Poslovni broj: 9 P-1739/2020-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: Z. K. rođ.B., G., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice-odvjetnice u ZOU M. i M. iz Š. protiv tuženice R. H., zastupane po ODO Š., nakon javno održane glavne rasprave dana 18.svibnja2022.godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice, a objavljene dana 1.srpnja 2022.godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica Z. K. rođ. B., OIB: …, vlasnica za 1/1 fizički određenog dijela k.č. 3034/18 K.O. G. površine 570 m2 koji je označen slovima A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-A na skici mjesta očevida koju je dana 07. srpnja 2021. godine izradio sudski vještak K. Š., dipl. ing. geod., a koja čini sastavni dio ove presude.

II Dužna je tuženica nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prethodno je za napomenuti kako je tužbu u ovoj pravnoj stvari pokrenuo M. B. kao tužitelj koji je za vrijeme trajanja postupka preminuo i kao njegova nasljednica označena je Z. K., sada tužiteljica, sve prema Zapisniku sastavljenom kod A. K., Javne bilježnice iz Š..

Tužba u ovoj pravnoj stvari pokrenuta je radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake kat.čest. 3034/18 K.O.G., površine 570 m2, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A na geodetskoj situaciji G., D. a po provedenom uviđaju na licu mjesta označen istim slovima na skici sudskog vještaka K. Š., dipl.ing.geod.od dana 7.srpnja 2021.godine.U tužbi navodi kako je predmetni dio prednik tužiteljice- njezin otac M. B. stekao još 1957.godine ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim dana 4.ožujka 1957.godine između A. B. pok.M. (djeda tužiteljica odnosno oca njezinog prednika) i između ostalih i tužitelja. Otac M. B. da je pravo vlasništva te nekretnine stekao nasljeđivanjem od majke J. B. ud. M. (dosudnica A-918/18) i od oca pok.M. B. (dosudna odluka A-96/1900) i diobom.

Predmetna nekretnina narodnog naziva „kod kuća B.“u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište ograđeno starim kamenim zidom još od 19.og stoljeća sa svih strana, s time što je otac tužiteljice prije tridesetak godina stari kameni zid sa južne, zapadne i istočne strane srušio i na istom mjestu gdje se nalazio stari kameni zid visine cca 80 cm izradio kameno betonski zid kakav je i dana. Još da je pradjeda tužiteljice M. B. (rođen 1844., umro 1899.) držao u mirnom posjedu tako da je na sjevernoj strani istog sagradio štalu, a na ostalom dijelu je pradjeda tužiteljice obrađivao bajame, masline višnje, a takav posjed i obradu nastavio je njegov sin, djeda tužiteljice potom otac tužiteljice koji da je neometanom posjedu preko 60 godina.

U zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana je R. H. iz čega proizlazi pasivna legitimacija u ovom postupku, a kao posjednik grada Š..

U prilog tužbi tužitelj dostavlja i zahtjev za mirno rješenje spora podnesen nadležnom državnom odvjetništvu kao dokaz postupanju sukladno odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe kao i odgovor tuženice na prijedlog tužiteljice odnosno njezinog prednika.

Tuženica u svom odgovoru navodi da tužiteljica priloženom dokumentacijom nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva upravljenog na stjecanja prava vlasništva predmetnog dijela nekretnine kao što nije dokazana isticana činjenica dugogodišnjeg posjedovanja iste od strane tužiteljice i njezinih prednika;da iz karte DOF 1:5000 iz 1968.godine koja je nastala na temelju avionskog snimanja vidljivo da u trenu tog snimanja na predmetu spora nije bilo tragova posjeda odnosno da se radilo o velikoj neograđenoj površini u vlasništvu države koja je vjerojatno služila kao zajednički pašnjak, za što se državi plaćala naknada. Iz navedenog da slijedi da je posjed nastao tek 80.ih godine prošlog stoljeća te da slijedom toga nije postojao mi po OGZ ni po ZV-u.

Tužiteljica u cijelosti osporava navode tuženice te ističe kako prednici tužiteljice nisu nikad plaćali naknadu državi za korištenje tog zemljišta osporivši pritom da bi se radilo o velikog neograđenoj površini obzir da je tužiteljev fizički dio kat.čest.zem. 3034/18 ood ostalog dijela parcele jasno odijeljen kamenim suhozidom sa svih strana, a isto tako je bilo i ogradnih suhozidova i na drugim dijelovima kat.čest. 3034/18. Međutim, kako je tužiteljičina nekretnina s više strana omeđena poljskim putevima to su općinske mjesne vlasti 1950.ih godina vršile proširivanje tih putova pa tako i uz nekretninu tužitelja na način da su porušile ogradne kamene suhozidove i poljske putove proširili na štetu tužiteljeve nekretnine i to sa zapadne, istočne i južne strane. Istovjetan suhozid sa sjeverne strane koji omeđuje tužiteljevo zemljište u odnosu na način da je na istom mjestu sagradio betonski zid time da je dio starog kamenog suhozida i danas vidljiv na terenu (visine cca 1 i širine 0,50 m) ,a što jasno govori tome da je zemljište tužiteljice odavno bilo omeđeno. Također, tužiteljica ističe da je gotovo cijela kat.čest. 3034/18 K.O. G. u izvanknjižnom vlasništvu brojnih fizičkih osoba koje su u zasebni sudskim postupcima protiv tuženice ishodili presude, provele parcelacije i upisali se kao vlasnici čemu u prilog dostavlja sudsku praksu.

U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: zahtjev za mirno rješenje spora podnesen nadležnom državnom odvjetništvu prije podizanja ove tužbe kao i odgovor tuženice na prijedlog tužiteljice odnosno njezinog prednika (list 5 do 7 spisa), Dosudna oduka A-96/1900 od dana 30.travnja 1901.godine iza pok.M. B. (list 8 spisa), Dosudnici iza smrti J. B. udove J. broj A-918/2018 (list 9 spisa), Ugovor od 4.ožujka 1957.godine (list 10 spisa), Geodetsi obrt vl.Ž. J., D. od dana 16.ožujka 2017.godine (list 11 spisa), e izvadak iz zemljišne knjige Z.U.1423 K.O.G. (list 12 spisa), Prijepis posjedovnog lista broj 116 DGU, od dana 23.kolovoza 2020.godine (list 13 i 14 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige Z.U.142 K.O.G. (ist 20 do 24 spisa), presliku presude OPćinskog suda posl.br.P-1976/91 od dana 13.veljače 1992.godine (list 25 i 26 spisa), presudu Općinskog suda u Š. posl.br.P-247/2013 od dana 2.rujna 2015.godine i odluku Županijskog suda u Š. posl.br.Gž-1066/2015 (list 28 do 35 spisa), ispis sa Geoportala (list 36 i 37 spisa), Zapisnik javnog bilježnika A. K. iz Š. posl.br. O-585/21 od dana 20.svibnja 2021.godine (list 45 do 47 spisa), digitalno ortofoto snimku 1968.godine (list 67 spisa), Hok 1: 5000 (list 68 spisa).

Sud je proveo uviđaj na licu mjesta dana 1.srpnja 2021.godine uz prisustvo vještaka mjernika K. Š. dipl.ing.geod. (list 48 do 54 spisa) te proveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. S., S. J. i K. S. neposredno na licu mjesta.

Izvršen je uvid u skicu mjesta očevida (l.s. 57 i 65 spisa).

Tužitelj je podneskom od dana 14.veljače 2022.godine uredio tuženi zahtjev sukladno skici mjesta uviđaja (l.s.41).

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva dijela nekretnine oznake katastarske oznake kat.čest. 3034/18 K.O.G., površine 570 m2, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A na skici sudskog vještaka K. Š., dipl.ing.geod.od dana 7.srpnja 2021.godine pozivajući se na nasljeđivanje iza smrti svog oca M. B., prvotnog tužitelja kao izvanknjižnog vlasnika iste nekretnine,koji da je taj dio stekao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim s ocem A. B. pok.M. (djed tužiteljice), a koji da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od majke J. B. ud. M. (dosudnica A-918/18) i oca M. B..

Temeljem navoda stranka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

Iz izvatka iz zemljišne knjige Z.U.1423 K.O.G. razvidno je da je na predmetnoj čestici oznake kat.čest. 3034/18 K.O.G., upisana tuženica za cijelo;a koja činjenica nije sporna među strankama.

Na provedenom uviđaju dana 1.srpnja 2021.godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmetnog dijela nekretnine i ista je prikazana na geodetskoj snimci – skici uviđaja i to:

- slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A na skici sudskog vještaka K. Š., dipl.ing.geod.od dana 7.srpnja 2021.godine, površine 570 m2, u naravi se radi o zemljištu sa tri strane ograđeno betonskim zidom i pomoćnih objektom – štalom. Na predmetnoj nekretnini nalazi se više stabala maslina i smokava, dva stable bajama i jedna veća gomila kamenja-prizida. Sa susjednom čest.zem. 3034/29 čini cjelinu.

Obzirom da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice, dakle, u priloženim materijalnim dokazima ista nije katastarski označena oznakom čestice kraj nesporne činjenice izostanka upisa na ime tužiteljice odnosno prednika iz čega je proizašao povod ovom postupku, sud je na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine odnosno dijela izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. J. (rođ.1936.), nesrodna s tužiteljicom, K. S. (1938.godine, kći pok.A. B.) i Z. S. (1961.godine, nećak pok. M. B.) pa su tako svojim iskazima u bitnom posvjedočili da je otac od tužiteljice M. B. to stekao od svog oca M., a on od A.. M. B. da je držao štalu sa blagom koju da je naknadno obnovio stavljanjem cigle; kako su suhozidi postojali međutim kako se cesta gradila isti su rušeni. Sadašnja kuća na terenu je pravljena od M. B., a predmet spora čini njegovu okućnicu. M. B. je bio 1935.godine, a to svjedokinja J. pamti po tome što je bio godinu dana mlađi o njezinog supruga. Posjed predmeta spora je držao još Andrija B., otac od M., a prije njega M.. Svjedokinja J. da je dobro poznavala A. B. jer je njemu njezina svekrva bila od sestre kćer. Osim štale na predmetu spora su bile i masline, smokve i bajami koje je zasadili M. preci; mlade masline da je sadio M. B. ponovno jer su prijašnje ostarjele, a prijašnje da su sadili njegov otac A. i dida M., o čemu je posebno detaljno svjedočila K. S., kći pok.A. B. koja je ujedno pojasnila kako je još njezin pradjeda radilo štalu slaganjem kamenja u kojoj se prije II. Svjetskog rata držalo kokoše, ovce, blago,a kasnije su štalu betonirali M. B. i otac A.. Svjedok Z. S. je kao sin od svjedokinje K. S. dodatno kazao o tome da su B. jedno od nastarijih plemena u G. jer je našao u župnim knjigama da su od 1278.godine tamo. Sud je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio objektivnim i vjerodostojnim te kao takvim istinitim imajući svakako pritom u vidu da su K. S. i njezin sin Z. S. u srodstvu sa tužiteljicom međutim njihovi iskazi se poklapaju sa iskazom svjedokinje S. J., nesrodne sa strankama, sud je imao u vidu i životnu dob svjedoka, koji su iskazivali o svojim nespornim saznanjima a posredna vuku iz priča svojih prednika posebno imajući u vidu da su i nesporni i srodni svjedoci identično i detaljno iskazivalo o povijesti posjedovanja,detaljno poznavajući čitavo rodoslovlje obitelji tužitelja, jednako kao, te da se zemlja prenosila s koljena na koljeno uz dobro poznata saznanja oko prednika Andrije i Martina, o načinu kako su suhozidi oduvijek postojali čiji se ostaci i zatiču djelomično na terenu kako je prikazano na skici,a objašnjenja o razlozima pomicanja suhozida su vjerodostojna i predstavljaju općepoznatu činjenicu u tom kraja, posebice da im nitko nikad nije sporio njihov posjed, da to nije njihovo a iz dostavljene presude ovog suda je razvidno kako je o drugom dijelu iste parcele pravomoćno utvrđeno da je također u vlasništvu fizičke osobe a ne tuženice,a tuženica nijednim dokazom nije osporila iskaze saslušanih svjedoka.

Nesporno je kako su saslušani svjedoci u vrijeme interesantno za dosjedanje bili mala djeca (svjedok Z. S. nije ni bio rođen), a dovodeći u vezu sa činjenicom da se u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), odnosno presuditi prema pravilima koja su primjenjivana u trenutku stjecanja prava vlasništva i to primjenom pravnih pravila iz paragrafa 1452-1493 OGZ i to napose paragrafa 1472 po kojem tužitelji svoje pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini u konkretnom slučaju mogu steći ako u postupku dokažu da je posjed njihovih prednika trajao neprekidno 40 godina prije 6. travnja 1941. godine. Ovo s obzirom na općepoznatu činjenicu da su nekretnine na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, pa se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana ne računa kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92), jer je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 97/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/92, 68/98, 92/00, 73/01 - dalje: ZV), te je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 114/01) dopunjen čl. 388. tako da je sada novom odredbom st. 4. propisano da se u roku za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklog prije tog datuma.

Međutim, kako isti čitav svoj život stanuju u tom kraju te su kao takvi dobro upoznati sa događajima u mjestu vezanim uz prenošenje zemlje s koljena na koljeno, a u malim mjestima je općepoznato da stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno te kako se zemlja zove u narodu. Sud je mišljenja da svjedoci svoje iskaze nisu prilagođavali postizanju tužiteljičine bolje procesne pozicije jer je njihovo kazivanje u skladu sa ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku i to posebice priloženim materijalnim dokazima.

Zaključuje se da ostaci čvrste ograde (suhozidi), pronađene poljoprivredne kulture kao i pomoćni objekt (štale) za životinje, upućuju na tragove ljudske aktivnosti, koji bi upućivali da je ta nekretnina bila u posjedu prednika tužitelja dulje od 40 godina prije 6. travnja 1941. godine.

Ovaj sud prihvaća navode tužitelja o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se tako izvodi zaključak o osnovanosti navoda tužitelja da je predmetni dio nekretnine, stečen nasljeđivanjem od svog oca M. B., on ugovorom sa ocem A. B., koji da je kada se uzme u obzirom i vrijeme dosjedanja njegova oca, u smislu pravnih pravila OGZ-a A. (rođen 1891., preminuo 1973.) dugogodišnjem neometanim posjedom započetim još od strane oca mu M. B. (rođen 1844., preminuo 1899.) stekao dosjelošću.

Dakle, po viđenju ovog suda tužiteljica je dokazala da su se ispunili uvjeti za njezino stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem, a prednici dugogodišnjim posjedovanjem, kako je detaljno već naprijed kazano , a kako nema zapreke da se pravo vlasništva dosjelošću stekne samo na određenom dijelu zemljišne čestice (VSH, Rev-2658/87 od 16. lipnja 1988. godine), to je ovako postavljeni tužbeni zahtjev osnovan, to je sud temeljem odredbe čl. 115.ZV, čl. 159. st. 2. i 3. ZV, te paragrafima 1052. i 1461. OGZ odlučio kao u izreci ove odluke.

Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužiteljici pripada naknada parničnog troška u iznosu od 13.000,00 kn, a koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 24.studenog 2020.godine, 11.lipnja 2021., 14.veljače 2022, pristupa na ročišta održana dana 25.stduenog 2020.gdoine, 1.srpnja 2021.godine, 16.ožujka 2022.godine, 18.svibnja 2022.gdoine, za svaku radnju po 100 bodova odnosno 1.000,00 kn,uvećano za PDV, trošak sudske pristojbe u ukupno iznosu od 800 kn (400 kn za svaku), sve sukladno Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).

Tužitelju je priznat trošak uviđaja na licu mjesta uz prisustvo stalnog sudskog vještaka geodetske struke u iznosu od 2.200,00 kn.

Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 1.srpnja 2022.godine

Sudac

Martina Miočević Šušnjić, v.r.