Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-445/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužitelja L. OIB: …. iz V. G., kojega zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. S. OIB: … iz Z., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. D. Ž., B. & A. iz Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2018. poslovni broj Psp-146/2018, dana 4. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika F. S.. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2022. poslovni broj Psp- 146/2018, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza na dijelu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk.ul.br. 4184 k.o. G., označene kao zkč.br. 2986/96, koji se posjed izvršavao na onom dijelu navedene nekretnine koji se proteže od javne prometnice preko iste nekretnine pa do skladišta tužitelja koje se nalazi na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk.ul.br. 7704 k.o. G., označene kao zkč.br. 2986/2566, i to time što je tužitelja u potpunosti isključio iz posjeda navedenog prava prolaza na način da je na nekretnini označenom kao zkč.br. 2986/96 k.o. G. uzduž granice iste s nekretninom označenom kao zkč.br. 2986/2566 k.o. G. smjestio teretni kontejner zeleno-plave boje s jedne te crvene boje s druge strane, kojim je postupanjem tužitelju onemogućen pristup s javne prometnice skladištu tužitelja koje se nalazi na nekretnini označenoj kao zkč.br.2986/2566 k.o. G., trasom koja vodi preko nekretnine označene kao zkč.br. 2986/96 k.o. G.

II. Zabranjuje se tuženiku da ubuduće čini smetanje opisano u st. I. izreke ovoga rješenja ili slično smetanje.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.900,00 kn sa zateznom kamatom od 12.3.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u 15 dana."

2. Protiv gornjeg rješenja žali se tuženik zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka pogrešne, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, uz prijedlog da se rješenje preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

5.1. Da iz iskaza svjedokinje V. V., jedne od prodavatelja nekretnine tuženiku, sud nije posebno ocjenjivao jer ona o odlučnim okolnostima za ovaj spor nema saznanja, s obzirom na to da je samo otprilike znala gdje je ta parcela, tamo je rijetko odlazila, nije znala je li itko prolazio preko te parcele ili je koristio i ni sa kim o tome nije razgovarala niti joj se itko u vezi s time obraćao.

5.2. Da nije sporno da je tužitelj suvlasnik i suposjednik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovoga suda u zk. ul. 7704 k.o. G. kao zkč. br. 2986/2566 i da je tuženik vlasnik i posjednik susjedne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovoga suda u zk. ul. 4184 k.o. G. kao zkč.br.2986/96. Sporno je, je li tužitelj u korist svoje nekretnine kao povlasne bio u posjedu prava stvarne služnosti preko tuženikove nekretnine kao poslužne, a ako jest je li tuženik počinio smetanje toga posjeda.

5.3. Da iz zapisnika o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Ž. M. od 13. rujna 2018. sud utvrđuje da je na nekretnini tuženika postavljen teretni kontejner zeleno/plave i crvene boje čime

je

onemogućen

pristup

do

nekretnine

tužitelja,

odnosno do skladišta tužitelja koje se nalazi na tužiteljevoj nekretnini. Postavljanje kontejnera potvrdio je i zakonski zastupatelj tuženika Z. P u svome iskazu. On je ustvrdio da je u kolovozu 2018. kupio nekretninu i ušao u posjed, nakon toga je postavio ogradu (stupiće), koje je tužitelj uklonio, zbog čega se već vodi jedan spor, a nakon toga je postavio i kontejner o kojemu je riječ u ovome postupku. Tuženik nije osporio da je kontejner postavljen 30. kolovoza 2018. Iz navedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik 30. kolovoza 2018. postavio na svoju nekretninu kontejner opisan u tužbi i time onemogućio prolaz preko svoje nekretnine do nekretnine tužitelja i to do njegovoga skladišta.

5.4. Da iz iskaza zakonskog zastupatelja tuženika sud je utvrdio i da je tuženik prije postavljanja kontejnera i ograde uočio da se prolazi preko njegove parcele. Odgovorio je da su "svi živi tamo prolazili, i auti i pješaci", a potvrdio je da su prolazili i kamioni, da su se parkirali kupci, da se taj put koristio na razne načine. Stupiće (koji su predmet drugog postupka) postavio je da zaštiti svoje vlasništvo, a tužitelj ih je uklonio, nakon čega je postavio kontejner, koji je u međuvremenu uklonio jer za njega više nema potrebe, da je prije postavljanja stupića, kontejnera i ograde pregovarao s tužiteljem koji je predlagao da tuženiku plaća naknadu za korištenje zemljišta, no do dogovora nije došlo.

5.5. Da i iskazi svjedoka I. Š. i D. J., vozača kamiona koji su dostavljali robu u tužiteljevo skladište, potvrđuju da su to činili preko nekretnine tuženika, spornim putem, jer im je direktna dostava kamionom iz Ulice D. do tužiteljevog skladišta moguća samo na taj način zbog postojanja rampe na inače visokom rizolu. Ove je činjenice utvrdio i sud na očevidu. Naime, iako je moguće prići tužiteljevom skladištu i drugim putem, to se ne može učiniti kamionom bez prelaska visokog rizola. Svjedoci Š. i J. tvrde da su zbog toga kamion parkirali, a robu dostavljali noseći palete. Međutim, u ovom sporu nije odlučno postoji li za tužitelja alternativni put, već ima li tužitelj posjed prava služnosti te nastavno je li tuženik počinio smetanje toga posjeda.

5.6. Da iz ranije navedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelj u korist svoje nekretnine kao povlasne uživao posjed prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika kao poslužne za pristup svome skladištu u smislu čl. 16. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) da je to činio nesmetano i godinama prije nego što je tuženik kupio svoju nekretninu i ušao u posjed. Iz iskaza zakonskog zastupatelja tuženika jasno proizlazi da je on za tu služnost znao jer je vidio da se njegova nekretnina koristi (i) na taj način te s tuženikom prije postavljanja spornog kontejnera pregovarao oko plaćanja naknade za takvo korištenje.

5.7. Prema tome, tužitelj je bio posjednik prava služnosti prolaza i provoza na tuženikovoj nekretnini putem od javne prometnice (Ul. D.) do tužiteljevog skladišta, kao što je opisano u izreci ove odluke. Iz iskaza svjedoka I. Š. utvrđeno je da je to pravo tužitelj uživao za svo vrijeme kroz koje je taj svjedok dostavljao robu za Lidl, a to je po njegovom iskazu bilo od 2011. Pritom je neodlučno što ovo pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige. Tuženik je svjesno, znajući za činjenicu da tužitelj uživa ovo pravo, nakon nepostizanja dogovora oko plaćanja, postavio predmetni kontejner koji je tužitelju dalji prolazak onemogućio. Time je počinio smetanje posjeda iz čl. 20. st. 1. i 2. ZVDSP-a, a ne koristio se dopuštenom samopomoći, kao što tvrdi.

5.8 U posesornoj parnici pruža se zaštita prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, po čl. 22. ZVDSP-a bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj bio u posjedu prava opisane služnosti i da je tuženik 30. kolovoza 2018. počinio smetanje posjeda. Ponašanje tuženika, suprotno njegovim tvrdnjama, ima karakter samovlasnog smetanja jer je radnja poduzeta bez tužiteljeve suglasnosti i znanja (čl. 20. ZVDSP-a) i tužitelj opravdano po čl. 21. ZVDSP-a traži zaštitu svog prava. Zato je zahtjev tužitelja osnovan. S obzirom da i iz iskaza zakonskog zastupatelja tuženika i stanja utvrđenog na očevidu proizlazi da je predmetni kontejner u međuvremenu uklonjen, sud je usvojio zahtjev tužitelja kojim je utvrđen čin smetanja i zabranjeno tuženiku da ubuduće čini takvo ili slično smetanje, bez nalaganja uspostavljanja posjedovnog stanja kakvo je bilo prije postavljanja kontejnera. Prijedlog tuženika da se ovaj postupak prekine do donošenja pravomoćne odluke u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2326/18 radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva između istih stranaka u obrnutim ulogama odbijen je jer odluka u tom postupku ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u posesornoj parnici.

6. Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. istog članka na koju se ukazuje u žalbi, jer odluka nema nikakvih proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te iz točke 8. jer tužitelj bjelodano ima stranačku sposobnost što ne treba povezivati s aktivnom legitimacijom jer od toga ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a ne dopuštenost tužbe.

7. Isto tako, ni činjenično stanje nije manjkavo utvrđenog, kako se to također navodi u žalbi, naime, tijekom prvostupanjskog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj od 2. siječnja 2018., kada je tuženik kupio spornu nekretninu čest. zem. 2986/96, do kolovoza 2018. bio u posjedu prava stvarne služnosti kolnika do svog skladišta na čest. zem. 2986/2566 k.o. D., kada je početkom kolovoza 2018. tuženik nekretninu ogradio stupićima, da se tužitelj poslužio samopomoći tako što je 20. kolovoza 2018. uklonio stupiće te da je tuženik potom 30. kolovoza 2018. postavio kontejnere na sporni put i onemogućio tužitelju provoz i prolaz.

8. Kako je tužba podnesena 21. rujna 2018. to znači da je podnesana pravodobno u roku od 30 dana iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a tako da nije ostvarena ni bitna povreda procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 13. ZPP-a kako se to sugerira u žalbi.

9. Konačno, rješenje nije rezultat ni pogrešne primjene materijalnog prava jer neovisno o tuženikovom pravu vlasništva predmetne nekretnine čest. zem. 2986/96 k.o. D. i eventualnom uznemiravanju njegovog prava vlasništva, o čemu se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2326/2018 vodi petitorna parnica u smislu čl. 166. ZVDSP-a, a na čemu se u bitnom inzistira u žalbi, u posesornim parnicama se o tome ne raspravlja, u smislu materijalno-pravne odredbe iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a i procesne odredbe iz čl. 441. ZPP-a, nego o samo dvije relevantne činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja jer posjed nije stvarno pravo nego je faktična vlast glede stvari.

10. Kritične prigode tužitelj je bio u posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza spornog puta, odnosno kolnika kojeg je tuženik pregradio postavljanjem kontejnera što tuženik praktično nije ni osporavao i suprotno žalbenim navodima takav čin je samovlasno ponašanje jer nije dopušteno na temelju zakona, odlukom suda ili drugog tijela, donesenog na temelju zakona koji bi to dopuštao pa je zbog toga I protupravno. Kako je u međuvremenu tuženik uklonio kontejnere po stabilnoj sudskoj praksi osnovan je postavljeni tužbeni zahtjev radi zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

11. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci ove odluke temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 4. srpnja 2022.

S U D A C

Marin Grbić