Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-609/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz K. S. OIB..., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. D. P. iz K. G. OIB .., 2. M. P. iz K. G. OIB .., zastupanog po privremenom zastupniku M. B., odvjetniku iz S., 3. E. P. (rođ. B.) iz K. G. OIB..., 4. M. B. iz S, OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz S., 5. M. B. iz K. G. zastupanog po privremenom zastupniku D. T., odvjetniku iz S. i 6. M. K., ranije B. iz S., OIB .., zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz S., radi naknade štete, rješavajući žalbu 5. tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi- 884/12 od 20. ožujka 2019., 4. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 5. tuženika M. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-884/12 od 20. ožujka 2019. u odnosu na tog tuženika.

II. Odbija se zahtjev 5. tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 18.692,30 kn sa zateznom kamatom tekućom počev od 4. svibnja 2011. do isplate, dok je točkom II. izreke odlučeno da su tuženici dužni nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 8.674,50 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 5. tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Žalbenim navodima ističe da 5. tuženik nije bio stranka u kaznenom postupku iz kojeg razloga da svoju odluku ne može temeljiti na utvrđenjima iz tog postupka kako u odnosu na odgovornost 5. tuženika, tako i u odnosu na visinu štete. Navodi da iz rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. KM-39/12 od 28. svibnja 2012. proizlazi da 5. tuženik nije odgovoran za štetu koji je počinio njegov sin (4.tuženik) budući da je nakon razvoda roditelja 4. tuženik živio isključivo sa majkom. Osporava visinu dosuđenog iznosa štete.

4. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode 5. tuženika, a zatražila je i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba 5. tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 18.692,30 kn koju je tužiteljica pretrpjela kao vlasnica obrta B., kada su maloljetni 1. tuženik, 4. tuženik i B. B. 3. svibnja 2011. zajednički i dogovorno iz trafike u vlasništvu navedenog obrta ukrali artikle u toj vrijednosti.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da iz spisa Općinskog suda u Splitu Km-39/12 proizlazi da je rješenjem od 28. svibnja 2012. tada maloljetnim D. P., B. B. i M. B. izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora te posebna obveza da se ispričaju oštećenoj tužiteljici budući da su u noći 2/3 svibnja 2011. u vremenu od 23:30 sati do 05:45 sati u K. L. u nakani da se okoriste, a nakon što je dva dana prije B. B. došao u trafiku B. u vlasništvu tužiteljice te iskoristivši nepažnju djelatnice otvorio prozor, na način da je bravu na prozoru stavio u položaj otvoreno, došli do trafike te su M. B. i D. P. kroz ranije otvoreni prozor ušli u unutrašnjost, dok je M. B. ostao vani paziti da netko ne naiđe, pri čemu su iz unutrašnjosti kioska ukrali 89 šteka cigareta, 27 komada čokolade Milka, 2 DVD-a te 450,00 kn pologa, čime su oštetili tužiteljicu za iznos od 18.692,30 kn. Nastavno je utvrdio da iz iskaza svjedoka I. R. i A. B., sestre i oca tužiteljice, suglasno proizlazi da je neposredno nakon štetnog događaja tužiteljica napravila inventuru i utvrdila visinu štete.

9. Stoga je sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 1051. u vezi s člankom 1056. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) i 93. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13) kojom je propisano da roditelji imaju pravo i dužnost odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Odluku o troškovima postupka donio je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona, pa ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva 5. tuženik jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

12. Žalitelj u žalbi sadržajno navodi da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje smatra dokazanima, ocijenivši provedene dokaze svakog zasebno, kao i sve dokaze zajedno.

13. Usvojivši tužbeni zahtjev tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Odredbom članka 1051. stavak 3. ZOO-a je propisano da maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, dok je odredbom članka 1056. stavak 4. ZOO-a propisano da roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

16. Odredbom članka 1057. ZOO-a je propisano da je ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova odgovornost solidarna.

17. Odredbom članka 1107. stavak 1. ZOO-a je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

18. Budući da u ovom postupku nije ni bilo sporno da su maloljetni D. P., B. B. (u odnosu na kojeg je tužba povučena) i M. B. zajednički počinili predmetnu krađu i time tužiteljici prouzročili štetu i da tijekom postupka određenim navodima nije osporavana ni visina štete, pravilno je sud prvog stupnja primjenom citiranih odredbi ZOO-a obvezao 1. i 4. tuženika kao sudionike te ostale tuženike kao njihove roditelje da tužiteljici solidarno naknade prouzročenu štetu, visinu koje žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio.

19. To što ovdje žalitelj nije sudjelovao u kaznenom postupku u kojemu je njegov sin proglašen kazneno odgovornim za nastalu štetu u utvrđenom iznosu ne dovodi u pitanje utvrđenje suda koje se temelji na sadržaju te pravomoćne kaznene odluke jer se u tom predmetu ne odlučuje o kaznenoj odgovornosti ovdje žalitelja već o kaznenoj odgovornosti njegovog sina M. B. koji je sudjelovao u tom postupku a parnični je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

20. Odgovornost ovdje žalitelja kao roditelja za nastalu štetu, kako je naprijed navedeno, temelji se na odredbi članka 1056. stavka 4. ZOO-a kojom je propisano da roditelj odgovara za štetu koju prouzroči drugom njegovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njihove krivnje. Dakle, roditelji odgovaraju po kriteriju presumirane krivnje, što znači da je na njima teret dokaza, da bi se oslobodili odgovornosti za štetu, da je šteta nastala bez njihove krivnje a pojam krivnje vezan je za standard pažnje. Budući da ovdje žalitelj tijekom postupka nije tvrdio ni dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje, žalbena tvrdnja da nije odgovoran za štetu koji je počinio njegov sin jer da je nakon razvoda roditelja živio isključivo s majkom predstavlja novu činjenicu koja se po prvi puta u žalbi ne može isticati (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

21. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja o pogrešno utvrđenoj visini štete. Sud prvog stupnja je pravilno utvrđenje o visini štete temeljio na pravomoćnoj presudi kaznenog suda jer je u činjeničnom opisu kaznenog dijela navedeno da je tužiteljici nastala šteta u ovdje utvrđenom iznosu dok žalitelj kao ni ostali tuženici određenim navodima to utvrđenje tijekom postupka nisu doveli u pitanje.

22. Budući da je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti, pravilna je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i odluka o troškovima postupka koja određenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

23. Slijedom navedenog neosnovani su svi žalbeni navodi i odbijena je žalba 5. tuženika i presuda suda prvog stupnja je u odnosu na tog tuženika potvrđena pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Budući da 5. tuženik nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste odbijen je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a jer nije riječ o trošku potrebnom za vođenje parnice.

25. Presuda suda prvog stupnja u odnosu na 1., 2., 3., 4. i 6. tuženika kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 4. srpnja 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar