Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1059/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz S., OIB:…., zastupane po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika O. š. S. iz S., OIB:…., radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu tužiteljice podnesenu protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5016/2021-8 od 16. srpnja 2021., 4. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 5016/2021-8 od 16. srpnja 2021. u odbijajućem dijelu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.671,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose specificirane u toj točki izreke od dospijeća do isplate, u točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose,a u točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2021. do isplate, a u preostalom dijelu je zahtjev očigledno odbijen.

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke narečene presude, u odbijajućem dijelu, žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da joj sud prvog stupnja neopravdano nije priznao trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost, uz obrazloženje da je podneskom zatražila dostavu određene dokumentacije,ali da nije podnijela prijedlog za mirno rješenje spora.Osporava takav zaključak suda te navodi da je u podnesku od 11. ožujka 2021. pozvala tuženika na mirno rješenje spora kako bi se bez sudskog postupka izvršio obračun razlike u plaći nastale na temelju pogrešno izračunate osnovice i dodatka na osnovicu. Smatra da je sud očitom omaškom previdio da je istim zahtjevom zatražila i dostavu dokumentacije i da se spor riješi mirnim putem izvan suda.

4. Predlaže stoga u pobijanom dijelu rješenje o trošku preinačiti i dosuditi joj daljnji trošak sastava podneska u iznosu od 625,00 kn, te obvezati tuženika na nadoknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 468,75 kn.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je, odlučujući o zahtjevu tužiteljice za nadoknadu parničnog troška, pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te s tim u svezi odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa) te je pravilno ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska kojeg je uputila tuženiku prije podnošenja tužbe (11. ožujka 2021.).

7. Naime, prema odredbi čl. 151. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (st.1.), a parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (st. 2.). Prema Tbr. 26. Tarife odvjetniku pripada pravo na nagradu za sastavljanje podneska i zahtjeva za zaštitu prava u postupku pred poslodavcem, dok prema Tbr. 28. Tarife, odvjetniku pripada nagrada za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po postojećim, zakonskim propisima prije sudskog ili upravnog postupka, kao što su primjerice po zahtjevu za naknadu štete protiv države ili općine, protiv osiguravajućih društava, poduzeća, socijalnog osiguranja i drugih pravnih osoba.

8. U konkretnom slučaju tužiteljica je zahtijevala razliku u plaći protiv tuženika kao svog poslodavca, a za podnošenje takvog tužbenog zahtjeva nije propisana potreba prethodnog pokretanja postupka pred poslodavcem. Naime, prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 I 98/19 - dalje ZR), zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

9. Stoga valja zaključiti da podnesak kojim se tužiteljica obratila poslodavcu prije podnošenja tužbe ne predstavlja podnesak koji je bio potreban u povodu ove parnice, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a kada je u tom dijelu odbio zahtjev tužiteljice.

10. Na žalbene navode tužiteljice valja odgovoriti da je za ishod ovog postupka neodlučno što je sud prvog stupnja ocijenio da je podneskom od 11. ožujka 2021. u osnovi zatražena dostava određene dokumentacije te da se ne radi o zahtjevu za mirno rješenje spora, jer i u ovom potonjem slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na nadoknadu troška sastava tog podneska iz razloga koji su obrazloženi.

11. Kako sud prvog stupnja nije počinio ni neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st.2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije priznat trošak preko iznosa od 4.218,75 kn potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

12. Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 4. srpnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan