Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-3386/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u R., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. L., dipl.iur, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-189/2017-69 od 29. lipnja 2021., dana 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-189/2017-69 od 29. lipnja 2021. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženom da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 26.546,70 kn zajedno sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2021. pa do isplate te u dijelu točke II izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 22.938,42 kn zajedno sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2021. pa do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-189/2017-69 od 29. lipnja 2021. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženom da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 26.546,70 kn od 31. srpnja 2015. do 28. lipnja 2021. te u dijelu točke II izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka preko iznosa od 22.938,42 kn do iznosa od 23.250,92 kn (za iznos od 312,50 kn) sa zatraženim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 26.546,70 kn od 31. srpnja 2015. do 28. lipnja 2021. pa zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 312,50 kn sa zatraženim zateznim kamatama kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.546,70 kn sa zateznim kamatama od 2. veljače 2014. do isplate (točka I izreke) te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 23.250,92 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude na način da sud drugog stupnja tužbeni zahtjev u cijelosti odbije I dosudi tuženom trošak postupka odnosno podredno ukidanje iste uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom vozilu prouzročene stanjem ceste – udarcem rampe koja služi za zatvaranje ceste.

5. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja obrazlaže slijedećim razlozima:

- da se 2. veljače 2014. dogodila prometna nezgoda kada je uslijed udara vjetra došlo do naleta rampe na vozilo tužitelja a kojim je tom prilikom upravljao sin tužitelja T. T.,

- da se tom prilikom vozač kretao prilagođenom brzinom i to upola manjom brzinom od dozvoljene, a da je predmetna rampa bila nepravilno učvršćena odnosno da nije bila osigurana niti zaključana pa da je, uslijed udara vjetra, rotacijom, ušla u kolnički trak kojim se kretao vozač T. T. neposredno prije samog sudara,

- da se radilo o iznenadnoj i neočekivanoj prepreci u zraku koju vozač nije mogao predvidjeti, na koju je isti reagirao kočenjem međutim sudar nije uspio izbjeći jer je sudar bio neizbježan,

- da je u navedenoj nezgodi vozilo tužitelja bilo oštećeno,

- da visina imovinske štete na vozilu tužitelja iznosi 26.546,70 kn,

- da je, s obzirom da je tuženik, sukladno odredbe čl. 82. st. 1. Zakonom o cestama (“Narodne novine” broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 u daljnjem tekstu ZC) kojim je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i

3. istog članka prema kojem u predmet održava trgovačko društvo H. c. d.o.o., Z. i st. poslovanja istog ulazi organiziranje i obavljanje djelatnosti, a između ostalih i poslovi održavanja iz članka 26. ZC u kojem su svrstani i poslovi redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, isti u obvezi tužitelju, kao korisniku javne ceste, naknaditi štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju prouzrokovanu nepravilno pričvršćenom rampom na cesti.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

7. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP a u svezi s pogrešnom primjenom čl. 190. st. 1. ZPP jer da je u konkretnom slučaju tužitelj, nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev iako se tuženik takvoj preinaci usprotivio što je protivno odredbi čl. 192. st. 1. ZPP a prema kojoj je zabranjeno da tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno tijekom glavne rasprave povisi tužbeni zahtjev što je sud prvog stupnja zanemario te objektivnu preinaku tužbe dozvolio.

8. Navedeni prigovor nije osnovan. Naime, točno je da je odredbom čl. 192. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka nakon čega je isti prekludiran u svojoj dispoziciji da povišenjem svojeg zahtjeva preinači tužbu. Međutim odredbom čl. 39. st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 u daljnjem tekstu ZID ZPP) u čl. 190. iza st. 1. ZPP dodan je novi stavak 2. koji propisuje da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a ta se odredba, suprotno stavu prvostupanjskog suda, primjenjuje i na ovaj postupak primjenom čl. 117. st. 2. istog Zakona koji propisuje da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku. Kako je tužitelj tek nakon provedenog prometnog vještačenja mogao utvrditi visinu štete nastalu na njegovom vozilu odnosno postaviti zahtjev za isplatu iste pravilnom primjenom naprijed navedene odredbe sud prvog stupnja dozvolio je objektivnu preinaku tužbe.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da u svojoj žalbi tuženik niti ne navodi u kojem dijelu bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 82. st. 1. i 3. a u svezi s čl. 26. ZC kada je utvrdio obvezu tuženog da naknadi štetu tužitelju koju je isti pretrpio na vozilu u predmetnom štetnom događaju.

11. To iz razloga što, a suprotno žalbenim navodima, činjenica da je tuženik poslove redovnog održavanja predmetne ceste ustupio, sukladno čl. 33. st. 3. ZC, trgovačkom društvu C.-R. d.o.o., ne eskulpira tuženog od njegove odgovornosti utvrđene prethodno citiranim odredbama ZC, prema kojima tuženik (redovito i izvanredno) održava javne ceste, pa se stoga utvrđenje prvostupanjskog suda da nije osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje pravilnim. Naime činjenica da su tuženik i C.-R. sklopili navedeni ugovor samo znači da su isti regulirali svoje pravne odnose koji nemaju utjecaj na treće osobe (u konkretnom slučaju tužitelja) te da se tuženik nakon podmirenja zahtjeva tužitelja može za predmetnu štetu eventualno regresirati od istog.

12. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da predmetna cesta u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila održavana u smislu odredbi ZC obzirom da je, tijekom vožnje, vozilo tužitelja kojim je upravljao sin tužitelja, predmetnog dana, zbog naglog udara vjetra, udarila neosigurana rampa, koji udar vozač nije mogao izbjeći odnosno da u postupanju vozača nije bilo doprinosa za nastanak štetnog događaja, koje činjenice tuženik svojom žalbom niti ne spori, a imajući u vidu sve naprijed navedeno pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da postoji odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio.

13. Visinu štete na vozilu sud je pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, a koju visinu tuženik svojom žalbom posebno niti ne spori.

14. Međutim osnovano tuženik osporava odluku suda prvog stupnja o tijeku zateznih kamata. Naime, imajući u vidu da je sud visinu imovinske štete na vozilu tužitelja, koju isti nije reparirao odnosno platio popravak, utvrdio po cijenama koje su vrijedile u trenutku presuđenja, na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) a u svezi s čl. 1086. ZOO i čl. 29. st. 1. ZOO, zatezna kamata od presuđenja do isplate, a ne od dana štetnog događaja. Stoga je odluku o tijeku zateznih kamata valjalo djelomično preinačiti (do presuđenja) a djelomično potvrditi (od presuđenja pa do isplate).

15. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP djelomično žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu a djelomično istu temeljem čl. 373. toč. ZPP preinačiti u odluci o tijeku zateznih kamata.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilno je određena sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP osim u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora. Kako, a što pravilno ističe tuženik u svojoj žalbi, zakonom nije propisana obveza podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao pretpostavka za sudsku zaštitu podnošenje istog nije bilo potrebno za vođenje parnice. Stoga tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav istog u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je temeljem čl. 380. st. 2. i 3. ZPP valjalo odluku o troškovima postupka djelomično potvrditi (za iznos od 22.938,42 kn) a djelomično preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 312,50 kn.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspio, a zbog odluke o tijeku kamata I troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 1. srpnja 2022.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.