Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-123/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenog od ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutueženice (u daljnjem tekstu: tužiteljice) R. I., OIB: ..., iz T., zastupana po punomoćnicima iz OD P. J. i M. J., j.t.d. u O., protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) A. I., OIB: ..., iz O., zastupana po punomoćnici I. K., odvjetnici u O., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-44 od 12. travnja 2019. protiv dopunske presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-56 od 13. studenog 2020. te o žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-59 od 26. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-44 od 12. travnja 2019. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke te dopunska presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-56 od 13. studenog 2020..

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika izjavljena protiv točke V. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-44 od 12. travnja 2019. te žalba tužiteljice izjavljena protiv točke I. dopunskog rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pob-98/2018-59 od 26. studenog 2020. na način da se u tom dijelu rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je, kako slijedi:

"I/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice-protutužene Ruže Iličević i tuženika- protutužitelja A. I. čine iznosi od 37.000,00 kn i 70.000,00 kn.

II/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju A. I. isplatiti tužiteljici-protutuženoj iznos od 51.500,00 kn (pedesetjednatisućapetstotinam kuna) s pripadajućimzateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

III/ S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva, a preko iznosa od 51.500,00 kuna tužiteljica-protutužena se odbija.

IV/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "I/ Nalaže se tužiteljici-protutuženici R. I. iz T., OIB: ..., isplatiti tuženiku- protutuženiku A. I. iz O., OIB: ..., iznos od 21.250,00 kn u slijedećim pojedinačnim iznosima:

-500,00 kn od 31. kolovoza 2013.g.,

-500,00 kn od 3. rujna 2013.g.,

-500,00 kn od 31. listopada 2013.g.,

-500,00 kn od 30. studenog 2013.g.,

-500,00 kn od 31. prosinca 2013.g.,

-500,00 kn od 31. siječnja 2014.g.,

-500,00 kn od 28. veljače 2014.g.,

-500,00 kn od 31. ožujka 2014.g.,

-500,00 kn od 30. travnja 2014.g.,

-500,00 kn od 31. svibnja 2014.g.,

-500,00 kn od 30. lipnja 2014.g.,

-500,00 kn od 31. srpnja 2014.g.,

-500,00 kn od 31. kolovoza 2014.g.,

-500,00 kn od 30. rujna 2014.g.,

-500,00 kn od 31. listopada 2014.g.,

-500,00 kn od 30. studenog 2014.g.,

-500,00 kn od 31. prosinca 2014.g.,

-500,00 kn od 31. siječnja 2015.g.,

-500,00 kn od 28. veljače 2015.g.,

-250,00 kn od 31. ožujka 2015.g.,

-250,00 kn od 30. travnja 2015.g.,

-250,00 kn od 31. svibnja 2015.g.,

-250,00 kn od 30. lipnja 2015.g.,

-250,00 kn od 31. srpnja 2015.g.,

-250,00 kn od 31. kolovoza 2015.g.,

-250,00 kn od 30. rujna 2015.g.,

-250,00 kn od 31. listopada 2015.g.,

-250,00 kn od 30. studenog 2015.g.,

-250,00 kn od 31. prosinca 2015.g.,

-250,00 kn od 31. siječnja 2016.g.,

-250,00 kn od 28. veljače 2016.g.,

-250,00 kn od 31. ožujka 2016.g.,

-250,00 kn od 30. travnja 2016.g.,

-250,00 kn od 31. svibnja 2016.g.,

-250,00 kn od 30. lipnja 2016.g.,

-250,00 kn od 31. srpnja 2016.g.,

-250,00 kn od 31. kolovoza 2016.g.,

-250,00 kn od 30. rujna 2016.g.,

-250,00 kn od 31. listopada 2016.g.,

-250,00 kn od 30. studenog 2016.g.,

-250,00 kn od 31. prosinca 2016.g.,

-250,00 kn od 31. siječnja 2017.g.,

-250,00 kn od 28. veljače 2017.g.,

-250,00 kn od 31. ožujka 2017.g.,

-250,00 kn od 30. travnja 2017.g.,

-250,00 kn od 31. svibnja 2017.g.,

-250,00 kn od 30. lipnja 2017.g.,

-250,00 kn od 31. srpnja 2017.g.,

-250,00 kn od 31. kolovoza 2017.g.,

-250,00 kn od 30. rujna 2017.g.,

-250,00 kn od 31. listopada 2017.g.,

-250,00 kn od 30. studenog 2017.g.,

-250,00 kn od 31. prosinca 2017.g.,

-250,00 kn od 31. siječnja 2018.g.,

-250,00 kn od 28. veljače 2018.g.,

-250,00 kn od 31. ožujka 2018.g.,

-250,00 kn od 30. travnja 2018.g.,

-250,00 kn od 31. svibnja 2018.g.,

-250,00 kn od 30. lipnja 2018.g.,

-250,00 kn od 31. srpnja 2018.g.,

-250,00 kn od 31. kolovoza 2018.g.,

-250,00 kn od 30. rujna 2018.g.,

-250,00 kn od 31. listopada 2018.g.,

-250,00 kn od 30. studenog 2018.g.,

-250,00 kn od 31. prosinca 2018.g.,

-250,00 kn od 31. siječnja 2019.,

kao i ubuduće plaćati mjesečni iznos od 250,00 kn s dospijećem svakog posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec počev od najamnine za mjesec veljaču 2019.g. nadalje, na način da dospjele iznose plate odjednom, a buduće po njihovom dospijeću sve sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB uvećane za pet postotnih poena tekućim od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do potpune naplate tuženika- protutužitelja sa zakonskim zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u roku od 15 dana."

u cijelosti.

V/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj na ime troška postupka iznos od 17.818,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2019.g. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice."

2. Dopunskom presudom ovoga suda naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 30.334,08 kuna u roku od 15 dana.

3. Dopunskim rješenjem istog suda naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku na ime troška daljnji iznos od 450,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom zahtjeva, a preko navedenog iznosa tuženik odbijen, a odbačen je njegov zahtjev za naknadom troška postupka prema troškovniku od 26. veljače 2019..

4. Protiv navedene presude te dopunske presude žali se tuženik te presudu pobija u dijelu pod točkom I., II. i IV. te dopunsku presudu, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu, odnosno dopunsku presudu preinačiti sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5. Protiv dopunskog rješenja kojim je odlučeno o daljnjim troškovima parničnog postupka žali se tužiteljica u dijelu kojem je prihvaćen zahtjev za naknadom daljnjeg parničnog troška, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe razabire da ista ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, predlažući pobijano dopunsko rješenje preinačiti.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok je neosnovana u odnosu na meritum spora pobijane presude i dopunske presude te je nadalje u cijelosti osnovana žalba tužene glede odluke o troškovima postupka.

8. U ovoj fazi postupka, predmet spora čini zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 37.000,00 i 70.000,00 kuna na ime vrijednosti teretnog vozila Mercedes Actros 1840 i prikolice – kiper za teretna vozila, temeljem bračne stečevine stranaka, a koje je tuženik otuđio, uz tvrdnju da isti predstavlja imovinu stranaka u jednakom dijelu.

9. Predmet spora čini i zahtjev tuženika za isplatu 1/2 poreznog duga sa pripadajućim kamatama, koji je iznosio 60.668,16 kuna i koje je isti podmirio, odnosno, zahtjev za isplatu 1/2 vrijednosti automobila Proton, kao i zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 21.250,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 500,00 kuna, počev od 31. kolovoza 2013. do 31. ožujka 2015 te 250,00 kuna od 31. ožujka 2015. pa ubuduće, a koji iznosi se odnosi na naknadu na ime korištenja nekretnine koja je bračna stečevina od strane tužiteljice.

10. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika donoseći pobijanu presudu, odnosno dopunsku presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Također, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer nije nezakonitim postupanjem suda tuženiku nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a također nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Među strankama, u postupku je nesporno:

- da su stranke brak sklopile 14. ožujka 1977. i da isti tijekom trajanja ovog postupka razveden pravomoćnom presudom toga suda posl. broj P2-321/13 od 24. rujna 2014. u kojem braku je rođena kći Irena (25. travnja 1998.);

- da je bračna zajednica stranka kao zajednica života, prestala u lipnju 2013., kada se tuženik iselio od kuće te otišao živjeti u Osijek, a kasnije u Njemačku, dok je tužiteljica ostala živjeti u kući u T., zajedno sa svojom kćerkom, koja joj je povjerena na brigu i čuvanje.

12. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- da iz Izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. 696 k.o. T. je utvrđeno da je ista nekretnina upisana kao isključivo vlasništvo tuženika;

- da iz oglasa o prodaji kamiona Mercedes Actros 1840 proizlazi da je isti objavljen 7. srpnja 2013., a navedena prodajna vrijednost je iznosila 85.690,00 kn;

- da je iz preslike tužbe radi razvoda braka od 10. srpnja 2013.g. utvrđeno da je postupak razvoda pokrenuo tuženik te da je dopisom od 21. kolovoza 2013.g. izvijestio tužiteljicu kako ne čini spornim da nekretnina upisana u zk. ul. 696 k.o. T. predstavlja bračnu stečevinu te je predložio sklapanje bračnog ugovora kojim bi se utvrdilo da su na navedenoj nekretnini suvlasnici u jednakim dijelovima, a punomoćnik tužiteljice je navedeni dopis zaprimio 22. kolovoza 2013.;

- da je iz rješenja Porezne uprave od 8. srpnja 2013.g. utvrđeno da je tuženik na ime poreza svojeg registriranog prijevozničkog objekta dugovao iznos od 61.010,65 kn;

- da je iz rješenja Ureda državne uprave od 14. studenog 2012.g. utvrđeno da je tuženik odjavio obrt 13. studenog 2012.g. te je sklopio i ugovor o prodaji osobnog automobila Proton za iznos od 2.000,00 kn 15. lipnja 2013.;

- da je iz izjave na listu 60 spisa utvrđeno da je rukom ispisano kako je kamion Mercedes Actros 1840 prodan 22. kolovoza 2013.g. za 70.000,00 kn;

- da je prema izvješćima PU Osječko-baranjske i PU Brodsko-posavske utvrđeno teretno vozilo Mercedes proizvedeno 1999. godine, da je od 19.01.2009. godine pa do 15.01.2013. godine bilo registrirano na ime tuženika pod reg. oznakom OS 334-ID, da je pod istom reg. oznakom bilo registrirano na tvrtku K. d.o.o., O., a od 29.08.2013. godine pa do 15.01.2015. godine na M. J. autoprijevoznika iz S. i to pod reg. oznakom SB ... Prema dokumentaciji odnosno računima dostavljenim uz izvješće proizlazi da je prijevoznički obrt tuženika 12.11.2012. godine prodao to teretno vozilo za 50.000,00 kn K. d.o.o., a ovo društvo za faktički istu cijenu od 50.125,00 kn prodao ga M. J. dana 16.08.2013. godine. Nekoliko dana nakon te prodaje, tuženik je dana 31.08.2013. godine podmirio sav porezni dug;

- da je prema podacima Porezne uprave kataloška vrijednost teretnog vozila Mercedes, istog tipa i godine proizvodnje, iznosila 62.593,000 kn i to na dan 12.11.2012. godine na koji dan su podaci i traženi;

- da se tuženik u svom iskazu potvrđuje da su kamion Mercedes Actros i prikolica zajednička bračna stečevina stranaka te da od prodajne cijene nije tužiteljici ništa isplatio;

- da se tuženik od 2015. se nalazi u Njemačkoj.

13. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja, posebno cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, odnosno svjedoka Ž. Š. koji je od tuženika kupio prikolicu – kiper za teretna vozila, odnosno cijeneći dopunski iskaz istog svjedoka i iskaze parničnih stranaka, sve sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, zaključuje kako prihvaća tvrdnju tužiteljice da je predmetni kamion samo fiktivno prodan. Naime, sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužiteljice da je kamion samo fiktivno prodan J. K. jer to proizlazi kako iz njenog iskaza, tako i iz suočenja sa svjedokom J. K.

14. Naime, navedeni svjedok je iskazivao da je kamion kupio za iznos naveden u računu, a prilikom suočenja da ističe da ga je i tužiteljica molila za prijepis kamiona na njega, kako ga država ne bi uzela, da su ga stranke iskoristile te da nikakav novac nije dobio niti uzeo. Na navedeni zaključak da upućuje i činjenica da je J. K. iskazao kako je jedino on u K. d.o.o. zadužen za kupovinu i prodaju vozila, a svjedok M. J. je iskazao da je o kupovini kamiona razgovarao s osobom koju je J. K. za to zadužio. Svjedok M. J. da je vidio oglas za kamion na Njuškalu, nazvao broj koji je naveden u oglasu, a za koji tuženik potvrđuje da je njegov te da je i razgovarao te dogovorio cijenu s osobom koju je J. K. zadužio za prodaju. Stoga, da navedeni iskaz upućuje na zaključak da je ta osoba upravo bio tuženik. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja zaključuje da je ugovor o prodaji kamiona za 50.000,00 kn J. K. fiktivan te da je sklopljen radi izbjegavanja naplate poreznog duga, kao i da je kamion prodan M. J. Što se tiče iznosa za koji je prodan sud nije prihvatio iskaz tuženika i svjedoka M. J. da je prodan za 50.000,00 kn, jer je iskaz tuženika u tom dijelu ocijenjen neistinitim i u suprotnosti s iskazom tužiteljice i svjedoka J. K. Na neistinitost iskaza tuženika da ukazuje i činjenica da je isti iskazao kako nije bio kućni prijatelj s J. K. i da se nisu posjećivali, dok svjedok J. K. navodi da su bili u prijateljskim odnosima i posjećivali se. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da su stranke s navedenim svjedokom bile u prijateljskim odnosima, posebno kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je učinio uslugu strankama prijepisom kamiona na sebe, dok je stvarni vlasnik i prodavatelj kamiona i nadalje bio tuženik koji je kamion prodao M. J., a fiktivno je kao prodavatelj naveden K. d.o.o.

15. U prilog ovakvom stavu, kao i činjenici da je kamion prodan za 70.000,00 kn, da govori potpisana izjava o prodaji kamiona za navedeni iznos 22. kolovoza 2013.g. iako je ranije fiktivno kamion prodan K. d.o.o. i to 12. studenog 2012.g. te Mati Jariću od strane tuženika 16. kolovoza 2013.g. Naime, iskaz tuženika da je nelogičan i neuvjerljiv jer u odgovoru na tužbu osporava vjerodostojnost oglasa o prodaji vozila, kao i da se uopće odnosi na njegova vozila da bi u svom iskazu potvrdio kako je upravo on objavio oglas za prodaju kamiona, da su u oglasima označeni kamion i prikolica koji su bili njegovo vlasništvo, da je upravo on naznačio prodajnu cijenu od oko 11.500 eura, te da je njegov iskaz neuvjerljiv i nelogičan u dijelu u kojem navodi da bi bilo koja osoba mogla i dalje produžavati njegov oglas, te da on nije objavio oglas 7. srpnja 2013.g. budući je i samog oglasa vidljivo da je kao kontakt telefon naznačen upravo telefon tuženika, što on i sam potvrđuje, i nadalje je kao cijena naznačen iznos od 11.500 eura, što također da upućuje na zaključak kako se radi o objavi oglasa za prodaju od strane tuženika i nakon što je fiktivno prodan J. K.

16. Također, porezni dug da tuženik je podmirio 31. kolovoza 2013.g., a što je ubrzo nakon potpisivanja ceduljice na kojoj je naznačeno da je kamion prodan 22. kolovoza 2013.g. za 70.000,00 kn, što da upućuje na zaključak da je upravo nakon prodaje kamiona u kolovozu 2013.g. za 70.000,00 kn tuženik podmirio porezni dug u iznosu od 60.668,16 kn.

17. U odnosu na prikolicu kao zajedničku bračnu stečevinu nije bilo sporno da ista predstavlja bračnu stečevinu i da ju je tuženik prodao Ž. Š. Sporno je za koji iznos je prodana i je li ju prodao s gumama.

18. Iz iskaza svjedoka Ž. Š. kojem sud prvog stupnja poklanja vjeru u cijelosti kao logičnom i uvjerljivom proizlazi da je prikolicu platio oko 1.000 eura i to bez guma. U tom dijelu iskaz tuženika ja neuvjerljiv i nelogičan jer je prvo tvrdio da ju je prodao za 2.000,00 kn, potom za 1.000 eura s gumama, a prilikom suočenja sa svjedokom navodi da se ne sjeća je li prodao prikolicu s gumama ili bez njih. S obzirom na navedeno sud prihvaća iskaz svjedoka Ž. Š. da je prikolicu kupio za oko 1.000 eura i to bez guma. Među strankama je nesporno i da gume prikolice nisu u posjedu tužiteljice.

19. Radi utvrđenja vrijednosti kamiona marke Mercedes Actros i prikolice s gumama, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. J., stalnom sudskom vještaku za promet, procjenu i tehniku motornih vozila i strojarstva.

20. Iz nalaza i mišljenja ovog stalnog sudskog vještaka od 23.8.2018. utvrđeno je da tržišna vrijednost kamiona na dan prestanka faktične bračne zajednice iznosi 87.579,00 kn, a prikolice 37.000,00 kn. U dopuni nalaza i mišljenja vještak pojašnjava da je tržišna vrijednost utvrđena primjenom tehničkih kriterija uzimajući u obzir novo nabavnu vrijednost, amortizaciju i tržišnu vrijednost, dok je tržišna vrijednost prikolice utvrđena prema fotografiji iz oglasa na listu 9 spisa.

21. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i dopunu, smatrajući iste logičnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke, posebno jer je vještak odgovorio na sva pitanja i primjedbe te time otklonio svaku sumnju u pravilnost i objektivnost nalaza. Uvažavajući citirani nalaz i mišljenje, kao i činjenicu da tužiteljica tvrdi kako je kamion prodan za 70.000,00 kn, (u kojem dijelu joj sud poklanja vjeru jer je nedvojbeno utvrđeno da iznos od 50.000,00 kn ne predstavlja stvarnu kupoprodajnu cijenu), istinitost njenog iskaza da potvrđuje i suočenje sa svjedokom J. K., kao i izjava s lista 60 spisa. Naime, navedeni iznos da predstavlja približno i stvarnu tržišnu vrijednost kamiona u vrijeme faktičnog prestanka bračne zajednice te sud zaključuje da je kamion Mercedes Actros prodan upravo za iznos od 70.000,00 kn. Kako navedeni kamion predstavlja bračnu stečevinu stranaka i kako tuženik tužiteljici nije isplatio ništa na ime kupoprodajne cijene to je u obvezi isplatiti joj iznos od 35.000,00 kn.

22. U odnosu na priključno vozilo – prikolicu po stavu suda utvrđeno je da je ista prodana za oko 1.000 eura bez guma, da predstavlja bračnu stečevinu stranaka, da tuženik tužiteljici nije isplatio ništa te da gume nisu u posjedu tužiteljice. Naime, nesporno je, a što proizlazi iz iskaza tuženika da se radi o prikolici prikazanoj na listu 9 spisa, a koja je bila i predmet vještačenja. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka sud utvrđuje da je tržišna vrijednost prikolice s gumama 37.000,00 kn te da je tuženik, uz umanjenje iznosa od 2.000,00 kn na ime kupovine mobitela zajedničkoj kćerki, u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 16.500,00 kn. Slijedom navedenog utvrđen je kao djelomično osnovan zahtjev tužiteljice i to u dijelu u kojem je utvrđeno da novčani iznosi od 37.000,00 kn i 70.000,00 kn predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, uz nalog tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 51.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2014.g. do isplate, a kako je zatraženo tuženim zahtjevom, iako je tužiteljica mogla potraživati zatezne kamate od dana prodaje kamiona i prikolice odnosno od dana faktičnog prestanka bračne zajednice.

23. Radi utvrđenja visine najamnine za kuću u T. počev od lipnja 2013.g. provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku T. S., ing. građ., stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo od 24.7.2018. Iz nalaza ovoga vještaka da proizlazi kako visina mjesečne najamnine iznos 500,00 kn mjesečno, u dopuni nalaza i mišljenja pojašnjava kako je utvrđivao najamninu isključivo za kuću što mu je i bio zadatak te da je izražena realna visina najma. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje ovog vještaka kao logičan, objektivan i u skladu s pravilima struke.

24. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika radi isplate naknade za korištenje nekretnine od strane tužiteljice, sud isti ocjenjuje neosnovanim u cijelosti. Naime, smatrao je da osim sudske prakse (priložene od strane tužiteljice), stav o prosuđivanju osnovanosti zahtjeva sukladno odredbama članka 164 i 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) da je izražen i u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev 3309/16 i Županijskog suda Bjelovar broj Gž-1202/17. Prema stavu Vrhovnog suda RH i navedenih županijskih sudova, prilikom odlučivanja o naknadi da je potrebno prvenstveno cijeniti je li tužiteljica nepošteni posjednik i od kada, odnosno je li odbila predati nekretninu u suposjed tuženiku. Iz iskaza stranaka da nedvojbeno proizlazi da je tuženik iselio iz sporne nekretnine svojevoljno, da je u nekoliko navrata dolazio u nekretninu, da tužiteljica nije mijenjala brave i ključeve nekretnine, da tuženik ključ nikada nije tražio, da je negdje 2015.g. odselio u Njemačku gdje se i dalje nalazi, da nikada nije podnio tužbu radi predaje nekretnine u posjed, te da nije iskazivao želju i volju izvršavati suposjed niti je takvu volju na bilo koji način iskazao tužiteljici pa da bi ga ona u tome priječila.

25. S obzirom na navedeno sud zaključuje da je tužiteljica pošteni posjednik nekretnine jer je nekretninu koristila kao suvlasnik i pri tome nije vrijeđala prava tuženika u smislu članka 38. ZV-a. Kako je tužiteljica pošteni posjednik nekretnine, u smislu odredbe članka 164 ZV-a, da nije u obvezi plaćati naknadu za korištenje. Slijedom navedenog, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti i odlučeno kao pod IV/ izreke presude.

26. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 157. ZPP-a, cijeneći činjenicu da je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao zahtjev na utvrđenje nekretnine kao bračne stečevine, a u preostalom dijelu odluka je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud. Naime, u iscrpno provedenom postupku sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio relevantne činjenice i na iste valjano primijenio materijalno pravo, radi čega se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

28. U odnosu na žalbu tuženika istaći je da neutemeljeno tuženik prigovara da je sud onemogućio tuženiku postavljanje pitanja vještaku, jer isti nije bio pozvan na saslušanje, čime da bi bila počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđuje se da je na vještvo vještaka tuženik imao primjedbe te se vještak D. J. naknadno pismeno očitovao na sve primjedbe tuženika. Na zapisniku glavne rasprave od 26. veljače 2019., punomoćnik tužiteljice nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik predlagao dopunu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke na način da isti navede iznos najamnine za cjelokupnu nekretninu, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio.

29. Dakle, tuženik nije predlagao da se vještaci pozovu na glavnu raspravu kako bi im isti postavio pitanja već je predlagao dopunu, odnosno novo vještačenje. Radi navedenog, ovaj žalbeni sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, iako vještaci nisu saslušani na raspravi upravo iz gore navedenih razloga.

30. U odnosu na žalbene prigovore kako tuženiku pripada pravo na zahtjev za isplatom temeljem činjenice što je onemogućen koristiti svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine – kuće u T., odgovoriti je da suvlasniku koji je spriječen u svom suvlasničkom dijelu od strane drugog suvlasnika, pripada predmetna naknada. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik je samovoljno iselio iz zajedničke nekretnine, tužiteljica ga ni na koji način nije smetala, niti isključila u suposjedu te je bila pošteni posjednik, sukladno odredbi članka 164. stavak 1. u svezi s člankom 38. stavak 1. ZV-a, radi čega tuženiku ne pripada naknada za korištenje predmetne nekretnine u T., u odnosu na koju nekretninu je sud donio u ovom predmetu djelomična presuda 5.3.2015. te utvrdio istu bračnu stečevinu stranaka, odnosno tužiteljicu suvlasnicom iste za ½ dijela.

31. U konkretnom slučaju, dakle, proizlazi da tuženik nije sprječavan u suposjedu od strane tuženice te je on u svako doba mogao koristiti nekretninu, kako je to i činio prije nego je odselio iz T. u Osijek, a kasnije u Njemačku.

32. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

33. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenjen identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vračanje te stvari tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7). Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. kada je navedeno:

"ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu članka 164. stavka 1. i članka 165.stavaka 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vračanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje".

34. Slijedom iznesenog, o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnina u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZV-a. Iz provedenih dokaza proizlazi daje tužiteljica bila pošteni posjednik predmetne nekretnine.

35. U odnosu pak na žalbu tuženika u kojoj isti upire kako prvostupanjski sud nije donio odluku o njegovom zahtjevu utemeljenom na isplati 1/2 poreznog duga sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te na ime 1/2 vrijednosti osobnog automobila marke "Proton", odgovoriti je da je zahtjev tuženika u tom dijelu osnovan, radi čega je prvostupanjski sud donio dopunsku presudu dana 13.11.2020., a kojom je naložio tuženoj isplatu iznosa od 30.334,08 kuna u roku od 15 dana. Kako je na navedenu presudu tuženik izjavio žalbu iz razloga što sud nije ponovno odlučio o zahtjevu za isplatom kamata na navedeni iznos, odnosno iznos vrijednosti osobnog automobila marke Proton, u iznosu od 1.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ovaj je sud prvostupanjskom sudu vratio spis o čemu je odlučeno u konačnici dopunskom presudom od 20.12.2021., koja je postala pravomoćna.

36. Dakle, u navedenom dijelu je žalba tuženika osnovana, jer je o njegovom zahtjevu odlučeno dopunskom presudom od 13.11.2020., odnosno dopunskom presudom od 20.12.2021.

37. U odnosu na primjenu materijalnog prava navesti je da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja zajedničke imovine – konkretno odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90, dalje: ZBPO), odnosno Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98, dalje: ObZ). Bez obzira što navedeni zakoni različito tretiraju pojam bračne zajednice, odnosno prava protustranke iz iste, u ovom postupku faktično nije bilo sporno da bi tužiteljica bila suvlasnica nad bračnom stečevinom u dijel 1/2.

38. Radi svega gore iznesenog, valjalo je djelomično prihvatiti, odnosno djelomično odbiti žalbu tuženika te presudu prvostupanjskog suda potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, kao i dopunsku presudu, sve sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

35. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi pod točkom V. izreke, kao što je i osnovana žalba tužiteljice u odnosu na točku I. dopunskog rješenja o trošku od 26.11.2020., jer je, pravilnom primjenom materijalnog prava, a sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka te suditi da svaka stranka snosi svoje troškove.

36. Naime, cijeneći rezultate sveukupno provedenog postupka, posebice činjenicu da je tuženik već u odgovoru na žalbu priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na predmetnu tada spornu kuću u T. kat. čest. 2017 ..., površine 1776 m[2] , kao i činjenicu da je tužiteljica djelomično uspjela sa svojom tužbom, odnosno djelomično tuženik, temeljem svega gore iznesenog suđeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove, a sve sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 1. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.