REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 1335/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 S. R. pok. M. iz K., P.
križine …, OIB.: …., zastupanog po pun. A. N., odvj. u S.,
tužitelja ad. 2 I. R. iz K., P. križine … , OIB: …. i
tužitelja ad. 3 I. R. iz K., P. križine …., OIB: ….,
tužitelji ad. 2 i 3 zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. & P., d.o.o. S. protiv tuženika ad. 1 I. R. pok. M. iz M.,
T., M. …, OIB: …, tuženika ad. 2 K.
D., Ž. H., tuženika ad. 3 D. B. ž. P. iz D.,
G….. .., OIB: …., tuženika ad. 4 F. Ž. iz N.,
R.-S.-A. …, …. W. B., tuženika ad. 5 V. B. ž. J.
iz O., P. R. …, OIB: …., tuženici ad. 1 - 5 zastupani po ZOU
G. V. i K. V., O. i tuženika ad. 6 S. R.
pok. M. iz K., P. križine …., OIB: …., zastupanog po pun. A.
N., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. svibnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja ad. 1, pun. tužitelja ad. 2 i 3 i pun. tuženika ad. 1 - 5, dana 1. srpnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja I. R. i I. R. koji glasi:
„Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza smrti pok. M. R. pok. S. ne ulazi garaža – mlin koji je u skici lica mjesta sudskog vještaka mjernika N. K. od 3. rujna 2012. godine koja skica čini sastavni dio ove presude označen slovima M-N-O-P-M zvano garaža – mlin, koja garaža – mlin je izgrađena na čest. zem. 3390/1, kao i plastenik koji je izgrađen na čest. zem. 3390/1, 3389/1, 3389/2, 3389/3 k. o. K. zvano D.."
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Dana 4. travnja 2008. godine pred Općinskim sudom u Omišu zaprimljena je tužba S. R. i T. R. protiv tuženika I. R.,
K. D., D. B., N. – N. R. i V. B.. U tužbi
se navodi da su rješenjem Općinskog suda u Omišu br. O-76/01-21 od 27. studenog 2007. godine upućeni tužitelji u parnicu protiv tuženika da se utvrdi da u ostavinsku imovinu ostavitelja M. R. ne ulazi zapadni dio prizemlja zgrade na nekretnini zvane D. označenoj kao kat. čest. 3389/1, 3389/2, 3389/3 i 3390/3 k. o. K., što u naravi predstavlja kužinu i istočni dio u naravi "kužina", cijeli kat, garaža, septička jama i put ispred kuće. T. R. upućen je u parnicu radi utvrđenja da nekretnina zv. P. označena kao kat. čest. 3307, zemljište zvane P. označeno kao kat. čest. 3383/1, zemljište zvano N. J. označenog kao kat. čest. 3456/1, zemljište zvano P. označeno kao kat. čest. 3262 i zemljište zvano D. označeno kao kat. čest. 2799, sve k. o. K., ne ulazi u ostavinu pok. M. R.. Za područje k. o. K. da ne postoje zemljišne knjige,
nekretnine označene kao čest. zem. 3389/1, 3389/2 i 3389/3 k. o. K. da su upisane u katastarskom operatu za k. o. K. u posjedovnom listu 236 pod nazivom D. kao posjed sada pok. M. R. pok. S.. Te nekretnine da u
naravi predstavljaju garažu i plastenik, pok. M. R. da je iste darovao svom sinu – tužitelju T. R. prije više od 40 godina, T. R. da je na
navedenim nekretninama izgradio garažu isključivo svojim sredstvima i za sebe, tužitelj T. R. da u ovoj garaži ima i mjerilo za potrošnju električne energije na kojem brojilu je on evidentiran kao potrošač. Na dijelu tih nekretnina da se nalazi izgrađeni plastenik koji je isključivo on izgradio svojim sredstvima i za sebe prije otprilike 8 godina. Nekretnina označena kao čest. zem. 2798 k. o. K., zvana D., upisana u posjedovnom listu 236 k. o. K., da je upisana kao isključivi posjed prednika stranaka pok. M. R.. T. T. R. da nije niti
vodio računa na kome je ova nekretnina upisana kao posjed jer se oduvijek smatrao isključivim vlasnikom navedene nekretnine. Naime, tužitelj T. R. da je kupio navedenu nekretninu od stvarnog vlasnika A. Š. pok. S. temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 1984. godine, T. R. da se nalazi u isključivom posjedu navedene nekretnine od samog trenutka kupnje. Što se tiče nekretnine označene kao čest. zgr. 364, 365 i 366 upisane u posjedovnom listu 236 k. o. K. kao isključivi posjed prednika stranaka, tužitelj T. R. da je u toj zgradi isključivi vlasnik istočne strane prizemlja i I. kata, a tužitelj S. R. da je isključivi vlasnik zapadnog dijela prizemlja navedene zgrade koju je on i izgradio 1972. godine, a ovaj dio prizemlja zgrade da predstavlja kužinu površine cca 27 m2, a ispod ove kužine konobu koju je tužitelj S. R. izgradio svojim sredstvima i za sebe jer mu je to darovano od prednika stranaka. Radi navedenog tužitelji postavljaju zahtjev te traže da se utvrdi da u ostavinu iza pok. M. R. pok. S. ne ulazi istočna strana prizemlja i I. kata zgrade položene na čest. zgr. 364, 365 i 366 upisane u P.. 236 k. o. K. kao i zapadni dio prizemlja navedene zgrade u naravi kužina površine cca 27 m2 i konoba izgrađena ispod ove kužine, sve položene u k. o. K.. Nadalje, da u ostavinu iza pok. M.
R. ne ulaze nekretnine označene kao čest. zem. 3389/1, 3389/2 i 3389/3
upisane u PL. 236 k. o. K. pod nazivom D. koje u naravi predstavljaju garažu i plastenik. Nadalje, da u ostavinu iza pok. M. R. ne ulazi nekretnina označena kao čest. zem. 2798 k. o. K. zvana D. upisana u posjedovnom
listu 236 k. o. K.. Tužitelji od tuženika potražuju naknadu parničnog troška ukoliko se tuženici opru tužbenom zahtjevu.
Tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu, a navode da je historijat tužbe nejasan i kontradiktoran, tužbeni zahtjev neprecizan pa prema tome i netočan. Nekretnina označena kao kat. čest. br. 3389/1/2/3 zvana D. da nesporno predstavlja ostavinsku imovinu pok. M. R. pok. S.. Na toj nekretnini da je izgrađena garaža, da je garažu izgradio tužitelj T. R., ali na nekretnini koja predstavlja ostavinu zajedničkog prednika. Plastenik kao objekt koji nije čvrsto spojen sa nekretninom da je kao i garaža izgrađen uz suglasnost svih stranaka, na imovini isključive vlasnosti pok. M. koji je nikada nije prenio u vlasništvo tužitelja. Da je prednik imao takve namjere o tome da bi bila sastavljena odgovarajuća privatna isprava, od momenta stjecanja do svoje smrti prednik da je bio u posjedu istih. Tuženici se očituju i po pitanju dijelova obiteljske kuće u k. o. K. te ne spore samo dio zahtjeva u pogledu ove kuće. Što se tiče zemlje zvane D., zahtjev da je samo djelomično osnovan jer se uz tužbu priloženi kupoprodajni ugovor od 20. siječnja 1974. godine odnosi samo na dio iste nekretnine.
Tijekom postupka tužena ad. 4 N. – N. R. je preminula, a
tužena ad. 5 V. B. ispustila je punomoć za zastupanje punomoćniku koji zastupa preostale tuženike. Radi činjenice smrti tužene ad. 4 postupak je prekinut, postupak je nastavljen jer je nasljednik ranije tužene ad. 4 preuzeo postupak iza smrti svoje majke. Preminuo je i tužitelj ad. 2 T. R., utvrđen je prekid postupka radi činjenice njegove smrti, postupak je nastavljen jer su njegovi nasljednici, supruga i sin, sada tužitelji ad. 2 i ad. 3 preuzeli postupak iza smrti ranijeg tužitelja ad. 2.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom rješenja Općinskog suda u Omišu br. O-76/01 od 27. studenog 2007. godine; potvrde HEP-a od 19. veljače 2008. godine; kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 20. siječnja 1984. godine između A. Š. pok. S. i T. R. pok. M.; prijepisa posjedovnog
lista Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Omiš od 25. veljače 2008. godine; posjedovnih listova za k. o. K. broj 14, 121, 321, 214, 211, 280; izjave tužitelja ad. 1 od 30. prosinca 2003. godine; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. N. K. od 3. rujna 2012. godine; saslušanjem tužitelja ad. 1 S. R., tužiteljice ad. 2 I. R., tužitelja ad. 3 I.
R., tuženika ad. 1 I. R., pregledom prijepisa posjedovnog lista br. 236 k.o. K., posjedovnog lista 1969 k.o. Kostanje i posjedovnog lista 234 k.o. Kostanje, sve na dan 26. siječnja 2020. godine.
Dana 31.siječnja 2020.godine donesena je prvostupanjska odluka, presuda i rješenje, po tužbi tužitelja S. R., I. R. i I. R.,
protiv tuženika ad.1 do ad.5 izreka odluke glasi:
„I.Utvrđuje se da u ostavinu ostavitelja pok. M. R. ne ulazi zapadni dio prizemlja zgrade, što u naravi predstavlja kužinu, prostor ispod kužine, gdje se nalazi septička jama i konoba, što je u vještvu sudskog vještaka za geodeziju N. K. od 3. rujna 2012. godine prikazano, predmetni dio označen je slovnom oznakom H-E-F-I-G-L-K-J-I (označeno oznakom H, slika 4), (slika 6, slovna oznaka H), a to je zapadni dio zgrade izgrađene na čest. zgr. 364, 365 i 366 upisane u posjedovnom listu 236 k. o. K., a ovo vještvo sudskog vještaka N.
K. od 3. rujna 2012. godine čini sastavni dio ove presude.
II.Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza smrti pok. M. R. pok. S. ne ulazi istočna strana prizemlja, nadogradnje i cijeli I. kat kuće – zgrade, što u naravi predstavlja kat na kući, stepenice za kat, sa vanjske strane, istočnu nadogradnju dimenzija 4 x 9 m, crnu jamu, što je sve izgrađeno na čest. zgr. 364, čest. zgr. 365 i čest. zgr. 366 i čest. zem. 3394 sve k. o. K. što je sve prikazano u skici lica mjesta sudskog vještaka mjernika N. K. od 3. rujna 2012. godine koja
skica čini sastavni dio ove presude.
III.Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza smrti pok. M. R. pok. S. ne ulazi nekretnina označena kao čest. zem. 2798 k. o. K. zvana D. upisana u
PL. 236.
IV.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza smrti pok. M. R. pok. S. ne ulazi garaža – mlin koji je u skici lica mjesta sudskog vještaka mjernika N. K. od 3. rujna 2012. godine koja skica čini sastavni dio ove presude označen slovima M- N-O-P-M zvano garaža – mlin, koja garaža – mlin je izgrađena na čest. zem. 3390/1, kao i plastenik koji je izgrađen na čest. zem. 3390/1, 3389/1, 3389/2, 3389/3 k. o. K. zvano D.."
Rješenjem je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Protiv ove odluke tužitelji I. i I. R. podnijeli su žalbu, dana 24.ožujka 2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž- 471/20 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u tč.IV izreke i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak, ukinuto je i rješenje kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i predmet je i u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.
Tužiteljica I. R. i tužitelj I. R. su nakon donošenja ukidnog
rješenja označili kao tuženika ad.6 S. R., isti je pristao na proširenje tužbe u odnosu na njega, na ovaj način se treba odlučiti o naknadi parničnog troška čitavog postupka i vezano za raniju tč.IV. zahtjeva I. i I. R. spram tuženika ad.1 do ad.6, sve stranke su nasljednici pok.M. R..
Tuženici ad.1 do ad.6 usprotivili su se zahtjevu tužitelja I. i I. R..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev I. i I. R. nije osnovan.
Treba ponoviti da je sud izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku geometru dipl. ing. N. K., isti je identificirao predmetne nekretnine,
sačinio je pisano vještvo od 3. rujna 2012. godine, vještvo je sud prihvatio kao stručno, logično i uvjerljivo.
Za ponoviti je iskaze saslušanih stranaka u ovom postupku, naime, tužitelj S. R. (sada i kako tuženik ad.6) u svom iskazu navodi da su svi nasljednici sada pok. M. R., njegovog oca koji je preminuo 15. veljače 2001. godine, njegova majka, M. supruga da je preminula je 1998. godine, prije oca. Majka i otac da imaju tri sina i dvije kćeri, da su imali i sada pok. sina N., tuženice K. i D. da su njegove nasljednice, M. unuke. Navodi da su oni
kao M. djeca živjeli zajedno s ocem i majkom u zajednici, dok se sestre nisu udale i otišle, predmetna kuća u mjestu K. da je rađena napravljena negdje 1960. ili 1961. godine, kroz te dvije godine, da je rađena na očevoj zemlji i na mjestu stare kuće. Jednim dijelom da je iskorišten stari podrum koji je prilikom izgradnje nove kuće popravljen odnosno dograđen, da je napravljena iznad podruma jedna etaža koja sada predstavlja prizemlje, a radilo se o kući 11 m x 9 m. Kuća da je imala četiri sobe i dva hodnika i da su svi zajedno stanovali nakon useljenja. 1968. godine da je on otišao na odsluženje vojnog roka, 1969. godine u N. na rad, tamo da je ostao do mirovine s tim da se tamo i oženio, a stalno da je dolazio u K., kako to već biva. Navodi da je osobno u dogovoru s ocem i majkom nadogradio pored prizemlja predmetne kuće zapadni dio odnosno jednu nadogradnju – aneks površine 42 m2 i to da je bilo 1973. godine. Navodi da nije ni sa ocem ni majkom sačinio nikakav pisani sporazum, nego su se usmeno dogovorili da napravi ovu nadogradnju jer kuća nije imala kuhinju ni WC, to da je napravio i tom zapadnom nadogradnjom da su se služili svi i da se ista koristila kao sastavni dio predmetnog prizemlja. Navodi da su otac i majka stalno govorili da je to jedino njegovo i ničije drugo, da je to on napravio i da mu nitko to ne smije dirati. Dakle, da se ovo treba izdvojiti iz ostavine pok. oca i pripasti samo njemu. Sada pok. brat T. da je napravio nadogradnju sa istočne strane kuće, na staroj kužini nadogradnju također uz suglasnost majke i oca, te da je također samo za sebe napravio kat na kući. To da mu ne spori, ukoliko njegovi nasljednici njemu ne spore njegovo. Što se tiče preostalog zahtjeva pok. brata T. odnosno sada njegovih nasljednika, navodi da ništa drugo posebno T. ne treba pripasti iz ostavine pok. M., jer mu pored ovoga ništa posebno ne pripada i nije stekao pravo vlasništva. Što se tiče zemalja koje T. traži za sebe da se izdvoje iz ostavine, navodi da mu je pok. otac za života zemlje zaista darovao, ali da je među njima došlo do nesuglasica i da je T. pristupio u Općinski sud u O. kod sutkinje L. te izjavio da on te zemlje ponovno daruje ocu odnosno vraća. Dakle, u biti da se naknadno nije želio prihvatiti darovanja. Što se tiče garaže na očevoj zemlji koju T. traži za sebe, ta garaža da mu ne pripada jer je ista napravljena 1963. godine, te iako je on garažu koristio, garaža da nije samo njegova. Što se tiče plastenika, da ne može biti precizan kada je T. taj plastenik postavio na očevoj zemlji, da ne može biti precizan je li to bilo prije ili nakon očeve smrti, uglavnom taj plastenik da jest napravio sam T. i on da je isti koristio upravo za uzgoj kako se plastenici i koriste, međutim, napravljen je na očevoj zemlji. Pokojni T. da nije sam kupio predmetnu nekretninu D., ta nekretnina da nije stečena i kupljena od strane T..
Tužiteljica I. R. u svom iskazu navodi da je ona supruga sada pok. T. R., njen pok. suprug da je zajedno sa svojim bratom S.
podnio tužbu. Navodi da su joj jako dobro poznate okolnosti slučaja, za T. da se udala 1978. godine, došla u njegovu kuću i u zajednicu. T. obitelj, otac, majka te ostala djeca njegovih roditelja da su živjeli u prizemnoj kući koja je napravljena iznad podruma. U to vrijeme da je zatekla po pitanju kuće odnosno izgrađenosti iste situaciju da je podrum bio sastavljen od tri konobe, prizemlje kuće je imalo četiri sobe, kuhinju i hodnik i to da su svi zajedno koristili i u tome živjeli. Već u to vrijeme da je bila napravljena predmetna garaža, da ne zna tko je napravio garažu i čijim sredstvima je napravljena, za nju da je to bila svekrova garaža i na njegovoj zemlji. Navodi da su ona i suprug otišli na privremeni rad u Libiju i tamo ostali zajedno godinu dana, radili i zaradili, ponovno dolaskom u zajednicu da su uvjeti života bili takvi da su za sve pitali za suglasnost svekra i davali njemu u blagajnu kojom je on raspolagao. Suprug da je pitao je svog oca može li izgraditi za sebe kat na kući i na mjestu ranije postojeće, tada srušene, istočne kuhinje napraviti novu. Svekar da je to odobrio i uz njegovu suglasnost, suprug i ona da su napravili kat na kući, stepenice za kat sa vanjske strane, istočnu nadogradnju koja je 4 x 9 m, a svekar da je tražio da bude na istom nivou kao i kuća, da su napravili put do kuće jer se ranije nije tuda pristupalo, sve ovo da je bilo 1979. godine, a crnu jamu da su napravili 1980. godine. To da je isključivo njihovo, odnosno njenog supruga i uz svekrovu suglasnost da im on u to nije ulazio i traži da se to izdvoji iz ostavine iza svekra. Navodi da je svekar njenom suprugu darovao garažu 1980. godine kao i zemlju na kojoj je garaža napravljena, a da se radi o zemlji zv. D. površine cca 350 m2. Dakle, pok. svekar da je kazao da je to muževo i da radi s tim što hoće, a plastenik na toj zemlji da su napravili 1997. ili 1998. godine, uz ponovno svekrovu suglasnost, iako je zemlja bila mog supruga, suprug da je pitao oca slaže li se sa izgradnjom plastenika. Navodi da nikada njen suprug nije tu zemlju ponovno darovao ocu, i tvrdi da je i ovo, dakle zemlja i garaža isključivo njenog supruga, kao i plastenik. Pored ovog, da je još i zemlja koja predstavlja u biti tetino D. isključivo njenog supruga, jer je pok. suprug tu zemlju kupio.
Tužitelj I. R. navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu svoje majke I., ona da je iskazala sve što je bitno, a sve što je kazala da je točno.
Tuženik ad. 1 I. R. u svom iskazu navodi da je on u Nj. na rad
otišao 1968. godine, a vratio se prije 5 godina kada je otišao u mirovinu, brata S. da je on i povukao u Nj. za sobom. Navodi da su mu dobro poznate okolnosti slučaja, predmetna kuća da je napravljena 1960.-1961. godine, da su bili u zajednici i na starom podrumu da je napravljena do podruma gustirna, a na to da je napravljen novi kat koji se sastojao od 4 sobe i hodnika. To da je ono što je od kuće bilo, da bi naknadno brat S. dobio očevu suglasnost da za sebe svojim sredstvima napravi zapadni dio prizemlja i to su ova 42 m2 koja mu pripadaju. Što se tiče brata T., zaista da je T. sa suprugom I. bio na radu u L. i povratkom natrag njih
dvoje su živjeli u zajednici s ocem i majkom, pok. otac M. da je dao dopuštenje bratu T. da na mjestu ranije nadogradnje sa istočnog dijela prizemlja napravi posebni dio odnosno tu istočnu kuhinju, napravi kat na kući, napravi skale za taj kat i napravi crnu jamu. To da je ono što je isključivo T. napravio i samo njemu pripada odnosno danas njegovim nasljednicima, a s tim je otac bio suglasan i svi da su za to znali. Što se tiče puta do kuće, a isti je napravljen nedugo nakon kuće, taj put su napravili pok. otac M. i brat T. s tim što su od M. D. morali kupiti jedan manji dio zemljišta. Navodi da je otac i njega i S. pitao žele li sredstvima sudjelovati u tome, da to oni nisu željeli i to da su isključivo napravili otac i T.. Otac da je njemu osobno 100 puta kazao da je to samo T. i da je to T.
put kao i zemlja na kojoj se put nalazi. Što se tiče tzv. tetinog D., tu nekretninu da je kupio isključivo T. i nitko s tim nema ništa. U pogledu garaže navodi da je garažu odavno već napravio otac na svom zemljištu, a garažu i zemljište na kojem je garaža napravljena je darovao T.. Navodim da je zemljište na kojem se nalazi Tonćev plastenik i dalje ostalo očevo, otac to zemljište da nije darovao T. nego je samo dao suglasnost da T. može na tom zemljištu napraviti plastenik i zaraditi onoliko koliko može dok može držati plastenik. U tom pravcu da je T. pitao njega kao brata koliko dugo još može držati plastenik na ovom zemljištu, a dok oni kao nasljednici to zemljište između sebe ne podijelimo. Dakle, on osobno da ne traži izdvajanje za sebe niti jednog dijela iza očeve smrti od njegove ostavine, jer nije isključivi vlasnik ni jednog dijela, da njemu ide u dio ono što je očevo sukladno propisima. Na posebno pitanje pun. tuženika, tuženik ad. 1 navodi da je dio dvorišta odnosno zemlje zv. D. kupio isključivo pok. T. od sada pok. A.
Š., a drugi dio te zemlje da je očev, kako je otac stekao da ne zna.
Tužitelji I. i I. R. nakon donošenja prvostupanjske odluke i drugostupanjskog rješenja nisu uredili svoj zahtjev, prvostupanjski sud je u odluci naveo da je predmetna garaža (mlin) izgrađen na čest.zem.3390/2 k.o. K., a zahtjev tužitelja u ovom dijelu glasi na čest.zem.3390/2. Okolnost da se garaža nalazi na čest.zem. 3390/2, a ne na čest.zem. 3390/1 proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka K., to je sud naveo u prvostupanjskoj odluci, te je to naveo i drugostupanjski sud u obrazloženju svog rješenja. Tužitelji I. i I. R. oznaku čestice nisu izmijenili, u svom podnesku od 17.svibnja 2022.godine ustraju u navodu i traženju da čest.zem.3390/1 ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti M. R., a sud ponovno navodi da nije ovlašten mijenjati oznaku čest.zem. iz zahtjeva ovih tužitelja, dakle, predmetna garaža se nalazi na čest.zem.3390/2, a ne čest.zem. 3390/1 i ova okolnost predstavlja razlog za odbijanje zahtjeva vezano za predmetnu garažu i zemljište na kojem je položena, jer je položena na čest.zem.3390/2, koja čestica nije navedena u zahtjevu I. i I. R.. Iz
ovog razloga valjalo je opet odbiti zahtjev istih. Za ponoviti je da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je garažu izgradio pokojni M. R. i da ju je darovao svom sinu T. (predniku I. i I. R.), tako iskazuje i tuženik ad.1 u svom
iskazu i ovo je logično i proizlazi iz svih izvedenih dokaza, ali, za navesti je da je ova čestica na kojoj je garaža izgrađena označena kao čest.zem.3390/2 k.o. K., površine je 494 m2, posjedovni list 234 za k.o. K.. Ni iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da je M. darovao T. čitavu parcelu na kojoj je garaža izgrađena, nego očito realni dio te čestice, samo garažu i zemljište na kojem je garaža izgrađena, koju je izgradio upravo M., a ovo je na skici vještaka K. označeno slovima M-N-O-P-M. Ova garaža (mlin) je čvrsti objekt, to je vidljivo iz fotografija koje su sastavni dio vještva vještaka K., a iz svih izvedenih dokaza, te navoda samog tuženika ad.1 kojemu su dobro poznate okolnosti slučaja, proizlazi da je M. darovao T. samo garažu, dakle, samo objekt, a ne i čitavu parcelu na kojoj je garaža izgrađena. Dakle, da su tužitelji I. i I. R. pravilno označili česticu na kojoj je garaža izgrađena, a traže donošenje presude kojom se utvrđuje da u ostavinu M. R. ne spada ni garaža ni čestica na kojoj je izgrađena, a nisu pravilno označili česticu i sud mora suditi u granicama postavljenog zahtjeva, sud bi odlučio, temeljem svih izvedenih dokaza, da je prednik I. i I. R., T.
R., od M. R. darovanjem stekao samo garažu označenu slovima M-
N-O-P-M, dakle, realni dio zemljišta i ovu garažu sa njim, ali ne i čitavu parcelu na kojoj je garaža izgrađena. Dakle, u odnosu na sve nasljednike M. R. sud bi odlučio da garaža i zemljište ispod garaže ne ulaze u ostavinsku masu M. R., jer je to darovanjem koje je u potpunosti izvršeno korist obdarenika T. R., M. za svog života otuđio u korist T. i to ne bi ušlo u ostavinsku masu iza M. R.. Ovako, s obzirom da je zahtjev postavljen na čest.zem.3390/1, a ne čest.zem.3390/2, sud mora ostati u granicama zahtjeva I. i I. R., te njihov zahtjev u ovom dijelu u potpunosti odbiti.
Što se tiče čest.zem. 3390/1, 3389/1, 3389/2, 3389/3 k.o. K., na kojim su položeni plastenici koje je postavio T. R., za navesti je da su ranije tužitelji I. i I. R. u biti tražili tražili da u ostavinsku masu iza M.
R. ne ulazi plastenik izgrađen na ovim česticama, a nakon donošenja ukidnog rješenja navode da traže da ove čestice ne ulaze u ostavinsku masu, a na kojima je izgrađen plastenik. Ista je situacija i sa garažom (mlinom). Za navesti je da iz niti jednog jedinog dokaza ne proizlazi da je M. R. otuđio odnosno
darovao svom sinu T. nekretnine na kojima je izgrađen plastenik, nego da mu je dao suglasnost da T. postavi i izgradi plastenik (koji nije objekt u građevinskom mislu) sama tužiteljica I. R. iskazuje da je za postavljanje plastenika trebalo M. dopuštenje, dakle, ne da je M. darovao T. zemljište na kojem je plastenik postavljen, a posebno ne sve ove čestice koje sada I. i I. traže. Sud zaključuje da je M. postupao kao vlasnik kod davanja suglasnosti za postavljanje plastenika i ekonomsko iskorištavanje istog, on je kao vlasnik dao samo suglasnost za postavljanje plastenika i korištenje zemljišta, ali je čitavo vrijeme, do svoje smrti sebe držao vlasnikom ovog zemljište na kojem je T. postavio plastenik, odnosno svih čestica koje sada tužitelji I. i I. traže. Tuženik ad. 1 iskazuje da je i od njega T. tražio suglasnost, kao budućeg M. nasljednika, za postavljanje plastenika, da je M. T. samo dao suglasnost da postavi plastenik i da isti drži odnosno zaradi onoliko koliko može dok može držati plastenik, da M. T. nije darovao zemljište nego da mu je samo dao suglasnost da na zemljištu koje je i dalje M. postavi i drži staklenik, dakle, sud zaključuje da T. vlasnost ovog zemljišta nije stekao, pored okolnosti što mu je M. dopustio da postavi plastenik na M., sa čime su i ostali članovi obitelji očito bili suglasni, kako to I. navodi „dok M. nasljednici to zemljište između sebe ne podijele“. Dakle, za navesti je da sud drži da u ostavinsku masu iza smrti M. R. ulaze čest.zem. 3390/1, 3389/1, 3389/2 i 3389/3 k.p. K.. Zahtjev tužitelja I. R. i I. R. u cijelosti je
valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude. Ovaj dio zahtjeva tužitelja ad. 2 i ad. 3 također je valjalo odbiti kao neosnovan. Treba navesti i to da iz vještva vještaka K. proizlazi da je plastenik dijelom smješten i na čest.zem. 3390/2 (kao i garaža (mlin), ali tužitelji I. i I. R. uopće ne traže da čest.zem.3390/2 ne ulaze u ostavinsku masu iza smrti M. R..
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude u odnosu na zahtjev tužitelja I. i I. R., u odnosu na tuženike ad.1 do ad.6 (sve ostale nasljednike M. R.). Što se tiče zahtjeva svih stranaka za naknadu parničnog troška čitavog postupka, i po tužbi S., I. i I. R., kao i
po tužbi I. i I. R., vezano za sve okolnosti slučaja, uspjeh stranaka u sporu, radnje koje je trebalo obaviti i činjenično stanje koje je trebalo utvrditi, trošak stranaka potreban za vođenje postupka, ovaj sud ostaje kod svoje odluke da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i da niti jednoj strani ne treba obistiniti parnični trošak na teret druge strane odnosno stranke.
U Splitu, 1. srpnja 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš,v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja ad. 1 (i kao pun.tuženika ad.6)
2. Pun. tužitelja ad. 2 i 3 (i kao pun.tužitelja I. i I. R.)
3. Pun. tuženika ad. 1 – 5
