Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni Broj:12 Gž R-17/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz M., OIB:... zastupane po punomoćniku K. P. odvjetniku iz R., protiv tuženika D. Z. P. G. Ž., R., OIB:..., zastupan po punomoćniku D. K.-A., odvjetniku u O. društvu K., K. i partneri d.o.o. u R., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-784/2020-9 od 13. travnja 2022., dana 4. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-784/2020-9 od 13. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.361,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na svakomjesečno navedeni iznos počevši od 16. siječnja 2016. do 16. veljače 2017. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je nepobijanim rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 938,70 kn.

2. Protiv citirane presude, tuženik izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, - u daljnjem tekstu ZPP-a) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova tuženiku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima ispitivanjem pobijane presude u smislu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. kao i onih bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, iste nisu utvrđene. Pobijana presuda suprotno žalbenim navodima jasna je, razumljiva, nema proturječnosti između onoga što se u presudu navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i onoga što se u razlozima presude navodi o tim ispravama i iskazima danim u postupku, uz napomenu da dokaz bilo čijim i bilo kakvim iskazom (stranaka, svjedoka) tijekom postupka nije ni proveden. Nisu osnovani navodi tuženika niti u dijelu u kojem se upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora u ovoj parnici zahtjev je tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011.) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Temeljem rezultata dokaznog postupka tijekom kojeg je izvršen uvid u svu po strankama dostavljenu dokumentaciju, time da stranke drugih dokaza nisu ni predlagale u bitnome je utvrđeno:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, na poslovima zdravstveni tehničar-laborant,

- da su Vlada RH i svih 8 S.1 (S. , N. N. s , S. z, S. H. l. s

.  H. H. s. ) sklopili 23. 2  3

5  6

7,  8  9

studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum/2006.) kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti S.1 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009) na način da je čl. III. ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS-a) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, dok je čl. II. st. 1. istog ugovoreno da se s danom potpisa navedenog Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto,

- da su Vlada RH i S.1 sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka/2011., sa time da je ostao neizmijenjen čl. II. st. 1. Dodatka/2009.,dok je čl. III. istog Dodatka, sadržajno ostao isti u dijelu gdje je ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto. Odredbom čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ugovoreno je trajanje istog na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., pri čemu su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od dana potpisivanja pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast

BDP manji od tri posto,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu, odnosno izmijenila čl. III., koji glasi: „osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno za 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama“,

- da su Vlada RH i S.1 koji su potpisali prethodno navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka/2009., u čl. II. navodi se da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast te utvrđuju da se primjena čl. IV. st. 5.Izmjena i dopuna

Dodataka/2011. odgađa do 31. prosinca 2013.,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.,

- da je visina osnovice u tijeku 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn,

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 - dalje: TKU/12), koji čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Odredbom st. 4. istog članka, navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak/2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum/2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

8. Polazeći od prethodnih utvrđenja, osnovano je stajalište prvostupanjskog suda da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

8.1. Obzirom na navedeno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice tako da je istoj dosudio zatraženi iznos od 5.361,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO), sukladno izračunu tuženika.

9. Žalbom tuženik osporava valjanost Odredbe čl.III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. jer da Izmjene i dopune Dodatka/2011 nisu potpisane od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma, te da su donesene na nezakoniti način jer ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici. Smatra i da je sud pogrešno ocijenio pretpostavke za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn te da je do promjene povećane osnovice moglo doći tek od 1. siječnja 2019.

10. Odredbom čl. 2. Zakona o plaćama javnih službenika (NN 27/01,39/09 - dalje: ZPJS-a), propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i S1 , a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

10.1. Tužiteljica svoj zahtjev prema tuženiku temelji na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima DZS-a, te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

10.2. Odredbom. čl. III Izmjena i dopuna Dodatka/2011. izmijenjen je čl. III. Dodatka/2009., tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Spomenuti članak je sastavni dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno čl. 2. ZPJS-a temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i S.1 , te čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10 - dalje:TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka/2009., te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, kao i čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 - dalje: TKU/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka/2009., te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Nadalje čl. 51. st. 4. TKU/10 je bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak/2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum/2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12. Prema navedenom za zaključiti je da Izmjene i dopune Dodatka/2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i S1 28. prosinca 2012. usvojili ranije spomenuto Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka/2009. radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. Sukladno rečenom, protivno tumačenju tuženika, stav je i ovog suda da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

11. Iz prednje navedenog pogrešne su žalbene tvrdnje tuženika vezano za usklađivanje pariteta, tvrdeći da je prema podacima DZS-a, BDP Republike Hrvatske, promatran na tromjesečnoj razini „realni tromjesečni BDP“ u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno sa trećim tromjesečjem 2014., što znači da je uskladba prema čl. III. - V. Izmjena Dodatka/2011., trebalo odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje (do 2019.). Suprotno tumačenju tuženika, iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS RH proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn, a odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., budući je čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. Prednji stav potvrđuje i stajalište VSRH zauzeto u presudi br.Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u kojoj se navodi da su se uvjeti za primjenu čl.III. Izmjena i Dopuna dodatka sporazuma od 26. listopada 2011. (IDDS/2011) ispunili 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015.

12. Nisu utemeljeni navodi tuženika ni u dijelu u kojem smatra da ga Sporazum na koji se poziva tužitelj ne obvezuje iz razloga jer nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma. Tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, s time da je utvrđeno da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. U prilog pravilnosti prednje navedenog, govori i stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž-13/02 prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz Odluke Vrhovnog suda RH Revr- 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Također ovdje valja napomenuti i to da ni jedan od potpisnika Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama, a osobito Vlada Republike Hrvatske nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

13. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući da je zbog djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 938,70 kn čime je on uspio u ovom sporu u omjeru od 14,9 % sud bio dužan za taj postotak umanjiti dosuđeni trošak tužitelju temeljem čl. 158. st. 1 ZPP-a. Točno je da odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a na koju se poziva tuženik propisuje da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka. U konkretnom slučaju tužiteljica je glede osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti dok je jedino u pogledu visine s obzirom na djelomično povlačenje tužbe uspjela u odnosu od 85,10% što znači da je njezin uspjeh u ovoj parnici 92,55% (100% glede osnove i 85,10% glede visine podijeljeno sa 2 daje uspjeh od 92,55%), dok tužena glede osnove nije uspjela, a glede visine kako i sama navodi u omjeru od 14,9% što znači da je njezin uspjeh u ovom sporu 7,45%, a prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi. Obzirom je uspjeh tužene svega 7,45% zbog kojeg uspjeha nisu nastali posebni troškovi to je ovaj sud suglasan sa tuženik tužiteljici nadoknadi cjelokupne troškove postupka pravilno po sudu pravog stupnja obračunate temeljem odredaba ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zbog navedenog valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke prvostupanjske presude.

14. Obzirom da su žalbeni navodi tuženika ocjenjeni neosnovanim, a kako ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a isto tako prema već prethodno obrazloženom utvrđeno je da je taj sud pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu, 4. srpnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.