Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

Pn-412/2020-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja D. B., O.:…, iz S., kojeg

zastupa opunomoćenik K. P., odvjetnik u S., protiv tuženika V.

B., O.:…, iz S., kojeg zastupa

opunomoćenik N. I., odvjetnik u O. I. i

partneri d.o.o. S., radi naknade neimovinske štete, nakon održane glavne i javne rasprave, održane 19. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 1. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženu kamatu od 25. listopada 2017. pa do presuđenja odbija se zahtjev kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.475,00 HRK uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od prvostupanjske presude pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena. Za više zatraženi trošak u iznosu od 2.775,00 HRK zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 25. listopada 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika, a radi naknade neimovinske štete.

1.2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je 14. kolovoza 2010. tuženik ozbiljno zaprijetio tužitelju da će ga usmrtiti i da će ga još jednom propucati-skinuti. Naime, već ranije da je tuženik teško ozlijedio tužitelja radi čega da je tuženik pravomoćno i osuđen. Tužitelj da je uslijed teških i za život opasnih zadobivenih ozljeda od strane tuženika pretrpio intenzivne duševne boli te dugotrajan i intenzivan strah za život o čemu da je u tijeku postupak pred ovim sudom. Kao posljedicu izrečene prijetnje tužitelj da neprekidno osjeća strah, tjeskobu, nesanicu, nervozu, mučnine (čiji intenzitet je nemjerljiv odnosno nije usporedan s osobom koja je već prije pretrpjela teške ozljede od strane te osobe), što da mu utječe na već narušeno tjelesno i psihičko zdravlje tako da je tužitelj onemogućen u svakodnevnom funkcioniranju. Od zadobivenih teških ozljeda od strane tuženika, tužitelj da je potpuno nesposoban za rad, pa da na ime neimovinske štete potražuje od tuženika iznos od 30.000 HRK.

1.3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, ističući prije svega da nematerijalna šteta koju tužitelj navodno trpi, a povodom čega da se vodi postupak pred istim sudom pod brojem P2-1921/2010, da nije predmet ovog postupka. Nadalje, da je i istinito da je tuženik navedenog dana rekao ono što tužitelj navodi, da je jasno da se ne radi o nikakvoj ozbiljnoj prijetnji već jednostavno da se radi o svađi dvije osobe koje su se tom prilikom slučajno susrele, a da su od ranije bile u konfliktnim odnosima, pri tome navodeći da treba istaknuti da je iz ponašanja tužitelja jasno da tužitelj nije osjećao nikakav strah od tuženika, jer da se boji tuženika da ne bi dolazio na istu plažu kao i tuženik, niti da bi se tuženiku prilikom susreta obraćao povišenim tonom. Slijedom svega da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud je svojom odlukom pod poslovnim brojem Pn-512/2017 od 17. lipnja 2019. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja: "I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od 25. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od 17.lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2.1. Po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je svojom odlukom poslovni broj Gž-4851/2019-3 od 28. srpnja 2020. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-512/2017 od 17. lipnja 2019. i predmet vratio na ponovno suđenje radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i nastalih posljedica tog događaja.

3. U ponovo provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom kaznenog spisa ovog suda poslovni broj K- 50/2015 (odnosno ranije oznake K-52/2011), rješenja HZMO-a od 9. listopada 2017. i rješenja CZSS od 25. travnja 2018. (list 22/23 spisa),

pregledom medicinske dokumentacije priložene u predmetni spis, pregledom nalaza i mišljenja sudskomedicinskih vještaka dr. Š. A., medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Č. L. (list 28-40 spisa i list 46 spisa),

dopunskim vještačenjem po vještaku neuropsihijatru dr. Č. L. (list 77/78

spisa), saslušanjem svjedokinje E. M. (list 85/86 spisa), saslušanjem tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete pretrpljene u sukobu stranaka 14. kolovoza 2010. u kojem je kao sporno valjalo utvrditi i raspraviti je li tuženik odgovoran za nastalu štetu ili sam tužitelj te ukoliko postoji bilo kakva šteta kolika je ta šteta.

5.1. Pregledom spisa ovog suda, Kaznenog odjela, poslovni broj K-50/2015, razvidno je da je pred ovim sudom vođen kazneni postupak protiv tuženika V. B., i da je 13. studenog 2015. donijeta presuda kojom je tuženik V. B. proglašen krivim što je 14. kolovoza 2010. oko 10,15 sati u S., u uvali Z., u nakani da kod D. B. izazove osjećaj straha za njegov život i zdravlje,

rekao mu "Kukavice jedna, ponovo ćeš plakati kao i onda na sudu, skinut ću te još jedanput", što da je kod D. B. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

obzirom da je ovaj već jednom pucao u njega, dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, čime da je počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina-prijetnjom-opisano i kažnjivo po članku 129. stavku 2. Kaznenog zakona ("NN" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04,

84/05, 71/06, 110/07, 152/08- dalje KZ/97). Na temelju članka 129. stavka 2. Kaznenog zakona tuženiku V. B. izrečena je kazna zatvora od 6 mjeseci uz uvjetnu osudu u roku od tri mjeseca.

5.2. Pregledom presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-6/2016 od 28. siječnja 2016. razvidno je da su odbijene žalbe okrivljenika V. B. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđen presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-50/2015 od 13. studenog 2015.

5.3. Pregledom rješenja HZMO od 9.

listopada 2017. Klasa: UP/I 141-06/17-01/03135973206 razvidno je da je na zahtjev D. B. radi ponovnog utvrđivanja stupnja tjelesnog oštećenja i priznanja prava na naknadu zbog tjelesno oštećenja HZMO, P.S. u S., na temelju članka 116. i članka 122. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 16. i 58. Statuta HZMO donio rješenje kojim se

D. B. utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 100%.

5.4. Pregledom rješenja CZSS u S. od 25. travnja 2018.

K.: U./I. 551-07/18-01/292 razvidno je da je C. na temelju članka 127. stavka

1. i članka 100. Zakona o socijalnoj skrbi, u postupku preispitivanja prava na doplatak za pomoć i njegu D. B. po službenoj dužnosti donijeto rješenjem kojim mu se priznaje pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 120 % osnovice (500,00 HRK), što da iznosi 600,00 HRK mjesečno počevši od 1. travnja 2018., te da će se isplaćivati mjesečno na račun D. B..

5.5. Saslušani tužitelj u svom iskazu je naveo da se u konkretnom slučaju radilo o prijetnjama koje da mu je uputio tuženik u kolovozu 2010. na način da mu je zaprijetio da će ga "skinuti". On i tuženik da su se nalazili u moru kad mu je tuženik to rekao. S obzirom da mu je on bio već od prije poznat, te njegove riječi da su izazvale kod njega strah i tjeskobu. On da zna da je tuženik neuračunljiva osoba i da njegove prijetnje nisu prazan govor jer on da je već bio pucao u njega. Upravo radi toga da je vjerovao da će mu on to opet napraviti. S obzirom na osobu tuženika on da je to ozbiljno shvatio i jako se uznemirio poradi čega da je o svemu obavijestio policiju. Tom prilikom su sve to čuli ljudi na plaži, a na plaži da nije bila E. M.. To da je osoba s kojom da je tuženik imao nekakav odnos i koja da je njegov pijun. Ona u svim ranijim postupcima da nije bila navedena kao svjedok. Naime, da se radi o osobi koja je vrlo slična po osobnosti tuženiku. On da je već ranije odlazio kod psihijatra radi svih problema s tuženikom, pa tako i zbog ovog događaja jer to stanje da je godinama trajalo.

5.6. Saslušana svjedokinja E. M. je u svom iskazu navela da je u vrijeme predmetnog događaja bila njegovateljica tuženika, odnosno, da je s njim bila u izvanbračnoj vezi. Međutim, već 10 godina da nisu u vezi. Tuženik da je u to vrijeme bio na štakama i da je odlazio ispod svoje kuće i to desno na puntu na plivanje svaki dan. I tužitelj da je u to vrijeme plivao svaki dan svoju rutu negdje od J. prema bazenu. Gotovo svaki dan da bi ga vidjela kako otpliva i da je zapamtila da je koristio one najduže peraje. Toga dana tuženik da se kupao u moru odmah kraj te punte i u toj vali, a tužitelj da je prolazilo svoju rutu koja da je prema otvorenom moru, dakle, na udaljenosti koja ima više metara. Međutim, tužitelj kad je ugledao tuženika da je krenuo prema njemu. Došavši do njega da se sjeća da je plivao oko njega i vikao na njega. U jednom trenutku tuženik da se samo okrenuo prema njoj i viknuo joj da zove policiju. Ona da je od nekog kupača na toj plaži, a radilo se uvijek o istim kupačima, uzela telefon i zvala policiju. Policija da nije došla, pa da je ona ponovo zvala i razgovarala s policijom koji da joj je rekao da imaju neki koncert na R. i da su jako zauzeti i da sačekaju da će doći. To da je trajalo jako kratki period, a tužitelj da je produžio svoje plivanje na način da se vratio na tu svoju rutu odnosno da se udaljio od tuženika. Tuženik da se vratio na svoju plažu. Policija da je došla puno kasnije. Radi cijelog tog događaja i njezinog telefoniranja i šušura koji da je nastao da se nije moglo čuti što su tužitelj i tuženik razgovarali i vikali, ali da se čulo vikanje tužitelja na tuženika s tim da se nije moglo razaznati što mu je tužitelj govorio. Tuženik da joj je poslije rekao što je bilo ali da se točno ne sjeća koje je prijetnje tužitelj uputio tuženiku, a ona da je bila zadovoljna da nije došlo do fizičkog sukoba između njih.

6. Na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je uistinu 14. kolovoza 2010. oko 10,15 sati u S., u uvali Z., u nakani da kod tužitelja izazove osjećaj straha za njegov život i zdravlje, tužitelj rekao tuženiku "Kukavice jedna, ponovo ćeš plakati kao i onda na sudu, skinut ću te još jedanput", što da je kod tužitelja izazvalo osjećaj straha za vlastiti život, a kako to i proizlazi iz pravomoćne osuđujuće presude ovog suda poslovni broj K-50/2015 od 13. studenog 2015.

6.1. Naime, ovaj sud je na temelju odredbe članka 12. stavka 3. ZPP-a u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik, ovdje tuženik, oglašava krivim. Stoga, nema potrebe obrazlagati dokaze na okolnost krivnje tuženika za štetu.

6.2. Međutim, tuženik ističe da je počinjenju takve štete doprinio i sam tužitelj svojim ponašanjem odnosno da je tužitelj započeo konflikt. Međutim, na temelju provedenoga dokaznog postupka i analizom iskaza saslušanog tužitelja i saslušane svjedokinje E. M., ovaj sud nije stekao uvjerenje da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio štetnom događaju. Naime, iz iskaza saslušanje svjedokinje E. M. proizlazi da se upravo tužitelj, kada je ugledao tuženika, uputio prema njemu i plivao oko njega, međutim, da se nije mogao čuti što mu je govorio, dok tužitelj u cijelosti osporava da bi to štetnom događaju bila nazočna svjedokinja. Kod tako osporenog iskazivanja valja kazati kako po stavu ovog suda tuženik nije dokazao tužiteljev doprinos tom štetnom događaju jer ovaj sud takve činjenice ne može prihvatiti iz samog iskaza saslušane svjedokinje koja nedvojbeno potvrđuje da nije čula što su stranke govorile jedna drugoj, a pogotovo kad se to stavi u kontekst činjenice da je tuženik uistinu vatrenim oružje napao tužitelja. Također, navodi da bi se tužitelj uputio prema tuženiku i počeo vikati na tuženika, kako to navodi saslušana svjedokinja, po stavu ovog suda nije dostatno d bi ovaj sud zaključio da je nastao sukob u kojem bi izjavljene tuženikove prijetnje bile primjerene verbalnom sukobu u okolnostima da je tuženik već ozlijedio tužitelja vatrenim oružje.

6.3. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.-a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Dakle, po stavu ovog suda, tuženik nije dokazao tužiteljev doprinos ovom štetnom događaju odnosno da je tužitelj započeo sukob odnosno doprinio svađi stranaka u kojoj je tuženik izjavio nove prijetnje tužitelju.

7. Kod takovog stava ovog suda u daljnjem tijeku valjalo je utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

7.1. Vještak dr. Č. L. je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj 2008. bio ranjen kojom prilikom da je zadobio teške i po život opasne ozljede, nakon čega da je proglašen 100%-tnim invalidom. Nadalje, 2014. da je prebolio i moždani udar. Zbog posljedica ranijeg ranjavanja, također od strane tuženika, da je započeo psihijatrijsko liječenje od veljače 2009. koje da je i dalje u tijeku. Upravo zbog navedenog, izrečene prijetnje i to od strane samog tuženika da su mogle kod tužitelja izazvati jaki strah. Taj strah da je mogao trajati u jakom intenzitetu do 2 tjedna, a u srednjem do 2 mjeseca. Strah kod tužitelja nakon proživljenog iskustva da će trajati cijeli život, a s obzirom na sve ranije događaje koje je tužitelj imao s tuženikom pa uključujući i predmetni, a taj strah vještak je procijenio kao povredu duševnog integriteta s 60-65%. Naime, nakon ranjavanja 2008. tužiteljev život da se u značajnoj mjeri promijenio kako na psihičkom tako na materijalnom planu budući je bio prinuđen živjeti od 900,00 HRK mjesečne invalidnine, socijalne pomoći itd. Već tada da je tužitelj živio na razini životne ugroženosti, tako da mu je predmetna prijetnja samo mogla u značajnoj mjeri pogoršati njegove temeljne simptome na psihičkom planu, a koji da su opisani kao PTSP. Sve te smetnje da su samo mogle pogoršati funkcioniranje i osjećanje tužitelja, a što sve da je i vidljivo iz njegovoga zdravstvenog kartona u smislu terapije koje uzima za psihičko zdravlje.

7.2. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak dr. Č. L. od 12. srpnja 2021. a po uputi Županijskog suda u Splitu, naveo je da je ponovnim pregledom kaznenog spisa, optužnog prijedloga od 23. prosinca 2010., nalaza i mišljenja ranije danog u ovom spisu nedvojbeno da je tužitelj bio ranjen i to prilikom da je zadobio teške i po život opasne ozljede nakon čega da je proglašen 100%-tni invalidom. Nakon ranjavanja tuženik da je ponovo prijetio tužitelju, kako je to u kaznenom spisu utvrđeno. Kao što je ranije kazao zbog posljedica ranjavanja tužitelj da je proglašen stopostotni invalidom. Uz to da je prebolio i moždani udar 2014. godine, šest godina nakon ranjavanja i 4 godine nakon izvršene prijetnje. Stoga, kod tužitelja da je došlo do psihičkih smetnji koje su prema medicinskoj dokumentaciji opisane kao posttraumatski stresni poremećaj. Te smetnje da se mogu smatrati da su trajne i ne može se očekivati neko poboljšanje. Što se tiče predmetnog događaja od 14. kolovoza 2010. ta prijetnja da je kod tužitelja mogla izazvati jaki strah dužeg trajanja, jer da je preživio već jedno iskustvo ranjavanje od strane tuženika. Sve to da je ponovo dovelo do retraumatizacije događaja iz 2008. koje da ima i svoju težinu. Predmetna prijetnja da nije bitno utjecala na promjenu povrede duševnog integriteta od 60-65% kojeg je dao u prethodnom vještačenju na okolnosti događaja ranjavanja iz 2008., a po samom ovom događaju da nije nastupilo dodatno umanjenje životnih aktivnosti.

7.3. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a ovaj sud prihvaća dani nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan, te zaključuje da je događaja od 14. kolovoza 2010. kod tužitelja izazvao jaki strah dužeg trajanja jer je tužitelj preživio već jedno iskustvo ranjavanja od strane tuženika. Stoga, ovaj događaj da je ponovo doveo do retraumatizacije događaja iz 2008., međutim, po ovoj prijetnji da nije nastupilo dodatno umanjenje životnih aktivnosti.

7.4. U postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještak, kako iz naprijed izloženog proizlazi, je naveo detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se vještakovo mišljenje u cijelosti prihvaća.

8. Odredbom članka 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

8.1. Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).

8.2. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8.3. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.4. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka neuropsihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob (rođen 1960. godine), uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja, potrebom odlaska na preglede i pretrpljenim strahom, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP-a, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos od 30.000,00 HRK, kako to tužitelj i potražuje. Ovaj sud drži da je tužitelj uistinu doživio strah i ponovnu traumu zbog izjavljeni prijetnji koje je shvatio ozbiljno s obzirom na činjenicu da je tuženik već ranije vatrenim oružjem nanio ozlijede tužitelju, pa ovaj sud drži da je upravo dosuđenim iznosom tužitelju pružena zaštita njegove povrede prava osobnosti, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

8.5. Na ovaj vid štete tužitelju bi pripadala kamata od presuđenja jer je to dan od kada je poznat broj novčanih jedinica te tuženikove obveze, pa je za više zatraženu kamatu valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude.

8.6. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a pri čemu je tužitelju, zastupanom po punomoćniku trošak obračunat tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05,

59/07, 148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) i priloženi popis i to sastava tužbe i pristupa na ročišta od 20. veljače 2019., 21. ožujka 2019., 2. svibnja 2019., 21. svibnja 2019., 20. listopada 2020., 26. travnja 2021., 12. srpnja 2021., 10. ožujka 2022. i 19. svibnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn, pristupa na ročišta od 9. veljače 2021. i 17. studenog 2021. u iznosu od po 250,00 HRK, što je ukupno 9.500,00 HRK, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 2.375,00 HRK, tako da cjelokupan trošak tužitelja iznosi 11.875,00 HRK. Tom trošku valjalo je dodati trošak vještačenja u iznosu od 1.600,00 HRK, te je upravo te troškove, po ocjeni ovog suda, dužan tuženik naknaditi tužitelju, kako je to i navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Za više zatraženi trošak valjalo je odbiti zahtjev kao neosnovan jer tužitelju nije nastao trošak sudske pristojbe koji potražuje u iznosu od 650,00 HRK, kao ni trošak pristupa na ročište od 17. lipnja 2019. jer na to ročište nije ni pristupio, a ročišta od 9. veljače 2021. i 17. studenog 2021. su odgođena prije početka raspravljanja poradi čega ovaj sud nije priznao visinu popisanog troška.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 1. srpnja 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika