Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž-674/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. J. L., B., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. Ć., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. C. P. P. j.d.o.o., O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-290/2021-7 od 19. siječnja 2022., dana 1. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženog i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-290/2021-7 od 19. siječnja 2022. u točkama I i II izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom isplatiti tužitelju iznos od 75.625,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te je naloženo tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.659,00 kn (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen (točka III izreke).
2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu pobija tuženi ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda
3. Žalba tuženog nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi vraćanja isplaćenog iznosa po računu broj … od 75.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
5. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije bilo sporno da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji kojim je tuženik tužitelju prodao rabljeni traktor za iznos od 75.625,00 kn, da je tužitelj u ispunjenje svoje ugovorne obveze iz navedenog ugovora a temeljem ispostavljenog računa od strane tuženika br. … istom isplatio navedeni iznos na ime kupovnine za navedeni traktor te da tuženik tužitelju traktor do danas nije isporučio.
6. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj, kao kupac, ispunio svoju obvezu isplate ugovorene kupoprodajne cijene sukladno odredbi čl. 438. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) dok s druge strane tuženik kao prodavatelj tužitelju nije, u ugovorenom roku od 15 dana, predao kupljenu stvar - rabljeni traktor, sud prvog stupnja utvrdivši da je ugovoreni rok predaje od 15 dana od dana isplate razuman rok u smislu čl. 392. ZOO te da isti predstavlja bitan sastojak predmetnog ugovora zaključenog između stranaka, pa kako tuženik nije ispunio svoju obvezu u tom roku, pa niti u naknadnom iako mu je tužitelj kao kupac dao mogućnost i da naknadno ispuni svoju obvezu što tuženik nije izvršio, utvrdio je da je predmetni ugovor raskinut po samom zakonu sukladno čl. 361. st. 1. ZOO pa da tužitelj, pozivajući se na odredbu čl. 368. st. 2. ZOO ima pravo na povrat iznosa kojeg je isplatio tuženiku te posljedično navedenom tužbeni zahtjev prihvatio.
7. Pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe sami sebi ni stanju spisa, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. i čl. 223. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno a svode se zapravo na vlastitu ocjenu predmetne pravne situacije od strane žalitelja.
9. Žalbeni navodi kojim tuženik u žalbi ističe da je tijekom postupka u odnosu na utuženo potraživanje stavio prigovor prijeboja svog potraživanja koje ima u odnosu na tužitelja paušali su i neosnovani jer isto ne proizlazi iz stanja spisa. Naime, točno je da je tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da tuženik ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema tužitelju te predložio da se utvrdi visina istog te da se taj iznos prebije sa iznosom utuženog potraživanja tužitelja međutim tuženi pri tome u spis nije dostavio (osim svog očitovanja upućenog punomoćniku tužitelja) nikakvu dokumentaciju iz koje bi sud mogao utvrditi istinitost takvih navoda niti je postavio određeni prigovor prijeboja odnosno u tom smislu eventualno protutužbeni zahtjev.
10. Pri tome na žalbene navode tuženika valja reći da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP), s time da je stranka dužna dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, a ako u tome ne uspije zahtjev stranke za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o postojanju tražbine tuženika prema tužitelju je na tuženiku. Tuženik osim što tijekom postupka nije postavio neki određeni zahtjev vezano za svoje navodno potraživanje prema tužitelju tijekom postupka nije dostavio u spis nikakve dokaze (dokumentaciju) iz koje bi proizlazilo da je tuženik tužitelju ispostavio određenu robu, ako je po kojoj cijeni niti dokaze da tužitelj eventualno za ispostavljenu robu tuženiku nije isplatio ugovorenu cijenu niti je na te okolnosti predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza. Posljedično tome tuženik nije dokazao niti osnov niti visinu takvog svog potraživanja. Stoga se njegovi žalbeni navodi ukazuju neosnovanim.
11. Kako je, a s obzirom na činjenična utvrđenja suda prvog stupnja za koje je sud dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da ja utuženi iznos isplatio tuženiku s naslova ugovorene kupoprodajne cijene za rabljeni traktor koji tuženik tužitelju nije do danas isporučio, odnosno ispunio svoju ugovornu obvezu, koje činjenice između stranaka u ovom žalbenom postupku i nisu sporne, dok tuženik svoje tvrdnje nije dokazao, utvrđenje suda da tužitelj osnovano potražuje vračanje isplaćenog iznosa ukazuje se pravilnim.
12. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom primijenom materijalnog prava valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja na isplatu zatraženog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom, mada ne iz istih razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi. Naime pogrešno sud prvog stupnja smatra da u konkretnom slučaju rok isporuke od 15 dana predstavlja bitan sastojak predmetnog ugovora. To iz razloga što je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora samo ako su stranke tako ugovorile ili ako to proizlazi iz prirode posla. Dakle nije dovoljno da ugovorne strane odrede točan rok ispunjenja obveze već da bi rok bio bitan sastojak ugovora iste moraju to izričito ugovoriti odnosno u pismenom obliku ugovora to posebno napisati, što u konkretnom slučaju nije izričito ugovoreno niti to opravdava narav predmetne kupoprodaje. Stoga rok od 15 dana ne predstavlja bitni sastojak predmetnog ugovora. Međutim kako je utvrđeno da je tužitelj po ispostavljenom računu od strane tuženika platio ugovorenu cijenu u kojem (računu) nije naveden rok isporuke traktora i po stavu ovog suda rok od 15 dana predstavlja, u smislu odredbe čl. 392. ZOO, razuman rok u kojem je tuženik tužitelju trebao traktor isporučiti, što isti nije učinio. Kako tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u tom roku niti u naknadnom roku određenom po tužitelju u konkretnom slučaju nastupile su posljedice, sukladno odredbi čl. 362. st. 4. ZOO, kao i da je rok bio bitan sastojak predmetnog ugovora. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.
13. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženog odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijenom dijelu.
14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).
U Zagrebu 1. srpnja 2022.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
