REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-5980/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja N. M.-J., (OIB:) C. dr. F. T. 802, K. L.

21215, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz S., P. S. 1/I. protiv tuženika Č. d.o.o. S. (OIB:), S. 21000, P. M.

49, zastupan po punomoćniku M. G. odvjetniku u S., radi utvrđenja i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2022. u nazočnosti tužitelja i pun. tužitelja I. M., odvj. u S. i punomoćnika tuženika M. G. odvjetniku u S., te po objavi dana 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog dana 16. 06. 1997. godine koji je tuženik Č. d.o.o. S., OIB , uručio Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. 04. 2021. godine, tužitelju N. M. J. OIB., dana 20. travnja 2021. godine, pa posljedično nije prestao gore navedeni ugovor o radu od 16. 06. 1997. godine kojim je tužitelj raspoređen na poslove automehaničar i time posljedično nije ni prestao radni odnos tužitelja kod tuženika.

2. Nalaže se tuženiku Č. d.o.o. S., OIB, tužitelja N.

M. J. OIB., u roku od 15 dana vratiti na isto radno mjesto

koje je obavljao prije izvanrednog otkaza ugovora o radu sklopljenog dana 16. 06. 1997. godine - na poslove automehaničara.

3. Nalaže se tuženiku Č. d.o.o. S., OIB, tužitelju N.

M. J. O. 60974961226, u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj, u tužbu koju je podnio ovome sudu 31. svibnja 2022. , navodi kako je Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu automehaničar koji ugovor je sklopljen 16. lipnja 1997. god, zaprimljena je osobno, od strane tužitelja, dana 20. travnja 2021. god. u službenim prostorijama poslodavca.

1.1.Temeljem odredbe čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019) protiv gore navedene odluke tužitelj je u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava preporučenom pošiljkom dana 04. svibnja 2021. godine.

1.2. U konkretnom slučaju, poslodavac - tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu na okolnosti i razloge zbog kojih mu se otkazuje ugovor o radu, a niti su navedene koje su to okolnosti zbog kojih to poslodavac nije mogao učiniti, koju obveza egzistira za poslodavca temeljem odredbe st. 2. čl. 119. Zakona o radu. Poslodavac tj. član uprave - direktor je u svom uredu zajedno sa radnikom I. R., kojem je također otkazan ugovor o radu, te je predočio kopiju Izvješća detektivske agencije E. koje nije bilo dopušteno detaljno pročitati niti je razvidno kad je izvješće nastalo.

1.3. Zbog opravdanih sumnji poslodavca na zlouporabu bolovanja radnika, jedna od mogućnosti poslodavca je da uputi zahtjev Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da obavi kontrolu opravdanosti bolovanja.

1.4. I na koncu, pobijana odluka, sukladno odredbi st. 2. čl. 116. Zakona o radu mogla je bila donijeta u roku od 15 dana od saznanja na za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Ako je bolovanje završeno 26. 03. 2021. godine očigledno da “izviješće1' detektivske agencije je bilo sačinjeno prije isteka roka, pa bi i sama odluka bila vandobna.

1.5. Tužitelju se navedenim Izvanrednim otkazom zahtjeva stavlja se na teret da je “… narušio proces rada u Č. d.o.o. kojoj je uz narušeni ugled nanio i materijalnu štetu …“ bez bilo kakve konkretizacije, pa se radi o paušalnim navodima.

1.6. Radi navedenog tužitelj tužbom predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev o kojemu je sud odlučio u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2021. navodi da je tužitelju je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20.04.2021.g. otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu automehaničar koji ugovor je sklopljen dana 16.06.1997.g. zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć ovo sve iz razloga što je isti zloupotrijebio pravo bolovanja.

2.1. Predmetnu odluku je tužitelj osobno preuzeo u uredu z.z. tuženika L. R. dana 20.04.2021.g. što je potvrdio vlastoručnim potpisom. Kako je već i navedeno u predmetnoj odluci, iz izvješća E. d.o.o. od 09.04.2021.g. nesporno proizlazi da je tužitelj gotovo cijelo vrijeme bolovanja fizički radio na objektu koji gradi H. d.o.o. u D., kao i u radionici H. d.o.o. u S., u kojim je tvrtkama tužitelj jedan od suvlasnika. Navedenim postupanjem je tužitelj tuženiku narušio proces rada, kao i uz narušeni ugled nanio i materijalnu štetu. Nesporno je da je tuženik zbog otvorenog bolovanja tužitelja morao preraspodijeliti posao unutar tvrtke na način da su poslove na radnom mjestu tužitelja morali odraditi drugi radnici zaposleni kod tuženika zbog čega se svi poslovi unutar tvrtke nisu ažurno mogli obaviti. Nesporno je i da je tuženiku ponašanjem tužitelja narušen ugled budući da bi toleriranje ovakvog ponašanja značilo da svi radnici zaposleni kod tuženika mogu otvoriti bolovanje i onda raditi kod drugog poslodavca.

2.1. Što se tiče tužbenih navoda da je jedna od mogućnosti poslodavca da sukladno odredbama Pravilnika o kontroli privremene nesposobnosti za rad (N.N. br. 130/13) može provesti kontrolu privremene nesposobnosti za rad se ističe da predmetni upravni postupak ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

2.3. U odnosu na citiranu odluku Vrhovnog suda RH priloženu uz tužbu se ističe kako je ista neprimjenjiva na ovaj slučaj budući se ista odnosi na situaciju kada je podnositelj zahtjeva za bolovanje koristio bolovanje na način da je kod kuće ili izvan kuće obavljao manje zahtjevne poslove, a ne kad je isti kao i ovdje obavljao zahtjevne fizičke poslove (nosio teške terete, upravljao betonskom miješalicom, otključavao teška željezna vrata i sl.) kako je uostalom i razvidno na fotografijama koje priliježu predmetnom izvješću.

2.4. Osporavaju se navodi iz tužbe da tužitelju nije omogućena obrana jer i sam tužitelj u tužbi naveo kako je istome u uredu z.z. tuženika prezentirano izvješće E. d.o.o. Tužitelj je izvješće pročitao čemu su svjedočili tužitelj, z.z.

tuženika L. R., pravnik tuženika J. B. i drugi radnik I. R. kojem

je također uručen otkaz ugovora o radu. Nadalje, nisu točni navodi iz tužbe da tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućena obrana budući je tužitelju upućen dopisa od 09.04.2021.g. na koji se isti očitovao. Međutim, čak i da su točni navodi iz tužbe da tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućena obrana, a nisu jer je istome omogućena obrana, ističe se da sukladno odredbi čl.119.st.2. Zakona o radu da tuženik kao poslodavac to nije ni bio dužan omogućiti tuženiku iznošenje obrane jer postoje opravdani razlozi zbog kojih nije opravdano od poslodavca bilo očekivati da to učini što se posebno odnosi na učinjeni narušeni ugled istoga od strane tužitelja.

2.5. Ujedno se ističe da je o otkazivanju predmetnog ugovora o radu dana 14.04.2021.g. obaviješten sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata Č. d.o.o. M. J. koji se o navedenoj odluci nije očitovao čime se ima smatrati da je na istu dao suglasnost.

2.6.Poriču se i tužbeni navodi tužitelja kao netočni i neosnovani da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu izvandobna budući je citirano izvješće E.

d.o.o. od 09.04.2021.g. kod tuženika protokolirano sa datumom 09.04.2021.g., a odluka o otkazivanju je donesena dana 20.04.2021.g. iz čega proizlazi da je ista donesena u zakonskom roku od 15 dana. Pri tome su potpuno irelevantni navodi iz tužbe o datumu zaključenja bolovanja. Slijedom gore navedenog, s obzirom da je tuženik sukladno relevantnim odredbama čl.116. Zakona o radu, te čl.95. Pravilnika o radu tuženika zakonito otkazao predmetni ugovor o radu, predlaže se naslovljenom sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz dosudu troškova ovog parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka parnične stranke ustraju u navodima iz tužbe i odgovora na tužbu.

4. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20.04.2021. ( str.4,5 spisa), Zahtjev za zaštitu prava sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 04.05.2021. ( str. 6-9 spisa)., Izvještaj E. C. d.o.o. za detektivske usluge od 09. travnja 2021. ( str 20- 40 spisa), dopis Č. d.o.o. S. S. povjereniku od 14.04.2021. ( str 41

spisa), pisano O. tužitelja od 12.04.2021. ( str 42.), dopis tuženika pućen tužitelja od 09.10.2021, broj 01-1237/21 ( str 43 spisa), Pravilnik o radu Čistoće d.o.o. Split ( str 50-120 spisa), zdravstveni karton tužitelja ( str 122-139 spisa), Ugovor o radu na ime tužitelja ( 144-149 spisa), saslušanjem tužitelja N. M.-J.

8 str 152,153spisa), svjedoka L. R. ( str 154,155 spisa), V. Ž. ( str 156 spisa), I. R. ( str 156,157 spisa), J. B. ( str 158,159 spisa),

J. V. ( str 160,161 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je:

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. lipnja 1997. na poslovima auto mehaničara,

- da je tuženik 20. travnja 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radi osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio neposredno 20. travnja 2021.

- da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženiku kao poslodavcu preporučenom poštanskom pošiljkom 04. svibnja 2021., na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tužitelj podnio ovu tužbu putem e komunikacije 31. svibnja 2021.,

- da je u vrijeme otkazivanja kod tuženika vrijedio Pravilnik o radu koji je stupio na snagu 07. srpnja 2016.

- da je kod tuženika djelovao Nezavisni sindikat Č. d.o.o. te imao sindikalnog povjerenika, koji je preuzeo je prava i obveze u smislu čl. 153.st.3. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR)

- da se tuženik obratio sindikalnom povjereniku tražeći njegovo očitovanje u smislu čl. 150.st.6. ZR-a ( kako je to razvidno iz dopisa na str. 41 spisa).

7. Među strankama je sporno:

- je li tuženik kao poslodavac donio izvanredni otkaz u roku iz čl. 116. st.2. ZR-a tj u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji,

- je li tužitelj zloupotrebio bolovanje koje je otvorio pod sumnjom na bolest Covid -19 iz razloga koje je tuženik naveo u otkazu, te jeli postupanje tužitelja prema okolnostima konkretnog slučaja predstavljalo zloupotrebu bolovanja radi čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć,

- je li otkaz nedopušten samo iz činjenice što tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu a niti da vidi Izvješće detektivske agencije,

- je li tuženik kao poslodavac obavio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom na način kako je to predviđeno člankom 150. ZR-a s time u svezi je li Odluka o izvanrednom otkazu ništetna u smislu st. 12. čl. 150. ZR-a.

8. Odredbom članka 133.ZR-a u st. 1 propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, stavkom 2. da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a st. 3 istoga članka kako zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

8.1. Obzirom da je tužitelj osporavani izvanredni otkaz zaprimio 20. travnja 2021., da je zahtjev za zaštitu prava podnio tuženiku pod 1. kao poslodavcu 04. svibnja 2021. na koji tuženik nije odgovorio a ovu tužbu je podnio sudu 31. svibnja 2021. to proizlazi kako je tužitelj postupio sukladno odredbi članka 133. ZR-a i to na način i u rokovima iz navedenog članka, pa je valjalo utvrditi da je podnesena tužba pravovremena.

9. Člankom 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

10. Člankom 150. st. 1. ZR-a propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je st. 3. t. 2. istog članka propisano da se važnom odlukom, između ostalog, smatra osobito odluka o otkazu. Stavak 5. istog članka propisuje ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, dok je st. 6. propisano ako se radničko vijeće u roku iz st. 5. ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

10.1. Članak 153. st. 3. ZR-a propisuje ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organu poslodavca iz čl. 164. st. 1. ovoga Zakona.

10. 2. U odnosu na primjenu strogih propisa o ništetnosti odluke poslodavca kojima isti vrijeđaju prava radnika a posebno na propise sadržanih u odredbama 150. i 151. ZR-a ( čl. 117. i 145. ZR/95) sud pazi po službenoj dužnosti ( VSRH Revr 520/99 od 18.04.2002.). Sukladno tome, svaka odluka poslodavca a odnosi se na status radnika koja je donesena suprotno odredbama koje reguliraju postupak savjetovanja sa radničkim vijećem ništetna je ( VSRH Rev 196/09 od 15.04.2009.), time da je izvanredni otkaz ugovora o radu koju poslodavac donosi su odluke važne za položaj radnika o kojima se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem tj sindikalnim povjerenikom.

10.3. Sukladno prednjem, valjalo je cijeniti dopis koji je tuženik uputio Sindikalnom povjereniku Nezavisnog sindikata Č. d.o.o., S. br. 01-1309/21 od 14. travnja 2021. a koji je dopis preuzet od M. J. istoga dana tj 14.04.2021. ( str 14

spisa), na način da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 150. ZR-a te da je sindikalnog povjerenika upoznao potpuno i pravovremeno o razlozima otkazivanja, jer je navedene razloge izvanrednog otkaza ( da je tužitelj za vrijeme bolovanja od 22. do 26. ožujka 2021. fizički radio na objektu koji gradi tvrtka H. d.o.o. u D. i u radionici tvrtke H. d.o.o. u S. čime da je narušio ugled i materijalnu štetu tuženiku kao poslodavcu) utvrđene na temelju Izvješća detektivske agencije E. d.o.o. , a koje izvješće povjerenik je mogao dobiti na uvid,

ponovio i u osporavanoj odluci. Osim toga, tuženik je pravovremeno tražio od sindikalnog povjerenika očitovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a odluku o izvanrednom otkazu je donio nakon isteka roka od 5 dana od dana traženja očitovanja od strane sindikalnog povjerenika. U konkretnom slučaju sindikalni povjerenik je dopis tuženika preuzeo 14.04.2021. rok od 5 dana je istekao 19.04.2021. a tuženik je odluku donio 20. travnja 2021. Dakle, za zaključiti je da donesena odluka o izvanrednom otkazu nije ništetna u smislu čl. 150.st.12. ZR-a.

11. Odredbom članka 116. ZR-a propisano je u st.1. da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, st.2. da ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11.2. Članak 119. st. 2. ZR-a propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. razvidno je da je tuženik izvanrednog otkazao tužitelju ugovor o radu koji je isti ima zaključen na neodređeno vrijeme od 16.06.1997.g. radi obavljanja poslova automehaničara zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

12.1. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tuženik kao poslodavac kao osobito tešku povredu povrede obveze iz radnog odnosa cijenio zloupotrebu prava na korištenje bolovanja u razdoblju od 22. do 26. ožujka 2021. Zloupotrebu bolovanja tuženik je utvrdio na način da je angažirao detektivsku agenciju E. d.o.o. iz čijega

Izvještaja od 9. travnja 2021. proizlazi kako je tužitelj za vrijeme bolovanja radio na objektu koji gradi tvrtka H. d.o.o. u D. i u radionici tvrtke H.

d.o.o. u S., u kojim tvrtkama je tužitelj jedan od dvojice suvlasnika. Takvim postupanje da je tužitelj narušio proces rada u Čistoći d.o.o. kojoj je uz narušeni ugled nanesena materijalna šteta čime da je tužitelj iznevjerio povjerenje radi čega nastavak radnog odnosa nije više moguć. Osim toga, tuženik u svom Pravilniku o radu u čl. 95. je predvidio da je zloupotreba prava korištenja bolovanja osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa radi koje poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu.

12.2. Uvidom u čl. 95. st.1. t. 7 Pravilnika o radu tuženika od 07. srpnja 2016. proizlazi da je tuženik u istome odredio da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati Ugovor o radu smatra i zloupotreba prava korištenje bolovanja naročito kada radnik kojemu se određeno bolovanje obavlja poslove kod treće osobe bez obzira da li uz naknadu ili bez naknade ili pak obavlja za vrijeme bolovanja poljoprivredne, građevinske ili druge zanatske poslove za sebe i u svoju korist, sve u namjeri da mu odobreno bolovanje od strane ovlaštenog liječnika osigura rad kod trećih osoba ili u vlastitom domaćinstvu. ( str 50-120 spisa).

13. Uvidom u Izvješće detektivske agencije E. d.o.o. od 09. travnja 2021.

( str 30-40 spisa) proizlazi da je ista tvrtka postupila po nalogu tuženika radi sumnje na zloupotrebu prava na bolovanje te je u bitnome utvrdila:

- da je tužitelj 22.03.2021. sa adrese prebivanja u 7,39 uputio se u S. gdje se nalazi servis za teretna vozila gdje se kratko zadržao, odlazi do caffe bara gdje se zadržava oko 30 min, vraća se do servisa za teretna vozila gdje mu dolaze dva čovjeka, oko 11 sati tužitelj samostalno upravlja teretnim vozilom koje se nalazi na popravku u servisu, time da je tužitelj u 12,40 napustio mjesto servisa,

- da je tužitelj 24.03.2021. oko 7,33 uputio se sa adrese prebivanja u S. prema S. gdje se nalazi servis za teretna vozila gdje ga čeka muška osoba sa vozilom marke V. C., nakon toga tužitelj odlazi u caffe bar gdje se zadržava oko 30 min, oko 11 sati tužitelj na adresi u D. na objektu u izgradnji obavlja niz aktivnosti ( nosi stiropol, mete objekat i nosi alat), koje gradilište napušta u 12,45 sati i ide u smjeru S.,

- da je tužitelj 25.03.2021. oko 7 sati uputio se sa adrese prebivanja u S. prema S. gdje se nalazi servis za teretna vozila, nakon kraćeg zadržavanja nastavlja prometovati do prodavaonice građevinskog materijal K. p., odakle odlazi do gradilišta u D. gdje je obavljao određene fizičke aktivnosti do 12. sati.

13.1. Uvidom u zdravstveni karton na ime tužitelja ( str 122-134 spisa) koji je vođen za razdoblje od 28. kolovoza 2009. do 18.10.2021. proizlazi da je u tom vremenskom razdoblju tužitelj bio na bolovanju od 06.04. do 10.04.2020. (4 dana) pod dijagnozom Tonsillitis acuta, od 11. do 15.05.2020.( 4 dana) pod dg. Hiperplasia prostatae, od 10. do 28.08.2020. ( 18 dana ) dg Kompresija živčanog korijena i pleksusta kdo poremećaja intervererbalnog diska, od 11. do 22 01. 2021 ( 11 dana) dg. Tonsllitis acuta, od 22.do 26.03. 2021. ( 4 dana ) pod dg. Akutna respiratorna bolest uzrokovana COVID 19 i poddg. Tonsllitis acuta.

13.2.Dakle, tužitelj je u razdoblje od 28.08.2009. do 18.10.2021. ( 12 godina ) bio na bolovanju ukupno 41 da, ili niti dva mjeseca po 22 radna dana, a u spornom razdoblju je bio na bolovanju u trajanju od 4 dana poradi sumnje na bolest COVID 19, što je tužitelj naveo u svojoj pisanoj obrani predanoj na protokol tuženika 12.04.2021., time da se vratio raditi nakon dobivanja negativnog nalaza na COVID 19.

14. U odnosu na prigovor tužitelja kako je tuženik kao poslodavac donio izvanredni otkaz izvan roka od 15 dana od saznanja za počinjenje teške povrede obveze iz radnog odnosa, uzimajući u obzir da je tuženik radi utvrđenja zloupotrebe bolovanja od strane tužitelja angažirao detektivsku agenciju koja mu je dostavila izvješće protokolirano 09. travnja 2021. a izvanredni otkaz donio 20. travnja 2021. sve na temelju navedenog Izvješća, to ovaj sud drž,i kako je tuženik osporavanu Odluku donio sukladno čl. 116.st.2. ZR-a , dakle u roku od 15 dana od dana saznanja ovlaštene osobe za povredu obveze iz radnog odnosa. Radi navedenog, ovaj prigovor tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.

15. Članak 119. st. 2. ZR-a propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15.1. Uvidom u Očitovanje tužitelja koje je isti predao na protokol tuženika 12.04.2021. ( str. 42 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju omogućio da se očituje i dade svoju obranu u smislu čl. 119.st.2. ZR-a. Uostalom, i u slučaju da tuženik kao poslodavac nije radniku omogućio dati obranu samo iz toga razloga ne bih otkaz bio nedopušten (Revr 423/03 od 13.05.2004.), stoga, prigovor tužitelja u tom smislu nije osnovan.

15. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze saslušanjem tužitelja i bivšeg zz tuženika L. R., svjedoke V. Ž. ,privatnog detektiva, I.

R. radnu kolegu tužitelja te suosnivača tvrtki H. d.o.o. i H.

d.o.o., J. B. , rukovoditelja općih, pravnih i kadrovskih poslova te J. V. zamjenika poslovođe tužitelja koji je u vrijeme bolovanja mijenjao neposredno nadređenog tj poslovođu A. A..

15.1. Iz iskaza bivšeg zz tuženika L. R. i J. B. u bitnome proizlazi da je tuženik imao velikih problema sa učestalim i velikim brojem korištenja bolovanja od strane radnika tuženika, na koji problem im je često ukazivao tehnički direktor jer mu je konstantno nedostajalo ljudi a oni koji su radili su posljedično imali veći broj prekovremenih sati rada. Iz toga razloga tuženik je angažirao detektivsku agenciju da izvrši nadzor nad bolovanjem tužitelja i I. R., da su bili upoznati da njih dvojica u suvlasništvu imaju tvrtki H. d.o.o. i H. d.o.o., da se broj bolovanja bitno smanjio nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju i I. R.,

time da prije njihova otkazivanja ugovora o radu otkaz radi zloupotrebe bolovanja kod tuženika nije dan niti jednom radniku, inače, da je pravilo kod tuženika bilo da se radnik javi neposredno nadređenom u slučaju korištenja bolovanja.

15.2. Iz iskaza tužitelja, svjedoka I. R. i J. V. u bitnome proizlazi kako je tužitelja upravo J. V. koji je mijenjao poslovođu radionice poslao liječniku jer se isti nije dobro osjećao i kašljao je, sve poštujući epidemiološke mjere koje je tuženik donio i o kojima su svi radnici bili obavješteni, da mu se tužitelj nakon posjete obiteljskog liječnika javio i obavijestio ga da liječnik poslao na testiranje poradi sumnje na boelst COVID 19. te da mu je liječnik otvorio bolovanje, o tužiteljevu izostanku sa posla i razlozima Joso Vukić je izvjestio nadređenog tehničkog direktora B. A.. Inače, tužitelj da nije često bio na bolovanju.

15.3. Iz iskaz svjedoka J. V. i I. R. kao i samog tužitelja proizlazi kako tuženik tj neposredno nadređeni tužitelju nisu imali primjedbi na njegov rad. 16. Ovaj sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza i svih gore izvedenih dokaza zajedno u smislu odredbe članaka 8. ZPP-a nedvojbeno je utvrdio:

- da je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku dao izvanredni otkaz radi zloupotrebe bolovanja po ocjeni tuženika a što da je utvrdio na temelju Izvješća detektivske agencije E. d.o.o. od 09. travnja 2021. držeći da je tužitelj tijekom bolovanja od 22. do 26. ožujka 2021. obavljao poslove u svojim tvrtkama H. d.o.o. i H. d.o.o. na način kako je to opisano u tome Izvješću a koje radnje da su upravo zloupotreba bolovanja,

- da je tuženik duže vrijeme imao problema sa učestalim i velikim brojem korištenja bolovanja od strane radnika tuženika, na koji problem im je često ukazivao tehnički direktor jer mu je konstantno nedostajalo ljudi a oni koji su radili su posljedično imali veći broj prekovremenih sati rada, na što da je tuženika upozorila revizorska tvrtka ,

- da se nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju i I. R., broj bolovanja među radnicima bitno smanjio,

- da neposredno nadređeni radnici tužitelju kao i I. R. nisu imali primjedbi na njihov rad kao i da isti nisu bili često na bolovanju ali su svi kod tuženika znali i to deset godina prije otkazivanja da njih dvojica imaju u suvlasništvu tvrtke H. d.o.o. i H. d.o.o, time da isti radi toga nisu izostajali sa posla već su u tim tvrtkama radili izvan radnog vremena, kako to u svom iskazu navodi J. V.,

- da je tužitelj postupio na uobičajeni način prilikom otvaranja bolovanje jer se javio neposredno nadređenom tada zamjeniku poslovođe J. V..

16.1. Ovaj sud, posebno uzimajući u obzir da je zakonodavac čl. 116. R-a propisao izvanredni otkaz kao najteži oblik prestanka radnog odnosa, bez poštovanja otkaznog roka i isplate otpremnine, da se taj otkaz smije donijeti samo u iznimnom slučaju kada zbog osobito grubo kršenja obveze iz radnog odnosa uz uvažanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, time da pri ocjeni o tome imali postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa valja imati na umu ponašanje radnika prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koji je morao obnavljati, rukovodeći se stavovima koje je zauzeo Vrhovni sud RH da pitanje postojanja opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu treba sagledati s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja imajući na umu ponašanje radnika u odnosu prema obvezama koje proizlazi iz naravi posla koji je morao obaviti ( Revr-349/12 od 10.07.2012, i Revr 443/10 od 01.07.2010.) kao i je li određeno kršenje radnih obveza osobito teška povreda radne obveze, kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ocjenjuje se obzirom na konkretne okolnosti slučaja koje se ne mogu predvidjeti u općem aktu ( Revr 716/04 od 02.03.2005.)

16.2. Stoga uzimajući u obzir navedeno pod točkom 16.1. a prema okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj radnik tuženika na čiji rad tuženik tj tužiteljevi neposredni nadređeni nisu imali primjedbi te da isti u 12 godina bio na bolovanju ukupno 41 radni dan, da je isti za promatrano sporno razdoblje postupio po uputi nadređenog radnika Joze Vukića koji ga je poslao liječniku jer se tužitelj osjećao loše, time da je tužitelj istoga izvijestio kako ga je liječnik uputio na testiranje radi sumnje na COVUD 19., što proizlazi i iz zdravstvenog kartona tužitelja dok je u isto vrijeme postojala i poddijagnoza upala tonzila, od kojih je tužitelj i ranije povremeno bolovao, dakle, tužitelj je postupio savjesno i po uputi nadređenog, (čak što više sama činjenica da je tužitelja došao raditi iako je osjećao loše ukazuje da isti nije rado odlazio na bolovanje), da su svi radnici i nadređeni kao i uprava tuženika bili upoznati posljednjih 10 godina da tužitelj i I. R. imaju u suvlasništvu tvrtke H.

d.o.o. i H. d.o.o, u kojima rade izvan radnog vremena, da je smanjen broj bolovanja nakon njihova otkazivanja ugovora o radu, ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju i bez obzira na izvješće detektivske agencije nije došlo do zloupotrebe bolovanja. Naime, da bi se radilo o zloupotrebi bolovanja po mišljenju ovoga suda treba postojati svijest radnika da odlazi na bolovanje da bih radio kod sebe ili treće osobe a za koje vrijeme bi trebao raditi kod poslodavca. Dakle, prema okolnostima ovoga slučaja a uzimajući u obzir ranija utvrđenja, ovaj sud drži da kod tužitelja nije postojala svijest i namjera zloupotrebe bolovanja tim više što se isti po uputi liječnika testirao na bolest COVID 19, te odmah nakon što je dobio negativan nalaz, zaključio je bolovanje i vratio se raditi. Ovaj sud, pak sa druge strane drži kako su tužitelj i I. R. poslužili tuženiku da bi ostvarili generalnu prevenciju, tj dali upozorenje svim onim drugim radnicima tuženika koji su često bili sa razlogom ili bez razloga na bolovanju, kako mogu dobiti izvanredni otkaz ugovora o radu baš kao i tužitelj i I. R. koji su po kazivanju neposredno nadređenog bili dobri radnici i dobro su izvršavali obveze iz radnog odnosa. Tužitelj i I. R. su od strane tuženika bili izabrani za detektivski nadzor upravo poradi činjenice da su svi kod tuženika kao i uprava znali da oni u suvlasništvu imaju tvrtke H. d.o.o. i H. d.o.o., da rade objekat u D. te da tužitelj popravlja kamione u servisu u S., s jedne strane, kao i da isti i kada dobiju otkaz ovakve vrste neće biti toliko ugroženi jer imaju određeni prihod radeći u time tvrtkama, pa su kao takvi bili idealni da tuženiku posluže za primjer, zloupotrebljavajući njihovu umješnost i trud, ne cijeneći njihove kvalitete kao dugogodišnjih dobrih i vrijednih radnika. Osim toga, tuženik kao poslodavac na kojemu je teret dokazivanja, nije ničim dokazao da je tužitelj svojim postupanjem narušio ugled i nanio materijalnu štetu, jer iz iskaza J. B. proizlazi kako je tehnički direktor napravio reorganizaciju radnika u radionici koji su mogli odoljeti zahtjevima posla, pa sud stoga ne vidi koju je to štetu tuženik pretrpio a za koju bi bio odgovoran tužitelj radi korištenja bolovanja.

16.3. Za zaključiti je, da i bez obzira što je tuženik u čl. 95.st.1.t. 7. Pravilnika o radu predvidio zloupotrebu bolovanja kao razlogom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu opisujući što bi ta zloupotreba bila tj u kojim učinima ili ponašanjima bi se ista sastojala, ovaj sud drži, kako na strani tužitelja nije postojala niti volja niti namjera da ode na bolovanje radi obavljanja poslova na objektu u D. ili servisu, jer njegovog ponašanja ne upućuje na to. Naime, to što je tužitelj odlazio u S. gdje mu se nalazi servis kao i pas kojega treba nahraniti ( kako to navodi tužitelj i I. R.), gdje su dolazili ljudi kojima je iza radnog vremena popravljao vozila kao i odlazak na gradilište u D. gdje obavlja određene lagane poslove, kojim ponašanjem nije bitnije ugrozio ili pogoršao svoje zdravlje, čekajući nalaz C. 19, jer se već nakon 4 dana vratio na posao, tj kada je odmah po saznanju da je negativan na COVID 19, time da mu liječnik nije odredio izolaciju a poslove koje je radio bili su na otvorenom prostoru i u ukupnom dnevnom trajanju od 4 do 5 sati dnevno, dakle, ne cijeli dan ili duže što bi bilo logično da je postojala zloupotreba poradi završetka određenih poslova radi rokova a što da tužitelj ne bih stigao napraviti da je radio kod tuženika. Osim toga, tužitelj je upravo to naveo u svojoj pisanoj obrani od 12. travnja 2021.

16.4. Radi svega navedenog, valjalo je utvrditi dani otkaz nedopuštenim te odlučiti kao u točki I izreke ove presude. Utvrđenjem da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten tužitelj se vraća u onaj radno pravni status koji je imao prije otkazivanja pa je valjalo obvezati tuženika da istoga vrati na ono radno mjesto koje je obavljao prije otkazivanja tj na radno mjesto automehaničara, primjenom članka 124.st.1. ZR- a, te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

17. U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužitelj nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tuženikove tražbine u navedenom roku, budući je odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana time da je rok za ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je to tužitelj tražio u tužbenim zahtjevom, u roku od 8 dana.

18. Tužitelj tužbom predlaže da sud sukladno odredbi čl. 437. Zakona o parničnom postupku odredi da žalba ne zadržava ovrhu jer da se radi o po tužitelju važnih razloga u smislu radno pravnom statusu tužitelja i ostvarivanju prihoda neophodnim za uzdržavanje tužitelja i njegove obitelji, time da u svezi utvrđivanja tih važnih razloga tužitelj na kojemu je u svezi sa ovim traženjem teret dokaza, nije predložio niti priložio niti jedan dokaz. Naime, doista se radi o tužiteljevu radno pravnom statusu ali prema okolnostima slučaja i utvrđenjima koja proizlaze iz dokaznog postupka, proizlazi kako tužitelj zasigurno ostvaruje određene prihode radeći u servisu teretnih vozila kao i da ostvaruje prihod od objekta u D.. Dakle, kako tužitelj nije priložio niti dostavio na znanje u ovom postupku o kojim osobama tužitelj ima zakonsku potrebu skrbiti i čime bi bila ugrožena njegova egzistencija, to sud nije prihvatio ovaj prijedlog tužitelja te je nije odredio da žalba ne zadržava ovrhu. Osim toga, tužitelj je mogao sudu predložiti donošenje privremene mjere vraćanja na posao, pa kako to isti nije predlagao, to o tome sud po službenoj dužnosti nije mogao odlučiti.

19. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife) te je tužitelju trebalo dosuditi popisani parnični trošak od 200 bodova, koji prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi i uvećan za pripadajući PODV iznosi 2.500,00 kn za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 15 dana, obzirom da je tužitelj u parnici uspio u cijelosti.

U Splitu, 1. srpnja 2022.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: eb30e-5b3a1

Kontrolni broj: 00247-43593-3df71

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA CVITANOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.