Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-675/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: M. V. iz S., Z. 17, koga zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., protiv tuženice: Općina P., T. dr. F. T. 1, P., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., radi utvrđenja i upisa prava stvarne služnosti prolaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P- 11590/2015, od dana 10. lipnja 2019. godine, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-11590/2015, od dana 10. lipnja 2019. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da u korist čest. zem. 2268 k.o. D. P., kao povlasnog dobra, postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko betoniranog puta položenog na čest. zem. 2266/5 k.o. D. P., prikazanog u skici vještaka mjernika P. Č. od 16. ožujka 2017. godine brojkom 1, nadalje preko uređenog pješačkog puta položenog na čest. zem. 2266/1 k.o. D. P., koji se proteže smjerom istok-zapad i prikazanog u mjerničkoj skici brojkom 2, te preko stepenica, dijelom betoniranih, a dijelom željeznih, položenih na čest. zem. 2266/1 k.o. D. P. u skici označenih brojkom 3, pa da se tužitelj ovlašćuje za uknjižbu tog prava stvarne služnosti prolaza pješice u korist svoje čest. zem. 2268 k.o. D. P., kao povlasnog dobra, na nekretninama čest. zem. 2266/1 i čest. zem. 2266/5 k.o. D. P. (točka I. izreke). Ujedno je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.923,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije pravu je tužitelj kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Stoga, budući da nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka, a nije počinjena ni koja postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu prava služnosti prolaza pješice u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja oznake čest. zem. 2268 k.o. D. P., kao povlasnog dobra, preko dijela nekretnine oznake čest. zem. 2266/5 k.o. D. P., pa nastavno preko dijela čest. zem. 2266/1 k.o. D. do morske obale, utemeljen na tvrdnji tužitelja da je stekao pravo služnosti puta (staze) preko nekretnina tuženice dugogodišnjim i nesmetanim korištenjem, ne samo tužitelja, već cijelog naselja S., budući da nekretnine „u opisanim dijelovima predstavljaju prolaze prema morskoj obali odnosno prema stepenicama koje vode do morske obale, a koje su prije 30 godina gradili svi mještani naselja S. te u iste uložili svoja novčana sredstva“.

6.2. Prvostupanjski sud je izvedenim dokazima u pobijanoj presudi pravilno utvrdio – da nekretnina oznake čest. zem. 2268 k.o. D. P. predstavlja stambeni objekt u vlasništvu tužitelja, da je nekretnina oznake čest. zem. 2266/1 u zemljišnoj knjizi za k.o. D. P. upisana kao šuma, površine 3844 m2, a čest. zem. 2266/5 kao put, površine 464 m2, na kojim nekretninama je kao vlasnik uknjižena tuženica, da tužitelj od svoje kuće do morske obale (čest. zem. 5182) pristupa preko betoniranog javnog puta (dio čest. zem. 2266/5), zatim, uređenim pješačkim putom koji se proteže smjerom istok-zapad (preko čest. zem. 2266/1), te stepenicama (dio čest. zem. 2266/1), da su uz uređeni pješački put vidljivi popratni sadržaji (drvene klupe i ulična rasvjeta, na sjevernom dijelu nekretnine), da se na središnjem dijelu te nekretnine nalaze dva igrališta za balote i betonirani plato za sportsko vježbanje, dok prestali dio čest. zem. 2266/1 u naravi predstavlja borovu šumu, da se betonsko - željeznim stepenicama pristupa na morsku obalu koja u naravi predstavlja betoniranu uređenu šetnicu, a kojom se prema jugu dolazi na uređenu hotelsku plažu, da tužitelj od svoje nekretnine do morske obale ima pristup i drugim putem - preko čest. zem. 2262 k.o. D. P., koja u naravi predstavlja asfaltirani put (S. cesta), kao i da je u zemljišnoj knjizi na čest. zem. 2266/1 k.o. D. P. upisana zabilježba postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra.

6.3. Prema razlozima prvostupanjske presude, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, jer je utvrdio da čest. zem. 2266/5 k.o. D. P. predstavlja javni put - javno dobro u općoj uporabi, a da je čest. zem. 2266/1 pomorsko dobro, na kojem je zabranjeno stjecanje „kako prava vlasništva, tako i drugih stvarnih prava“.

7. U prvom redu, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je čest. zem. 2266/5 k.o. D. P. javni put (kao odvojak S. ceste), što nedvojbeno proizlazi iz izvedenih dokaza (rezultata provedenog očevida, kao i iz nalaza i mišljenja te skica sa prilozima vještaka mjernika), koji koristi neodređeni krug osoba, pa kako na javnom putu ne može postojati pravo služnosti prolaza, u tom je dijelu pobijane presude, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev odbijen.

7.1. Neosnovano stoga tužitelj u žalbi ističe da čest. zem. 2266/5 k.o. D. P. nije upisana kao nerazvrstana cesta u smislu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11 i dr.), pa da „činjenica da je upisana kao put ne znači da je ista javno dobro u općoj uporabi“.

8. U odnosu na čest. zem. 2266/1 k.o. D. P. osnovano tužitelj u žalbi ističe da je zaključak prvostupanjskog suda – da je cijela nekretnina pomorsko dobro, a temeljem činjenice upisa zabilježbe postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra – preuranjen i za sad pogrešan. Međutim, neovisno o tomu, pravilnom primjenom materijalnog prava, prvostupanjski sud je na temelju valjano utvrđenih činjenica, kao i onih nespornih među strankama, odbio tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

8.1. Naime, u postupku nije bilo sporno (a što navodi tužitelj u tužbi i svom stranačkom iskazu, kao i saslušani svjedoci) – da su stepenice koje vode do morske obale, sredinom 80.-tih godina prošlog stoljeća izgradili mještani naselja S. uz odobrenje tadašnje M. zajednice, te da se uređenim pješačkim putom i stepenicama od tog vremena, a radi pristupa morskoj obali, služe svi mještani naselja S. i druge osobe, pa tako i tužitelj. 8.2. Kraj takvog stanja stvari, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj, time što zajedno sa drugim mještanima naselja od sredine 1980.-tih godina prolazi spornim putem preko nekretnine tuženice, nije izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti puta za korist svoje nekretnine (kao vlasnik povlasne nekretnine), već da se koristi uređenim zemljanim putom i stepenicama preko čest. zem. 2266/1 k.o. D. P. za pristup morskoj obali (plaži), kao i sve druge osobe koje taj put koriste u istu svrhu, pa da nije stekao pravo stvarne služnosti puta dosjelošću, ni u smislu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i dr.), kao ni članka 229. stavaka 1. i 2. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.; dalje: ZV). Naime, stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti (članak 186. stavak 1. ZV), a tužitelj zajedno sa drugim mještanima naselja S. sporni zemljani put koristi za prilaz plaži, a ne radi pristupa sa javnog puta nekretnini čiji je vlasnik.

9. Stoga je prvostupanjski sud, kada je odbio tužbeni zahtjev – pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako u pogledu osnova (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u odnosu na visinu odmjerenih parničnih troškova tuženice (članak 155. ZPP).

11. Zbog svega navedenog, a budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu i presuditi kao u točki I. izreke.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a kako tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom, to je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 4. srpnja 2022. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jagoda Renje v.r.