REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 11 Us I-461/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice K. R. iz R., B. P. 12b, koju zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u Z., Č. 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi naknade troškova vještačenja, 1. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18- 01/341, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 17. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Zaključkom Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/05-01/77, URBROJ: 2170-04- 02/1-18-44 od 28. ožujka 2018. utvrđena je naknada troškova vještačenja stalnom sudskom vještaku D. J. iz H., R. s. 44A za obavljeno vještačenje na k.č. … i na k.č. …, sve k.o. P., u iznosu od 2.486,88 kn, koji iznos su na ime troškova vještačenja ovlaštenici naknade dužni uplatiti u roku od 15 dana od primitka zaključka i to na način da K. R., ovdje tužiteljica uplati 4/6 dijela iznosa, to jest iznos od 1.657,92 kn, a S. S. i J. D., svaki po 1/6 dijela iznosa, to jest iznos od 414,48 kn na žiro račun Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, na broj 2390001-1100011940, pozivom na broj 630-01, pozivom na KLASU: UP/I-942-05/05-01/77, a koji zaključak ima snagu ovršne isprave.
2. Protiv navedenog zaključka tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/18-01/341, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 17. prosinca 2021. odbio kao neosnovanu.
3. Tužiteljica je protiv tuženika ovom sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika od 17. prosinca 2021. zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je o troškovima vještačenja valjalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi), a ne primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP 91). Poziva se na odredbe čl. 68. i čl. 69. st. 2. Zakona o naknadi, koje odredbe prema njenom mišljenju upućuju upravo na primjenu odredbi Zakona o naknadi. Dodatno navodi da je o troškovima vještačenja valjalo odlučiti rješenjem na temelju odredbi Zakona o naknadi, a ne zaključkom na temelju odredbi ZUP 91. Ukazuje da nije tužiteljica ta koja je predložila provođenje dokazne radnje vještačenja pa da nije jasno iz kojih razloga bi upravo ona trebala snositi troškove vještačenja. Slijedom navedenog, smatrajući rješenje tuženika nezakonitim, predloženo je sudu poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS- a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4564/19-3 od 10. studenog 2020.).
5. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se postupak, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, provodi na zahtjev prijašnjega vlasnika.
7. Odredbom čl. 68. Zakona o naknadi propisano je da se postupak naknade za oduzetu imovinu provodi po odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
8. Odredbom čl. 113. st. 1. ZUP 91 propisano je da posebni izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., a koji su nastali provođenjem postupka u nekoj upravnoj stvari, padaju u pravilu na teret onoga koji je cijeli postupak izazvao.
9. Prije svega, u odnosu na primjenu odredbi ZUP 91, valja reći da su u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno primijenjene odredbe ZUP 91 budući da je citiranom odredbom čl. 68. Zakona o naknadi izričito propisana primjena odredbi ZUP 91. Dakle, Zakon o naknadi propisuje da se postupak naknade provodi po odredbama ZUP 91. Navedeno znači da se i odluka o troškovima vještačenja donosi primjenom odredbi ZUP 91, a ne primjenom odredbi Zakona o naknadi, dok se pitanje ispunjavanja uvjeta radi priznanja prava na naknadu koje uključuje i pitanje ovlaštenika naknade rješava primjenom odredbi Zakona o naknadi.
10. Nadalje, postupak naknade je pokrenut po zahtjevu tužiteljice te S. S. i J. D., koji su u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o naknadi ovlaštenici naknade. Stoga, kako je postupak naknade pokrenut po zahtjevu ovlaštenika naknade, dakle i po zahtjevu tužiteljice, to troškovi vještačenja padaju na teret ovlaštenika naknade, odnosno na teret tužiteljice te S. S. i J. D. u skladu s odredbom čl. 113. st. 1. ZUP 91 u svezi s odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o naknadi.
11. U odnosu na navod tužiteljice da je o troškovima vještačenja valjalo odlučiti rješenjem, a ne zaključkom valja reći sljedeće. U tijeku postupka naknade izveden je dokaz vještačenjem, slijedom čega vještak za izrađeni nalaz i mišljenje ima pravo na naknadu troškova i posebnu nagradu u skladu s odredbom čl. 118. st. 1. ZUP 91. Kako je vještak dostavio račun, odnosno zatražio naknadu troškova i posebnu nagradu za obavljeni rad, to je prvostupanjsko tijelo bilo dužno odlučiti o troškovima vještačenja i to posebnim zaključkom u skladu s odredbom čl. 118. st. 3. ZUP 91.
12. Naime, odredbom čl. 118. st. 3. ZUP 91 propisano je da iznos naknada utvrđuje posebnim zaključkom organ koji vodi postupak, određujući tko je dužan da ih plati i u kojem roku. Protiv ovog zaključka dopuštena je posebna žalba. Ovaj zaključak predstavlja osnov za izvršenje.
13. Dakle, iz navedenog slijedi da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno sukladno izričitoj zakonskoj odredbi o troškovima vještačenja odlučiti posebnim zaključkom kojim će utvrditi iznos naknade troškova, odrediti obveznike plaćanja naknade troškova i rok u kojem će se ta naknada platiti. Prvostupanjsko tijelo je donošenjem zaključka od 28. ožujka 2018. postupilo na opisani način, slijedom čega, po ocjeni suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice time što je utvrđena obveznikom plaćanja naknade troškova vještačenja.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Rijeci 1. srpnja 2022.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
