Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar,Josipa Jelačića br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-224/2021-26

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB:…, iz P. zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., protiv tužene M. M., OIB:…, iz B., radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju mlljt. A. M., OIB:… i mlljt. A. M., OIB:…, zastupanih po posebnom skrbniku T. B. U. iz C. Z., nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 23. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužene, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 4. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Mlljt. A. M., OIB:… i mlljt. A. M., OIB:…, imat će prebivalište na adresi oca I. M., OIB:…, iz P., dok će roditelji zajednički i sporazumno izvršavati roditeljsku skrb o djeci.

II. Mlljt. A. M., OIB:… i mlljt. A. M., OIB:…, ostvarivat će osobne odnose s ocem I. M., 4 dana u kontinuitetu, a nakon toga mlljt. A. M., OIB:… i mlljt. A. M., OIB:…, ostvarivat će osobne odnose s majkom M. M., 4 dana u kontinuitetu, koji osobni odnosi na navedeni način će se početi ostvarivati počev od 4. srpnja 2022., i tako naizmjenično sa svakim roditeljem 4 dana u kontinuitetu, na način da tužitelj kao otac odvozi djecu i vraća djecu majci djece.

III. Stranke kao roditelji podmirivat će sve potrebe za djecu za vrijeme dok se djeca nalaze kod svakog od roditelja.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi roditeljske skrbi i uzdržavanja u odnosu na mlljt. A. M. i mlljt. A. M.. Navodi da je u izvanbračnoj zajednici stranaka, koja je trajala do 1. prosinca 2019., rođeno dvoje djece i to A. M. … i A. M. …. Navodi da je zajednica stranaka u početku bila skladna, zbog nesuglasja naravi došlo je do trajnog poremećaja odnosa koji traje duže vrijeme, što je rezultiralo prekidom životne zajednice kada je tužena napustila životnu zajednicu, te da nastavak zajedničkog života nije moguć, jer su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni. Navodi da su stranke oboje zaposleni, tužitelj je vlasnik trgovačkog društva M. gradnja j.d.o.o., sam je ostao živjeti sa djecom i smatra da bi zajednička djeca trebala nastaviti s njim živjeti, budući je do sada svu brigu oko djece on vodio. Navodi da su djeca zdrava i za njihovo uzdržavanje nisu potrebni posebni izdaci, osim uobičajenih troškova odjeće, obuće hrane i sl. Tužitelj predlaže da djeca žive s njim, a da oboje roditelja izvršavaju roditeljsku skrb, a za uzdržavanje djece potražuje iznos od 1.200,00 kn za svako dijete, počev od podnošenja tužbe pa nadalje, te predlaže određivanje osobnih odnosa djece i majke svakog drugog vikenda od petka od 19,00 sati do nedjelje 19,00 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan.

2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 38) potvrđuje činjenice navedene u tužbi, ne protivi se da djeca imaju prebivalište na adresi oca i da stranke kao roditelji zajedno izvršavaju roditeljsku skrb nad djecom. Navodi da nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje za djecu, jer je trudna, a tužitelj ne priznaje očinstvo nerođenog djeteta o kojem će morati sama skrbiti. Za kćerke pridonosi sve za njihove potrebe kada se nalaze kod nje, te plaća taxi od 500,00 do 800,00 kn mjesečno kako bi otišla po djecu kod oca i vratila ih natrag. Predlaže da djeca provode kod svakog od roditelja po 4 dana, te da tužitelj dolazi po djecu i vraća ih natrag, za što ima uvjete.

3. Mlljt. A. M. i mlljt. A. M. Centar, rješenjima od 20. listopada 2021. imenovao je posebnog skrbnika u osobi T. B. U. iz C. Z. (list 9-10).

4. Posebni skrbnik podneskom od 8. veljače 2022. (list 36) navodi da je ponašanje stranaka kao roditelja neozbiljno i štetno za mlljt. djecu, da je otac većinsku brigu o djeci prepustio svojoj majci, da postoji opasnost od pravilnog rasta i razvoja djece, te smatra da roditelji trebaju raditi na sebi, osvijestiti važnost pouzdanog i adekvatnog roditeljstva neovisno o partnerskom odnosu, raditi na svojim roditeljskim kompetencijama i slušati upute stručnjaka iz nadležnog centra za socijalnu skrb. 5. U podnesku od 20. svibnja 2022. (list 56) posebni skrbnik ističe suglasnost ukoliko bi stranke postigle sporazum o spornim sadržajima roditeljske skrbi, a sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svih i trebali bi znati što je najbolje za njihovu djecu. Ukoliko stranke ne postignu sporazum, suglasna je s prijedlogom i mišljenjem Centra od 3. veljače 2022., koji se temelji na procjeni stručnih osoba koje posjeduju kompetencije za utvrđivanje roditeljskih kapaciteta i dobrobiti djece, a čija utvrđenja i zaključci su rezultat objektivne, profesionalne i neutralne analize obiteljske problematike i kao takvi ne moraju se poklapati sa nužno subjektivnim percepcijama i očekivanjima koje imaju roditelji, a evidentno je da je nadležni Centar procijenio da oboje roditelja imaju dostatne kompetencije za skrb o mlljt. djeci, te da nije našao razloge koje bi isključivali kojeg roditelja od obnašanja roditeljske dužnosti. Posebna skrbnica smatra da obitelj i dalje treba biti u praćenju obzirom na postojeću dokumentaciju u spisu, a obzirom na nerazjašnjene odnose vezane za rođenje djeteta koje će izvjesno izazvati daljnje konflikte.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u rodne listove, izvješće o obveznom savjetovanju od 16. ožujka 2021., potvrde o visini dohotka i primitaka, izvješće i mišljenje i socijalnu anamnezu i mišljenje Centra od 2. veljače 2022., nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike od 1. lipnja 2021., WhatsApp poruke, nalaz i mišljenje Centra od 11. travnja 2022.

6.1.Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja I. M. i tužene M. M..

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su temeljem odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19).

8. Nesporno je da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici u razdoblju od 5. studenoga 2017. do 1. prosinca 2019.

9.Nema spora da su stranke roditelji mlljt. A. M., rođene … i mlljt. A. M., rođene …, koje činjenice su upisane u rodnim listovima (list 4-5).

10. Nesporno je da je tužena kod Centra podnijela zahtjev za obvezno savjetovanje, te da stranke nisu postigle sporazum o roditeljskoj skrbi i nisu sastavile plan o roditeljskoj skrbi, kako to proizlazi iz izvješća o obveznom savjetovanju od 16. ožujka 2021. (list 6).

11. Iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici u razdoblju od 5. studenoga 2017. do 1. prosinca 2019., te su najprije živjele u iznajmljenoj kući u P., a potom u kući tužiteljevih roditelja, da je tužena napustila izvanbračnu zajednicu, te su mlljt. djeca naizmjenično boravila kod svakog od roditelja po nekoliko dana. Tužena je mijenjala adresu stanovanja iznajmljujući stanove pogodne za stanovanje sa mlljt. djecom, trudna je i očekuje rođenje djeteta, začetog u odnosu sa tužiteljem, kako tvrdi, dok tužitelj živi u obitelji s roditeljima, braćom i sestrama.

12. Iz socijalne anamneze i mišljenja Centra od 2. veljače 2022. (list 28-31) proizlazi kako stranke kao roditelji ne žive zajedno 14 mjeseci, do prekida zajednice došlo je neplanski i naglo. U trenutku prekida zajednice djevojčice u dobi od 2,5 i 1,5 godine ostaju u kući s ocem, budući da majka nema riješeno stambeno pitanje. U postupku obveznog savjetovanja roditelji su se dogovorili da djeca sa ocem provode 4 radna dana u tjednu, a sa majkom 3 dana u tjednu (vikend) i da majka dolazi po djecu i vraća ih ocu. Djevojčice čuva baka po ocu, u kući u kojoj žive i ona vodi brigu i o njihovim obrocima i higijeni prostora i odjeće. Nakon prekida zajednice roditelji nastavljaju svoju vezu, a tužena tvrdi da je tužitelj otac djeteta koje bi se trebalo roditi za 5 mjeseci. Od prekida zajednice tužena je promijenila 4 adrese i više radnih mjesta, jer nema primarnu obitelj na koju bi se mogla osloniti u trenucima životnih kriza, a obzirom nema zanimanje i opismenila se kroz program za odrasle, nije lak zadatak stvoriti stabilne uvjete za život sa djecom. Tužena kao majka prepoznaje potrebe djece, još joj je stalo do tužitelja i željela bi da žive zajedno, no on to sada ne prihvaća. Tužitelj ima stabilne životne prilike i podršku primarne obitelji, na koju i svakodnevno računa, ne očekuje se njegovo preseljenje, niti promjene adrese, pa predlažu da djeca i dalje imaju prebivalište kao i otac, koje prebivalište je trenutno za djecu bitno jedino iz razloga što se prema njemu određuje eventualno u koji vrtić i kasnije školu se mogu upisati. Tužena kao majka koristi bolovanje i potom porodiljni dopust, te neće imati radnih obveza radi kojih ne bi mogla provoditi vrijeme sa djecom. Predlažu da djevojčice sa svakim roditeljem provedu po 4 dana, da se takav način života djece nije pokazao negativnim za djecu, da su ranije roditelji dogovorili da majka dolazi po djecu i vraća ih, što zbog rođenja trećeg djeteta ona neće moći izvoditi niti taxiem (jer bi to značilo da i novorođenče vozi u taxiu do P. svaki puta kada ide po kćeri i vraća ih i to u automobilu bez dječje auto sjedalice), te smatraju da bi oca trebalo obvezati da prevozi kćeri do majke i natrag, za što on ima uvjete.

13. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima iz Poliklinike od 1. lipnja 2021. (list 32-33), proizlazi da je mlljt. A. M. bila uključena u multidisciplinarnu obradu u njihovoj ustanovi na inicijativu nadležnog Centra radi sumnje na spolno zlostavljanje koju je postavila majka djevojčice. Navode da provedena obrada ukazuje na djevojčicu koja odrasta u obitelji separiranih roditelja narušenog odnosa i suradnje u odgoju. Obzirom na ograničenje dobi, nisu zadovoljeni preduvjeti koji bi omogućili prikupljanje pouzdanih podataka o izloženosti spolno neprimjerenim postupcima spram djevojčice. Tijekom obrade kod djevojčice se ne uočavaju znakovi seksualiziranosti, niti ponašanja indikativna za traumatizaciju. Preporučuje se uključivanje djevojčice uz praćenje psihologa, te usmjeravanje mjera iz nadležnosti institucija na roditelje.

14. U nalazu i mišljenju Centra od 11. travnja 2022., nakon psihologijske obrade stranaka kao roditelja (list 52-53), navodi da nalazi koji su primijenjeni ne diskvalificiraju stranke u roditeljskoj ulozi, da je rezultat testa testne inteligencije TN- 10-A u odnosu na tužitelja u kategoriji donjeg prosjeka, a u odnosu na tuženu znatno ispod prosjeka, što je u neskladu sa funkcioniranjem tužene u životu, jer ona u svakodnevnom životu funkcionira bolje nego su rezultati pokazanog testiranja, što je posljedica težeg razumijevanja upute za odgovaranje, neuvježbanosti u ispitnim situacijama i lošijeg procesa obrade informacija, ista se opismenila u programu za odrasle tek nakon što je izdvojena iz biološke obitelji koja nije marila za njeno obrazovanje i u kojoj nije bila poticana na razvijanje interesa i vještina, pa su odgovori na upitniku osobnosti interpretirani sa oprezom. Rezultati upitnika osobnosti 16 PF pokazuju da je tužena istome udovoljila, dobiveni profil je prosječan, a izvan prosjeka su samo odgovori koji ukazuju da ona preferira tradicionalne načine gledanja na stvari, poznate situacije i odnose i sklona je predvidljivom životu, čak i ako joj ne odgovara u potpunosti, strpljiva je, dok rezultati istog upitnika u odnosu na tužitelja ukazuju na osobu koja ne slijedi uvijek društvena pravila, slobodan je u društvu, opušten. Oboje su realistični i lako donose odluke. Obrada nedovršenih rečenica potvrđuje ranije navode stranaka tijekom postupka, da su u vrijeme zajedničkog života njihove obveze prema djeci bile podijeljene na način da je tužena obavljala kućanske poslove i brinula o djeci, a tužitelj radio, on nije vičan kućanskim poslovima i nakon prekida zajednice stranaka prirodno mu je da takve obveze preuzme njegova majka, tim više jer djeca ne idu u vrtić, dok je on sa djecom u slobodno vrijeme. Tužena ga smatra dobrim ocem, a njegov odnos sa djecom solidnim, ne prigovara njegovim odgojnim postupcima. Tužitelj cijeni kod tužene "što se bori za djecu", smatra ju dobrim roditeljem i ne prigovara njenim odgojnim postupcima, niti njenoj skrbi dok su djeca s njom, ambivalentan je u odnosu prema njoj kao osobi. Tužiteljica se ponovno preselila i stanuje u dvosobnom suterenskom stanu u ulici … koji udovoljava svim potrebama djece. Centar ostaje kod prijedloga od 2. veljače 2022.

15. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je kako su stranke u poremećenim partnerskim odnosima, ne žive zajedno od 1. prosinca 2019. Nakon prestanka izvanbračne zajednice djeca provode vrijeme kod svakog od roditelja po nekoliko dana u kontinuitetu o čemu usprkos poteškoćama u komuniciranju stranke uspijevaju kontaktirati vezano za mlljt. djecu, te se međusobno dogovarati o načinu i vremenu u kojem će mlljt. djeca ostvarivati osobne odnose sa svakim roditeljem.

16. Prema odredbi čl. 96. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19), roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

17. Stranke su kao roditelji odredili mjesto prebivališta mlljt. djece A. M. i mlljt. A. M. na adresi prebivališta oca djece u P.

18. Od prestanka izvanbračne zajednice mlljt. djeca A. M. i A. M. provode vrijeme kod svakog od roditelja uzastopce 3, odnosno 4 dana, roditelji brinu o djeci za vrijeme dok se djeca nalaze kod svakog kod roditelja, a u brizi oko djece tužitelju pomaže njegova majka. Tužitelj živi u obitelji s roditeljima, braćom i sestrama, vlasnik je građevinske firme M. gradnja j.d.o.o. sa sjedištem na adresi njegova prebivališta, jedini je zaposlen, ostvaruje plaću oko 8.000,00 kn do 9.000,00 kn, njegovi roditelji se bave poljoprivredom, uzgojem krava i prodajom mlijeka, brat Josip je zaposlen u poduzeću u P. na građevinskim poslovima, gdje ostvaruje plaću oko 1.000 EUR, a ostala braća i sestre se školuju. Tužena živi sama u iznajmljenom stanu, završila je tečaj za njegovateljicu, očekuje rođenje trećeg djeteta, navodeći začetog u odnosu sa tužiteljem, te se nalazi na porodiljnom dopustu.

19. Stranke konačno predlažu da djeca provode podjednako vrijeme kod svakog od roditelja.

20. Konvencija o pravima djeteta propisuje pravo djeteta da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete.

21. Prilikom donošenja odluke koje se tiču prava djeteta, potrebno je procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima se dijete nalazi. Između ostalog te okolnosti se odnose i na kvalitete odnosa djeteta i njegove obitelji, okolinu, sigurnost.

22. U procjenu najboljeg interesa djeteta mora biti uključeno poštivanje prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 7. Konvencije o pravima djeteta), da redovito održava neposredne osobne odnose s oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit (čl. 9. Konvencije o pravima djeteta.).

23. Čl. 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

24. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi (čl. 92. Obiteljskog zakona).

25. Prema odredbi čl. 95. Obiteljskog zakona roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

26.Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ovoga Zakona, time da se prema st. 3. istog čl. zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog čl. roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno. 27.Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

28. Prema odredbi čl. 111. Obiteljskog zakona roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

29. Prilikom procjenjivanja najboljeg interesa djece sud je, između ostalog, uzeo u obzir pravo djece na očuvanje veze s oba roditelja, budući je to ključno za ostvarivanje pravilne emocionalne skrbi koja je osnovna potreba djeteta.

30. Na glavnoj raspravi 23. svibnja 2022. stranke su se suglasile da se donese odluka o roditeljskoj skrbi na slijedeći način:

-zajednička mlljt. djeca A. M. i A. M. imat će prebivalište na adresi oca u P.,

-oboje roditelja izvršavat će zajedničku roditeljsku skrb,

-djeca će provoditi sa svakim roditeljem po 4 dana, počev od donošenja odluke na način da tuženik kao otac dovozi djecu i vraća djecu natrag.

31. Tužena je predložila da svaki roditelj podmiruje potrebe djece za vrijeme dok se djeca nalaze kod svakog roditelja, dok je tužitelj po punomoćniku odluku o navedenom prepustio sudu.

32. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sve utvrđene činjenice, vodeći računa o interesima i dobrobiti djece, pravo djece da uživaju skrb svojih roditelja, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, kao i pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djecom ostvarivati osobne odnose s djecom, sud ocjenjuje da je u interesu i dobrobiti mlljt. A. M. i mlljt. A. M. da imaju prebivalište na adresi prebivališta oca, o čemu su se stranke suglasile, a što ne utječe na zajedničku roditeljsku skrb nad djecom, te sud ocjenjuje da je u interesu i za dobrobit mlljt. A. M. i mlljt. A. M. da stranke zajednički i sporazumno izvršavaju roditeljsku skrb nad djecom, obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da su oboje stranke kao roditelji sposobni uredno voditi brigu o svakodnevnim potrebama djece, unatoč poteškoćama u njihovoj komunikaciji, te nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u njihovim odgojnim postupcima, time da se napominje kako su stranke kao roditelji odgovorni za pravilan rast i razvoj njihove djece i njihova međusobna zdrava i pozitivna komunikacija od utjecaja je na emocionalni razvoj njihove djece.

33. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

34. Imajući u vidu činjenicu kako mlljt. A. M. i mlljt. A. M. od prestanka izvanbračne zajednice stranaka podjednako vrijeme od po nekoliko dana provode sa svakim od roditelja, te obzirom stranke kao roditelji predlažu da mlljt. djeca i nadalje ostvaruje osobne odnose sa svakim od roditelja podjednako vrijeme, te budući i Centra predlaže da mlljt. djeca kod svakog od roditelja borave po 4 dana neprekidno, o čemu je suglasan i posebni skrbnik mlljt. djece, to sud ocjenjuje kako je u interesu i za dobrobit mlljt. A. M. i mlljt. A. M. prihvatiti sporazum roditelja u smislu odredbe čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona o načinu ostvarivanja osobnih odnosa sa svakim roditeljem u podjednakom vremenu, na način da će mlljt. A. M. i mlljt. A. M. ostvarivati osobne odnose s ocem 4 dana u kontinuitetu i s majkom 4 dana u kontinuitetu, a takav način ostvarivanja osobnih odnosa ostvarivat će se od 4. srpnja 2022., kao dana donošenja ove presude i takav način osobnih odnosa ostvarivat će se naizmjenično na navedeni način i to sve na način da tužitelj kao otac dolazi po djecu i vraća djecu majci, obzirom je tuženik to u mogućnosti, te uz činjenicu da tužena očekuje rođenje trećeg djeteta i nema vlastitog prijevoza, niti mogućnosti da pravilno, vodeći računa o zaštiti djece, vrši prijevoz djece na udaljenosti od prebivališta oca do prebivališta majke djece.

35. Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djece za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa sa svakim roditeljem, njegovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja na uživanje roditeljske skrbi.

36. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

37. Napominje se kako će zbog raznih životnih okolnosti postojati potreba da se roditelji dogovaraju o drugačijem načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa djece i roditelja, te da se sve životne situacije ne mogu obuhvatiti sudskom odlukom, a pri tome roditelji moraju voditi računa o dobrobiti svoje djece koja imaju pravo i želju uživati skrb i jednog i drugog roditelja, te da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djeteta kada je to nužno, te da su sve bitne stvari za dijete roditelji dužni rješavati sporazumno.

38. Napominje se kako su odredbom čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona propisane pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem:

1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od tridesettisućakuna,

2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te 3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

39. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

40. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavkom 2. istog čl. je propisano kako se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavkom 3. istog čl. je propisano da iznimno od st. 1. i st. 2. ovog čl., ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se odrediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

41. Imajući u vidu okolnosti slučaja, te činjenicu da su stranke sukladno odredbi čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona postigle sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s djecom u podjednako vrijeme i podjednakoj skrbi o djeci, te su se suglasile kako će svaki roditelj podmirivati sve potrebe za djecu za vrijeme dok se djeca nalaze kod svakog od roditelja, to sud ocjenjuje da je izjednačavanje svakodnevne skrbi o mlljt. djeci i uzdržavanju djece na način da roditelji podjednako svakodnevno skrbe o djeci i materijalne potrebe djece zadovoljavaju u skladu s svojim primanjima i za sve vrijeme dok se djeca nalaze kod svakog od roditelja, koja svakodnevna skrb se smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece, u interesu i za dobrobit mlljt. A. M. i mlljt. A. M., slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

42. Tužitelj nije potraživao troškove postupka, a tužena je predložila da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Bjelovaru, 4. srpnja 2022.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.