Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-780/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužitelja P. M., OIB: ..., iz S., zastupan po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. B. d.d., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćnicima B. P., S. P. i M. K. K., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2022., pod poslovnim brojem P-1639/19, 1. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je upozoren tuženik na izricanje novčane kazne (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje koje u izreci glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., OIB: ..., u roku 30 dana dostaviti u spis karticu prometa po kreditu broj 3204619591/05 sklopljenom između P. M. i Z. B. d.d. za čitavo vrijeme trajanja otplate kredita.

II. Upozorava se tuženik da će mu, ako ne dostavi u određenom roku karticu prometa po kreditu broj 3204619591/05, sud izreći novčanu kaznu od 2.500,00 do 50.000,00 kuna (čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP, u vezi čl. 233. st. 2. ZPP-a."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali tuženik osporavajući rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

3. Odredbom članka 378. stavak 1. ZPP-a propisano je kako je protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba ako u ZPP-u nije određeno da žalba nije dopuštena. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da ako ZPP izričito određuje da posebno žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

4. Pred ovim sudom postavilo se pitanje dopuštenosti žalbe, odnosno pravnog značaja prvostupanjskog rješenja s obzirom da prvostupanjski sud s jedne strane nalaže tuženiku dostavu određene isprave, ali i upozorava tuženika da će mu izreći u određenom roku novčanu kaznu sukladno odredbi članka 10. stavak 2. i 3. ZPP-a.

5. Iz odredbe članka 10. stavak 11., a u svezi citirane odredbe članka 378. ZPP-a jasno proizlazi kako rješenje o novčanoj kazni jest rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba.

6. U ovom konkretnom slučaju, sud ipak ne izriče novčanu kaznu, odnosno ne radi se o rješenju koje bi se odmah moglo naplatiti, već se radi o uvjetnom rješenju, ali ovaj sud ipak tumačeći restriktivno odredbu članka 311. stavak 5. ZPP-a po kojoj odredbi protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba, a sve zbog odredbe članka 378. ZPP-a smatra kako je žalba protiv rješenja u dijelu kojim je upozoren tuženik na izricanje novčane kazne dopuštena posebna žalba.

7. Prvostupanjski sud je rješenjem dakle upozorio tuženika kako će mu ako ne dostavi u određenom roku karticu prometa po kreditu izreći novčanu kaznu od 2.500,00 do 5.000,00 kuna, sukladno odredbi članka 10. stavak 2. i 3. ZPP-a u svezi odredbe članka 233. stavak 2. ZPP-a.

8. Po pravnom shvaćanju ovog suda, pogrešno sud primjenjuje materijalno pravo jer u ovom konkretnom slučaju odredbe ZPP-a predstavljaju materijalno pravo, jer iz tih odredaba dakle proizlazi određena prava i obveze stranaka.

9. Naime, odredbom članka 233. stavak 2. ZPP-a propisano je kako stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje strane.

10. Odredbu članka 233. stavak 2. ZPP-a ne može se primjenjivati i tumačiti odvojeno od preostalih stavaka odredbe članka 233. ZPP-a jer tako primjerice ako stranka uskrati podnošenje isprave zakonodavac predviđa u odredbi članka 233. stavak 3. ZPP-a da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 237. i 238. ZPP-a, a inače se radi o odredbama koje se tiču prava svjedoka na uskratu svjedočenja, odnosno na uskratu odgovora na pojedina pitanja.

11. Odredbom članka 248. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani može ga kazniti novčano od 500,00 do 10.000,00 kuna.

12. Posebno je propisano odredbom članka 248. stavak 5. kako se u citiranom slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 10. ZPP-a, dakle upravo odredbe o novčanom kažnjavanju.

13. Odredbom članka 233. stavak 3. ZPP-a nije predviđeno da se u pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući primjenjuje i odredba članka 248. ZPP-a, a sve da se radi i o pogrešci zakonodavca sud zbog načela trodiobe vlasti nije ovlašten ispravljati pogreške zakonodavca, te stoga dakle, iz odredbe članka 233. stavak 3. ZPP-a nedvojbeno proizlazi kako nema primjene odredbe članka 248. ZPP-a, pa time niti primjene odredbe članka 10. ZPP-a.

14. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je upozoren tuženik da će mu ako ne dostavi u određenom roku karticu prometa po kreditu sud izreći novčanu kaznu.

15. Nadalje, ovaj sud smatra kako su zbog ovog rješenja ostvarene pretpostavke za uputu prvostupanjskom sudu mimo odredbe članka 11. stavak 2. ZPP-a.

16. Naime, odredbom članka 11. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ZPP-u, sud upozoriti koje parnične radnje može poduzeti. Međutim, iznimno od odredbe stavka 1. citiranog članka stranku koja je pravna osoba ili fizička osoba koja obavlja određenu registriranu djelatnost sud neće upozoriti koje parnične radnje može poduzeti ako se radi o sporu u svezi s njezinom djelatnošću.

17. Tužena je pravna osoba, no ovdje valja ukazati prvostupanjskom sudu kako je odredbom članka 233. stavak 5. ZPP-a propisano kako će sud s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi.

18. Ovu odredbu članka 233. stavak 5. ZPP-a sudska je praksa protumačila na način kako je u biti stranka koja ne dostavlja ispravu sebe dovela u položaj da sud može upravo na temelju onog činjeničnog supstrata koje nudi protivna stranka donijeti odluku.

19. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom zaključenja prethodnog postupka odlučio da će izvesti dokaze koje su stranke predložile, a tužitelj je predlagao da ga se sasluša, te stoga tuženik nedostavljanjem kartice po prometu riskira da će tužitelj u svom iskazu navesti novčani iznos za kojeg smatra da mu je tuženik dužan platiti zbog ništetnih ugovornih odredaba, a sud će onda u takvoj situaciji moći priklanjajući vjeru iskazu tužitelja i donijeti odluku i o visini tužbenog zahtjeva (tako slično proizlazi iz Odluka Vrhovnog suda Revr-632/14, Revx-587/14, Revr-1243/09).

20. Odluka prvostupanjskog suda u dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti ispravu jest odluka protiv koje nije dopuštena posebna žalba u smislu odredbe članka 233. stavak 6. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 1. srpnja 2022.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.