REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj: 32 Pn-827/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja Z.P., OIB…, iz O. kojeg zastupa punomoćnik I.U., odvjetnik u Z., protiv tuženika U.o.d.d., OIB…, Z., kojeg zastupa punomoćnik A.H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika I.U. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika T.L., s danom objave 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 867.006,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 1. srpnja 2022. do isplate, do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti na ime naknade štete s naslova troškova liječenja, iznos od 11.100,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3.225,50 kn od 21. veljače 2003. do isplate,

- na iznos od 850,00 kn od 27. veljače 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 2. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 3. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 3. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 4. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 25. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 26. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 150,00 kn od 26. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 27. ožujka 2003 do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 28. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 300,00 kn od 31. ožujka 2003.do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 31. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 1. travnja 2003. do isplate,

- na iznos od 2.677,50 kn od 27. srpnja 2003. do isplate;

do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 867.006,00 kn za razdoblje od nastanka predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. do 30. lipnja 2022.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 607.894,63 kn.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 208.446,13 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 14. listopada 2002. ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 8. travnja 2002., a koju nesreću je skrivio B.M.. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, s osnova pretrpljenog straha, smanjene opće životne i radne sposobnosti, s osnova naruženja, s osnova tuđe pomoći i njege, troškova pojačane prehrane i troškova liječenja u ukupnom iznosu od 1.071.900,00 kn.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, ali se protivio visini te je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti, budući da se tužitelj vozio sa osobom pod utjecajem alkohola. Iznosi i prigovor iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja.

3. U ovoj pravnoj stvari je 25. studenog 2004. donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-999/2002 kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev, osim u dijelu u kojem je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata na utuženi iznos glavnice za razdoblje od predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. do donošenja prvostupanjske presude i u dijelu u kojem je tužitelj potraživao iznos od 3.600,00 kn po osnovi tuđe pomoći i njege.

4. Protiv te presude žalbu su podnijele obije stranke.

5. Potom, je Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 7. srpnja 2009. poslovni broj Gžn-324/06 ukinuo predmetnu prvostupanjsku presudu i vratio je predmet ovome sudu na ponovni postupak.

6. U bitnome iz te odluke proizlazi da je drugostupanjski sud vratio predmet ovome sudu na ponovni postupak iz razloga što prvostupanjski sud nije ocijenio istaknuti prigovor tuženika da je iscrpljen limit po predmetnoj polici osiguranja i iz razloga što nije dao valjane razloge o tome zašto je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj uslijed činjenice da se tužitelj vozio sa alkoholiziranim vozačem B.M.

7. Ovaj sud je proveo novi prvostupanjski postupak te je dana 24. siječnja 2014. ponovno donio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-2583/09 kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odredio je da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

8. U toj presudi ovaj sud je ocijenio kada se uzme u obzir suodgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj, koju je cijenio u omjeru od 20% i kada se uzme u obzir da je tuženik po osnovi predmetnog štetnog događaja isplatio tužitelju ukupan iznos od 778.355,77 kn, da je time tuženik u cijelosti podmirio tužitelju nastalu štetu, budući da je ovaj sud ocijenio da tužitelju pripada po osnovi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja ukupan iznos od 547.185,60 kn.

9. Protiv te presude žalbu su podnijele obije stranke.

10. Potom, je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj Gžn-1504/14 od 11. prosinca 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu u ovoj pravnoj stvari i vratio je predmet ovome sudu na ponovno suđenje s time da je odredio da će se glavna nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

11. Iz obrazloženja prethodno navedene drugostupanjske odluke proizlazi da se iz prvostupanjske presude ne može razabrati iz kojih je to činjenica i na temelju kojih izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio, odnosno zaključio postojanje suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj u omjeru od 20%. Naime, ostalo je nejasno na temelju kojih izvedenih dokaza je prvostupanjski zaključio da je tužitelj pristao na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanu (pri koncentraciji od oko 0,70 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) u situaciji kad je tužitelj tek u vožnji primijetio da B. M. vozi kao da je „ukrao“ auto, pa je očito da je svoj zaključak o tome da je tužitelj doprinio predmetnom štetnom događaju u omjeru od 20% utemeljio isključivo na pretpostavkama, a ne na izvedenim dokazima. Nadalje, proizlazi da je drugostupanjski sud ocijenio kako su nejasni i nerazumljivi i razlozi koje je iznio prvostupanjski sud glede prigovora iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja. Naime, drugostupanjski sud ukazuje na to da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da se limit zajednice osiguranja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju te se novčana imovinska i neimovinska šteta utvrđuju prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, ali drugostupanjski sud utvrđuje da prvostupanjski sud unatoč navedenome nije tako postupio prilikom donošenja prvostupanjske presude.

12. Slijedom navedenoga, drugostupanjski sud dao je uputu ovome sudu da na novoj glavnoj raspravi utvrdi odlučne okolnosti za prosudbu suodgovornosti tužitelja za predmetnu štetu i ograničenja (limita) odgovornosti osiguratelja i potom će donijeti novu odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu.

13. U tijeku ponovnog postupka tužitelj je podneskom od 17. lipnja 2020. uskladio svoj tužbeni zahtjev sa povećanim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno Zapisniku sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. Prema kojemu se prihvaćeni iznosi iz Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu od 29. studenog 2002. povećavaju za 50 %.

14. Tuženik je u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare.

15. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2021. postavio konačni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, učinivši nespornim da je tuženik tužitelju po predmetnom štetnom događaju isplatio ukupan iznos od 778.355,78 kn te sukladno tome potražuje ukupan iznos naknade štete u iznosu od 867.006,00 kn i nastalu štetu s naslova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 11.100,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose.

16. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu MUP-a Policijske postaje Zagrebačke I postaje prometne policije od 27. srpnja 2002. (str. 6 do 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str 10 i 11 spisa), Nalaz i mišljenje logopeda prof. S. H. od 2. kolovoza 2002. (str. 12 spisa), Nalaz i mišljenje psihologa mr. D. T. od 2. kolovoza 2002. (str. 13 spisa), P. S. b. za m. r. K. T. od 26. srpnja 2002. (str. 14 spisa), Povijest bolesti (str. 15 i 16 spisa), Otpusno pismo K.b. „D“ (str. 17 i 18 spisa), Fotodokumentaciju (str. 38 do 41 spisa), Račun broj 020379 A. V. d.d. (str. 44 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 45 i 46 spisa), Račune (str. 50 do 53 spisa), Liječničku potvrdu (str. 54 spisa), Nalaz psihologa K. b. „D.“ (str. 55 spisa), Povijest bolesti P. za f. m. i r. V. G. od 3. ožujka 2003. (str. 56 spisa), Prijedlog za poduzimanjem Istražnih radnji Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K- DO-518/02 od 10. rujna 2002. (str. 58 i 59 spisa), Kaznenu prijavu MUP-a Policijske uprave Zagrebačke I Postaje prometne policije od 22. srpnja 2002. (str. 60 spisa), Zapisnik o očevidu od 22. srpnja 2002. (str. 61 i 62 spisa), Službene bilješke (str. 63 i 64 spisa), Prijave- Policijskoj upravi (str. 65 i 66 spisa), Nalaz stalnog sudskog vještaka za promet K. F., dipl. ing. od 18. lipnja 2002. (str. 68 i 69 spisa), Usporedbene fotografije vozila M. (str. 70 spisa), Zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti (str. 71 spisa), liječnički pregled (str. 72 spisa), Zapisnik o analizi alkohola u krvi i mokraći B.M. Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“ od 16. travnja 2002. (str. 73 spisa), Kazneni nalog protiv B.M. (str. 75 spisa), Zapisnik o ispitivanju okrivljenika B.M. (str. 76 spisa), Nalog Županijskog suda u Zagrebu Istražnog odjela poslovni broj Kir-4304/02 (str. 77 i 78 spisa), nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka dr. ing. V.M. (str. 79 spisa), Službenu zabilješku (str. 81 spisa), Optužni prijedlog ODO Z. protiv B.M. (str. 84 i 85 spisa), Fotografski elaborat (str. 88 do 96 spisa), Skicu lica mjesta (str. 97 i 98 spisa), Fotodokumentaciju (str. 99 do 101 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mr. sc. T. A., specijalistu kirurgu i dr. sc. K. R., specijalistu neurokirurgu; nalaz i mišljenje vještaka (str. 104 do 109 spisa), Rješenje Zavoda od 7. listopada 2003. (str. 120 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 121 i 122 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B.M. (str. 124 spisa), Potvrdu poslodavca tužitelja A.T. d.o.o. od 24. studenoga 2003. (str. 130 do 132 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku – pulmologu dr. S.T.; nalaz i mišljenje vještakinje (str. 133 i 134 spisa), med. dokumentacija uz nalaz i mišljenje vještakinje Turčin (str. 135 i 136 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku – oftalmologu doc. dr. sc. B.C.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 147 spisa), med. dokumentacija uz nalaz vještaka C. (str. 148 do 151 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku – specijalistu za bolesti uha, grla i nosa prim. dr. V. F.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 155 spisa), Rješenje Centra Z. od 11. svibnja 2004. (str. 161 i 162 spisa), odštetni zahtjev Zavoda (str. 167 spisa), dokument Šteta broj: 0210105130 M/AO (str. 250 spisa), provedeno je aktuarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z.R.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 262 do 265 spisa), preslike svih tužbi koje se vode povodom predmetnog štetnog događaja (str. 287 do 307 spisa), preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5931/05, Pn-7081/05, Pn-5187/05, Pn- 54/06, Pn-423/06, Pn-29/06, Pn-1131/03, Pn-2263/05 koji vode povodom istog štetnog događaja (str. 310 do 805 spisa), provedeno je dodatno aktuarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z. R.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 808 do 811 spisa), sudsku praksu (str. 815 do 819 spisa), provedeno je dopunsko aktuarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z.R.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 824 do 826 spisa), proveden je dokaz drugim dopunskim aktuarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z. R.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 840 do 842 spisa), sudsku praksu (str. 853 do 870 spisa), sudsku praksu (str. 874 do 887 spisa), sudsku praksu (str. 896 do 901 spisa), dopis Zavoda (str. 908 spisa), Privremeno rješenje Zavoda od 12. siječnja 2005. (str. 909 do 911 spisa), dopis Zavoda (str. 915 spisa), dopise (str. 986 i 987 spisa), Izvod iz Zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. (str. 1002 i 1003 spisa), izveden je dokaz ponovnim saslušanjem tužitelja Z.P. (str. 1005 i 1006 spisa), izveden je dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka B.M. (str. 1013 i 1014 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka D.M. (str. 1014 i 1015 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka J.B. (str. 1015 i 1016 spisa), sudsku praksu (str. 1020 spisa), odštetni zahtjev Zavoda (str. 1022 i 1023 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.R.; nalaz i mišljenje vještaka (str. 1048 i 1049 spisa) i dopis Zavoda od 5. siječnja 2022., zaprimljen na ovom sudu 11. siječnja 2022. (str. 1068 spisa).

17. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 24. svibnja 2021. u cijelosti osnovan.

18. Predmet spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev po osnovi imovinske i neimovinske štete iz tužiteljevog podneska od 24. svibnja 2021.

19. Između stranaka od početka postupka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja od 8. travnja 2002. i nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

20. Nadalje, iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu od 11. studenog 2004. proizlazi da nije sporan postotak invaliditeta tužitelja u omjeru od 95% i da je tuženik učinio nespornom osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva.

21. Nadalje, proizlazi da su se stranke na ročištu 11. studenog 2004. usuglasile o troškovima pojačane prehrane tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn.

22. U ovom ponovljenom postupku ostalo je sporno da li je tužitelj doprinio vlastitoj šteti zato što se vozio kao suvozač sa alkoholiziranim vozačem B.M., sporno je pitanje zastare povišenog dijela konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i sporno je pitanje iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

23. Ovdje, najprije treba istaknuti da se u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da se predmetni štetni događaj dogodio 8. travnja 2002. primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine broj“ 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001; dalje: ZOO/78)

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare glede povišenog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva, nakon što je tužitelj isti uskladio sa povećanim Okvirnim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koja su donesena u ožujku 2020., ovaj sud ocjenjuje taj prigovor kao neosnovan.

25. Naime, iz samog obrazloženja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je došlo do povećanja pravične novčane naknade koju treba dosuditi oštećeniku po osnovi neimovinske štete proizlazi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio da se ista odnose na sve postupke u tijeku. Dakle, ista se odnose na sve postupke neovisno o stadiju suđenja u kojem se isti nalaze.

26. Svrha povećanja pravičnih novčanih naknada koje se dosuđuju radi obeštećenja neimovinske štete je u tome da se takvom naknadom oštećenika obešteti na način da mu se stanje u mjeri u kojoj je to moguće vrati u stanje prije štetnog događaja, tako da oštećeniku treba priznati tu naknadu u visini koja je sukladna sa aktualnim cijenama, odnosno kojom se uzima u obzir i inflacija.

27. S obzirom na to da je tužitelj isključivo uskladio tužbeni zahtjev sa novim kriterijima za određivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, a da štetu potražuje iz iste osnove i po istim vidovima štete, ovaj sud ocjenjuje kako je tijek zastare u predmetnoj pravnoj stvari prekinut još podnošenjem predmetne tužbe dana 14. listopada 2002. i da je neosnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na povišeni dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

28. Radi utvrđivanja postojanja suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj uslijed činjenice da se vozio sa alkoholiziranim vozačem B. M., a koja činjenica je utvrđena u ranijem tijeku postupka i to iz ranije provedenog toksikološkog vještačenja (koje je pročitano uz suglasnost stranaka), kojim je utvrđena koncentracija alkohola u krvi kod B. M. u iznosu od 0,52 g/kg, a koja bi s obzirom na protek vremena do vađenja krvi odgovarala koncentraciji alkohola u krvi od 0,70 g/kg u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja Z.P., svjedoka B.M., D.M. i J.B.

29. Tužitelj Z. P. je u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 10. rujna 2020., ostao kod svog iskaza danog u ranijem tijeku postupka i u bitnome je izjavio da se našao sa svojim prijateljem J. pred zgradom policije u H. u Z., a da su namjeravali otići na gablec pa su pozvali i B.M.. Naveo je da je njega B. M. pitao može li isprobati njegov auto pa su zajedno sjeli u auto, dok su Josip i njegov šef išli drugim autom. Nadalje, je istaknuo da je tek kasnije saznao da se B.M. bavi auto trkama. Na posebno pitanje nakon što mu je predočen iskaz B.M.da su prije vožnje bili na piću, tužitelj je izjavio da to nije točno, jer toga dana nisu bili na piću, već je on jednostavno došao pred zgradu policiju u Z., H. ulica i krenuli su na gablec. Nadalje, je naveo da nije primijetio da je M. pod utjecajem alkohola, jer da je to primijetio sigurno mu ne bi dao svoj sportski auto.

30. Svjedok B.M. je u svom iskazu na ročištu 19. studenoga 2020. u bitnome izjavio da su on, tužitelj, J.B. i D.M. i još par ljudi na dan štetnog događaja bili u kafiću koji se nalazio preko puta policije u H. ulici u Z.. Naveo je da su popili piće i da je on konkretno popio jednu votku-đus. Naveo je da su potom krenuli automobilom na gablec i da je on vozio automobil tužitelja, nakon što je pitao tužitelja da li može probati njegov sportski automobil. Kasnije se na putu na gablec nakon kraće vožnje dogodila predmetna prometna nezgoda.

31. Svjedok D. M. je na ročištu za glavnu raspravu 19. studenog 2020. u bitnome iskazao da su se tužitelj i nekolicina njih, točnije B.M. i J.B. toga dana dogovorili da odu na gablec. Koliko se sjeća našli su se ispred zgrade policije i otišli su zajedno na gablec na Ž.. Na posebno pitanje da li su prije štetnog događaja zajedno konzumirali alkohol odgovorio je da on nije konzumirao alkohol dok za duge ne zna. Naveo je da tužitelj prije nego što su krenuli na gablec nije bio sa njima, jer su oni bili u svom uredu. Nije primijetio da je B.M. bio pod utjecajem alkohola. Na posebno pitanje da li ostavlja mogućnost da su ipak prije bili zajedno na piću odgovorio je da ostavlja tu mogućnost, ali da tužitelj sigurno nije bio s njima na piću prije odlaska na gablec.

32. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka J.B. koji je u bitnome izjavio da su se našli ispred zgrade policije i da su krenuli na gablec. Izjavio je da nije primijetio da je B.M. pod utjecajem alkohola.

33. Ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnima i životno logičnim iskaze tužitelja i svjedoka D.M. i J.B., dok nevjerodostojnim ocjenjuje iskaz svjedoka B.M. u dijelu da je zajedno sa tužiteljem bio na piću prije odlaska na gablec.

34. Iz iskaza tužitelja, svjedoka M. i B. za ovaj sud proizlazi da tužitelj nije pristao na vožnju sa vozačem pod utjecajem alkohola, budući da isti prije predmetnog štetnog događaja nije bio na piću sa B.M., niti je vidio da je isti konzumirao alkohol, a kada se našao sa B.M. nije mogao nikako uočiti da je isti pod utjecajem alkohola, jer to nisu uočili niti svjedoci M. i B., a i nije se radilo o tolikoj količini alkohola da bi B. M. bio vidno alkoholiziran.

35. Ovaj zaključak suda, proizlazi iz toga što je isključivo B. M. tvrdio da je bio na piću sa tužiteljem i ostalima, dok je svjedok M. ostavio mogućnost da je bio na piću sa B.M. prije odlaska na gablec, ali je izričito tvrdio da tužitelj nije bio sa njima na piću, dok je svjedok B. naveo da su se našli ispred zgrade policije i da su potom otišli na gablec, odnosno nisu prethodno uopće bili na piću.

36. Svjedoci B. i M. su izričito izjavili da nisu uočili da je B.M. pod utjecajem alkohola.

37. Ovaj sud prihvaća i uvjerljivim navod tužitelja o tome da on zasigurno ne bi dao B. M. da vozi njegov sportski automobil da je znao da je isti pod utjecajem alkohola.

38. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj, budući da je iz provedenog postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije znao niti je mogao na bilo koji način uočiti da je B. M. bio pod utjecajem alkohola prije predmetnog štetnog događaja dana 8. travnja 2002.

39. Dakle, iz provedenog postupka utvrđena je osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva te je odlučno pitanje visine istoga, odnosno da li je iscrpljen limit po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti za koji s obzirom na vrijeme izdavanja police nije sporno da isti iznosi 1.400.000,00 kn.

40. Za utvrđivanje da li je iscrpljen limit po predmetnoj polici potrebno je najprije istaknuti da se limit zajednice osiguranja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju te se novčana imovinska i neimovinska šteta utvrđuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja.

41. Dakle, u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi koliko bi iznosila ukupna novčana imovinska i neimovinska šteta svih oštećenika na dan 8. travnja 2002.

42. Potrebno je istaknuti da su prvi Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su doneseni radi ujednačavanja sudske prakse u pogledu dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete doneseni 29. studenog 2002., dakle nakon predmetnog štetnog događaja.

43. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje osnovanim tužiteljeve navode, koje je isti iznosio tijekom cijelog postupka da je za utvrđivanje da li je iscrpljen limit po predmetnoj polici osiguranja relevantno kolike su sudovi dosuđivali novčane naknade neimovinske štete u vrijeme predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002., a ne mogu se uzeti u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., budući da isti nisu bili doneseni u vrijeme predmetnog štetnog događaja.

44. Prethodno opisano je upravo odlučno u ovoj pravnoj stvari, budući da su prije donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. dosuđivane osjetno niže pravične novčane naknade neimovinske štete.

45. Ovaj sud ocjenjuje osnovanim navode tužitelja, koje je potkrijepio odgovarajućom sudskom praksom da su sudovi u Republici Hrvatskoj u vrijeme predmetnog štetnog događaja dosuđivali za sve vidove nematerijalne (neimovinske) štete kod teškog 100% invaliditeta najviše 300.000,00 kn, dok su s osnova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe dosuđivali najviše 50.000,00 kn. 46. Kada se to uzme u obzir onda bi Z.P. na dan predmetnog štetnog događaja pripadala pravična novčana naknada nematerijalne (neimovinske) štete u iznosu od 300.000,00 kn, njegovim bliskim osobama K.P., mld. M. P., mld. F. P., S. P. i K. P.1 svakome po 50.000,00 kn, odnosno sveukupno bi svim oštećenicima na dan predmetnog štetnog događaja pripadala pravična novčana naknada nematerijalne (neimovinske) štete u iznosu od 550.000,00 kn.

47. Pored prethodno navedenog, tužitelju bi sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Z.R. od 26. svibnja 2010. pripadalo pravo na dan štetnog događaja na naknadu tuđe pomoći i njege prema cijenama na dan štetnog događaja kapitalizirano doživotno, umanjeno za iznos naknade koju tužitelj prima od Centra u iznosu od 85.446,91 kn, izgubljena zarada tužitelja kapitalizirana na dan štetnog događaja u iznosu od 413.374,78 kn. Pored toga vještak R. je utvrdio da šteta zavoda na ime troškova liječenja iznosi 171.162,48 kn, šteta tužitelja na ime troškova liječenja iznosi 11.100,00 kn, dok šteta na ime troškova pojačanje ishrane iznosi 10.000,00 kn.

48. Vještak zaključno navodi da je prethodno opisanim štetama potrebno pribrojiti naknadu nematerijalne štete prema kriterijima na dan predmetnog štetnog događaja da bi se moglo utvrditi u kojem omjeru je šteta pokrivena iz predmetne police osiguranja od automobilske odgovornosti.

49. Dakle, kapitalizirane rente s osnova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade te ostale materijalne štete iz predmetnog štetnog događaja prema izračunu vještaka R., u odnosu na kojeg stranke u smislu samog izračuna nisu imale primjedbe iznose 691.084,17 kn.

50. Kada se tom iznosi pribroji iznos od 550.000,00 kn, koliko bi svim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja pripadalo na ime pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete prema važećim kriterijima na dan predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002., onda to sveukupno iznosi 1.241.084,17 kn, odnosno cjelokupna šteta svih oštećenika na dan predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. nalazi se unutar limita od 1.400.000,00 kn, koliko iznosi limit po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

51. Dakle, u predmetnom slučaju utvrđeni iznos štete svih oštećenika na dan predmetnog štetnog događaja ne prelazi limit po predmetnoj polici osiguranja pa je tuženik sukladno drugostupanjskoj odluci dužan naknaditi tužitelju štetu u cijelosti i to prema kriterijima u vrijeme donošenja ove presude.

52. Neosnovano, je tuženik tijekom postupka isticao da je on ukupnim uplatama koje je učinio oštećenima iz predmetnog štetnog događaja isplatio ukupno 1.400.000,00 kn pa da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja.

53. Naime, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 778.355,77 kn; K.P., F.P., M.P., S. P. i K.P.1 svakom po 107.587,92 kn i Zavodu 83.704,62 kn. Međutim, isto nije relevantno za donošenje odluke o iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, već je isključivo mjerodavno prethodno opisano da ukupna šteta svih oštećenih po kriterijima važećima na dan predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. ne prelazi limit po predmetnoj polici te je posljedično tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupnu štetu prema kriterijima na dan donošenja ove presude, a pored toga i drugi oštećenici imaju pravo na puni iznos odštete prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke o njihovim odštetnim zahtjevima.

54. Neosnovano, je i tuženikovo ustrajanje na tome da on po predmetnom štetnom događaju mora držati rezervirana sredstva za eventualne regresne zahtjeve zavoda po osnovi isplaćenih invalidskih mirovina tužitelju.

55. Naime, zavod obavijestio je ovaj sud dopisom zaprimljenim 11. siječnja 2022. da isti nije pokrenuo sudski postupak naknade štete po osnovi isplaćenih mirovina protiv društva U.o. d.d., odnosno ovdje tuženika.

56. Posljedično, posebno uzevši u obzir da se predmetni štetni događaj dogodio prije više od dvadeset godina, tuženik se neosnovano poziva na to da mora držati rezervirana sredstva. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako tuženik mora vršiti isplate po osnovanim odštetnim zahtjevima temeljem predmetne police osiguranja prema oštećenicima koji su mu se obratili odgovarajućim zahtjevima, sve dok se ne iscrpi limit osiguranja po polici. Po ocjeni ovog suda tuženik nema pravnu osnovu držati rezervirana sredstva za neke hipotetske odštetne zahtjeve koji možda nikada neće biti niti podneseni, posebno uzevši u obzir da je od predmetnog štetnog događaja prošlo više od dvadeset godina.

57. Takvo pozivanje tuženika ovaj sud ocjenjuje isključivo usmjerenim ka odugovlačenju ovog parničnog postupka, koji traje već skoro punih dvadeset godina. Posebno uzevši u obzir da je isto počeo isticati u završnoj fazi ovog postupka.

58. Ovdje je potrebno nadalje, istaknuti da se u povodu ovog štetnog događaja vodi pored ovoga veći broj drugih parničnih postupaka, ali niti jedan od tih parničnih postupaka nije pravomoćno okončan, a svi parnični postupci u kojima su tužitelji bliske osobe Z.P. su u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka, koji predstavlja prethodno pitanja za donošenje odluke u svim tim drugim postupcima.

59. Prethodno opisano utvrđenje, važno je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da po predmetnom štetnom događaju još nije ništa pravomoćno dosuđeno na ime odštete.

60. Sve okolnosti koje su odlučne za dosuđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete utvrđene su nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka dr. T. A. i dr. K.R., dr. S.T., pulmologinje, dr. B.C., oftalmologa i dr. V. F., specijalista za bolesti uha, grla i nosa.

61. Iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja dr. A. i R. utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio mnogostruke i po život opasne ozljede, prijelom baze lubanje, nagnječenje i otok mozga, nagnječenje pluća, prijelom II, V i VII rebra desno, obostrani pneumotoraks, djelomičnost klijenut lijeve strane tijela te tlačno nakupljanje moždane tekućine u unutarnjim dijelovima mozga. Uslijed tih zadobivenih ozljeda trpio je bolove jakog intenziteta tjedan dana, bolove srednjeg intenziteta tri mjeseca te bolove slabijeg intenziteta kroz sedam mjeseci. Primarni strah uslijed tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta četiri mjeseca, a srednjeg intenziteta još šest mjeseci. Nakon toga javlja se tzv. kasni strah u vidu bojazni i zabrinutosti u trajanju od dva mjeseca. Utvrđuju da su zadobivene ozljede umanjile opću životnu sposobnost tužitelja za 65% te da tužitelj više nije radno sposoban. Nadalje, su utvrdili da je isključujući vrijeme boravka u bolnici tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 6 mjeseci po tri sata dnevno te kroz slijedeća dva mjeseca po dva sata dnevno.

62. Iz nalaza i mišljenja vještakinje pulmologinje dr. T. utvrđeno je da su sa pulmološkog stanovišta ozljede tužitelja dovele do smanjenja plućne funkcije, što se očituje u vidu gušenja i otežanog disanja te kašlja te je s tog osnova kod tužitelja došlo do dodatnog umanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 15%.

63. Iz nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa dr. C. utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku kraniocerebralnu ozljedu s posljedičnim oštećenjem vidne funkcije što je dokumentirano oftalmološkim pregledima i testiranjem vidnog polja u obliku trajnih posljedica. Trajne posljedice s oftalmološkog stanovišta dovele su do smanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 5%.

64. Iz nalaza i mišljenja specijalista bolesti uha, grla i nosa dr. F. utvrđeno je da smanjenje opće radne i životne sposobnosti tužitelja u otorinolaringološkom području iznosi 10% zbog stanja nakon traheotomije te otežanog disanja na nos zbog sinehije koje su nastale u nosu nakon krvarenja iz nosa i učinjene tamponade nosa. Ukoliko su ostali vještaci u svom nalazu i mišljenju ocijenili i stanje nakon traheotomije onda je ocjena dr. F. 5% i to zbog otežanog disanja na nos. 65. U odnosu na vještačenja medicinskih vještaka stranke nisu imale primjedbe te su učinile nespornim smanjenje opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 95%.

66. Iz prethodno opisanog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zadobio brojne povrede u predmetnoj prometnoj nezgodi, a pritom jačina i trajanje bolova opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu u smislu odredbe čl. 200. ZOO/78.

67. Tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete prema danas važećim kriterijima.

68. Ovaj sud primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova priznaje novčanu naknadu od 150.000,00 kn.

69. S osnova pretrpljenog primarnog, sekundarnog, kao i kasnog straha ovaj sud temeljem odredbe čl. 200. ZOO/78 i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a priznaje tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 120.000,00 kn.

70. Nadalje, je provedenim vještačenjem utvrđeno da su zadobivene ozljede umanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 95% te da on u tom omjeru mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. S obzirom na činjenicu da je tužitelj rođen 1973., on će duševne boli uslijed prethodno navedenoga osjećati dugi niz godina. Posljedično ovaj sud temeljem odredbe čl. 200. ZOO/78 i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a priznaje tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog smanjenih životnih aktivnosti u iznosu od 1.200.000,00 kn.

71. S obzirom na to da je tužitelj invalid u omjeru od 95% i to uslijed zadobivenih ozljeda koje su dovele do tako visokog stupnja invaliditeta, kod tužitelja je nastalo i naruženje. Vještaci medicinske struke dr. A. i dr. R. u svom nalazu i mišljenju utvrđuju da je tužitelj psihički upadljiv, djeluje usporeno, otežano govori, povremeno do granice nerazumljivosti, a povremeno je konfuzan i agitiran. Otežano se kreće uz hod na široj osnovi te pokazuje znakove nestabilnosti koja je osobito izražena kod ustajanja iz sjedećeg položaja. Zjenice su izokorične, usporenih reakcija na svjetlo i postoji mistagnus pri pogledu u desnu stranu. Nadalje, utvrđuju da u Rombergu titubira s tendencijom pada u desnu stranu, lijeva ruka i lijeva noga tonu u antigravitacijskom položaju, postoji hipostezija lijeve ruke i lijeve noge u cijeloj duljini u odnosu na kontralateralnu stranu uz povišene vlastiti reflekse. Kod tužitelja ovakvo naruženje ostavlja dubok trag na njegovu psihu, budući da je isti mlađa osoba, a izaziva i nelagodu okoline u što se tužitelj i osobno uvjerio. Posljedično ovaj sud temeljem odredbe čl. 200. ZOO/78 uz primjenu čl. 223. ZPP-a priznaje tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnova naruženja u iznosu od 150.000,00 kn. 72. U odnosu na troškove pojačanje prehrane, stranke su se tijekom postupka usuglasile na iznos od 10.000,00 kn pa ovaj sud uzevši u obzir cijene u vrijeme donošenja ove presude po toj osnovi priznaje tužitelju iznos od 15.000,00 kn. 73. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme kućnog liječenja i to u razdoblju od 2. kolovoza 2002. do 2. svibnja 2003. Prema obimu potreba kako su to utvrdili medicinski vještaci i to u iznosu od 10.361,78 kn, što je utvrdio u svom nalazu i mišljenju od 17. travnja 2021. vještak financijske struke Z. R., a na koji stranke nisu imale primjedbi.

74. Nadalje, tužitelj ima pravo i na materijalnu štetu u vidu troškova liječenja u iznosu od 11.100,00 kn, koju tužitelj potražuje prema računima i uplatnicama koje prileže spisu na str. 44, str. 50 do 53 spisa, str. 163 i 164 spisa.

75. U odnosu na te troškove liječenja, tuženik je prigovarao da je tužitelj te zdravstvene usluge mogao obaviti na teret zavoda..

76. U odnosu na taj prigovor ovaj sud ostaje kod ocjene iz prvostupanjske presude od 25. studenoga 2004. da uzimajući u obzir invaliditet tužitelja i stanje u našem zdravstvenom sustavu, tužitelj nije mogao čekati na određene terapije i usluge i po nekoliko mjeseci, već je iste obavio tamo gdje je prije mogao doći na red, stoga ovaj sud priznaje te troškove liječenja tužitelju kao nastalu mu materijalnu štetu, obzirom da je istu i dokumentirao prethodno navedenim računima i uplatnicama.

77. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.645.361,78 kn (bez iznosa od 11.100,00 kn na ime troškova liječenja) pa kada se to umanji za iznos od 778.355,78 kn koji iznos je tuženik nesporno platio tužitelju na ime predmetnog štetnog događaja, tužitelj osnovano konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos naknade štete od 867.006,00 kn i na ime troškova liječenja iznos od 11.100,00 kn. 78. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na dosuđeni mu iznos naknade štete od 867.006,00 kn, ali ne od štetnog događaja dana 8. travnja 2002., već od donošenja ove presude, budući da se prije stupanja na snagu ZOO/05, zatezna kamata na nematerijalnu štetu dosuđivala od dana donošenja presude, jer je tek tada postao poznat opseg te štete.

79. U odnosu na troškove liječenja, tužitelj ima prao na zatezne kamate na pojedinačno određene iznose glavnice od dana nakon dospijeća svakog pojedinačno određenog iznosa.

80. Slijedom navedenoga, ovaj sud prihvatio je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 24. svibnja 2021. (točka I. izreke presude).

81. Naprotiv, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni mu iznos naknade štete od 867.006,00 kn od dana štetnog događaja 8. travnja 2002. do 30. lipnja 2022. (točka II. izreke presude).

82. S obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a da mu je u preostalom dijelu tuženik podmirio utuženo potraživanje nakon pokretanja ovog postupka, tužitelj u smislu odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a vezi s čl. 155. st. 1. ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 14. listopada 2002. u iznosu od 10.719,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), za sastav ostalih podnesaka od 28. studenoga 2002. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 18. veljače 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 20. veljače 2003. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 26. veljače 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 4. travnja 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 7. travnja 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 4. studenoga 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT- a), za sastav ostalih podnesaka od 26. studenoga 2003. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 22. prosinca 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 23. ožujka 2004. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 1. rujna 2004. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 11. studenoga 2004. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav žalbe od 5. siječnja 2005. u iznosu od 13.398,75 kn (Tbr. 10. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 1. listopada 2009. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 22. listopada 2009. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT- a), za sastav obrazloženog podneska od 10. veljače 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 18. veljače 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 26. veljače 2010. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 16. lipnja 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 15. srpnja 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 26. srpnja 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 20. rujna 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 11. siječnja 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 28. ožujka 2011. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 15. rujna 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 9. prosinca 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 21. prosinca 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 22. prosinca 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 6. veljače 2012. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 15. veljače 2012. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 28. veljače 2012. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 19. veljače 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 9. travnja 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 29. svibnja 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 22. srpnja 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 26. rujna 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 16. listopada 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 8. studenoga 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 18. prosinca 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav žalbe od 6. veljače 2014. u iznosu od 13.398,75 kn (Tbr. 10. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 14. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2019. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 2. srpnja 2019. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2020. u iznosu od 16.640,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 10. rujna 2019. u iznosu od 16.640,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 11. rujna 2020. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT- a), za sastav obrazloženog podneska od 10. studenoga 2020. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 19. studenoga 2019. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 4. siječnja 2021. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 19. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2021. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 14. prosinca 2021. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 27. travnja 2022. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu 19. svibnja 2022. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 575.415,70 kn, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 719.269,63 kn. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćenih predujmova za različita vještačenja (medicinska i financijska) u ukupnom iznosu od 8.625,00 kn. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 727.894,63 kn.

83. Vezano uz odluku o troškovima parničnog postupka, ovdje treba naglasiti kako se prema pravnom shvaćanju ovog suda u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti danas važeća odredba iz Tbr. 8. t. 1. OT-a prema kojoj bi tužitelj imao pravo na naknadu troška za sastav četiri obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka, budući da u vrijeme pokretanja ovog postupka ta odredba nije bila na snazi pa je ovaj sud dosudio tužitelju naknadu za sastav svih obrazloženih podnesaka, a za koje je ocijenio da su bili potrebni tužitelju za vođenje ovog postupka.

84. Međutim, tužitelj je podneskom od 29. travnja 2022. učinio nespornim da mu je tuženik u ranijem tijeku ovog postupka na ime troškova postupka isplatio ukupan iznos od 120.000,00 kn. Posljedično ukupni parnični trošak na čiju naknadu tužitelj ima pravo u iznosu od 727.894,63 kn treba umanjiti za iznos od 120.000,00 kn, tako da je tužitelju na ime naknade troškova parničnog postupka dosuđen sveukupan iznos od 607.894,63 kn (točka IV. izreke presude).

85. Ovaj sud priznao je tužitelju nagradu za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, a tužitelj je za pojedine radnje tražio veću nagradu prema kasnijoj povećanoj vrijednosti predmeta spora, što ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Nadalje, tužitelju nisu priznate nagrade za poduzete radnje koje ovaj sud nije ocijenio potrebnima za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud nije priznao tužitelju nagradu za pristup na ročište za objavu i uručenje presude, budući da tužitelj nije pristupio na ročište za objavu i uručenje presude i tužitelju nije priznat traženi putni trošak u iznosu od 2.070,00 kn, budući da taj trošak nije bio potreban tužitelju za vođenje postupka, a isti je i nedokazan, budući da spisu ne prileži dokumentacija na što bi se taj trošak točno odnosi. Kada se uzmu u obzir sve te okolnosti, ovaj sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 208.446,13 kn (točka V. Izreke presude).

86. U izreci presude nije trebalo odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Dugom Selu 1. srpnja 2022.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po odvj. I.U.

2. tuženiku po odvj. A.H.