Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                1                                    

                                  Poslovni broj: -660/2023-2

             

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

 

 

     Poslovni broj: -660/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca  Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. O. rođene H., iz K., Č. .., 2. T. O. iz Z., K. c. i 3. A. V. pok. N. iz K., K. .., koje zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik iz D., protiv tuženika 1. S. P. pok. I., iz K., T. .., kojeg zastupa punomoćnica B. S. – R., odvjetnica iz D., i 2. A. M. rođene P. pokojnog I., odsutna i nepoznata boravišta, koju zastupa privremena zastupnica V. B., odvjetnica iz D., radi utvrđenja i trpljenja uknjižbe odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika ad.1. S. P., pok. I., izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-93/14 od 14. travnja 2015., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja se uvažava, dok se žalba tuženika ad.1. S. P., pok. I., odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-93/14 od 14. travnja 2015.,

 

a) potvrđuje u točki I izreke,

 

b) preinačava:

 

        u točki II izreke, tako da se prihvaća zahtjev tužitelja kojim su tuženici dužni trpjeti upis prava služnosti tužitelja temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi , a sve u roku od 15 dana,

        u točki III izreke o odluci o parničnim troškovima da ista glasi:

 

"Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 4.255,59 EUR u roku od 15 dana"

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-93/14 od 14. travnja 2015., suđeno je:

 

" I. Prihvaća se tužbeni zahtjev kojim se traži:

 

Utvrđuje se da u korist čest.zem. … k.o. Č., te čest. zgr. i čest. zem. k.o. kao povlasnih nekretnina postoji pravo služnosti puta, staze, progona stoke i kolnika na teret čest. zem. k.o. Č. kao poslužne nekretnine pa su tuženici S. P. pok. I. i A. M. rođ. P. pok. Iva dužni tužiteljima dozvoliti da se tom služnošću koriste.

 

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom da se nalaži se tuženicima da tužiteljima izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava služnosti u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda u roku 15 dana.

 

III. Tužitelji ad.1.2 i 3 i tuženik ad.1. snose svoje troškove postupka."

 

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom II i III izreke, žalbu su izjavili tužitelji i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

 

2.1. Žalbu je u dijelu točke I izreke koja je utvrđena služnost puta u korist čest. zem. K.O. Č. i točke III izreke izjavio tuženik ad.1., također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP.

 

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika ad.1.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika ad.1. nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da u korist čest. zem. k.o. Č. kao povlasne nekretnine postoji pravo služnosti puta, staze, progona stoke i kolnika na teret čest. zem. k.o. Č. kao poslužne nekretnine, te trpljenje upisa prava tužitelja temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi, a sve u roku od 15 dana.

 

5.1. Ranije donesenom prvostupanjskom presudom poslovni broj: P-191/09 od 31. siječnja 2011. pravomoćno je utvrđeno da u korist čest. zgrade 58 i čest. zem . k.o. Č. kao povlasnih nekretnina postoji pravo služnosti puta staze i kolnika na teret čest. zem. kao poslužne nekretnine, jer prvotuženik nije osporio prvotužiteljici pravo stvarne služnosti i prolaza na teret čest. zem. kao poslužne u koristi kao povlasne. U postupku je sporno da li tužitelji ad.2. i ad.3. imaju pravo služnosti puta i staze na teret čest. zem. a u korist čest. zem. k.o. Č..     

 

5.2. Presudom ovog suda poslovni broj: -732/2015-2 od 15. studenog 2017., preinačena je prvostupanjska presuda poslovni broj: P-93/2014 od 14. travnja 2015., u dijelu točke I izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da u korist čest. zem…. k.o. Č. kao povlasne nekretnine postoji pravo služnosti puta na teret čest. zem…. k.o. Č. kao poslužne nekretnine, a što su tuženi dužni trpjeti, a koja presuda je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-4450/2019-2 od 14. ožujka 2013. u tom dijelu ukinuta, kao i u dijelu pod točkom c) izreke drugostupanjske odluke (u dijelu u kojem su tuženici odbijeni sa zahtjevom za uknjižbu i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka), a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog čega je ponovno valjalo odlučiti o zahtjevu tužitelja ad.2. i ad.3.

 

6. U postupku je utvrđeno:

 

        da je čest. zem. formirana kao put i to kao poslužno dobro u korist svih nekretnina koje su nastale cijepanjem čest. zem. k.o. Č. prijavnim listom od 28. kolovoza 1982. (259/1, 259/6, 259/7, 259/8, 259/9), a koje sve nekretnine se nalaze s lijeve strane puta (čest. zem. ),

        da iz  spisa P-602/89 i u njemu priloženog Ugovora od 3. rujna 1982. proizlazi da navedenim ugovorom A. V., M. V. i A. P., i u ime M. R. i O. S., dozvoljava prolaz puta preko njegovog zemljišta bez ikakve naknade s tim da pravo korištenja puta imaju svi dolje potpisani, koje se u stavku 3. Ugovora navodi da prolaz preko njegovog zemljišta dozvoljava uz uvjet da se na čitavoj dužini puta s njegove strane ogradi betonski zid u visini njegovog zemljišta,

        da su vlasnici poslužne nekretnine (čest. zem. ) tuženici, i oni nisu ni na koji način sudjelovali u predmetu P-602/89, a nisu ni potpisnici Ugovora od 3. rujna 1982. godine,

        da dijelovi čest. zem. k.o. Č. nisu prodani nego su ostavljeni i izdvojeni za put čime je prednica tuženika (majka M. P.) ustanovila služnost prolaza preko tog puta koji je dobio oznaku čest. zem. za nekretnine koje je prodavala, a koje su sve položene s lijeve strane puta, za razliku od nekretnine tužitelja ad.3. koja je s desne strane puta, a što proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su 80-tih godina kupovali dio nekretnine čest. zem. koju su kasnije isparcelirali u podčestice,

        da je tužiteljica ad 2. T. O. kupila dio čest. zem od tužitelja ad 3. temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 2007.,

        da iz iskaza tužitelja ad.3. proizlazi da je prodajom tužiteljici ad 2. dijela nekretnine preko čest. zem. k.o. Č presjekao čest. zem tako da donji dio i dalje ima prilaz s javnog puta, a gornji koji pripada tužiteljici nema prilaz s javnog puta,

        da iz isprava priloženih na listovima spisa od 139-142 spisa, te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i njegova usmenog obrazloženja proizlazi da čest. zem. zahvaća dio puta oznake sve k.o. Č. i to kako je prikazano na skici mjerenja iz rujna 2004. (žutom bojom) koji dio ima površinu 54 m².

 

 

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud u obrazloženju naveo da je ugovorom od 3. rujna 1982. trećetužitelj utanačio korištenje puta jer je dao dio svoje čest. zem. koju je kasnije prodao dijelom tužiteljici T. O., te da iz iskaza saslušanih svjedoka, a što proizlazi i iz nalaza vještaka mjernika dio čest. zem. zahvaća dio puta oznake k.o. Č.. Kako je zemljište trećetužitelja ušlo u put još od početka osamdesetih godina, a kako mu nitko nije osporavao pravo prolaza tim putem u razdoblju od narednih dvadeset godina i više, isti je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza preko poslužne čest. zem. , a u korist čest. zem. sve k.o. Č., zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev, a pozivajući se pri tom na članak 51. i dr. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji se primjenjivao u razdoblju od 1. listopada 1980. do 1. siječnja 1997.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik ad.1. u žalbi.

9. Prema članku 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) stvarna služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću, ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

10. Protivno navodima žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je na temelju takve ocijene dokaza sukladno članku 8. ZPP, pravilno zaključio da je dio zemljišta tužitelja ad.3. (čest. zem. k.o. Č.) još 80-tih godina ušao u put (čest. zem. ) i to površine 54 m², a tuženici nisu nikada izražavali neodobrenje ili protivljenje tužiteljevom korištenju nekretnine. Njegov posjed koji je započeo tijekom 1982 godine bio je pošten, pa je isti protekom 20 godina, dakle do 2002. godine stekao dosjelošću pravo služnosti puta u korist čest. zem. k.o. Č. na teret čest. zem. k.o. .. Kako je kupoprodajnim ugovorom 2007. prodao dio čest. zem. tužiteljici ad.2. ista je stupila u istu pravnu poziciju kao i trećetužitelj, čime je stekla pravo služnosti puta.

 

10.1. Neosnovano žalitelji ističu da je 1984. izdvojen put, te da čest. zem. nije zahvaćala dio puta oznake čest. zem. sve k.o. Č., jer samo zbog toga što prilikom parcelacije nije tražena suglasnost vlasnika čest. , ne znači da se granica parcele u odnosu na raniju nije mijenjala kako to tvrdi žalitelj, jer iz

nalaza i mišljenja vještaka i njegova usmenog saslušanja, te ponovnog očitovanja na primjedbe tuženika, proizlazi da se nekadašnja granica čest. zem. sada nalazi ispod sadašnjeg puta, a što dokazuju skice broj 55. i  59., dok se skicom iz 1994. na koju se poziva žalitelj ne dokazuje da nije mijenjana granica čest. zem. i nego da nije podnesena vlasniku čest. zem. na ovjeru. 

 

10.2. Budući su se ispunile pretpostavke za stjecanje dosjelošću stvarne služnosti puta vlasnici povlasne nekretnine su stekli pravo služnosti puta, te su ovlašteni ishoditi uknjižbu u zemljišne knjige, a tuženici su dužni trpjeti upis prava služnosti na poslužnoj nekretnini, zbog čega je valjalo preinačiti točku II izreke prvostupanjske odluke i odlučiti kao u točki b) izreke ove drugostupanjske odluke, a uvažavajući da je došlo do preinake tužbe temeljem članka 190. stavak 3. ZPP kako je to navedeno i u odluci Vrhovnog suda.

 

11. Kako su tužitelji uspjeli u sporu, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, a temeljem članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Tužiteljima su odmjereni troškovi postupka koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku koji su u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), a odnose se na troškove za sastav tužbe (Tbr.7.točka Tarifa), troškove zastupanja na ročištima glavne rasprave (9. travnja 2014., 19. svibnja 2014., 27. lipnja 2014., 5. rujna 2014., 28. listopada 2014., 25. studenog 2014., 11. veljače 2015., 10. ožujka 2015., trošak očevida 17. ožujka 2010.(sve Tbr.9.točka 1. Tarife) od po 1.000,00 kn, troškovi žalbe na rješenje o troškovima u presudi P-191/09 u iznosu od 1.250,00 kn, troškovi žalbe protiv odluke o troškovima u presudi P-93/14 od 14. travnja 2011. u iznosu od 1.250,00 kn, troškovi za sastav izvanredne revizije u iznosu od 1.500,00 kn, pa ukupno ovi troškovi iznose 14.000,00 kn, što pomnoženo s PDV iznosi 17.500,00 kn, a koje troškove treba uvećati za 30%, za zastupanje tri tužitelja, pa troškovi iznose 22.750,00 kn. Navedenim troškovima je potrebno dodati trošak sudske pristojbe za tužbu (400,00 kn), za odluku u P-191/09 (400,00 kn), pristojbu na rješenje u P-191/09 i P-93/14 (po 550,00 kn), pristojbu na izvanrednu reviziju u iznosu od 800,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 7.413,76 kn, pa ukupno troškovi iznose 32.063,76 kn / 4.255,59 EUR.

 

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I a) izreke, temeljem članka                       368. stavak 1. ZPP, a pod b) izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

 

                                     Dubrovnik, 13. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu