti i samo se prijetio, a znam da se htio i pomiriti. Nikada prije nije pokretao nikakve postupke. Zna da su okrivljena i oštećeni imali popis odnosno evidenciju po kojoj vode viđanje djeteta. Sada su kontakti i dalje uredni i dalje se odvijaju prema dogovoru kako se oni dogovore.

12. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljene M. M., sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je imenovana okrivljenica počinila kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njezinu kaznenopravnu odgovornost.

13. Obranu okrivljenice u kojoj ista poriče počinjene terećenog kaznenog djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud drži neistinitom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti.

14. Naime, okrivljenica je bila dužna postupati po odluci Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-233/2015 od 11. siječnja 2016. po kojoj otac S. P.. ima pravo na susrete i druženja s djetetom ponedjeljkom od 16,30 do 18,30 sati, četvrtkom od 17,00 do 19,00 sati, te subotom i nedjeljom od 16,00 do 19,00 sati, a blagdanima i rođendanima naizmjenično prema dogovoru roditelja u trajanju od četiri sata. Okrivljenica je bila svjesna ove odluke i svoje obaveze postupanja po istoj, ali unatoč tome, provedbu je svjesno onemogućavala.

15. Da je okrivljena M. M.. počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret upravo na način opisan u izreci presude, nesporno je utvrđeno iz iskaza ispitanog oštećenika S. P. koji je jasno naveo da su kontakti od studenog 2019. njega sa djetetom uredni, a do tada je okrivljenica branila i nije dozvoljavala kontakte, te je oštećenik podnosio kaznene prijave, prijedlog za ovrhu, te se obraćao i za pomoć Centru za socijalnu skrb.

16. Iskaz oštećenika S. P.. u cijelosti je potkrijepljen i iskazom ispitane djelatnice Centra za socijalnu skrb G. S. koja je jasno navela da je točno da okrivljenica u razdoblju od siječnja do listopada 2019. nije postupala po odluci, odnosno nije omogućila ocu susrete s djetetom, a kako je bilo određeno ovrhom, te je bila upozoravana od strane Centra na posljedice takvog postupanja.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka S. P. i G. S., smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitno međusobno sukladnim.

18. Uvidom u presliku komunikacije M. M. i S. P. putem SMS poruka putem aplikacije Viber i Messenger razvidno je kako otac S. P. višekratno poziva okrivljenu M. M. da mu omogući susrete i druženja s djetetom, što ista odbija, odnosno isto uvjetuje plaćanjem uzdržavanja.

19. Uvidom u zapisnik Općinskog suda u Osijeku u predmetu Ovr Ob-20/2019 od 26. lipnja 2019. razvidno je nesporno da je oštećeni S. P. pokretao ovršni postupak protiv okrivljene M. M., a radi ostvarivanja kontakata i viđanja djeteta.

20. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka I. M., D. M. i D. H., smatrajući da ovi svjedoci svojim iskazima nastoje pogodovati obrani okrivljenice. Naime, svi navedeni svjedoci u bitnom suglasno navode kako je okrivljenica poštovala odluku suda, kako su se kontakti u terećenom razdoblju uredno odvijali, a što je potpuno suprotno iskazu oštećenika, a pogotovo djelatnici Centra za socijalnu skrb koja je kao nadležna osoba koja je postupala upravo radi neostvarivanja kontakata djeteta sa ocem, jasno navela da je okrivljenica svjesno kršila svoju obavezu. Da je sve bilo u redu kako ovi svjedoci iskazuju, onda zasigurno ne bi bilo uključivanja Centra za socijalnu skrb, a kome se oštećenik obraćao za pomoć i upozoravanja okrivljenice o posljedicama svoga postupanja. Također ne bi oštećenik sigurno pokretao ovrhu radi viđanja djeteta, da nije bilo onemogućavanja od strane okrivljenice. Stoga iskaze navedenih svjedoka sud ne prihvaća, obzirom su isti neistiniti, subjektivni i nevjerodostojni, te usmjereni jedino na pogodovanje okrivljenici.

21. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljena M. M. do sada nije kazneno osuđivana.

22. Iz svega naprijed navedenog, sud smatra da su se u radnjama okrivljene M. M. ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11, stoga ju je sud za ovo kazneno djelo i oglasio krivom. Okrivljenica je bila svjesna svojih postupanja, dakle postupala je sa namjerom da kroz duže razdoblje onemogući realizaciju susreta i druženja oca sa djetetom.

23. Naime, sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je okrivljena M. M.. počinila kazneno djelo za koje se tereti, budući je iz analize svih provedenih dokaza kako ista u razdoblju od siječnja do listopada 2019. godine onemogućavala susrete i druženja djeteta s ocem, a na način da ocu nije odgovarala na pozive i poruke, zbog čega je otac, kao zakonski zastupnik djeteta oštećenika pokrenuo postupak ovrhe radi ostvarenja osobnih kontakata s djetetom.

24. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenice, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljena počinila kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činila, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

25. Na taj način sud je od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da okrivljenica do sada nije kazneno osuđivana, dok otegotno nije našao ništa odlučujuće.

26. Cijeneći naprijed navedene olakotne, a odsustvu otegotnih okolnosti, sud je okrivljenu M. M.. za navedeno kazneno djelo, na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

27. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okrivljenu M. M. postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okrivljenoj, na temelju članka 56.KZ/11, izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljena u vrijeme provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

28. Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenu M. M. može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija.

29. Sud je mišljenja da je upravo izrečena kazneno pravna sankcija prema okrivljenici adekvatna težini kaznenog djela, te stupnju krivnje okrivljenice, te je mišljenja da će dovoljno utjecati na istu da više ne čini nova kaznena djela.

30. Obzirom je sud okrivljenicu oglasio krivim, obvezao ju je na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 500,00kn, a temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4.srpnja 2022.

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na KMP-DO-164/2019

2. okrivljena M. M.

3. branitelj okr. I. O., odvjetnica iz O.