Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 Pn-252/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K. OIB… iz G. V. 127, zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., OIB…, zastupanog po odvjetnicima O. d. Ć. i Š. d.o.o. Z., radi naknade štete, 17. svibnja 2022. nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja a nenazočnosti punomoćnika tuženika, te objave odluke 1. srpnja 2022. istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku C. osiguranju d.d., Z., OIB… da tužitelju M. K., OIB… iz G. V., na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od ukupno 7.100,00 kuna (sedam tisuća stotinu kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koje teku

- na iznos od 6.154,99 kuna od 16. siječnja 2020. do konačne isplate

- na iznos od 945,01 kuna od presuđenja 1. srpnja 2022. do konačne isplate a sve to u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbeni zahtjev, a preko dosuđenog iznosa u iznosu od 15.400,00 kuna te u dijelu kojim bi se naložilo tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos od 35.000,00 kuna, a koje na iznos od 15.000,00 kuna teku od 5. prosinca 2018. do 18. prosinca 2019. ,a na iznos od 20.000,00 kuna počev od 5. prosinca 2018. do 8. prosinca 2020., se odbija. 2

II Nalaže se tuženiku C. osiguranju d.d., Z., OIB… da tužitelju M. K., OIB… iz G. V., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 6.464,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja 1. srpnja 2022. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a sve to u roku od 15 dana. III Tužitelj se odbija sa zahtjevom za oslobođenjem plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 38.300,00 kuna te zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos od 35.000,00 kuna a koje na iznos od 15.000,00 kuna teku od 5. prosinca 2018. do 18. prosinca 2019 .,a na iznos od 20.000,00 kuna počev od 5. prosinca 2018. do 8. prosinca 2020., a koji tužbeni zahtjev je podneskom tužitelja od 21. rujna 2021. snižen na iznos od 22.500,00 kuna.

1.2.Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu zaposlen na mjesto radnik/šumarski radnik-sjekač kod osiguranika tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. 1.3.Dana 4. prosinca 2018. prilikom obavljanja redovnog rada na lokaciji Šumarija N. G., tužitelj da je pretrpio tešku ozljedu na radu a koja da se dogodila prilikom obavljanja redovitog rada i to radnog zadatka obaranja stabla za sječu, odnosno čišćenja prostora oko stabla za sječu, prilikom kojega je tužitelja, kako objašnjava, udarila grana drveta graba u područje koljena tako da je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede te niz drugih povreda.

1.4.Zbog dobivenih tjelesnih ozljeda tužitelj da se kontinuirano liječi od štetnog događaja, te navodi kako je u tijeku liječenja bio podvrgnut nizu liječničkih operativnih zahvata te različitim terapijama. Tužitelj, kako stoji u tužbi, nakon ranije opisanog štetnog događaja da je duži period bio potpuno nesposoban za rad, radi čega su tužitelju po radnu i životnu aktivnost trajno ostale posljedice predmetnog štetnog događaja, te da tužitelj više nije zdravstveno sposoban za obavljanje radova određenih poslova, pa tako niti posla šumskog radnika-sjekača.

2.Uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj da je trpio i trpi jake i intenzivne fizičke bolove, te na ime pravične naknade potražuje od tuženika iznos od 18.500,00 kuna. Nadalje, kako je pretrpio, a i sada trpi intenzivan i dugotrajan strah, koji se osobito očitovao kao strah od ozljeđivanja i posljedica zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i ishoda liječenja, uključujući i oporavaka, tužitelj na ime pravične novčane naknade za pretrpljeni strah potražuje od tuženika iznos od 17.300,00 kuna. 3

Kako je zbog zadobivenih ozljeda tužitelju i trajno smanjena životna i radna aktivnost, te se nalazio duži vremenski period na bolovanju, kako navodi u tužbi, te je bio i nesposoban za rad izvjesno vrijeme, odnosno i nadalje da je trajno nesposoban za obavljanje određenih poslova, pa stoga na ime pravične novčane naknade zbog duševnih boli zbog smanjenja radne i životne aktivnosti od tuženika potražuje iznos od 25.000,00 kuna.

Uz sve navedeno tužitelj u tužbi ističe kako mu je uslijed zadobivenih ozljeda duži vremenski period bila potrebna tuđa pomoć i njega, osobito zbog naravi tjelesnih ozljeda i tijeka liječenja, te s navedenog osnova od tuženika traži naknadu štete u iznosu od 4.000,00 kuna.

Uz sve navedeno uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja da je ostala i naruženost kao manifestacija zadobivenih tjelesnih ozljeda, temeljem čega tužitelj potražuje iznos pravične novčane naknade od tuženika u iznosu od 5.000,00 kuna. Tužitelj navodi da je imao i materijalne troškove vezane uz predmetni štetni događaj, a na ime kojih potražuje iznos od 3.500,00 kuna od tuženika.

2.1.Slijedom navedenog tužitelj na ime povrede prava osobnosti i materijalne štete potražuje iznos od ukupno 73.300,00 kuna.

3.Tužitelj ističe da se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom radi naknade štete u mirnom postupku, te da je tuženik po istom isplatio tužitelju dio naknade štete i to iznos od 35.000,00 kuna - iznos od 15.000,00 kuna 18. prosinca 2019. te iznos od 20.000,00 kuna 8. prosinca 2020. slijedom čega tužitelj za navedene iznose umanjuje tužbeni zahtjev te po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 7.500,00 kuna, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 6.300,00 kuna, po osnovi umanjenja životnih i radnih aktivnosti iznos od 12.000,00 kuna, po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 4.000,00 kuna, po osnovi naruženja iznos od 5.000,00 kuna te na ime troškova liječenja iznos od 3.500,00 kuna dakle ukupno 38.300,00 kuna.

3.1.Stoga je predloženo da sud nakon provedenog postupka donese odluku sadržaja prednje navedenog.

4. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku ne čini spornim nastanak ovdje predmetne ozljede na radu tužitelja kod svog poslodavca i osiguranika tuženika, kao i činjenicu da je tužitelju na ime naknade štete zbog predmetne ozljede na radu isplatio odštetu u visini od ukupno 35.000,00 kuna.

4.1.Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući da je postojećim obeštećenjem tužitelja u cijelosti istog namirio s odštetnom tražbinom iz ovdje predmetnog štetnog događaja. Tuženik predlaže obvezati tužitelja dostaviti zdravstveni karton radi uvida u okolnosti u vezi zdravstvenog statusa tužitelja prije te neovisno od ovdje predmetnog štetnog događaja. Naravno, izostanak određene medicinske evidencije o nekom zdravstvenom problemu ili tegobi u zdravstvenom kartonu da ne mora značiti da takvog problema ili tegobe kod oštećenika nema, pa je stoga važno da medicinski vještak posebno i kritički utvrdi postoje li ili ne spomenute okolnosti kod tužitelja i imaju li ili ne utjecaja na zdravstveno stanje tužitelja, kako neposredno prije ovog štetnog događaja tako i nakon završenog liječenja u vezi s ovim štetnim događajem.

Već se iz priložene medicinske dokumentacije za tužitelja da se može uočiti da kod tužitelja doista postoje okolnosti, odnosno tegobe u okviru zdravstvenog statusa koje su (ili mogu biti) od utjecaja na tjelesni i duševni integritet tužitelja a koje je nužno razlučiti, razdvojiti od tegoba koje je tužitelj trpio kao posljedicu ovdje predmetnog štetnog događaja, sve zbog toga da bi se u ovoj parnici utvrdio isključivo sadržaj povrede prava osobnosti tužitelja koji je u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi s ovdje predmetom ozljedom na radu tužitelja, te samo prema tom sadržaju utvrdila i visina pretrpljene neimovinske štete tužitelja s tim u vezi.

Razvidno je tako da je tužitelj prethodno ovoj ozljedi imao operaciju desnog koljena, da je dijabetičar s kronično povišenim leukocitima. Također je razvidno postojanje degenerativnih promjena kod tužitelja i to upravo u području ozlijeđenog dijela tijela tužitelja (noge/koljena).

Pored toga, liječenje tužitelja, počev od inicijalne kliničke i dijagnostičke obrade pa nadalje, obilježeno je specifičnim i neuobičajenim promjenama. Tako je pri inicijalnoj obradi tužitelja klinički i dijagnostički utvrđeno uredno stanje u području ozlijeđene noge; uredan opseg kretnji, stabilnost koljena, nepostojanje traume i dr., da bi potom liječnička obrada tužiteljeva lijevog koljena završila artroskopijom koljena. Takav tijek liječenja, posebno ako se uz to uzme u obzir i mehanizam samog tužiteljeva ozljeđivanja od 4. prosinca. 2018., otvara pitanje što je to točno uzrokovalo stanje/tegobe u području lijevog koljena tužitelja kao indikaciju za artroskopiju koljena – je li to samo ozljeda tužitelja od 4. prosinca. 2018. ili je to nešto drugo, odnosno postoje li i drugi (su)uzroci takvog ishoda a ne samo ovdje predmetna ozljeda na radu tužitelja.

Prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji da je razvidno je da je nakon provedene fizikalne terapije opisana uredna pokretljivost koljena kod tužitelja.

4.2. Nastavno, tuženik se protivi toč. II. tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem dijelu tužitelj potražuje isplatu kamata na prethodno isplaćene nesporne dijelove odštete tužitelju. S tim u vezi ističe se da tužiteljeva (neimovinska) šteta nije nastala na dan kada je prouzročena, 4. prosinca 2018. godine, uvažavajući tijek liječenja tužitelja nakon štetnog događaja.

Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a da je određen trenutak dospijeća obveza pravične novčane naknade, o čemu ovisi i pitanje je li i kada tuženik kao obveznik takve pravične novčane naknade neimovinske štete prema tužitelju doista u zakašnjenju s istom obvezom zbog čega bi imao i obvezu plaćanja zateznih kamata.

4.3.Tuženik se nastavno protivi dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se potražuje i naknada imovinske štete uslijed troškova liječenja.

Sukladno odredbi čl. 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurana osoba ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza na liječenje na teret HZZO-a, koje pravo, ukoliko se radi o slučaju korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu, postoji neovisno o udaljenosti između mjesta prebivanja i odredišta liječenja. (čl. 62/4. ZOZO).

5.Slijedom izloženog tuženik po punomoćniku predlaže odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

6. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08,96/08 –Odluka USRH, 123/08,57/11, 25/13, 43/13,89/14, 70/19

– dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u uvidom u prijavu o ozljedi na radu, u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika, u obavijest o likvidaciji štete, u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, u nalaz i mišljenje dr. H. M. od 24. kolovoza 2021., u dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 18. ožujka 2022., u zdravstveni karton tužitelja.

6.1. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran kao u podnesku od 21. rujna 2021., djelomično osnovan.

7.Prvenstveno je potrebno istaći da je između stranka nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, Međutim sporna je visina pretrpljene štete i zahtjeva preko od strane tuženika nesporno isplaćenog iznosa od 35.000,00 kuna.

8.Nova koncepcija instituta neimovinske štete uvedena je u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05), koji je na snazi od 1. siječnja 2006.

8.1.Prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju pravične novčane naknade. Polazeći od prava osobnosti napominje se da je pravo osobnosti vrlo širok pojam koji ima biološki, etički, društveni, pravni i općecivilizacijski aspekt. U tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek je jedan oblik zaštite. To u okviru prava osobnosti i njihove zaštite kroz prizmu neimovinske štete otvara složeno pitanje-tko je subjekt te zaštite i kako se ona građansko pravno ogleda.

8.2.Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba, dakle, shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećenom osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

8.3.Institut isplate novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ZOO uređuje odredba čl. 1100. ZOO-a gdje je konačno zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9.Na okolnost karaktera i opsega ozljeda koje je tužitelj pretrpio a radi utvrđenja da li težina povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te visine iste proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku H. M. dr. med. spec. ortoped stalnom sudskom vještaku iz S. B.

9.1.U svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. kolovoza 2021. i dopuni nalaza od 18.ožujka 2022., a kojemu nalazu i mišljenju je sud u cijelosti poklonio vjeru jer isti nalaz dan stručno i objektivno, te u istom nisu nađene okolnosti koje bi upućivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja, vještak navodi da je tužitelj zadobio ozljedu udarcem drveta u lijevo koljeno 4. prosinca 2018. Neposredno nakon nesreće da je pregledan u kirurškoj ambulanti gdje je postavljena dijagnoza nagnječenje lijevog koljena da je tužitelju ordinirano mirovanje, analgetici hladni oblozi i steznik. Na kontrolnom pregledu 10. prosinca 2018. tužitelj navodi bolnost sa unutrašnje strane koljena, kolateralnog ligamenta i zglobne pukotine, te je preporučen MR koljena koji je učinjen 19. siječnja 2019. Pretragom su ustanovljene ozljede lateralnog meniskusa hrskavice na potkoljenici (lateralni plato),djelomično puknuće lateralnog kolateralnog ligamenta, edem prednjeg križnog ligamenta te početne degenerativne promjene medijalnog kompartmeta koljena. Dana 4. ožujka 2019. na kontrolnom pregledu postavljena je indikacija za artroskopiju koljena, a dana 19. lipnja 2019. učinjena je artroskopija lijevog koljena u Općoj bolnici S. pri čemu je utvrđeno da je uredan hrskavični pokrov u cijelom koljenu, uredan medijalni meniskus, puknut lateralni meniskus koji se odstrani. Tužitelj da je obavio fizikalnu terapiju a iz medicinske dokumentacije da je vidljivo da tužitelj boluje od dijabetesa tip II koristi oralne antidijabetike.

Nastavno vještak navodi da se sudsko medicinski spomenute ozljede koje je zadobio tužitelj kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda a pri čemu da je vodeći element djelomično puknuće križnog i vanjskog kolateralnog ligamenta što za posljedicu ima umjerenu nestabilnost koljena a mehanizam nastanka ozljede da je udarac i sila koja djeluje na koljeno sa vanjske i stražnje strane. Ozljede su posljedično vezane sa štetnim događajem. Vještak navodi da je tužitelja pregledao u mjesecu lipnju 2020. pri čemu daje ustanovio da tužitelj pri hodu štedi lijevu nogu ,diskretno šepa. U koljenu da je nađena manja količina izlijeva, pun opseg pokreta, medijalno otvaranje (do 5 mm). Kod tužitelja se prilikom pregleda javlja bolnost medijalnog, unutrašnjeg dijela koljena. Nađeni su znakovi početnih degenerativnih promjena koljena u vidu finih krepitacija kod pokreta i minimalne količine izljeva.

Tužitelj prilikom pregleda izjavljuje da mu je nakon ozljede otežan hod po neravnom terenu, osjeća napetost u koljenu i bolove. Ne može trčati, otežano mu je penjanje na traktor, ljestve, hod po stepenicama .U skladu s preporukama liječnika medicine rada premješten je na lakše radno mjesto. Vještak navodi da je liječenje tužitelja trebalo biti završeno 2-3 mjeseca nakon zahvata dakle krajem mjeseca kolovoza 2019.

9.2. Nastavno vještak navodi da je tužitelj zbog ozlijede i liječenja trpio bolove jakog intenziteta 4 dana nakon ozljede i operativnog zahvata, srednje intenziteta 14 dana i slabog inteziteta 3 mjeseca (zbirno nakon ozljede i zahvata te 2 mjeseca povremenu prilikom provođenja fizikalne terapije i razgibavanja koljena.

9.3. Nadalje tužitelj da je trpio primarni kratkotrajni strah. Sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i slabog intenziteta 6 mjeseci, a i nadalje da trpi strah različitog intenziteta i trajanja.

9.4.Vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u punom opsegu 4 sata dnevno 1 mjesec nakon ozljede i operacija (ukupno) te u ograničenom opsegu od 2 sata dnevno daljnjih 2 mjeseca prilikom odlaska na kontrole i terapije, obavljanja higijene, nabavke i pripremanja hrane te obavljanja drugih svakodnevnih poslova i radnji jer je morao koristiti štake radi rasterećenja koljena.

9.5. Temeljem iznesenog, vještak je mišljenja da je opća životna aktivnost smanjena kod tužitelja, koji da je u punoj radnoj i životnoj snazi, zaposlen u terenskom radu pretežito u šumi, zbog posljedica ozljeđivanja da je došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti kod tužitelja za 10 %. Pri tome vještak navodi da je kod tužitelja umanjenje opće životne aktivnosti i većeg opsega ali da je prouzročeno degenerativnim promjenama i kroničnom metaboličkom bolesti (dijabetes). Tužitelj da mora ulagati pojačane napore zbog zaostale prednje nestabilnosti koljena te početnih artroskopskih promjena zbog čega se mora pažljivije kretati po neravnom terenu, otežano mu je izvođenje čučnjeva, zamara se i osjeća bolove nakon dužeg hoda zbog oslabljenih mišića natkoljenice. Vještak navodi da je velika vjerojatnost da će biti potrebni daljnji operativni zahvati na koljenu u daljnjoj budućnosti.

Kod tužitelja da nije zaostalo naruženje jer da su postoperativni ožiljci minimalni, dobro zarasli i gotovo uopće nisu vidljivi a šepanje je diskretno, jedva vidljivo.

9.6. Nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja vještake je dopunio svoj nalaz i mišljenje te naveo da je iz kartona tužitelja vidljivo da je tužitelj 7. kolovoza 2021. prijavio ponovnu ozljedu koljena da je upućen na pregled kirurgu, određeno mirovanje i pregled ortopeda, kojeg nije učinio. Iz toga da se zaključuje da su se tegobe smanjile pa nije išao na daljnju obradu. Ovakva ozljeda, smatra vještak popust iskretanja, istezanja i sl. da je upravo posljedica ranijeg ozljeđivanja tj. Zaostale nestabilnosti koljena .Iz kartona da je vidljivo da se krajem 2021. i početkom 2022. učestalo žali na bolove kod opterećenja koljena te da su upravo i to djelomično posljedice ozljede koljena zbog koje je ocijenjeno umanjenje opće životne aktivnosti sa 10%. Dakle se u potpunosti ostaje kod danog nalaza .

10. Dakle je nesporno da je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede, nesporno je da je tužitelju u istom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a.

11. Tužitelj a podneskom od 21. rujna 2021. uređuje tužbeni zahtjev te potražuje na ima pretrpljenih fizičkih boli iznos od 18.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iznos od 14.000,00 kuna, na ime duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 13.000,00 kuna, na ime duševnih boli zbog naruženosti iznos od 3.000,00 kuna na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kuna, te troškove liječenja iznos od 4.500,00 kuna. dakle ukupno 57.500,00 kuna, a obzirom na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od strane tuženika u iznosu od 35.000,00 kuna zahtjeva isplatu iznosa od ukupno 22.500,00 kuna.

12. Ocjenjujući navedeni zahtjev sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob tužitelja, postojanje i intenzitet straha, a u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO.

12.1. Prvenstveno je potrebno istaći da je, fiziološki promatrano, bol-zaštitni mehanizam tijela i javlja se kad god se neko tkivo ošteti, što uzrokuje refleksno reagiranje ozlijeđenoga da bi uklonio bolni podražaj.

Medicinskim vještačenjem, utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana nakon ozljede i operativnog zahvata, srednje intenziteta 14 dana i slabog intenziteta 3 mjeseca (zbirno nakon ozljede i zahvata) te 2 mjeseca povremenu prilikom provođenja fizikalne terapije i razgibavanja koljena. Dakle ocjenjujući navedene okolnosti karakter ozljede, jačinu i trajanje ozljedom izazvanih fizičkih boli, pri čemu je izvjesno da su bolovi bili dugotrajni, te uzimajući u obzir neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno mirovanje, hospitalizacija, operativni zahvat, rehabilitacija… sud je tužitelju po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova dosudio iznos od 16. 500,00 kuna.

12.2. Preostali dio zahtjeva tužitelja po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova u iznosi od 1.500,00 kuna nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

13. Tužitelj po osnovi pretrpljenog straha potražuje iznos od 14.000,00 kuna.

13.1. Ocjenjujući navedeni zahtjev prvenstveno je potrebno istaći da se pravična novčana naknada za pretrpljeni strah može dosuditi ako je strah bio intenzivan i duljeg trajanja, ako je intenzivni strah kratko trajao ,naknada se može dosuditi ako je u dužem vremenskom razdoblju narušena psihička ravnoteža oštećenog.

13.2. Medicinskim vještačenjem, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah, sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i slabog intenziteta 6 mjeseci, a i nadalje da trpi strah različitog intenziteta i trajanja.

13.3. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet straha, te činjenicu da je zaostao strah zbog mogućih komplikacija i moguće invalidnosti, sud je tužitelju po osnovi pretrpljenog straha dosudio iznos od 10.000,00 kuna.

13.4. Preostali dio zahtjeva tužitelja po osnovi pretrpljenog straha a u iznosu 4.000,00 kuna nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

14. Tužitelj po osnovi umanjenja životne i radne aktivnosti potražuje iznos od 13.000,00 kuna.

14.1.Liječničkim vještačenjem kod tužitelja je utvrđeno 10%-tno umanjenje životne aktivnosti.

14.2. Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti su oblik nematerijalne štete koji nastaje kao posljedica tjelesne ozljede. Tjelesna ozljeda sama po sebi ne daje ozlijeđenoj osobi pravo na naknadu štete, već su to posljedice koje ozlijeđena osoba osjeća u svojoj duhovnoj sferi i koje se manifestiraju kao duševna bol. Takvu bol ozlijeđena osoba može doživljavati zbog toga što je ostala nesposobna za rad ili su joj radne sposobnosti smanjene pa mora ulagati pojačane napore u obavljanju svakodnevnih poslova, umanjena joj je ili spriječena mogućnost napredovanja u struci, i /ili zbog toga što se ne može na dotad uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme (športom, rekreacijom) ili je ograničena u nekim drugima aktivnostima . Smanjenje životne aktivnosti, dakle kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao.

14.3. Tužitelj je osoba mlađe životne dobi, i sasvim je sigurno da isti poslove koje je do štetnog događaja svakodnevno i redovno obavljao ne može i neće moći obavljati na uobičajeni način, niti će se moći baviti poslom kojim se do ovog štetnog događaja bavio. Obzirom dakle na stupanj smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, jačinu i trajanje posljedica, dob i zanimanje tužitelja, te da će u svakodnevnom radu i uobičajenim dnevnim aktivnostima ulagati pojačane napore , sud je tužitelju po osnovi duševnih boli zbog smanjenja radne i životne sposobnosti dosudio iznos od 7.500,00 kuna.

14.4. Preostali dio zahtjeva tužitelja po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5.500,00 kuna nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

15. Tužitelj po osnovi duševnih bolova zbog naruženja potražuje iznos od 3.000,00 kuna.

15.1. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da kod tužitelja da nije zaostalo naruženje jer da su postoperativni ožiljci minimalni, dobro zarasli i gotovo uopće nisu vidljivi a šepanje je diskretno, jedva vidljivo.

15.2. Osnova za priznanje naknade za ovaj oblik štete sastoji se u naruženju dotadašnjeg izgleda ili sklada tijela odnosno neke tjelesne funkcije te u duševnim bolima koje zbog tog naruženja trpi ozlijeđena osoba. Dakle osnov za priznanje novčane naknade nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva u okolini sažaljenje, gađenje ili druge negativne reakcije već se uzimaju subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata na psihičku ravnotežu oštećenika odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini, pri čemu se subjektivne osobine oštećenika trebaju uzeti u razumnoj mjeri.

15.3. Dakle iako sa medicinskog stanovišta zaostali ožiljci poslije operativnog zahvata su minimalni i slabo vidljivi drugim osobama te šepanje koje je jedva primjetno ne čine naruženje u objektivnom smislu, činjenica je da posebno nepravilan hod odnosno šepanje će kod samog tužitelja izazivati u budućnosti duševnu bol a uzimajući pri tome činjenicu da je tužitelj mlađa osoba ( rođ. 1979.) to će isti duševne boli izvjesno više trpjeti nego što bi ih trpjela osoba starije životne dobi.

15.4. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da je kod tužitelja ipak zaostao ožiljak poslije operacije (slabo vidljiv drugim osobama) da je kod tužitelja vidljivo (manje primjetno) šepanje te uzimajući u obzir dob i spol tužitelja, te lokalitet ozljede sud je tužitelju po osnovi duševnih boli zbog naruženja dosudio iznos od 2.500,00 kuna.

15.5. Preostali dio zahtjeva tužitelja po osnovi duševnih boli zbog naruženja u iznosu od 500,00 kuna nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

16. Tužitelj na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 5.000,00 kuna.

16.1. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu 4 sata dnevno 1 mjesec nakon ozljede i operacija (ukupno) te u ograničenom opsegu od 2 sata dnevno daljnjih 2 mjeseca prilikom odlaska na kontrole i terapije, obavljanja higijene, nabavke i pripremanja hrane te obavljanja drugih svakodnevnih poslova i radnji jer je morao koristiti štake radi rasterećenja koljena.

16.2. Uzimajući u obzir potrebu za tuđom pomoći i njegom kod tužitelja te njezinom trajanju sud je tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege u smislu odredbe čl. 223. st. 1. ZPP istome dosudio iznos od 3.600,00 kuna uzimajući u obzir da je tužitelju ukupno bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 240 sati te uzimajući cijenu sata od 15,00 kuna /h.

17. Tužitelj na ime imovinske štete potražuje iznos od 4.500,00 kuna vezano uz troškove odlaska na kontrole i preglede.

17.1. Obzirom da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno da je tužitelj na kontrolne preglede u N. G. odlazio u 14 navrata te uzimajući činjenicu da je tužitelj imao troškove prijevoza od G. V. do N. G., sud je tužitelju u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP na ime imovinske štete za troškove liječenja dosudio iznos od 2.000,00 kuna.

???????????????????????????????????

17.2. Preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 2.500,00 kuna odbijen je kao neosnovan jer tužitelj nije u spis dokaz da je pored troškova odlaska na liječničke kontrole imao i troškove vezane uz kupnju lijekova ili da je eventualno imao druge troškove slične troškove, a što je tužitelj u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a bio dužan dokazati jer se cijena i troškovi kupnje lijekova ne može dokazivati saslušanjem tužitelja nego računima iz kojih bi isto bilo nedvojbeno utvrđeno.

18. Dakle je tužitelju po osnovi naknade štete imovinske i neimovinske dosuđen ukupno iznos od 42.100,00 kuna.

18.1. Obzirom da je tuženik kao nesporan iznos prije utuženja isplatio tužitelju iznos od ukupno 35.000,00 kuna to je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 7.100,00 kuna. Preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 15.400,00 kuna nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

19. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete a koje na neimovinsku štetu teku od podnošenja zahtjeva do konačne isplate , a na imovinsku štetu od presuđenja do konačne isplate po stopi određenoj u smislu odredbe čl. 29. st. 1.ZOO-a.

19.1. Naime, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da se tužitelj obratio tuženiku pisanim zahtjevom koji je tuženik primio 15.siječnja 2020. to tužitelju od 16.siječnja 2020. pripadala zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete.

19.2. U smislu odredbe čl.1086. i čl. 1089. st.2.ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete ali naravno pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete konačno i njezina visina, odnosno visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga tužitelju na iznos dosuđene imovinske štete pripada zatezna kamata od donošenja sudske odluke a ne od dana nastanka štetnog događaja jer u konačnici za naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer opseg naknade nenovčane imovinske štete može biti poznat tek kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, odnosno kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, jer je tek tada, donošenjem prvostupanjske presude, tuženik doznao za opseg svoje obveze kojom je visina naknade određena, pa od tog dana teku zatezne kamate.

20. Polazeći od pravne prirode zateznih kamata potrebno je navesti da su zatezne kamate objektivna posljedica zakašnjenja dužnika. Zatezne kamate teku po samom zakonu, jer su one unaprijed određena naknada za korištenje određenog iznosa tuđeg novca. Dakle posljedica zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze jest obveza plaćanja zateznih kamata. Zakašnjenje dužnika, dakle, bitna je pretpostavka za nastanak plaćanja kamata. U zakašnjenje dužnik dolazi slijedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. U takvom slučaju vjerovnik dužnika ne mora opominjati, jer sam rok dospjelosti, opominje. Stoga je slijedom navedenog zahtjev tužitelja za naknadom zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos odbijen kao neosnovan, time da se ističe da se procesna zatezna kamata na iznos neisplaćene dospjele zatezne kamate ne može se tražiti sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojega proizlazi, pa i kada je obračunata i utužena u apsolutnom iznosu. Kamata je akcesorna sporedna tražbina koja je vezana uz glavni dug. Tek nakon isplate glavnice kamata se osamostaljuje i na nju se može zahtijevati tzv. procesna kamata. Ne može se za pojedina vremenska razdoblja unutar vremenskog razdoblja u kojem teče kamata na glavnicu (od dospijeća glavnice pa do njezine isplate) obračunavati kamata i na tako obračunate iznose zahtijevati procesna kamata. Tužitelj je imao pravo kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, ali na tako obračunatu kamatu nema pravo na kamatu. To pravo temeljem čl. 31. st. 2. ZOO-a ima od dana podnošenja zahtjeva sudu, ali samo ako su se one osamostalile, jer je glavnica plaćena. Zatezna kamata nastaje kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teče sve do njezinog ispunjenja, zbog čega je neodvojiva od glavnog duga i zajedno s njim čini cjelinu, sve dok glavni dug ne bude plaćen, kada se zahtjev za kamatu osamostaljuje.

21. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. st.2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

21.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15 -dalje : Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr.28 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr.7/1 Tarife) trošak sastava podnesaka od 29. siječnja 2021., 21. rujna 2021. i 1. svibnja 2022. u iznosu od 3.000,00 kuna (Tbr. 8/1 tarife), trošak sastava podnesaka od 29. travnja 2021. i 11. studenog 2021. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.8/3 Tarife) trošak zastupanja na ročištima14. travnja 2021.,17. siječnja 2022. i 17. svibnja 2022. u iznosu od 3.000,00 kuna (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.9/3 Tarife), te PDV u iznosu od 2.250,00 kuna te trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.150,00 kuna -ukupno 14.400,00 kuna.

21.2. Tužitelju nije priznat trošak konferencije sa strankom obzirom da se za sam sastanak stranke sa odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjene odredbe Tbr. 31 Ot-e. Tužitelju nije priznat trošak pribave isprave za stranku obzirom da nije razvidno koje isprave je punomoćnik tužitelja pribavljao a koje nisu bile u posjedu tužitelja ili ih sam tužitelj nije mogao pribaviti.

21.3. Obzirom da između stranaka nije bio sporan osnov potraživanja nego samo visina to je tužitelj sa svojim zahtjevom uspio u postupku sa 36% ( 32 % - uspjeh tužitelja / 68% uspjeh tuženika/ 68-32= 36) to su mu priznati troškovi umanjeni za 64% te odmjereni u iznosu od 6.464,00 kuna, time da je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna tužitelju priznat u cijelosti obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku. Tuženik trošak postupka nije tražio pa o troškovima tuženika sud nije odlučivao.

22. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku obzirom da do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz iz kojega bi bilo razvidno da je isti član obitelji poginulog branitelja.

23. Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 1. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasna Bratek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.