REPUBLIKA HRVATSKA

P-4806/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S., po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz P., …, OIB: …6, zastupan po pun. Ž. V. odvj. u S., protiv tuženika

A. O. d.d. Z., … OIB: … zastupan

po pun. I. K. odvj. u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 03. lipnja 2022. god., u prisustvu pun. tužitelja Ž.

V. odvj. u S. i pun. tuženika I. K. odvj. u S., dana 01. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.350,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 16. 10. 2018. godine, (dan podnošenja tužbe sudu) do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 16. listopada 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika (u vrijeme podnošenja tužbe J. osiguranje d.d. Z.), u kojoj navodi da je dana 13. kolovoza 2018. god., došlo do prometne nesreće koju je skrivila osiguranica tuženika J. K., upravljajući vozilom marka T.

reg. oznake i broja ST …, osiguranim kod tuženika po polici broj 068001080037. U ovoj nezgodi je znatno oštećeno vozilo tužitelja marke R. reg. oznake i broja ST …, a visina štete na istom iznosi najmanje 11.000,00 kn. Navodi da se je u mirnom postupku obratio tuženiku , međutim do nagodbe nije došlo, pa ima pravni interes tržiti od suda donošenje presude.

Slijedom navedenog, predložio je sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 11.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 13. kolovoza 2018. god., pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 05. siječnja 2021. god., tuženik navodi da priznaje činjenicu da se je dana 13.08. 2018. god., dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST …, koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti. U tom smislu, zbog same činjenice sudjelovanja u nezgodi navedenog vozila, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju.

Tuženik osporava osnovu odgovornosti. Ističe se da je isključivi krivac za predmetnu nezgodu upravo tužitelj koji je vršio radnju nepropisnog prestrojavanja, dok se osiguranica tuženika propisno kretala trakom u koju se tužitelj prestrojavao. Iako smatra da je predmetni zahtjev u cijelosti neosnovan, opreza radi osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenog.

Tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zateznih kamata. Po primitku odštetnog zahtjeva (13.08. 2018. g.) tuženik je, obzirom na sve okolnosti u vrijeme odlučivanja, u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi iz odredaba čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te tužitelju u roku od 60 dana poslao Utemeljeni odgovor (21.08. 2018.g.). Tužitelj ničim nije dokazao je li popravio vozilo i time angažirao vlastita novčana sredstva u svrhu reparacije štete. Stoga se ovdje radi o tzv. imovinskoj nenovčanoj šteti pa kamata na istu može teći isključivo od dana presuđenja, a o čemu je stav zauzela i brojna sudska praksa.

Zbog svega navedenoga, tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj u podnesku od 03. ožujka 2021. god., navodi da u dokazne svrhe dostavlja daljnje fotografije lica mjesta snimljene na dan nezgode. Ujedno napominje da je osiguranik tuženika na licu mjesta priznao krivnju za nastanak predmetne prometne nezgode.

Na raspravnom ročištu dana 12. svibnja 2021. god., tuženik navodi da iz dostavljenog spisa C. osiguranja d.d., proizlazi da je osiguranici tuženika J.

Kapetanović isplaćen cjelokupni iznos naknade štete po predmetnoj nezgodi i to iznos od 18.313,88 kn. Slijedom navedenog više je nego jasno da je u cijelosti priznata odgovornost tužitelja M. T. za izazivanje predmetne nezgode,

a čime je tužbeni zahtjev neosnovan.

Tužitelj na istom ročištu navodi da okolnost što je C. osiguranje d.d., isplatilo štetu trećoj osobi ne utječe na predmetni postupak.

Svjedok J. K. u iskazu od 15. rujna 2021. god., navodi da se je predmetna nezgoda dogodila upravo na mjestu kako je to skicirao tužitelj u priloženoj skici lica mjesta koja joj je u ovaj čas predočena. Vozila je iz pravca S. u pravcu O., a predmetna nezgoda se je dogodila nakon skretanja za Ž.. Ovom prilikom se je prestrojila u lijevu prometnu traku, i to na samom početku, odnosno na proširenju kolnika gdje je formirana ova traka za skretanje u lijevo, namjeravajući potom skrenuti u lijevo u S.. Međutim, odmah nakon što se je prestrojila u lijevu prometnu traku, odjednom se je ispred nje u ovu traku iz desne prometne trake prestrojio i tužitelj sa svojim R. T..

Posebno upitana navodi da se je tužitelj sa svojim vozilom prestrojio neposredno ispred nje na udaljenosti od 1 - 2 m. Ovom prigodom je reagirala na kočnicu, ali nije uspjela zaustaviti vozilo, pa je došlo do kontakta prednje desne strane njenog vozila, i stražnje lijeve strane vozila tužitelja.

Na posebno pitanje navodi da je tužitelj bio sam u vozilu. Neposredno nakon nezgode tužitelj je izišao iz vozila i pitao zbog čega ga je udarila, i kazao joj da je ona kriva za nezgodu, a ona je preplašena, pomalo naivno rekla "u redu", te da nećemo pozivati policiju već otići na njeno osiguranje. Pozvala je na lice mjesta svojega supruga, a tužitelj svojega brata, pa su nakon toga suprug i ona zapravo zaključili da ona ne bi bila kriva za prometnu nezgodu, i nakon toga ni jedna strana nije htjela priznati krivnju za tu nezgodu.

Na daljnje pitanje navodi da se je nakon nezgode obratila sa zahtjevom za naknadu štete osiguratelju tužitelja C. osiguranje d.d., a kojom prigodom joj je priznata šteta na vozilu u cijelosti, a njeno vozilo je popravljeno u radionici u S. na M..

Nadalje upitana navodi da je kritične prigode tužitelj isto tako namjeravao skrenuti u lijevo za S., te je koliko se sjeća tom prilikom išao u mesnicu ili neki dućan, ali odista u ovaj čas u to ne može biti sigurna.

Na posebno pitanje navodi da ne može u ovaj čas kazati kojom brzinom se je kritične prigode kretala neposredno prije prestrojavanja u lijevu traku, uključila je lijevi pokazivač smjera kretanja, a koliko se sjeća, misli da u trenutku sraza vozila tužitelj sa svojim vozilom još nije u potpunosti prešao u lijevu prometnu traku, već je još jednim svojim dijelom bio u desnoj prometnoj traci namijenjenoj za zadržavanje smjera kretanja.

Na daljnje pitanje navodi da je kritične prigode vrijeme bilo sunčano. Neposredno nakon sraza ni jedno vozilo čiji vozač je eventualno vidio sudar, nije se zaustavilo, tako da joj nisu poznati eventualni svjedoci predmetne nesreće. Ne može se ovaj čas sjetiti da li je kritične prigode i tužitelj upalio lijevi pokazivač smjera kretanja.

Nakon što su joj predočene fotografije na stranici 25 spisa navodi da se radi o fotografijama snimljenim nakon prometne nezgode, a njihova vozila se na fotografijama nalaze upravo na mjestima gdje su se zaustavili sa svojim vozilima nakon nezgode.

Tužitelj u iskazu od 20. listopada 2021. god., navodi da je kritične prigode upravljao svojim vozilom marke R. T. iz S. u pravcu P., a

predmetna nezgoda se je dogodila neposredno nakon semafora u raskrižju gdje se skreće za Ž.. Na ovom raskrižju semafori ne rade već dugo vremena, tako da je prošao kroz ovo raskrižja i neposredno nakon ovog raskrižja, iza njega negdje nakon 20-30 metara, otpočeo je radnju prestrojavanja u lijevu traku koja je namijenjena za skretanje u lijevo u pravcu S. prema školi. Prethodno je nekih 15-20 m prije toga, uključio lijevi pokazivač smjera na vozilu. Nakon što je dovršio radnju prestrojavanja u traku namijenjenu za skretanje lijevo, smanjio je brzinu na nekih 30 km/h, ali je u tom trenutku na stražnji dio njegovog vozila naletjela vozačica K., koja je prethodno prošla svojim vozilom preko ove zebre koju je ucrtao na priloženoj skici lica mjesta koju je dostavio sudu u dokazne svrhe.

Na posebno pitanje navodi da prije sudara njihovih vozila on nije vidio vozilo marke T. kojim je upravljala svjedokinja K..

Na daljnje pitanje navodi da je svjedokinja K. prednjim desnim dijelom svojega vozila naletjela na stražnji lijevi dio njegovog vozila, i to odmah neposredno nakon što je poduzeo radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku, pa je zbog toga svoje vozilo na priloženoj skici ucrtao tako da je sa svojom desnom stranom bilo tik uz liniju koja dijeli ovu prometnu traku za skretanje u lijevo, i prometnu traku namijenjenu za zadržavanje smjera kretanja prema O..

Nadalje upitan od kuda mu je poznato da je svjedokinja K. svojim vozilom prešla preko ove zebre koju je ucrtao na skici lica mjesta, pošto je prethodno izjavio da njeno vozilo nije vidio prije sraza njihovih vozila, navodi da smatra kako je ona svojim vozilom prešla preko ove zebre, budući da iza njegovog vozila u ovoj lijevoj prometnoj traci nije bilo vozila kada je otpočeo radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku. Radnju prestrojavanja u lijevo poduzeo je odmah netom što je vozilom prešao pored ove zebre o kojoj je maločas govorio.

Na daljnje pitanje navodi da kritične prigode na licu mjesta nisu zvali policiju budući da je svjedokinja K. priznala krivnju za predmetnu nezgodu.

Na posebno pitanje navodi da je kritične prigode vrijeme bilo sunčano i vidljivost dobra.

Nadalje upitan, a nakon što su mu predočene fotografije (6 fotografija) koje su priložene na str. 25 spisa, navodi da su na fotografijama vidljiva njihova vozila upravo u zatečenom, odnosno zaustavnom položaju nakon sraza njihovih vozila. Na njegovom vozilu su oštećeni branik, stražnja guma, felga i lijevo svjetlo. Vozilo je popravio o svom trošku. Mora kazati i to da je svjedokinja K. na licu mjesta priznala krivnju za prometnu nezgodu, pa su tako otišli kod njegovog osiguravatelja C. osiguranje d.d., gdje je međutim svjedokinja Kapetanović promijenila mišljenje i izjavila kako ona nije kriva za prometnu nezgodu, i to sve nakon što je na lice mjesta došao njezin brat, a na licu mjesta je nakon nezgode bio i njegov brat A. T..

Na daljnje pitanje navodi da ne raspolaže sa računom za popravak svojega vozila, a koliko se sjeća popravak je platio u iznosu od oko 500 Eura.

U podnesku od 02. studenog 2021. god., tuženik navodi da je svjedokinja Kapetanović u nesreći sudjelovala kao vozač vozila osiguranog kod Tuženika, te ista ni na koji način nije uzrokovala predmetnu nezgodu, niti je bilo čime doprinijela nastanku iste. Navedeno je jasno potvrdila i u iskazu pred Naslovnim sudom iskazavši da je propisno izvršila radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku na samom početku iste uz upaljen lijevi pokazivač smjera.

Kada je osiguranica tuženika u cijelosti izvršila radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku, došlo je do udara vozila tužitelja u istu. Tužitelj, također vršeći radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku, nije provjerio prometnu situaciju iza sebe, jer da je, zasigurno bi uočio i vozilo osiguranice tuženika koje je već u cijelosti bilo u lijevoj prometnoj traci (a što je vidljivo i iz dostavljenih fotografija snimljenih nakon same nezgode).

Svjedokinja K. je iskazivala istinito i objektivno budući ista ni na koji način nije zainteresirana za ishod predmetnog spora. U prilog tome svakako govori i činjenica da je istoj svu štetu nastalu na njenom vozilu u predmetnoj nezgodi naknadilo osiguranje u kojemu je tužitelj imao zaključenu policu auto odgovornosti. Tako je C. osiguranje svjedokinji K. isplatilo ukupan iznos od 18.313,88 kn na ime štete na vozilu.

Dakle, djelatnici C. osiguranja d.d., bili su stava da je njihov osiguranik - ovdje tužitelj M. T., isključivi krivac za predmetnu nezgodu, a s čime je i tuženik suglasan.

Iskaz tužitelja M. T. je u cijelosti suprotan samoj dinamici i načinu nastanka nezgode. Isti neistinito iskazuje da je u cijelosti izvršio radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku i da je tek tada osiguranica tuženika udarila u njegov stražnji dio.

Da navedeno nije tako potvrđuju fotografije uslikane neposredno nakon nastanka nezgode (u sudskom spisu na str. 25). Upravo su i sam tužitelj i svjedokinja K. potvrdili da se vozila na predmetnim fotografijama nisu pomjerala i da je to konačan, zaustavni položaj vozila nakon sraza.

Iz dostavljene fotografije je vidljivo da je osiguranica tuženika – svjedokinja Kapetanović, u cijelosti zauzela lijevi prometni trak i uspješno izvršila radnju prestrojavanja.

Također, na niže prikazanoj fotografiji vidljiv je i konačan položaj vozila tužitelja koji je, suprotno svojim navodima, tek bio u fazi prestrojavanja, te nipošto nije istu izvršio u cijelosti budući mu je vozilo nakon nezgode ostalo zaustavljeno praktički na ʺcrtiʺ.

U pogledu iskaza samog tužitelja i za očekivati je da će isti iskazivati u svoju vlastitu korist, obzirom je izravno pravno i financijski zainteresiran za uspjeh u ovoj pravnoj stvari. Međutim, ne bi trebalo biti sporno kako je potrebno kritički cijeniti njegov iskaz, dok se na istom kao pristranoj i izravno pravno zainteresiranoj osobi ne može temeljiti pravilna i zakonita sudska odluka.

Svakako je za istaknuti i to da je tužitelj u iskazu naveo da je vozilo popravio o svom trošku te da je isti platio u iznosu od oko 500 € (cca 3.750,00 kn). Iz navedenog je jasno da je tužbeni zahtjev postavljen u previsokom iznosu (gotovo trostruko više - čak 11.000,00 kn), te da je tuženikovo osporavanje same visine zahtjeva osnovano. Slijedom svega navedenog, tuženik je ustrajao u neosnovanosti tužbenog zahtjeva budući je isključivi krivac za predmetnu nezgodu upravo tužitelj. Tužitelj u podnesku od 24. studenog 2021. god., navodi da tuženik umjesto da sačeka nalaz i mišljenje vještaka prometno tehničke struke o načinu nastanka predmetne prometne nezgode i visine štete na vozilu tužitelja, daje svoje viđenje iskaza svoje osiguranice J. K. i iskaza tužitelja, te izvlači zaključke koji naravno tuženiku odgovaraju.

No, činjenica je da se tužitelj svojim vozilom marke „R. T.“ reg. oznake i broja ST …, kreće iz pravca S. prema u smjeru P., da prolazi kroz

raskrižje s cestom za mjesto Ž., da 20 – 30 metara prije nego što je započeo radnju prestrojavanja u traku za skretanje u lijevo daje lijevi pokazivač smjera, i potom započinje skretanja u lijevo odmah na početku kolničke trake namijenjene za skretanje u lijevo, da bi osiguranica tuženika oduzela prednost vozilu tužitelja, jer se u tu traku koja je namijenjena za kretanje u lijevo, ubacila preko horizontalne signalizacije koja tu radnju zabranjuje. Nakon te nepropisne radnje osiguranice tuženika dolazi do sraza između vozila.

Navodi da tuženik želi položaj u kojima su vozila zaustavljena po nezgodi prikazati kao mjesto sraza, što je naravno pogrešno i neutemeljeno.

Tuženik navodi kako njena osiguranica J. K. ne bi doprinijela nastanku nezgode, da je njen iskaz objektivan i istinit, dok bi iskaz tužitelja bio neistinit. No, za primijetiti je kako je osiguranica tuženika Jelena Kapetanović, osoba koja po stavu tuženika govori istinu, po nezgodi priznala svoju odgovornost za nastanak nezgode, učinila sve da se ne zove prometna policija radi vršenja očevida, te potom na putu do osiguravajućeg društva radi prijave štete, podučena od strane treće osobe promijenila priču. I sada bi se takvoj osobi trebalo vjerovati, a tužitelju ne.

Bespredmetno je da se stranke ponavljaju u svojim tvrdnjama o odgovornosti za nastanak prometne nezgode od dana 13. kolovoza 2018. godine, kod činjenice da će svoj nalaz načinu nastanku predmetne prometne struke dati stručni pomagač suda – stalni sudski vještak prometno tehničke struke.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila J. Š. dipl. ing. u vještvu od 30. prosinca 2021. god., navodi da je temeljem rješenja ovog suda izvršio prometno-tehničko vještačenje predmetne nezgode, kojim je potrebno utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće i mogućnost izbjegavanja sudara od strane tužitelja i svjedoka, te procjenu visine štete na osobnom automobilu R..

Vještak je potom iznosi opće podatke o predmetnoj prometnoj nesreći, vozilima koja su sudjelovala u nesreći i vozačima – sudionicima nesreće. Navodi da mu je za izradu ovog nalaza i mišljenja dostavljen spis predmeta ovog suda u kojemu se nalaze fotografije oba vozila snimljene prilikom izvida štete na OA T., i na mjestu događaja, a koje je koristio u izradi ovog nalaza i mišljenja, dok u spisu nema izvida štete osiguravajućeg društva za vozala R. T..

Nije obavljen očevid prometne nesreće od strane Prometne policije, nego su sudionici popunili Europsko izvješće o prometnoj nesreći i prijavili štete osiguravajućem društvu. Dakle, nije izrađen situacijski plan ni zapisnik o očevidu, gdje bi bili navedeni točni podaci o stanju kolnika, položaju vozila, o vrsti i položaju eventualnih materijalnih tragova na mjestu događaja.

Na temelju dostupnih podataka iz spisa, izradio je situacijski plan prometne nesreće koji predstavlja položaj vozila u vremenu i prostoru s obzirom na konkretnu prometnu situaciju na cesti (slika 4).

Prometna nesreća se dogodila u S., na raskrižju ceste .. i Ulice ... U spisu nema podataka o eventualno pronađenim materijalnim tragovima na mjestu događaja prometne nesreće.

Vještak je potom opisao prometno tehničke elemente i prometnu signalizaciju (oznake iz pravilnika), ceste .. i Ulice …, navodeći između ostalog, da

je cesta DC 8 namijenjena dvosmjernom odvijanju prometa, ima dvije kolničke trake, sjevernu i južnu, od kojih sjeverna ima jednu, a južna tri prometne trake, da je južna kolnička traka kojom su se kretala oba vozila namijenjena za kretanje vozila iz smjera zapada prema istoku, odnosno iz smjera S. prema O., te da je cesta DC 8 s prednošću prolaza u odnosu na Ulicu ... Širina kolnika Ulice …iznosi oko 7,00 m, a između kolničkih trakova je označena puna razdjelna crta, te

da je priključak Ulice … na cestu DC 8 izgrađen kao T raskrižje.

Na raskrižju se prometom upravlja pomoću semafora koji u trenutku nesreće nisu radili, nego su bili načinu rada "trepćuće žuto". Rad semafora nije od značaja za nastanak ove prometne nesreće, pa nije posebno analiziran.

Prema slikama iz spisa, na automobilu R. T. je oštećen stražnji lijevi bočni dio, i to stražnji branik, stražnje lijevo svjetlo, i stražnji lijevi kotač (slika 1 i 2). Kako u spisu nema policijskog zapisnika ili izvida štete, a vozilo mu nije bilo dostupno za pregled, nastala oštećenja se ne mogu detaljnije utvrditi.

Prema izvidu štete osiguravajućeg društva, na automobilu T. je oštećen prednji desni dio, i to prednji branik, držač branika, prednje desno svjetlo, desna obloga kućišta kotača, prednji desni naplatak s pneumatikom, prednji desnim blatobran i prednja desna vrata (slika 3).

Vještak navodi da je došlo do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela automobila T. i stražnjeg lijevog bočnog dijela automobila R.. Mjesto sudara se može aproksimativno odrediti, a nalazi se u južnoj kolničkoj i sjevernoj (lijevoj) prometnoj traci ceste DC 8, oko 0,70-0,90 m sjeverno od isprekidane razdjelne crte. Približan položaj vozila je prikaza na slici 4, u trenutku sudara je označen crvenom bojom, a položaj automobila poslije sudara nakon smirivanja je označen plavom bojom.

Automobil R. se kretao južnom kolničkom trakom i srednjom prometnom trakom ceste DC 8 iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., a zatim se prestrojavao u sjevernu prometnu traku ceste DC 8 namijenjenu za skretanje ulijevo na raskrižju. Kako nakon sudara nije izvršen očevid i nisu obavljena potrebna mjerenja, nema podataka o materijalnim tragovima na kolniku, brzina kretanja se određuje temeljem EES metodologije i nastalih oštećenja n vozilu, odnosno brzina (Vo) prije i (Vr) u trenutku sudara se može procijeniti na oko 7,64 m/s ili 25-30 km/h.

Automobil T. se također kretao južnom kolničkom trakom ali sjevernom (lijevom) prometnom trakom ceste DC 8 namijenjenoj za skretanje ulijevo na raskrižju, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., iza automobila R.. S obzirom da nakon sudara nije izvršen očevid i nisu obavljena potrebna mjerenja, nema podataka o materijalnim tragovima na kolniku, brzina kretanja se određuje temeljem EES metodologije i nastalih oštećenja na vozilu, odnosno brzina (Vo) prije i (Vr) u trenutku sudara se može procijeniti na oko 10,41 m/s ili 35-40 km/h.

Da bi vozačica automobila T. izvršila bočno izmicanje ulijevo za oko 1,6 m zbog prestrojavanja, iz srednje u sjevernu prometnu traku, od trenutak kada započinje obavljati ovu radnju do dolaska u mjesto sudara, potreban joj je put (Siz) oko 21 m, odnosno vrijeme (Tiz) oko 2,03 s. U tom vremenu OA R. je od mjesta sudara u smjeru zapada udaljen oko 15,50 m, a oba vozila su se nalazila u srednjoj prometnoj traci, a na slici 4 su označeni žutom bojom.

U trenutku kada je OA R. T. iz srednje prometne trake u fazi prestrojavanja prelazio preko razdjelne crte u sjevernu prometnu traku, od mjesta udara je bio udaljen oko 5,50 m, odnosno u vremenu oko 0,72 s, a u tom vremenu je OA T. bila udaljena od mjesta događaja oko 7,50 m u smjeru zapada i već se nalazila u sjevernoj prometnoj traci. Položaj vozila u tom trenutku je prikazan na slici 4 i označen je zelenom bojom.

Dakle, vozačica OA T. je prije vozača OA R. u prestrojavanju prešla u sjevernu (lijevu) prometnu traku za skretanje ulijevo na raskrižju.

U vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan, dionica ceste DC 8 gdje se dogodila prometne nesreća je izgrađena kao pregledna cestovne dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti od mjesta sudara u smjeru zapada odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje oko 90-110 m. Pred raskrižjem ceste DC 8 i Ulice … vozači su imali dobru horizontalnu preglednost, te su se mogli na toj

udaljenosti jasno vidjeti. Vozač automobila R. je mogao vidjeti automobil Toyota iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio "mrtvi kut", odnosno je li može se sigurnošću poduzeti radnju prestrojavanja u lijevu traku. Mogućnost međusobnog uočavanja su im eventualno mogla umanjiti druga vozila koja su se nalazila između njih u prometnom toku, o čemu nema podataka u spisu.

Slijedom navedenog, vještak je mišljenja da se je automobil R. kretao južnom kolničkom trakom i srednjom prometnom trakom ceste DC 8 iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., a zatim se prestrojavao u sjevernu prometnu traku ceste DC 8 namijenjenu za skretanje ulijevo na raskrižju. Automobil T. se također kretao južnom kolničkom trakom ali sjevernom (lijevom) prometnom trakom ceste DC 8 namijenjenoj za skretanje ulijevo na raskrižju, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., iza automobila R.. Zbog prestrojavanja OA R. iz srednje u sjevernu (lijevu) prometnu traku u kojoj se već nalazio OA T., došlo je do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela automobila T., i stražnjeg lijevog bočnog dijela automobila R.. Poslije sudara OA T. se nakon blagog bočnog zanošenja zaustavio bočnim lijevim dijelom uz punu razdjelnu crtu koja razdvaja sjevernu i južnu kolničku traku ceste DC 8, a OA R. se zaustavio u sjevernoj (lijevoj) prometnoj traci, istočno od mjesta sudara.

Vozačica je u svom iskazu pred sudom navela da se prestrojila u lijevu prometnu traku, i to na samom početku namjeravajući skrenuti ulijevo u S., te da tužitelj u trenutku sraza sa svojim vozilom nije u potpunosti prešao u lijevu prometnu traku, već je sa jednim dijelom bio u desnoj prometnoj traci za zadržavanje smjera kretanja. Iskaz vozačice je tehnički održiv i sukladan dinamičkoj analizi prometne nesreće u ovom nalazi u mišljenju.

Vozač (tužitelj) je u svom iskazu pred sudom naveo da smatra kako je vozačica OA T. svojim vozilom prešla preko zebre (op. vještaka: vozač je vjerojatno mislio na šrafirano polje za usmjeravanja prometa po sredini ceste) i da je on radnju prestrojavanja poduzeo netom nakon što je vozilom prošao pored ove zebre. Iskaz vozača je tehnički održiv i realan, ali je u tom slučaju vozač (tužitelj) mogao i ranije uočiti vozilo T. ako se kretalo preko označenog polja za usmjeravanje prometa (kojega tužitelj naziva zebra), jer je to polje označeno u duljini oko 11-12 m prije (zapadnije) početka sjeverne prometne trake za skretanja ulijevo. Iz takvog eventualnog kretanja OA T. se moglo zaključiti da vozačica namjerava nastaviti vožnju sjevernom (lijevom) prometnom trakom za skretanje ulijevo na raskrižju.

U odnosu na navode tuženika da je na prikazanoj fotografiji (str. 96 spisa) vidljiv konačan položaj vozila tužitelja, koji je tek bio u fazi prestrojavanja, te nipošto istu nije izvršio u cijelosti, budući da mu je vozilo nakon nezgode ostalo zaustavljeno praktički na "crti", vještak navodi da je vozilo R. na ovoj slici prikazano u poslije sudarnoj poziciji nakon smirivanja, kada se u potpunosti zaustavio i nalazilo u sjevernoj (lijevoj) prometnoj traci, a oznaka vodoravne prometne signalizacije vidljiva ispod vozila je strelica (lijevo-H23), a ne razdjelna crta između prometnih traka, pa se vozilo nije nalazilo "na crti" između srednje i sjeverne prometne trake, nego po sredini sjeverne prometne trake.

Brzina kretanja automobila R. prije i u trenutku sudara je iznosila oko 25- 30 km/h, a brzina kretanja automobila T. prije i u trenutku sudara je iznosila 35- 40 km/h.

U trenutku kada je OA R. iz srednje prometne trake u fazi prestrojavanja prelazio preko razdjelne crte u sjevernu prometnu traku, od mjesta sudara je bio udaljen oko 5,50 m, odnosno u vremenu oko 0,72 s, a u tom vremenu je OA T. bila udaljena od mjesta događaja oko 7,50 m u smjeru zapada i već se nalazila u sjevernoj prometnoj traci.

Vozač automobila R. je mogao vidjeti automobil T. iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio "mrtvi kut", odnosno je li može se sigurnošću poduzeti radnju prestrojavanje u lijevu traku. Dakle, vozačica OA T. je prije vozača OA R. u prestrojavanju prešla u sjevernu (lijevu) prometnu traku za skretanje ulijevo na raskrižju.

U vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan, dionica ceste DC 8 gdje se dogodila prometne nesreća je izgrađena kao pregledna cestovne dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti od mjesta sudara u smjeru zapada odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje oko 90-110 m. Pred raskrižjem ceste DC 8 i Ulice .. vozači su imali dobru horizontalnu preglednost, te su se mogli na toj

udaljenosti jasno vidjeti. Mogućnost međusobnog uočavanja su im eventualno mogla umanjiti druga vozila koja su se nalazila između njih u prometnom toku, o čemu nema podataka u spisu.

Imenovani vještak je nakon navođenja oštećenja na vozilu, troška popravka vozila, te iznijetog obračuna štete, mišljenja da popravak automobila R. nije ekonomski opravdan, jer je nastala potpuna (totalna) šteta, te da visina štete na automobilu iznosi ukupno s PDV-om, 5.350,00 kn. Tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2022. god., navodi da v

ještak daje više

varijanti nastanka predmetne prometne nezgode, pa tako navodi kako je iskaz tužitelja tehnički održiv i realan, ali da je tužitelj mogao i ranije uočiti vozilo osiguranice tuženika u retrovizoru...slijedom čega se da zaključiti i da je osiguranica tuženika čije je vozilo bilo iza vozila tužitelja, ali u traci namijenjenoj za skretanje u lijevo prema Ž., mogla i morala vidjeti da je na vozilu tužitelja cca. 25 metara prije mjesta sraza uključen lijevi pokazivač smjera, da se kretala preko označenog polja za usmjeravanje prometa, što je zabranjeno, pa je po stavu tužitelja dokazana odgovornost osiguranice tuženika za nastanak ove nezgode.

Pri tome treba reći da vještak na stranici 7. nalaza daje situacijski plan „mogućeg položaja vozila“ po kazivanju osiguranice tuženika, međutim, ne daje situacijski plan nezgode i položaj vozila pred sudar, imajući u vidu iskaz tužitelja.

Tužitelj je predložio da se vještak pozove radi dopune nalaza u tom pravcu. Navodi da je potrebno da vještak ucrta i položaj vozila u trenutku kada tužitelj daje lijevi pokazivač smjera, a to je 25 do 30 metara prije mjesta sraza.

Nema logike da se u situacijski plan ucrtava vozilo osiguranice tuženika ispred vozila tužitelja, ako je nesporno utvrđeno da se vozilo osiguranice tuženika kretalo iza vozila tužitelja, pa je potrebno da vještak u skicu ucrta kuda se vozilo osiguranice tuženika kretalo prije mjesta sraza, tužitelj tvrdi da je to vozilo došlo preko prostora koji nije namijenjen za promet vozila (šrafiranog polja).

No, činjenica je da se tužitelj svojim vozilom marke „R. T.“ reg. oznake i broja ST …, kreće iz pravca S. prema u smjeru P., da prolazi kroz

raskrižje s cestom za mjesto Ž., da 20 – 30 metara prije nego što je započeo radnju prestrojavanja u traku za skretanje ulijevo daje lijevi pokazivač smjera, i potom započinje skretanje u lijevo odmah na početku kolničke trake namijenjene za skretanje u lijevo, da bi osiguranica tuženika oduzela prednost vozilu tužitelja, jer se u tu traku koja je namijenjena za kretanje u lijevo, ubacila preko horizontalne signalizacije koja tu radnju zabranjuje.

Kome pokloniti vjeru – iskazu tužitelja koji je od početka dosljedan ili iskazu osiguranice tuženika koja je po nezgodi priznala svoju odgovornost za nastanak nezgode, učinila sve da se ne zove prometna policija radi vršenja očevida, te potom na putu do osiguravajućeg društva radi prijave štete, podučena od strane treće osobe promijenila priču.

Sukladno nalazu vještaka tužitelj je istim podneskom smanjio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

U podnesku od 22. veljače 2022. god., tuženik navodi da nema primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Šituma budući je isto izvršeno na stručan i objektivan način.

U predmetnoj situaciji je sporno koji je od sudionika prvi zauzeo lijevu prometnu traku (za skretanje ulijevo), te je upravo to odlučna činjenica koju je valjalo utvrditi. Vještak Š. je tako utvrdio da je upravo osiguranica tuženika – J.

K. (vozačica OA T.), prva izvršila radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku te u potpunosti zauzela istu, a kada tužitelj (vozač OA R.), vrši radnju nepropisnog prestrojavanja također u lijevu prometnu traku i udara u vozilo osiguranice tuženika.

Također, vještak je utvrdio da je tužitelj bez ikakvih problema, korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo, mogao jasno uočiti da je osiguranica tuženika već izvršila radnju prestrojavanja i zauzela lijevu prometnu traku, a u koju se i sam tužitelj prestrojavao. Navedeno predstavlja zaista minimum poduzetih ʺmjeraʺ u svrhu sigurnosti kako samog tužitelja, tako i ostalih sudionika u cestovnom prometu.

Svakako se ističe, a što su i sami sudionici nezgode potvrdili, da je vrijeme predmetnog dana bilo sunčano i suho te da je vidljivost i preglednost bila dobra. Sama cestovna dionica na kojoj se dogodila nezgoda je također pregledna, čime nije bilo nikakvih zapreka koje bi ometale tužitelja u uočavanju OA T..

Uzimajući u obzir gore navedene zaključke vještaka Š., tuženik ističe da je upravo tužitelj jedini odgovoran za predmetnu nezgodu i iz nje proizašlu štetu budući je isti postupao protivno odredbama čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji propisuje:

"Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja."

Jasno je da se tužitelj nije uvjerio prije započinjanja prestrojavanja da tu radnju može izvršiti na siguran način, jer da je – uočio bi vozilo osiguranice tuženika i odustao od namjeravane radnje čime bi nezgoda bila izbjegnuta.

U prilog isključive odgovornosti tužitelja za samu nezgodu, svakako govori i činjenica da je osiguranici tuženika – J. K., osiguravajuće društvo

C. osiguranje d.d., kod kojega je tužitelj imao zaključenu policu auto odgovornosti, isplatio iznos od čak 18.313,88 kn. Navedeni iznos je isplaćen na ime štete na vozilu koju je uzrokovao njihov osiguranik, ovdje tužitelj M. T..

Osiguravajuće društvo tužitelja zasigurno ne bi isplatilo navedeni iznos da su utvrdili da postoji i onaj najmanji doprinos same svjedokinje K. nastanku nezgode.

Iako predmetno potraživanje smatra u cijelosti neosnovanim, tuženik navodi da je vještak Š. pravilno procijenio da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta u iznosu od 5.350,09 kn, dakle dvostruko niže od iznosa od 11.000,00 kn, a koliko se potražuje tužbenim zahtjevom. U situacijama kada je na vozilu nastupila totalna šteta, tijek kamate pri eventualnoj dosudi može teći isključivo od presuđenja, a nikako od 13.08.2018.g. (dan od kada se potražuju zakonske kamate). Opreza radi, tuženik navodi da dostavlja recentnu sudsku odluku u pogledu navedenog (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-247/2020-3 od 10. prosinca 2021.g.).

U podnesku od 28. veljače 2022. god., tuženik navodi da je zaprimio podnesak tužitelja od 21.01.2022.g., a kojim tužitelj djelomično povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva, te umjesto početnih 11.000,00 kn sada potražuje ukupan iznos od 5.350,09 kn. Dakle, tužbeni zahtjev je povučen za iznos od 5.649,91 kn.

Imajući u vidu rečeni podnesak kojim se smanjuje tužbeni zahtjev, a što sadržajno znači u tom dijelu (u ovom slučaju za iznos od 5.649,91 kn) povlačenje tužbe, tuženik ističe da ne pristaje na izvršeno djelomično povlačenje tužbe, a za koju procesnu dispoziciju je, sukladno recentnom pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, potreban pristanak tuženika (Vrhovni sud RH br. Su-IV-16/2021 od 26. travnja 2021. god., Rev-353/2015-2 od 19. veljače 2019 god., Rev-2164/11- 2od 27. listopada 2015. god., Rev-1606/11-2 od 13. svibnja 2015. god., Rev-x 25/15- 2 od 24. veljače 2015. god., Rev-x 944/14-2 od 08. siječnja 2015. god.).

U odnosu na navode iz istog podneska tužitelja u pogledu provedenog vještačenja, ističe da su isti u cijelosti neosnovani i neutemeljeni, budući je vještak Šitum vještačenje proveo na stručan i objektivan način, pritom uzimajući u obzir sve izvedene i pribavljene dokaze.

Tužitelj u podnesku od 08. ožujka 2022. god., a u odnosu na protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, navodi da treba pohvaliti ovakav stav tuženika, jer konačno jedno osiguravajuće društvo smatra da oštećenika pripada iznos i veći od zatraženog, što je pravi put ka ostvarenju pravične novčane naknade štete.

U odnosu na navode da za smanjenje tužbenog zahtjeva, treba pristanak tuženika, i da bi to bio nečiji stav, tužitelj se poziva na Zakon, i to na Zakon o parničnom postupku i baš na članak 191. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da je preinaka tužbenog zahtjeva: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg zahtjeva, isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Navodi da to decidirano stoji u Zakonu, više nego jasno su propisani slučajevi koji predstavljaju preinačenje tužbenog zahtjeva, a za koju radnju je nakon upuštanja tuženika u raspravljanje potreban njegov pristanak.

I osoba koja nije pravnik znala bi pravilno protumačiti članak 191. ZPP-a. Za smanjenje zahtjeva, tužitelju ne treba pristanak tuženika, i tužitelj ga neće ni tražiti. Žalosno je svako tumačenje kako je za smanjenje tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika, treba i jasno reći što je motiv za takvo tumačenje – pokušaj pogodovanja osiguravajućim društvima, koji pokušaj naravno neće proći jer nije u skladu s Zakonom i sa Ustavom Republike Hrvatske.

Ono što muči osiguravajuća društva, pa i tuženika u ovom slučaju jest odredba članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

Naime, tužitelj sve do provedenog vještačenja ne može znati visinu štete, a mora već u tužbi postaviti određeni zahtjev i istog urediti nakon provedenog vještačenja, zahtjev naravno mora biti veći da bi se mogao smanjiti, jer ukoliko je zahtjev malen, tuženik osiguravajuće društvo ne daje pristanak za preinaku, pa je članak 154. stavak 2. ZPP-a konačno bio odgovarajući korektiv pri donošenju rješenju o parničnom trošku, koji je štitio i štiti prava oštećenika za ostvarenjem pravične novčane naknade štete, a dužnika onemogućava da neplaćanje štete i opiranjem tužbenog zahtjevu pretvori u zaradu putem parničnog troška.

Svako tumačenje da smanjenje zahtjeva, iako nije prenika tužbe, treba pristanak tuženika, ne može opstati, naravno, ako ćemo se držati Ustava i Zakona, ako ovakvo tumačenje tuženika bude prihvaćeno, onda će svoje tumačenje u konačnici reći Ustavni sud Republike Hrvatske.

Za sada se tužitelj uzda u više nego jasan članak 191. stavak 1. ZPP-a koji je do te mjere jasan, da se tu nema što tumačiti, da je Zakonodavac htio da smanjenje zahtjeva predstavlja preinaku zahtjeva, onda bi to napisao, a nije.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila J. Š. dipl. ing., u dopuni vještva od 04. svibnja 2022. god., navodi da je izvršio dopunu vještva na okolnost istaknutih prigovora na vještvo iz podneska tužitelja.

Navodi da je tužitelj iznio primjedbe na provedenog prometno–tehničko vještačenje u kojima navodi;

-da vještak daje više varijanti nastanka predmetne prometne nezgode, pa tako navodi kako je iskaz tužitelja tehnički održiv i realan, ali da je tužitelj mogao i ranije uočiti vozilo osiguranice tuženika u retrovizoru...slijedom čega se da zaključiti i da je osiguranica tuženika čije je vozilo bilo iza vozila tužitelja, ali u traci namijenjenoj za skretanje u lijevo prema Ž., mogla i morala vidjeti da je na vozilu tužitelja cca. 25 metara prije mjesta sraza uključen lijevi pokazivač smjera, da se kretala preko označenog polja za usmjeravanje prometa, što je zabranjeno, pa je po stavu tužitelja dokazana odgovornost osiguranice tuženika za nastanak prometne nezgode,

- da je potrebno da vještak ucrta i položaj vozila u trenutku kada tužitelj daje lijevi pokazivač smjera, a to je 25 do 30 metara prije mjesta sraza,

-da nema logike da se u situacijski plan ucrtava vozilo osiguranice tuženika ispred vozila tužitelja, da je nesporno utvrđeno da se vozilo osiguranice tuženika kretalo iza vozila tužitelja, pa je potrebno da vještak u skicu ucrta kuda se vozilo osiguranice tuženika kretalo prije mjesta sraza, tužitelj tvrdi da je to vozilo došlo preko prostora koji nije namijenjen za promet vozila (šrafiranog polja).

Nakon izvršene analize navedenih primjedbi, vještak navodi da je u svom nalazu i mišljenju dao samo jedan način nastanka prometne nesreće, te da nije izneseno više varijanti. Dakle, automobil R. se kretao južnom kolničkom trakom i srednjom prometnom trakom ceste DC 8 iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., a zatim se prestrojavao u sjevernu prometnu traku ceste DC 8 namijenjenu za skretanje ulijevo na raskrižju. Automobil T. se također kretao južnom kolničkom trakom ali sjevernom (lijevom) prometnom trakom ceste DC 8 namijenjenoj za skretanje ulijevo na raskrižju, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., iza automobila R.. Zbog prestrojavanja OA R. iz srednje u sjevernu (lijevu) prometnu traku u kojoj se već nalazio OA T., došlo je do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela automobila T., i stražnjeg lijevog bočnog dijela automobila R.. Poslije sudara OA T. se nakon blagog bočnog zanošenja zaustavio bočnim lijevim dijelom uz punu razdjelnu crtu koja razdvaja sjevernu i južnu kolničku traku ceste DC 8, a OA R. se zaustavio u sjevernoj (lijevoj) prometnoj traci, istočno od mjesta sudara.

Položaj vozila R. 25 m prije mjesta sudara i vozila T. koji je u istom vremenu od 3,27 s bio udaljen oko 34 m prije sudara je ucrtan i prikazan na situacijskom planu (označeno ružičastom bojom). Ako je tužitelj na vozilu imao uključen lijevi pokazivač smjera, s obzirom da se kretao ispred vozila osiguranice tuženika, tada je vozačica OA T. mogla vidjeti uključeni pokazivač smjera na automobilu R..

Vozilo osiguranice tuženika T. nije nigdje u situacijskom planu ucrtano ispred vozila tužitelja R., nego u svim ucrtanim situacijama iza vozila tužitelja (vozila u istim određenim vremenima su označena istom bojom, pa ih je prema istoj boji potrebno i promatrati). U situacijskom planu je ucrtan položaj vozila osiguranice tuženika i vozila tužitelja prije mjesta udara i to: u vremenu 0,70 s prije sudara kada OA R. u fazi prestrojavanja prelazi razdjelnu crtu (označeno zeleno), u vremenu 2,03 s prije sudara kada OA T. započinje prestrojavanje u lijevu traku (žuto), i prema prijedlogu tužitelja u prostoru kada je OA R. udaljen 25 m od mjesta sudara (ružičasto). U slučaju da se vozačica OA T. kretala preko polja za usmjeravanje prometa, vozač T.

je mogao lakše i ranije uočiti, posebno u lijevom vanjskom retrovizoru vozilo T., jer to polje započinje prije početka trake za lijevo skretanje (zapadnije 11-12 m). Polje za usmjeravanje prometa nije namijenjeno za kretanje vozila, ali označava otvaranje sjeverne prometne trake za skretanje ulijevo, pa je iz takovog eventualnog kretanja OA T., vozač OA R. mogao zaključiti da vozačica namjerava nastaviti vožnju sjevernom (lijevom) prometnom trakom za skretanje ulijevo na raskrižju.

Na mjestu događaja nije izvršen policijski očevid pa nisu izvršena mjerenja utvrđenog položaja vozila i materijalnih tragova, kao ni konstruktivnih elemenata ceste, a na temelju raspoložive dokumentacije u spisu nije moguće preciznije utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće.

Tužitelj u podnesku od 19. svibnja 2022. god., navodi da iz nalaza vještaka, po tužitelju u bitnom proizlazi da se vozilo osiguranice tuženika marke „T.“ kretalo južnom kolničkim trakom, ali sjevernom, (lijevom) prometnom trakom namijenjenom za skretanje u lijevo na raskrižju, no, ona je protivno prometnoj signalizaciji nastavila pravocrtno kretanje preko šrafiranog polja, što nije smjela, to je isključivi uzrok nezgode.

Vještak navodi kako je iskaz tužitelja tehnički održiv i realan, ali da je tužitelj mogao i ranije uočiti vozilo osiguranice tuženika u retrovizoru...slijedom čega se da zaključiti i da je osiguranica tuženika čije je vozilo bilo iza vozila tužitelja ali u traci namijenjenoj za skretanje u lijevo prema Ž., mogla i morala vidjeti da je na vozilu tužitelja cca. 25 metara prije mjesta sraza uključen lijevi pokazivač smjera, da se kretala preko označenog polja za usmjeravanje prometa, što je zabranjeno, pa je po stavu tužitelja dokazana odgovornost osiguranice tuženika za nastanak ove nezgode.

Činjenica je da se tužitelj svojim vozilom marke „R. T.“ reg. oznake i broja ST … kreće iz pravca S. prema u smjeru P., da prolazi kroz

raskrižje s cestom za mjesto Ž., da 20 – 30 metara prije nego što je započeo radnju prestrojavanja u traku za skretanje u lijevo daje lijevi pokazivaĉ smjera, i potom započinje skretanje u lijevo odmah na početku kolničke trake namjenjene za skretanje u lijevo, da bi osiguranica tuženika oduzela prednost vozilu tužitelja, jer se u tu traku koja je namijenjena za kretanje u lijevo, ubacila preko horizontalne signalizacije koja tu radnju zabranjuje.

Kome pokloniti vjeru – iskazu tužitelja koji je od početka dosljedan ili iskazu osiguranice tuženika koja je po nezgodi priznala svoju odgovornost za nastanak nezgode, učinila sve da se ne zove prometna policija radi vršenja očevida, te potom na putu do osiguravajućeg društva radi prijave štete, podučena od strane treće osobe promijenila priču.

Tužitelj navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

U podnesku od 25. svibnja 2022. god., tuženik navodi da iz dopune vještaka Š., kao i iz inicijalnog nalaza i mišljenja, nesporno proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nastanak same nezgode, što je vidljivo iz nižega (t.1. dopune).

Dakle, razlog nastanka predmetne nezgode je nepropisno prestrojavanje OA R. (tužitelja), a koji nije provjerio prometnu situaciju iza sebe i uvjerio se da namjeravanu radnju može poduzeti na siguran i propisan način. Osiguranica tuženika je već u cijelosti zauzela prometnu traku u koju se tužitelj prestrojavao te je upravo navedeno od isključive važnosti.

U odnosu na podnesak tužitelja od 19.05.2022. god., navodi:

-da nije točno da vještak utvrđuje da se osiguranica tuženika kretala preko šrafiranog polja (polje za usmjeravanje prometa), a što nije smjela te da je to isključivi uzrok nesreće. Naime, vještak u t.3. dopune navodi (citiramo): …U slučaju da se vozačica OA T. kretala preko polja za usmjeravanje prometa… Dakle, vještak daje samo jednu od mogućnosti kretanja osiguranice tuženika, a što nikako nije utvrdio niti naveo kao način kretanja iste. Napominjemo, sve i da se kretala navedenim poljem (a nije, jer navedeno ničim nije utvrđeno) isto ne bi bilo u nikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi sa samom nezgodom jer je upravo tužitelj bio dužan provjeriti prometnu situaciju iza sebe prije vršenja prestrojavanja,

-da nije točno da je vještak utvrdio da je osiguranica tuženika mogla i morala vidjeti da je na vozilu tužitelja cca 25m prije sraza uključen lijevi pokazivač smjera.

V. Š. u t.2. dopune navodi (citiramo): …Ako je tužitelj na vozilu imao upaljen lijevi pokazivač smjera… Navod o upaljenom pokazivaču smjera proizlazi isključivo iz iskaza samog tužitelja, a koji je osoba izravno imovinski zainteresirana za ishod predmetnog spora, te je i logično da će iskazivati ono što mu ide u prilog. Dakle, ni navedeno nije sa sigurnošću utvrđeno. Sve i da je imao isti upaljen, ništa ne mijenja u navedenoj situaciji budući je osiguranica tuženika već izvršila radnju prestrojavanja. Pa neće se valjda ista izmicati svima koji imaju upaljen pokazivač smjera s namjerom da se prestroje u traku kojom se ona već propisno kreće?? I iz navedenog je više nego jasna dužnost osobe koja namjerava poduzeti radnju prestrojavanja na provjeru jesu li ispunjeni svi uvjeti za sigurno obavljanje namjeravane radnje (a što tužitelj nije učinio),

-da je iz svega jasno da Naslovni sud ne mora ni najmanje razmišljati hoće li pokloniti vjeru iskazu tužitelja ili osiguranice tuženika. Upravo zbog navedenog je i angažiran sudski vještak prometne struke kako bi razjasnio spornu situaciju. Vještak Šitum je na jasan i nedvosmislen način utvrdio da je uzrok nastanka nezgode nepropisna radnja prestrojavanja tužitelja.

Slijedom navedenog, tuženik ističe da je jasno da tužitelj izvlači iz konteksta navode vještaka te ih interpretira na sasvim pogrešan način, a sve u svrhu poboljšanja izgleda za uspjeh u parnici.

Tuženik je potom citirao odluke sudske praksa u pogledu identične činjenične situacije (Ž. sud u S., Gž-2244/2014-3 od 30. studenog 2017. god.,

Ž. sud u S., Gž-2965/15 od 02. prosinca 2016. god.).

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao obavijest tuženika-odštetni zahtjev na br. 1880 1051 1269 od 21. 08. 2018. god., obavijest tuženika o primitku odštetnog zahtjeva na br. 1880 1051 1269 od 13. 08. 2018. god., Odluku tuženika po prigovoru br. 1880 1051 1269 od 06. 09. 2018. god., šest fotografija, Obavijest o broju štetovnog spisa C. osiguranje d.d. br. 29 AO 11541 2018 od 13. 08. 2018. god., Izvid štete – Oznaka štete: 29 AO 11541/2018 C. osiguranje d.d. od 13. 08. 2018. god., Kopiju police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068001080037 od 18. 06. 2018. god., Rješenje T. suda u Z. posl. br. Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018. god., Podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra trgovačkog suda u Z. br. Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018. god., Izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće od 13. 08. 2018. god., šest fotografija, pet fotografija, sačinjenu skici mjesta nezgode od strane tužitelja, pet fotografija, preslik spisa osiguratelja C. osiguranje d.d. br. AO 11541/2018, Obavijest P.U. S.-d. , Postaja prometne policije br. 511-12-36-70-14/21 od 16.

travnja 2021. god., Prometno-tehničko vještačenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila J. Š. dipl. ing. od 30. prosinca 2021. god., i dopunu Prometno-tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila J. Š. dipl. ing. od 04. svibnja 2022. god., te izveo dokaze saslušanjem svjedoka J. K. na ročištu dana 15. rujna 2021. god., te saslušanjem tužitelja na ročištu dana 20. listopada 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da tužitelj u iskazu između ostalog, navodi da je nakon što je dovršio radnju prestrojavanja u traku namijenjenu za skretanje u lijevo, smanjio je brzinu na nekih 30 km/h, ali je u tom trenutku na stražnji dio njegovog vozila naletjela vozačica K., koja je prethodno prošla svojim vozilom preko ove zebre koju je ucrtao na priloženoj skici lica mjesta koju je dostavio sudu u dokazne svrhe.

Nakon toga tužitelj navodi da prije sudara njihovih vozila on nije vidio vozilo marke T. kojim je upravljala svjedokinja K., te da smatra kako je ona svojim vozilom prešla preko ove zebre, budući da iza njegovog vozila u ovoj lijevoj prometnoj traci nije bilo vozila kada je otpočeo radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku.

Konačno, tužitelj nakon toga navodi i to da je svjedokinja K. prednjim desnim dijelom svojega vozila naletjela na stražnji lijevi dio njegovog vozila, i to odmah neposredno nakon što je poduzeo radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku, pa je zbog toga svoje vozilo na priloženoj skici ucrtao tako da je sa svojom desnom stranom bilo tik uz liniju koja dijeli ovu prometnu traku za skretanje u lijevo, i prometnu traku namijenjenu za zadržavanje smjera kretanja prema O..

U priloženoj pisanoj Izjavi osiguranika o prometnoj nezgodi koju je sačinio kod osiguratelja C. osiguranje d.d., u predmetu po odštetnom zahtjevu svjedoka J. K. br. AO 11541/2018 dana 13. 08. 2028. god., tužitelj između ostalog, navodi da se je kritične prigode počeo prestrojavati u lijevu prometnu traku koja na raskrižju vodi u Ulicu …, i u tom trenutku osjetio jak udarac u zadnju lijevu stranu vozila.

Dakle, iz samih izjava tužitelja, i priložene skice mjesta predmetne nezgode sačinjene od strane tužitelja u kojoj je vozilo svjedoka J. K. ucrtano kako se propisno nalazi po sredini lijeve prometne trake namijenjene za skretanje u lijevo, za razliku od vozila tužitelja koje je ucrtano tako da je sa svojom desnom stranom tik uz liniju koja dijeli ovu prometnu traku za skretanje u lijevo i prometnu traku namijenjenu za zadržavanje smjera kretanja prema O., kao i samih oštećenja na vozilima (prednji desni dio vozila svjedoka J. K. i stražnji lijevi dio vozila tužitelja), razvidno je da tuženik tijekom postupka osnovano ističe da je upravo njegova osiguranica J. K. (vozačica OA T.), prva

izvršila radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku, te u potpunosti zauzela istu, a kada tužitelj (vozač OA R.), vrši radnju nepropisnog prestrojavanja također u lijevu prometnu traku uslijed čega dolazi do sraza njegovog vozila i vozila osiguranice tuženika, te se tuženik pritom osnovano poziva na citirane odredbe čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Da je tako razvidno je i iz vještva sudskog vještaka J. Š. dipl. ing., koji u svom vještvu navodi da se je kritične prigode automobil R. kretao južnom kolničkom trakom i srednjom prometnom trakom ceste DC 8 iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., a zatim se prestrojavao u sjevernu prometnu traku ceste DC 8 namijenjenu za skretanje ulijevo na raskrižju. Automobil T. se također kretao južnom kolničkom trakom ali sjevernom (lijevom) prometnom trakom ceste DC 8 namijenjenoj za skretanje ulijevo na raskrižju, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera S. u smjeru O., iza automobila R.. Zbog prestrojavanja OA R. iz srednje u sjevernu (lijevu)

prometnu traku u kojoj se već nalazio OA T., došlo je do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela automobila T., i stražnjeg lijevog bočnog dijela automobila R..

Ovaj vještak nadalje navodi da je u trenutku kada je OA R. iz srednje prometne trake u fazi prestrojavanja prelazio preko razdjelne crte u sjevernu prometnu traku, od mjesta sudara bio udaljen oko 5,50 m, odnosno u vremenu oko 0,72 s, a u tom vremenu je OA T. bila udaljena od mjesta događaja oko 7,50 m u smjeru zapada i već se nalazila u sjevernoj prometnoj traci.

Navodi da je vozač automobila R. mogao vidjeti automobil T. iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio "mrtvi kut", odnosno je li može se sigurnošću poduzeti radnju prestrojavanje u lijevu traku. Dakle, vozačica OA T. je prije vozača OA R. u prestrojavanju prešla u sjevernu (lijevu) prometnu traku za skretanje ulijevo na raskrižju.

Konačno, ovaj sud cijeni kako činjenica da je svjedok J. K. neposredno nakon predmetne nezgode na licu mjesta, uslijed prepasti, i činjenice da je u njenom vozilu bilo dvoje malodobne djece, okrivljena za nezgodu od strane tužitelja, izjavila da se osjeća krivom za predmetnu nezgodu, nije od nikakvog značaja za donošenje odluke ovog suda, jednako kao niti razlozi koji su tužitelja naveli da se kritične prigode u posljednji čas odluči na skretanje vozilom u lijevo u Ulicu …(u mesnicu ili dućan), te da se stoga naglo i uz znatno smanjenje brzine "ubaci" sa svojim vozilom neposredno ispred vozila svjedoka Jelene Kapetanović, a koje se je propisno kretalo sredinom lijeve prometne trake namijenjene za skretanje u lijevo u ulicu ...

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u odredbama čl. 191, da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (st.1). Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (st. 2). Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (st.3).

Tuženik se stoga ne može s uspjehom protiviti smanjenju tužbenog zahtjeva, a naročito to nije u mogućnosti kada je tužbeni zahtjev smanjen nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja u svrhu procjene visine štete na predmetnom vozilu marke R. T. u vlasništvu tužitelja.

Slijedom svega navedenog, a budući da je u konkretnom slučaju tužitelj, uslijed nepropisnog prestrojavanja vozilom, isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu, a time i za prouzročenu štetu na svojem vozilu marke R. T. reg. oznake i broja ST …, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 75 bod., pristup na sedam ročišta po 75 bod., sastav tri podneska po 75 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 2.062,50 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

U Splitu, 01. srpnja 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb30e-590dd

Kontrolni broj: 0c0a1-b1da0-b589e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.