Poslovni broj: 119 Povrv-1220/2021-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, a po prijedlogu više sudske savjetnice T. F., u pravnoj stvari tužitelja V. I O. d.o.o., OIB: …, zastupani po punomoćniku A. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Š. P. iz Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 1. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. V. iz Zagreba poslovni broj Ovrv-… od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.445,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 278,84 kn od dana 16. kolovoza 2019. do isplate
- na iznos od 206,43 kn od dana 16. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 221,29 kn od dana 16. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 202,72 kn od dana 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 297,41 kn od dana 16. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 239,17 kn od dana 16. siječnja 2020. do isplate,
i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. V. iz Z. poslovni broj Ovrv-… od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 69,61 kn na ime zateznih kamata, obračunatih na pojedinačne iznose od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 13. kolovoza 2020. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, potom se platni nalog ukida i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 180,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2020. i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 430,00 kn sa pripadajućom kamatom.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.430,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik K. V. je dana 20. studenog 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-… kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju, tražbinu u iznosu od 1.445,86 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa pa sve do isplate, uz isplatu iznosa od 69,61 kn na ime zateznih kamata obračunatih na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 13. kolovoza 2020., a nadalje sve do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem je osporio osnovu i visinu utuženog potraživanja te ističe prigovor zastare. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj vrši obračun potrošnje po procijenjenom stanju, a ne prema stanju vodomjera. Također napominje kako je u predmetnoj zgradi u 2011. došlo do izlijevanja vode u jednom stanu te da su od tada računi enormno visoki. Nadalje, tijekom postupka tuženik ističe kako ne spori da tužitelj pruža predmetnu uslugu već izričito spori način obračuna potrošnje vode.
3. Rješenjem ovog suda pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16 i 73/17, dalje OZ).
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dokumentaciju dostavljenu uz prigovor tuženika, ispis utuženih računa, knjigovodstveno stanje obveznika, Odluku o cijenama vodnih usluga, Odluku o izmjenama i dopunama odluke o cijenama vodnih usluga, Odluku o izmjenama odluke o cijenama vodnih usluga, Zaključak o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga, izvadak iz matičnih evidencija tužitelja, dokumentaciju tuženika dostavljenu uz podnesak od 22. travnja 2021. i 15. rujna 2021.
5. Tužitelj tijekom postupka osporava navode tuženika navodeći kako predmetno potraživanje nije u zastari kao i da tuženik nije podmirio predmetno potraživanje čime ostaje u cijelosti kod predmetnog potraživanja uz pripadajuće kamate i troškove postupka.
6. Tuženik je uredno zaprimio predmetni podnesak tužitelja, te je ostao kod svih prethodno istaknutih navoda i prigovora.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Među strankama u ovom postupku je sporan osnov i visina predmetnog potraživanja tužitelja kao i je li utuženo potraživanje u zastari.
9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i ispis utuženih računa, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u Z., slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge.
10. Isto tako sud je utvrdio kako se tuženik u utuženom razdoblju vodio pod sistemskim brojem obveznika 9034020193918 i sistemskim brojem objekta 05272254 na adresi Z., te da računi također glase na tuženika sa navedenom adresom.
11. Nadalje, uvidom u izvadak iz matičnih evidencija tužitelja, sud je utvrdio kako je 2014. došlo do promjene broja članova kućanstva tuženika iz 2 u 3, te iz 3 u 0 od 2. lipnja 2020., iz čega proizlazi da je u utuženom razdoblju (srpanj - prosinac 2019.) broj članova kućanstva tuženika bio 3.
12. Daljnjim uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, utvrđeno je kako tuženik za utuženo razdoblje duguje tužitelju iznos od 1.445,86 kn, a sa naslova pružene komunalne usluge. Za istaknuti je kako je u utuženim računima kao korisnik, a time i obveznik plaćanja naznačen tuženik.
13. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) čl. 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Z. h. d.o.o. i Odluke o davanju ovlaštenja poslovni broj ZGH-6-1-11-163/1 od 2. veljače 2011. korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.
14. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.
15. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Z. broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.
16. Slijedom navedenog, sud ističe kako je prema priloženoj dokumentaciji evidentno kako je tužitelj pružio uslugu opskrbe vodom tuženiku kao korisniku/vlasniku nekretnine u utuženom razdoblju, čime sud smatra kako je upravo tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od srpnja do prosinca 2019. to je evidentno kako je tuženik u utuženom razdoblju bio i vlasnik i korisnik predmetne nekretnine na adresi u Z., a na kojoj adresi je pružena usluga opskrbe vodom. Navedeno tuženik niti ne spori, već spori način obračuna pružene predmetne usluge.
17. Nadalje, odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Nadalje istim člankom je propisano i kako isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.
18. Odredbama čl. 88. Općih uvjeta određeno je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja kao i da će u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge na svojoj internetskoj stranici, preko sredstava javnog priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.
19. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.
20. Sud ističe kako je tužitelj dostavio u spis utužene račune za predmetno utuženo razdoblje uz navode kako u predmetnom razdoblju nije evidentirana niti djelomična uplata utuženog potraživanja, a niti je tuženik dostavio dokaz da je prigovarao predmetnim računima. Naime, spisu ne prileži dokumentacija iz koje proizlazi da je tuženik prigovarao izdanim računima, načinu obračuna istih te da je prigovorio kako mu nije očitan vodomjer zadužen za nekretninu tuženika. Kako je isti naveo da tužitelj nije vršio očitanja vodomjera kao i da je prigovarao izdanim računima, to je isti sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a imao mogućnost predložiti izvođenje dokaza na navedenu okolnost ili prilaganje dokumentacije iz koje proizlazi da je obavijestio tužitelja o navedenim prigovorima i pritužbama, što isti tijekom postupka nije učinio, a upravo je teret dokaza na tuženiku za isto. Za istaknuti je kako tuženik nije sporio da je predmetne račune uredno primio.
21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja sud ističe kako je odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, slijedom čega sud ukazuje kako je najstarije utuženo potraživanje za račun za srpanj 2019. sa dospijećem dana 15. kolovoza 2019. na iznos od 278,84 kn, što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i ispisom računa, dok je uvidom u prijamni pečat javnog bilježnika jasno vidljivo da je ovršni prijedlog sada tužbeni zahtjev zaprimljen dana 14. kolovoza 2020. iz čega proizlazi da nije protekao zakonom propisani rok od godinu dana za zastaru. Slijedom čega je predmetni prigovor zastare u cijelosti ocijenjen neosnovanim.
22. Visinu predmetnog potraživanja sud je utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i priloženi prijepis utuženih računa, dok se predmetni obračun mjesečne potrošnje vrši na sljedeći način: potrošnja x cijena vode m3 = iznos/broj stanara = iznos x broj potrošača u domaćinstvu te predmetni iznosi odgovaraju zatraženim iznosima kako je to navedeno u toč. I. izreke.
23. Slijedom navedenog je utvrđeno da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode, te je temeljem odredbe čl. 17. Odluke obvezan na plaćanje iste.
24. Predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.
25. Sukladno citiranoj odredbi čl. 219. ZPP-a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podnio dokaz da je prigovarao isporučenim računima u utuženom razdoblju niti da je utuženo potraživanje podmirio, kao niti da je isto podmireno o dospijeću svakog pojedinog računa. Slijedom navedenog sud smatra da je sukladno odredbi čl. 9. i 65.
ZOO-a tuženik dužan podmiriti utuženu glavnicu.
26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata.
27. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 1.445,86 kn, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a kako tužitelj pravilno predmetne kamate potražuje dan nakon dospijeća svakog od gore navedenih računa, to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, te je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.
28. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te se od 1. kolovoza 2015. temelji na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.).
29. Slijedom navedenog, valjalo je predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održati na snazi za glavnicu i kamate kao u toč. I. izreke, a sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
30. Nadalje, sud ističe kako je ukinuo platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u odnosu na zakonske zatezne kamate obračunate od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do 13. kolovoza 2020., u iznosu od 69,61 kn, budući sukladno priležećoj dokumentaciji, izvatku iz poslovnih knjiga, sud nije u mogućnosti utvrditi visinu predmetne zakonske zatezne kamate jer nije vidljivo koliko iznosi zakonska zatezna kamata na svaki pojedini utuženi račun niti stopa po kojoj je tužitelj tu kamatu izračunao, a nije vidljivo niti razdoblje tijeka kamata, slijedom čega je valjalo odlučiti sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
31. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za predvidivi ovršni trošak u iznosu od 430,00 kn, prema specifikaciji navedenoj u ovršnom prijedlogu (koji se sada smatra tužbom) budući da taj predvidivi ovršni trošak nije niti nastao obzirom je tuženik uložio prigovor na predmetno rješenje o ovrsi tako da isto nije postalo pravomoćno i ovršno. 32. Također je, u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i za nastali ovršni trošak u iznosu od 180,00 kn s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.
33. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, dalje Tarifa), te priloženom troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora, pa je tako tužitelju priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn prema članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 151/05)
34. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 1.4.2021. i 19.8.2021. te zastupanje na ročištu 3.12.2021. i 7.6.2022. za svaku radnju u iznosu od po 250,00 kn, sa pripadajućim PDV-om od 25% te trošak sudske pristojbe na presudu u visini 100,00 kn sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 1.430,00 kn na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč.
III. izreke.
35. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a.
36. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na materijalni trošak kao i trošak dostave, budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 10.9.2021. jer je isto odgođeno njegovom krivnjom. 37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb 1. srpnja 2022
Sutkinja: Helena Frigo Bomeštar, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a, NN br. 70/19).
DNA:
- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn
- tuženiku