Poslovni broj: UsI-3110/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja E. u. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenica P.J.V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. i P. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z., radi komunalne naknade, dana 4. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-03/125, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 19. kolovoza 2021. II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363- 03/2019-02/2736, URBROJ: 251-13-01/01-2019-01 od 16. listopada 2019., tužitelju je za razdoblje od 8. ožujka 2019., pa nadalje utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor, površine 275,48 m2 u Z., u iznosu od 8,26 kuna po m2, što iznosi 2.275,46 kuna mjesečno.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-03/125, URBROJ: 531-07- 01-02/03-21-2 od 19. kolovoza 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da mu je prvostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2019., obveza utvrđena retroaktivno od 8. ožujka 2019. Smatra neosnovanim stav tuženika kako rok iz članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu nije prekluzivan rok, kao i da nije bitno da se rješenje o visini komunalne naknade donese u tekućoj godini te da se ne radi o retroaktivnosti. Navodi da su mu povrijeđena i ustavna prava, odnosno odredba članka 14. stavka 2. Ustava RH. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-3384/2005. Također osporava i pravilnost utvrđenja visine obveze.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i naloži vraćanje iznosa od 2.784,10 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama. Potražuje i trošak upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
7. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelju predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 16. listopada 2019., utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor površine 275,48 m2 u Z., u iznosu od 8,26 kuna po m2, što iznosi 2.275,46 kuna mjesečno, pozivom na odredbu članka 100. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18 i 110/18).
9. Prema odredbi članka 17. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 49/19, dalje: Odluka), iznos komunalne naknade se obračunava po četvornome metru (m²) obračunske površine nekretnine, na način da se pomnoži vrijednosti obračunske jedinice(B) koeficijenta zone (KZ) i koeficijenta namjene (Kn).
10. Primjenjujući naprijed navedeno na konkretan izračun, tužitelju je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno utvrđen ukupan mjesečni iznos komunalne naknade budući umnožak parametara iznesenih u obrazloženju osporavanog i prvostupanjskog rješenja pomnožen s ukupnom površinom predmetnog poslovnog prostora, doseže upravo onaj iznos komunalne naknade koliki je utvrđen prvostupanjskim rješenjem.
11. Nadalje, odredbom članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18 i 110/18), propisano je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenoga prostora, poslovnoga prostora, garažnoga prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenoga građevnog zemljišta.
12. Odredbom članka 100. stavka 2. navedenog Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijemu su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkoga tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu.
13. U odnosu na prekluzivnost roka iz članka 100. stavka 2. ZKG-a, ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje izneseno u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (Us-6983/2002., Usž-4243/21 i dr.), prema kojem iako prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade do 31. ožujka tekuće godine, isto nije prekludirano za donošenje takvog rješenja. Ovo iz razloga jer su sredstva komunalne naknade, namjenska sredstva za financiranje obavljanja određenih komunalnih usluga koje koriste svi obveznici komunalne naknade te se obavljanje tih komunalnih djelatnosti ne može dovesti u pitanje prekluzivnim rokom za izdavanje rješenja o visini komunalne naknade.
14. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
15. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu kako je to i tužitelj izričito u tužbi i zatražio (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
16. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u točki I izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.
16. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 4. srpnja 2022.
Sutkinja
Meri Dominis Herman, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
