REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-132/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. F., O.: … , 2) B. F., OIB: …, 3) M. F., OIB: … , 4) V. F., OIB: …, 5) N. F., OIB: … , 6) M. F., OIB: …, 7) A. F., OIB: … , 8) Š. F., OIB: …, 9) L. F., OIB: … , svi iz B., O. K.

D. 32, ovi pod 1) i 5) zastupani po punomoćnici I. K., odvjetnici u

M., a ostali po punomoćniku H. A., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) J. ustanova za upravljanje zaštićenim djelovima prirode na području S.- M. I. K., S., D. rata 2, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u S., 2) S.-

, S., D. rata 2, OIB: …, koju zastupa

punomoćnik M. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 17.svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1) i punomoćnika tuženika pod 2), na ročištu za objavu odluke dana 1.srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I – Nalaže se tuženicima solidarno u roku od 15 dana isplatiti:

a)tužiteljici pod 1) A. F. na ime pretrpljene imovinske štete iznos od 5.524,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

b)tužitelju pod 3) M. F. na ime pretrpljene imovinske štete iznos od 422,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim su zahtijevali da im tuženici solidarno u roku od 15 dana isplate:

a)tužitelju pod 3) iznos od 17.066,82 kuna sa zateznim kamatama od 11.ožujka 2012.g. do isplate na ime imovinske štete na motornim vozilima;

b)zatezne kamate na iznose dosuđene u točki I. izreke i to na dosuđeni iznos od 5.524,50 kuna za razdoblje od 6.lipnja 2017. do 30.lipnja 2022. te na iznos od 422,58 kuna za razdoblje od 11.ožujka 2012. do 30.lipnja 2022.

III - Nalaže se tužiteljima pod 2), 4), 5), 6), 7), 8) i 9) da u roku od 15 dana naknade tuženicima parnični trošak i to:

-tuženiku pod 1) svaki od tužitelja pod 2), 4), 5), 6), 7), 8) i 9) po 4.435,76 kuna,

-tuženiku pod 2) svaki od tužitelja pod 2), 4), 5), 6), 7), 8) i 9) po 6.519,10 kuna.

IV - Nalaže se tužiteljima pod 1) i 3) da u roku od 15 dana naknade tuženicima parnični trošak i to:

-tužiteljici pod 1) tuženiku pod 1) iznos od 3.105,03 kuna, a tuženiku pod 2) iznos od 4.563,37 kuna,

-tužitelj pod 3) tuženiku pod 1) iznos od 3.459,89 kuna, a tuženiku pod 2) iznos od 5.084,90 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 31.10.2012. ovom sudu podnijeli tužbu (poslanu poštom preporučeno 30.10.2012.) radi naknade štete u ukupnom iznosu od 274.702,18 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je uslijed pada zaštićenog spomenika prirode "hrasta medunca" dana 11.3.2012. na njihovu obiteljsku kuću tužiteljima nastala šteta na vozilima i kući te neimovinska šteta u vidu pretrpljenog straha i drugih psihičkih manifestacija.

1.1.Podneskom od 11.10.2016. tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 280.139,03 kuna.

2.Tuženik pod 1), koji je tijekom postupka promijenio naziv, je u odgovoru na tužbu predložio odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva. Pritom je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je još 2001.godine mjerama zaštite zabranjeno parkirati vozila i poduzimati bilo kakve intervencije u zaštitnoj zoni radijusa 12 metara. Osim toga je osporena aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika pod 1).

3.Tuženik pod 2) je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva navodeći da nije jasna veza tog tuženika i predmetnog događaja. Nadalje, smatra da je viša sila uzrok pada stabla te osporava da bi tužiteljima s obzirom na kratkotrajnost straha pripadala naknada neimovinske štete.

4.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 17.5.2012., dopisa od 15.6.2012., zahtjeva za mirno rješenje spora od 19.6.2012., nalaza i mišljenja vještaka I. G., Z. M. i

B. B., medicinske dokumentacije, izvatka iz zemljišne knjige, preslika knjižice vozila, rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode od 6.11.1967., tablica o utvrđivanju vrijednosti za vozilo, rješenja o nasljeđivanju br. O-…, vještačenjem po vještaku psihijatru Č. L. i vještaku prometne struke N. K.. Od saslušanja tužitelja je ovaj sud odustao u skladu s čl.265.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) zbog njihovog nedolaska na ročište od 4.2.2014.

5.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.1.Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete.

U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, dalje: ZU) i Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08, 57/11, dalje: ZZP).

5.2.Valja naglasiti da je donošenjem drugostupanjske presude i rješenja Županijskog suda u Z. br. Gž-2331/2020 od 22.3.2022. djelomično pravomoćno okončana ova parnica tako da su drugostupanjskom odlukom ukinute točke I. i II.d) izreke ranije presude od 6.6.2017., kao i odluka o troškovima postupka.

Stoga, imajući u vidu izreku drugostupanjske odluke te izreku ranije prvostupanjske presude, očito je kako je jasno o kojem tužbenom zahtjevu treba sud odlučiti. Utoliko nije bio prihvaćen prijedlog tužitelja pod 1) s ročišta 17.5.2022. da se dodijeli rok za preciziranje tužbenog zahtjeva, a to posebno i stoga jer je njegov punomoćnik drugostupanjsku odluku i poziv za ročište primio 21.4.2022. pa je, ako je nešto želio precizirati, imao dovoljno vremena da to učini.

5.3.Nadalje, treba kazati da se tuženici neosnovano pozivaju na odredbu čl.186.a ZPP-a. Naime, ta odredba se odnosi na tužbe protiv Republike Hrvatske, a ne i na slučajeve kad se tužba podnosi protiv jedinica lokalne i područne samouprave i javnih ustanova osnovanih od strane države ili navedenih jedinica.

6.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Iz rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode od 6.11.1967. godine proizlazi da je predmetni hrast u B., koji se nalazi na kat.čest. 379/17, stavljen pod posebnu zaštitu kao spomenik prirode (rijedak primjerak drveća) te je zabranjeno sjeći grane tog hrasta i na bilo koji drugi način ga oštećivati.

6.1.Iz zahtjeva za mirno rješenje spora je vidljivo da su se tužitelji obratili obojici tuženika sa zahtjevom da im se naknadi šteta nastala padom hrasta medunca s tim da je tuženik pod 2) dopisom od 15.6.2012. otklonio svoju odgovornost uz pravno nesuvislo obrazloženje da su se tužitelji trebali obratiti tuženiku pod 1), a ne njemu koji za obveze tuženika pod 1) odgovara solidarno i neograničeno.

6.2.Iz nalaza i mišljenja vještaka I. G.., sačinjenog u predmetu O. suda u M. br. R1-28/12, proizlazi da je predmetno stablo hrasta medunca uslijed jakih udara vjetra izvaljeno s tim da je dulje vrijeme bilo u odumiranju s obzirom na stupanj oštećenja, zdravstveno stanje i stupanj suhoće debla i korijena te mu je statika bila značajno narušena i predstavljalo je veliku opasnost za sigurnost.

6.3.Iz mišljenja vještaka Z. M.., sačinjenog u predmetu O. suda u M. br. R.-28/12, proizlazi da je na objektu u B. (prikazanom na fotografijama), nastala šteta na objektu i stvarima oko objekta te troškovi nastali sanacije štete na građevini i okućnici iznose 55.245,00 kuna. U odnosu na prigovor tuženika iz žalbe (koji prigovor tad nije mogao isticati, ali može u nastavku postupka) da nije dokazana identifikacija čestice, treba reći da je iz fotografija u sklopu nalaza i mišljenja ovog vještaka vidljivo kako je na pregledani objekt palo stablo, da je u tom predmetu predlagatelj bio O. F. te je očevid održan u njegovoj kući. U.

nisu osnovane primjedbe tuženika.

6.4.Mišljenja vještaka B. B.. ovaj sud ne može uzimati u obzir budući da je iz istih vidljivo kako nisu sačinjena u sklopu nekog sudskog postupka već je riječ o privatno naručenim mišljenjima, koja je naručio tužitelj pod 1), pa te isprave nemaju značaj nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH, Rev-797/01).

6.5.Iz izvatka iz zemljišne knjige za Z**** K.O. B. proizlazi da je raniji tužitelj pod 1) O. F. isključivi vlasnik nekretnine čest.zem.379/41 koja u naravi predstavlja kuću površine 204 m2 i dvorište.

Dotičnog je, prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju br. O-…, u pogledu sve imovine naslijedila uvodno označena tužiteljica pod 1) uslijed ustupa nasljednika pod 2) i 3).

6.6.Iz preslika knjižice vozila je vidljivo da je tužitelj pod 4) M. F. vlasnik mopeda * * * * reg. oznake …., a za ostala vozila oštećena u predmetnom događaju nisu dostavljene ni prometne dozvole ni knjižice vozila pa se stoga može reći da nije dokazano vlasništvo istih. Uostalom, u pogledu naknade štete na ostalim vozilima je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev.

6.7.Vještak N. K. je u pisanom nalazu i mišljenju naveo: da je na vozilu Mazda 6 reg. oznake …, nastala totalna šteta u iznosu od 58.899,73 kune, a vrijednost spašenih ostataka je 10.394,07 kuna; da je na vozilu Alfa Romeo 159 reg. oznake … nastala totalna šteta u iznosu od 109.203,00 kuna, a vrijednost spašenih ostataka je 19.271,25 kuna; da je na motociklu *** reg. oznake …. nastala totalna šteta u iznosu od 6.791,30 kune, a vrijednost spašenih ostataka je 754,50 kuna.

Očitujući se na prigovore tuženika vještak N. K. je na ročištu 26.9.2016.g. naveo: da je svoj nalaz i mišljenje dao na osnovu podatka dostupnih u spisu, a u kojem nema broja prijeđenih kilometara za oštećena vozila; da kilometraža vozila može utjecati na povećanje ili smanjenje vremenske amortizacije, i to na način da za svakih manje ili više 6.000 prijeđenih kilometara radi se korekcija za plus ili minus 1%, ali maksimalno do 10 % za vozila do 10 godina starosti; da su spašeni ostaci isključivo kategorije tržišne vrijednosti, a iz fotodokumentacije je vidljivo da se radi o potpuno uništenim vozilima pa su spašeni ostaci procijenjeni realno; da bi neka realna kilometraža **** starog 6 godina vještak bila između 80.000 i 90.000 km, a vozila * * * * starog 5 godina 70.000 km; da je mopeda starog 3 godine realna kilometraža oko 15.000 km; da je uobičajeno da se prilikom prometno tehničkih vještačenja navodi i podatak o prijeđenoj kilometraži, ali obzirom na okolnosti ovog slučaja gdje su vozila bila potpuno uništena te je zbog pada stabla na krov bilo nemoguće ući u vozilo, očito zbog tog razloga nije unesen podatak o kilometraži; da se kilometraža može doznati kod Centra za vozila Hrvatske jer se prilikom tehničkog pregleda ista unosi u sustav; da navedena vozila nemaju uobičajeni brojčanik kilometara već elektronski pa se kilometraža može vidjeti jedino davanjem kontakta preko ključa; da se vrijednost spašenih ostatka kod totalne štete gleda kod svakog pojedinog vozila zasebno jer npr. kod nekog starog vozila totalna šteta može nastati već i samim oštećenjem branika pa je neopravdan popravak; da se u ovakvim slučajevima, s oštećenjima kao kod predmetnih vozila, vrijednost spašenih ostatak kreće negdje od 10 do 35 %; da je vrijednost spašenih ostataka odredio s obzirom na stanje vozila na fotografijama budući da je šasija bila uništena pa je očito došlo do očuvanja pojedinih dijelova motora; da sa velikom sigurnošću može reći da je postotak spašenih dijelova onoliki koliki je naveo u vještvu s obzirom da je isti postupak odredio na temelju fotografija te da je iz fotografija vidljivo da su sjedala očuvana, da zračni jastuci nisu bili otvoreni, da je moguće da je i glava motora možda oštećena, i vjerojatno su očuvani ovjes i prednji most. Nakon dopunskog mišljenja vještaka N. K. i nakon što je dostavio tablice utvrđivanja vrijednosti vozila, stranke nisu prigovarale njegovom mišljenju niti su ponudile nekakve protudokaze kojim bi dokazali da je mišljenje netočno i nelogično pa stoga ovaj sud poklanja vjeru mišljenju ovog vještaka.

7.Predmetno stablo ima status spomenika prirode. Prema čl.8.st.1.ZZP-a spomenici prirode spadaju u zaštićena područja, odnosno u nadkategoriju zaštićenih prirodnih vrijednosti. Zaštićenim područjima upravljaju ustanove koje osnivaju jedinice područne samouprave (čl.72.ZZP) u sklopu kojeg upravljanja je i djelatnost zaštite zaštićenog područja (čl.73.st.1.ZZP).

Budući da je predmetno stablo hrasta uslijed udara vjetra izvaljeno, a s obzirom na njegovo stanje utvrđeno po vještaku I. G.., očito je da tuženik pod 1) nije obavljao djelatnost zaštite zaštićenog područja. To jest, tuženik pod 1) je propustio obaviti ono što je po zakonu dužan činiti. Inače, prema sudskoj praksi (VSRH, II Rev- 23/85) dotrajalo i staro stablo je opasna stvar.

Tuženici nisu ničim dokazali da su 2001.g. donesene mjere zaštite tj. da je propisan zaštitni radijus od 12 metara. Takva odluka nije evidentirana na internetskoj stranici tuženika pod 2), a tuženici istu nisu dostavili u spis. Isto tako, a pod uvjetom da su zaista donesene zaštitne mjere, tuženici nisu dokazali da su tužitelji nakon 2001.g. izgradili objekt preblizu hrastu.

Stoga, zbog navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da temeljem čl.1066.st.1.ZOO-a u vezi s čl.1045.st.1. i čl.73.st.1.ZZP-a postoji odgovornost tuženika pod 1) za nastalu štetu, a odgovornost tuženika pod 2) je solidarna u skladu s čl.59.st.2.ZU-a.

7.1.Glede visine štete na kući i okućnici, treba reći da je vlasnik kuće u vrijeme nastanka štetnog događaja bio O. F. pa je samo on bio aktivno legitimiran. Njega je naslijedila A. F. kako je ranije navedeno.

U ranijoj presudi ovaj sud je O. F.. dosudio 5.524,50 kuna obrazlažući to time da je, citira se, „deset tužitelja postavilo tužbeni zahtjev tako da svi zajedno traže jedan ukupan iznos imovinske štete što bi značilo da taj iznos traže na jednake dijelove tj. svaki od njih traži 1/10 iznosa iz postavljenog zahtjeva“.

7.2.Drugostupanjski sud je ukinuo dosuđujući dio presude navodeći: „zaključak prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev u odnosu na pok. O. F. u odnosu na 1/10 iznosa iz postavljenog zahtjeva je nepravilan i bez pravnog uporišta te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući se presuda u tom dijelu ne može ispitati te nema jasnih i odlučnih razloga“ te „prvostupanjski sud pogrešno dosuđuje istom samo 1/10 iznosa obrazlažući da taj iznos tužitelji traže na jednake dijelove“.

U svezi navedenog, valjalo bi skrenuti pozornost i strankama i drugostupanjskom sudu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi (a i kasnije u podnesku od 11.10.2016.) koji glasi „Dužni su tuženici solidarno na ime pretrpljene imovinske štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od…“. Dakle, ne postoji jedan tužitelj već ih je u tom trenutku bilo 10, a u samom zahtjevu nije navedeno koliko bi svakom od tužitelja trebalo biti isplaćeno.

Da apsurd u ovom predmetu bude još veći, ovaj sud je rješenjem od 26.8.2013. (list 74) pozvao tužitelje da preciziraju koliko svaki od njih potražuje (iako to nije bio dužan učiniti jer je tužbeni zahtjev sasvim podoban za raspravljanje), a oni i/ili njihov punomoćnik su se oglušili na to rješenje čak i nakon što im je na ročištu 4.12.2013. dodijeljen dodatni rok, a potom se u žalbi čude kako je pojedinim tužiteljima dosuđeno samo 1/10 iznosa.

Vrhovni sud RH (koji je instancijski nadređen i ovom i drugostupanjskom sudu pa bi trebalo uvažavati stavove tog suda) je u rješenju br. Rev-x-3/2011 od 8.3.2011. naveo u obrazloženju: „Tužitelji u ovom predmetu zahtijevaju da im tuženica isplati iznos od 171.500,00 kn“, „U tužbi nije navedeno koji dio tražbine pripada tužitelju M. Č., a koji dio tužiteljici M. Č., pa se tražbina među njima dijeli na jednake dijelove“ te „Budući da u tužbi nije navedeno koji dio tražbine pripada svakom od tužitelja, to se ukupna tražbina dijeli među njima na jednake dijelove, dakle na pojedinačni zahtjev svakog tužitelja za isplatu iznos od 85.750,00 kn.“. Sadržajno istovjetni stav je izražen i u rješenjima br. Rev-640/09 od 4.11.2009. i Rev-538/06 od 26.10.2006. Dakle, uvažavajući stajalište Vrhovnog suda RH na koji način treba utvrditi visinu zahtjeva svakog od više tužitelja u situaciji kad nisu specificirali koliki iznos svaki od njih potražuje, to znači da je O. F. tražio isplatu 1/10 od 55.245,00 kuna i da je drugostupanjska ukidna odluka očito u suprotnosti sa stavovima VSRH. Uostalom, drugostupanjski sud je potvrdio presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev (preostalih tužitelja) na isplatu preostalih 49.720,50 kuna (razlika do 55.245,00 kuna) koji se odnosi na ime imovinske štete na kući i okućnici.

7.3.Stoga, imajući u vidu postavljeni zahtjev i izreku drugostupanjske odluke (koja ukida prvostupanjsku samo za iznos od 5.524,50 kuna), ovaj sud u pogledu imovinske štete na kući i okućnici može odlučiti samo o zahtjevu za isplatu 5.524,50 kuna koji iznos je dosuđen tužiteljici pod 1), kao nasljednici O. F.,

temeljem čl.1085.ZOO-a.

Inače, treba reći da ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Z. M., a to posebno stoga jer tuženici nisu protudokazima dokazali da je vještak iznio pogrešan zaključak. Ako tuženici već i nisu sudjelovali u postupku osiguranja dokaza, što je zakonom dopuštena mogućnost (čl.275.ZPP), mogli su u ovom postupku raspravljati o mišljenju tog vještaka, tražiti da se vještak očituje o eventualnim njihovim prigovorima i slično.

Zatezne kamate na navedeni iznos su dosuđene temeljem čl.29.ZOO-a od presuđenja do isplate budući da je danom presuđenja šteta dobila svoj novčani izraz. Za više traženo razdoblje od 6.6.2017. do 30.6.2022. je odbijen tužbeni zahtjev jer prije presuđenja tuženici nisu u zakašnjenju. Treba napomenuti da točka II.e) ranije presude (odbijanje zateznih kamata od 11.3.2012. do 5.6.2017.) nije bila pobijana žalbom (što se vidi iz toga da drugostupanjski sud o istoj nije odlučio) pa je pravomoćno odbijen zahtjev u tom dijelu.

7.4.U pogledu štete na mopedu reg. oznake …, aktivno legitimiran je jedino

M. F., a osnova odgovornosti tuženika je pobliže obrazložena u točki 7.

U pogledu suodgovornosti ovog tužitelja, a vezano za navode tuženika iz žalbe i uputu iz drugostupanjske odluke, valja reći sljedeće.

Prije svega, tuženici nisu ničim dokazali da su 2001.g. donesene mjere zaštite tj. da je propisan zaštitni radijus od 12 metara. Takva odluka nije evidentirana na internetskoj stranici tuženika pod 2), a tuženici istu nisu dostavili u spis.

No, ako su tužitelji, kako sami tvrde u tužbi, višekratno dugi niz godina pozivali i upozoravali tuženika pod 1) da je hrast u lošem stanju i da odumire te ako je, unatoč tom saznanju, tužitelj M. F. parkirao predmetni moped ispod ili u neposrednoj blizini hrasta zbog čega je i oštećen, onda temeljem čl.1092.ZOO postoji suodgovornost ovog tužitelja za 30%.

7.5.Što se tiče visine iznosa dosuđenog tužitelju M. F., treba reći

sljedeće.

Ni u tužbi ni u podnesku od 11.10.2016. nije bio preciziran iznos koji ovaj tužitelj potražuje na ime imovinske štete već je on kao 1 od 10 tužitelja zajedno potraživao iznos od 230.139,03 kuna što je zbroj iznosa od 55.245,00 kuna (šteta na kući) te 6.791,30 kuna, 109.203,00 kuna i 58.899,73 kuna (šteta na 3 vozila).

Dakle, primjenjujući ono što je navedeno pod toč. 7.2. obrazloženja, može se reći da je M. F. potraživao 1/10 od ukupno utuženog iznosa tj. tražio je isplatu 23.013,90 kuna. Kako nije specificirao koliko na što otpada, može se reći da je u sklopu tog iznosa tražio 1/10 svakog pojedinog iznosa tj. 5.524,50 kuna (za štetu na kući što mu je pravomoćno odbijeno), 10.920,30 kuna (za štetu na jednom automobilu), 5.889,97 kuna (za štetu na drugom automobilu) i 679,13 kuna (za štetu na mopedu).

7.6.Ovaj sud poklanja vjeru mišljenju vještaka N. K. u pogledu visine štete na mopedu, tj. kad se od iznosa 6.791,30 kuna oduzme 754,50 kuna (spašeni dijelovi), dobije se iznos od 6.036,80 kuna. Stoga, zbog istih razloga zbog kojih je A. F. dosuđena 1/10 iznosa štete na kući (vidjeti toč.7.2.), i tužitelju

M. F. bi trebalo biti dosuđeno 603,68 kuna što je 1/10 iznosa od 6.036,80 kuna. Međutim, zbog suodgovornosti od 30%, tom tužitelju je temeljem čl.1085.ZOO-a dosuđeno 422,58 kuna.

Zatezne kamate na iznos dosuđen ovom tužitelju su temeljem čl.29.ZOO-a dosuđene od presuđenja do isplate budući da je danom presuđenja totalna šteta dobila svoj novčani izraz (tako i ŽS Vukovar: Gž-489/2019, ŽS Rijeka: Gž-397/2020). Za više traženo razdoblje od 11.3.2012. do 30.6.2022. je odbijen tužbeni zahtjev jer prije presuđenja tuženici nisu u zakašnjenju.

7.7.Što se tiče preostalih 17.066,82 kuna koje je tužitelj M. F.. potraživao za navesti je da se taj iznos odnosi na štetu na 2 automobila (10.920,30 kuna + 5.889,97 kuna) te ostatak štete na mopedu (256,55 kuna što je razlika između traženih 679,13 kuna i dosuđenih 422,58 kuna).

U pogledu iznosa koje traži za štetu na 2 automobila (10.920,30 kuna + 5.889,97 kuna) M. F. je odbijen tužbeni zahtjev jer za ta vozila oštećena u predmetnom događaju nisu dostavljene ni prometne dozvole ni knjižice vozila pa se stoga može reći da nije dokazano vlasništvo istih, odnosno ovaj tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju.

U pogledu 256,55 kuna (za moped) tužbeni zahtjev je odbijen budući da postoji suodgovornost ovog tužitelja kako je ranije obrazloženo, a osim toga tužitelj prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva nije odbio vrijednost spašenih ostataka i zbog toga je tražio više nego mu pripada.

7.8.U odnosu na navode tuženika da su tužitelji, prema saznanju tuženika, štetu naplatili od osiguravajućeg društva, treba reći da tu tvrdnju tuženici nisu ničim dokazali.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.2.ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT) koju treba primijeniti temeljem čl.48.st.3.OT-a.

8.1.Glede uspjeha stranaka u sporu, treba reći sljedeće. Tužiteljica pod 1) je uspjela u pogledu osnove 20% (dosuđena naknada po jednom od pet postavljenih zahtjeva), a u pogledu visine 10% (dosuđeno 5.524,50 kn od traženih 52.650,66 kn) pa je ocjena ovog suda da je tužiteljica pod 1) u sporu uspjela 15%. Prilikom računanja uspjeha ove tužiteljice uzeto je u obzir da je ona naslijedila ranijeg tužitelja O. F. pa je zapravo naslijedila i njegov procesni položaj u ovoj parnici tj. njegove postavljene zahtjeve i sve njegove (ne)uspjehe u parnici.

Tužitelj pod 3) je isto tako uspio u pogledu osnove 20%, a u pogledu visine 2%, pa je ukupan uspjeh tužitelja pod 3) 11%. Ostali tužitelji nisu uspjeli u sporu.

8.2.Tuženiku pod 1) bi, da je u cijelosti uspio u sporu, bilo priznato: po 5.000,00 kuna za sastav odgovora na tužbu i ročišta od 4.12.2013., 20.10.2014., 3.2.2015., 26.9.2016., 25.4.2017., 937,50 kuna za sastav žalbe, 1.000,00 kuna za ročište od 17.5.2022., što zbrojeno i uvećano za PDV od 25% iznosi 39.921,88 kuna. Trošak ostalih podnesaka, predanih na ročištima, nije priznat jer je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.st.1.ZPP-a) budući da je sadržaj istih mogao biti izložen na ročištima. Pristojba odgovora na tužbu i žalbe nije priznata budući da istu nije platio niti će ju morati platiti. Budući da u vrijeme presuđenja tuženika pod 1) tuži 9 tužitelja, naspram svakog od tužitelja bi tuženiku pod 1) pripala 1/9 iznosa troška tj. po 4.435,76 kuna. Zato je tužiteljima pod 2), 4), 5) do 9) naloženo da tuženiku pod 1) plate po 4.435,76 kuna svaki na ime troška. Naspram tužiteljice pod 1) tuženik pod 1) je uspio u sporu 85% pa mu je dosuđeno 70% (85%-15%) od 4.435,76 kuna tj. 3.105,03 kuna. Naspram tužitelja pod 3) tuženik pod 1) je uspio u sporu 89% pa mu je dosuđeno 78% (89%-11%) od 4.435,76 kuna tj. 3.459,89 kuna.

8.3.Tuženiku pod 2) bi, da je u cijelosti uspio u sporu, bilo priznato: po 5.000,00 kuna za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 12.1.2015., 27.11.2015., ročišta od 4.12.2013., 4.2.2014., 20.10.2014., 3.2.2015., 26.9.2016., 25.4.2017., 937,50 kuna za sastav žalbe, 1.000,00 kuna za ročište od 17.5.2022., što zbrojeno i uvećano za PDV od 25% iznosi 58.671,88 kuna. Trošak ostalih podnesaka nije priznat jer je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.st.1.ZPP-a), a trošak dopunskog vještačenja nije priznat jer ovaj tuženik nije uspio s prigovorima na mišljenje vještaka. Budući da u vrijeme presuđenja tuženika pod 2) tuži 9 tužitelja, naspram svakog od tužitelja bi tuženiku pod 2) pripala 1/9 iznosa troška tj. po 6.519,10 kuna. Zato je tužiteljima pod 2), 4), 5) do 9) naloženo da tuženiku pod 2) plate po 6.519,10 kuna svaki na ime troška. Naspram tužiteljice pod 1) tuženik pod 2) je uspio u sporu 85% pa mu je dosuđeno 70% (85%-15%) od 6.519,10 kuna tj. 4.563,37 kuna. Naspram tužitelja pod 3) tuženik pod 2) je uspio u sporu 89% pa mu je dosuđeno 78% (89%-11%) od 6.519,10 kuna tj. 5.084,90 kuna.

U Splitu, 1.srpnja 2022.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 1)

-pun.tuženika pod 2)