Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split
Pl-7/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja G. O., O.: …, O., kojeg
zastupa punomoćnik S. L. P. V., odvjetnik iz P., protiv tuženika A. O., iz N., kojeg zastupa opunomoćenik A. Ć., odvjetnik u S., radi
isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 19. svibnja 2022., u prisutnosti punomoćnika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 1. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Stavlja se izvan snage rješenje o platnom nalogu ovog suda poslovni broj Pl-99/2019 od 23. rujna 2020. kojim se nalaže se tuženiku da u roku od osam dana od dostave ovog platnog naloga platiti tužitelju, iznos od 100,00 kuna, uvećan za zatezne kamate koja na iznos od 100,00 kuna teku od 10. kolovoza 2013. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, i u dijelu kojim se nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.481,50 HRK zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana izdavanja platnog naloga pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prigovor nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 HRK u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom - prijedlogom za ovrhu zaprimljenom kod ovog suda tužitelj je ustao zahtjevom naspram tuženika radi isplate iznosa od 100,00 HRK s pripadajućom kamatom.
2. Ovaj sud je 23. rujna 2020. donio rješenje pod poslovnim brojem Pl- 99/2019, kojim je usvojio platni nalog u cijelosti, na koje je rješenje je tuženik izjavio prigovor pa je spis dobio novi poslovni broj Pl-7/21.
3. U svom prigovoru - odgovoru na tužbu tuženik navodi da pobija rješenje o izdavanju platnog naloga u cijelosti kao neosnovanom, prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnih prava. Tuženik je istaknuo i prigovor apsolutne nenadležnosti suda u R. H. te je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. Zbog
navedenog tuženik osporava u cijelosti tražbinu tužitelja, pa predlaže ukinuti platni nalog u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje troškova postupka.
4. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom dnevne parkirališne karte broj 51999 od 24. travnja 2019. i analitičke kartice DPK broj 51999 (list 3 spisa), izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 2015-34357-22 od 2. kolovoza 2013., računa broj 379-1-1/2019 (list 11 i 12 spisa), Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u G. O. (list 40-47 spisa), S. glasnika G.
O. (list 48-51 spisa), O. o parking zonama i vremenskom ograničenju trajanja parkiranja, visini naknade za parkiranje i vremenu naplate na javnim parkiralištima u G. O., kao i dopune O., saslušanjem svjedoka
M. M. (list 80/81 spisa), dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je na prijedlog punomoćnika stranaka sud zaključio raspravljanje.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja broj 2015- 34357-22 od 2. kolovoza 2013. razvidno je da je tužitelj izdao račun za dnevnu parkirališnu kartu tuženiku pod brojem 51999 za automobil registarskih oznaka … (D) 2. kolovoza 2013. s danom dospijeća 10. kolovoza 2013. na iznos od 100,00 HRK.
6.1. Odlukom o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u G. O. propisano je da u članku 1. propisano je da se ovom odlukom uređuje organizacija, i način naplate i kontrole parkiranja vozila na javnim uličnim i van uličnim parkiralištima u G. O..
6.2. Samim parkiranjem tuženik je s tužiteljem zaključio Ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte te je prihvatio uvjete propisane citiranom Odlukom.
6.3. Stoga, tuženik bi uistinu bio dužan naknaditi utuženu obvezu za neplaćene parkirališne karte kako to tužitelj navodi, u ukupnom iznosu od 100,00 HRK, na ime ispostavljene dnevne parkirališne karte, kako to tužitelj ovom tužbom i potražuje.
7. Kako je pregledom tužiteljevog računa razvidno da je obveza u ukupnom iznosu od 100,00 HRK dospjela 10. kolovoza 2013., a tuženik ističe prigovor zastare, valjalo je sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, usvojiti prigovor zastare, jer je zadnji dan roka od pet (5) godina bio 10. kolovoza 2018., tužitelj je tužbu-podnio ovom sudu dana 2. svibnja 2019., dakle, izvan roka od 5 godina, radi čega je valjalo usvojiti tuženikov prigovor zastare potraživanja i staviti izvan snage Rješenje o platnom nalogu ovog suda poslovni broj Pl-99/2019 od 23. rujna 2020. kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na troškove, kako je to navedeno u izreci ove presude.
7.1. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
8. U odnosu na tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda u R. H. valja odgovoriti tuženiku da je tuženik osoba koja ima prebivalište na području R. N. pa da se stoga primjenjuje Uredba
(EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju, i izvršenju sudskih odluka u građanskim trgovačkim stvarima (dalje Uredba), jer se radi o naplati dnevne parkirne karte, dakle, o ugovornom odnosu. Naime, Ugovor o korištenju parkirališta nije potrošački ugovor jer je potrošački ugovor u smislu Uredbe ugovor koji je zaključen u obavljanju djelatnosti ili pružanju usluga kada su te usluge dostupne potrošaču i u zemlji u kojoj živi, a i u drugim zemljama članicama EU, a u odnosu na koje je sud EU zauzeo stav da su takve usluge dostupne kada potrošač može kontaktirati tu pravnu osobu prema podacima objavljenim na njegovoj web stranici koju može iščitati na više stranih jezika i kada mu je omogućeno plaćanje robe u više valuta. Prema sadržaju odredbe članka 4. Uredbe proizlazi da se osobe s domicilom u državi članici bez obzira na njihovo državljanstvo tuže pred sudovima te države članice, a posebna nadležnost je propisana u čl. 7. Uredbe gdje se navodi da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obaveze, a u slučaju pružanja usluge, to je mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili su trebale biti pružene sukladno ugovoru.
8.1. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je ovog suda da je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem pa se za prava i obveze iz toga pravnog posla u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 4. Uredbe, što znači da je za postupanje u ovom predmetu nadležan ovaj sud.
8.2. Stoga, istaknuti prigovor nenadležnosti ovog suda je neosnovan jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 7. Uredbe u kojoj je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi u slučaju pružanja usluga, i to u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a obistinjeni trošak tuženiku se odnosi se na trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kuna za cijeli postupak, što uvećano za trošak PDV- a, daje iznos od 625,00 HRK, koliko je tuženik i zatražio, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 1. srpnja 2022.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
