Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-237/2021.-19.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz K., R., OIB: , kojeg zastupa o. A. V. iz K., protiv tuženika P. B. Z.., OIB: iz Z., R. c. , kojeg zastupaju punomoćnici iz o. u. L. i p. iz Z., radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja o. A. V. i zamjenika punomoćnika tuženika o. M. G. na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.- dalje: ZPP) 1. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I
Nalaže se tuženiku P. b. Z. , R. c. da tužitelju G. P. iz K., R. isplati iznos od 25.259,47 kn (dvadeset i pet tisuća dvjesto pedeset i devet kuna i četrdeset i sedam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to:
- na iznos od 2,19 kn od 31.8.2007.,
- na iznos od 8,61 kn od 31.1.2008.,
- na iznos od 26,19 kn od 29.2.2008.,
- na iznos od 49,03 kn od 31.3.2008.,
- na iznos od 11,39 kn od 30.4.2008.,
- na iznos od 3,10 kn od 31.5.2008.,
- na iznos od 15,38 kn od 30.6.2008.,
- na iznos od 6,76 kn od 30.9.2008.,
- na iznos od 127,38 kn od 31.10.2008.,
- na iznos od 46,03 kn od 30.11.2008.,
- na iznos od 132,86 kn od 31.12.2008.,
- na iznos od 146,12 kn od 31.1.2009.,
- na iznos od 151,95 kn od 28.2.2009.,
- na iznos od 133,66 kn od 31.3.2009.,
- na iznos od 136,56 kn od 30.4.2009.,
- na iznos od 112,74 kn od 31.5.2009.,
- na iznos od 92,40 kn od 30.6.2009.,
- na iznos od 96,96 kn od 31.7.2009.,
- na iznos od 108,67 kn od 31.8.2009.,
- na iznos od 107,36 kn od 30.9.2009.,
- na iznos od 96,18 kn od 31.10.2009.,
- na iznos od 117,10 kn od 30.11.2009.,
- na iznos od 132,36 kn od 31.12.2009.,
- na iznos od 156,90 kn od 31.1.2010.,
- na iznos od 150,51 kn od 28.2.2010.,
- na iznos od 182,20 kn od 31.3.2010.,
- na iznos od 175,27 kn od 30.4.2010.,
- na iznos od 189,73 kn od 31.5.2010.,
- na iznos od 285,68 kn od 30.6.2010.,
- na iznos od 265,18 kn od 31.7.2010.,
- na iznos od 320,48 kn od 31.8.2010.,
- na iznos od 302,70 kn od 30.9.2010.,
- na iznos od 265,05 kn od 31.10.2010.,
- na iznos od 337,86 kn od 30.11.2010.,
- na iznos od 428,53 kn od 31.12.2010.,
- na iznos od 366,04 kn od 31.1.2011.,
- na iznos od 388,71 kn od 28.2.2011.,
- na iznos od 358,24 kn od 31.3.2011.,
- na iznos od 362,83 kn od 30.4.2011.,
- na iznos od 483,99 kn od 31.5.2011.,
- na iznos od 492,15 kn od 30.6.2011.,
- na iznos od 596,71 kn od 31.7.2011.,
- na iznos od 546,02 kn od 31.8.2011.,
- na iznos od 490,12 kn od 30.9.2011.,
- na iznos od 483,15 kn od 31.10.2011.,
- na iznos od 478,18 kn od 30.11.2011.,
- na iznos od 502,75 kn od 31.12.2011.,
- na iznos od 528,58 kn od 31.1.2012.,
- na iznos od 530,53 kn od 29.2.2012.,
- na iznos od 513,21 kn od 31.3.2012.,
- na iznos od 521,78 kn od 30.4.2012.,
- na iznos od 529,88 kn od 31.5.2012.,
- na iznos od 517,03 kn od 30.6.2012.,
- na iznos od 521,35 kn od 31.7.2012.,
- na iznos od 514,10 kn od 31.8.2012.,
- na iznos od 495,71 kn od 30.9.2012.,
- na iznos od 515,14 kn od 31.10.2012.,
- na iznos od 525,85 kn od 30.11.2012.,
- na iznos od 522,12 kn od 31.12.2012.,
- na iznos od 480,50 kn od 31.1.2013.,
- na iznos od 515,95 kn od 28.2.2013.,
- na iznos od 517,66 kn od 31.3.2013.,
- na iznos od 502,76 kn od 30.4.2013.,
- na iznos od 463,07 kn od 31.5.2013.,
- na iznos od 462,01 kn od 30.6.2013.,
- na iznos od 470,58 kn od 31.7.2013.,
- na iznos od 486,62 kn od 31.8.2013.,
- na iznos od 511,16 kn od 30.9.2013.,
- na iznos od 498,51 kn od 31.10.2013.,
- na iznos od 505,78 kn od 30.11.2013.,
- na iznos od 514,08 kn od 31.12.2013.,
- na iznos od 521,92 kn od 31.1.2014.,
- na iznos od 532,94 kn od 28.2.2014.,
- na iznos od 529,60 kn od 31.3.2014.,
- na iznos od 1.041,09 kn od 11.4.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.287,38 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 1.7.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 3.7.2007. Ugovor o kreditu broj 9012467941, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 20.487,56 CHF, u kunskoj protivrijednosti.
Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 20.487,56 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika P. b. Z., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je P. b. Z. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati na ime tečajne razlike iznos od 46.644,54 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 25. 259,47 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Iz odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. Zakona o parničnom postupku proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, te tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove. U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.
Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka i zato nema pretpostavki niti za ništetnost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost istog.
Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 3.5.2007., izvršio uvid u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, knjigovodstvenu karticu, obavijest o otplati kredita, plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 21.4.2021. i pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 3.5.2007. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.487,56 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 20.487,56 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.
7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
9. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
11. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.
12. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
13. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 6. je neodređena nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
14. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.
15. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.
16. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.
17. Slijedom navedenog zahtjev tužitelja za isplatom iznosa na ime pretplate tečajne razlike je osnovan u cijelosti.
18. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan iznosi 25.168,92 kn, pri čemu se iznos od 25.259,47 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od -90,55 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.
Preostali iznos nakon prijeboja pozitivnih i negativnih tečajnih razlika iznosi 25.164,82 kn.
19. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu, već su prigovori tuženika pravne prirode, te stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
20. U odnosu na navod tuženika da tužitelj nije uzeo u obzir i negativne razlike tečaja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja brz osnove.
Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.
Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.
Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.
Također se napominje da tuženik nije postavio niti prigovor radi prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev, a sud ne smije po službenoj dužnosti prebijati tražbine jer je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka.
21. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,
čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 30.8.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
22. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 77 % (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 54 % - dosuđeni iznos prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, a što daje ukupan uspjeh od 77 %).
Tuženik je uspio u sporu sa 23 %.
Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 54 %.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, sastava podneska od 4.1.2022. 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu od 1.2.2022. 1.000,00 kn, sastava podneska od 24.3.2022. 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu od 25.5.2022. 1.000,00 kn, na ročištu od 1.7.2022. 500,00 kn, PDV 1.375,00 kn, sudske pristojbe na tužbu 816,45 kn i na presudu 600,00 kn i trošak predujma za financijsko vještačenje 1.500,00 kn ili ukupno 9.791,45 kn.
Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 54 % dosuđen mu je ukupan trošak od 5.287,38 kn.
23. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 1. srpnja 2022.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
Dna
1.O. A. V., K.
2.O. d. L. i p., Z.
