Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-2424/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz D. P., P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. i G., Z.1 , protiv tužene Ž. u. z. c. Z. ž., Z.1 , OIB: …, koju zastupaju punomoćnici N. Č. Z., I.-Z. J. i T. S., odvjetnici iz Odvjetničkog društva J., Č. Z. i S. d.o.o., Z.1 , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2382/2016-20 od 29. ožujka 2019., 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice M. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2382/2016-20 od 29. ožujka 2019. koja glasi:

„Odbija se tužiteljica u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici Ž. c. Z. ž., Z. da tužiteljici V. M. iz P., D. P., na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 20.340,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.07.2008. g. do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi Hrvatske narodne banke, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od presuđenja do isplate.".“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastavljanja žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (kojim predlaže, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke i sadržaja spisa te tužbe podnesene 3. ožujka 2011., naložiti tuženici da joj isplati iznos od 20.340,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2008. pa do isplate, te joj naknaditi parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate). Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 13.937,52 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja (29. ožujka 2019.) pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 550,00 kuna.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da propust suda prvog stupnja da ročište na kojem se presuda objavljuje, zakaže na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena (čl. 335. st. 6. ZPP-a), na što tužiteljica u žalbi posebno upire, nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, slijedom čega takvim postupanjem suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 20.340,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovu naknade štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 29. travnja 2008, i to neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu), uz tvrdnju tužiteljice da je do predmetne nesreće došlo zbog propusta tuženice, odnosno zbog naftne mrlje na kolniku radi koje je B. G. izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao i pri tome naletio na vozilo kojim je upravljala tužiteljica.

6. U prvostupanjskom postupku (temeljem uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke, saslušanjem svjedoka B. G., temeljem provedenog uviđaja na licu mjesta uz prometnog vještaka dipl. ing. S. H. i geodetskog vještaka dipl. ing. V. R. i provedenog geodetskog vještačenja), utvrđeno je da se štetni događaj dogodio zbog klizave naftne mrlje (masne mrlje) na kolniku ulice … u naselju P. (na ulasku u cestovni zavoj), a koja ulica je u sastavu grada Z.2 .

7. Cijeneći činjenicu da je temeljem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka utvrđeno da se štetni događaj dogodio u naselju, sud prvog stupnja odbija postavljeni tzužbeni zahtjev, prihvaćajući osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice pozivom na odrdebu čl. 15. i 58. Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 91/10, dalje ZJC/04), koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, s time da obrazlaže da je ZJC/04 bilo propisano da tuženica održava županijske i lokalne ceste, a da čišćenje javne ceste u naselju, osim čišćenja snijega, nije u nadležnosti tuženice.

8. U žalbenom stupnju postupka sporna je i nadalje odgovornost tuženice za nastalu štetu tužiteljici, odnosno odgovara li tuženica za štetu koja nastane uslijed sudara dvaju vozila zbog klizave naftne (masne) mrlje na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje, a sve u kontekstu primjene ZJC/04.

9. Po stavu ovoga suda, zaključivši da tuženica ne odgovara za naknadu štete uzrokovane korisniku ceste propustima u čišćenju dijela javne ceste koja prolazi kroz naselje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 19. ZJC/04 (s time da se pri tome pogrešno pozvao na čl. 15. ZJC/04, što nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je pozivajući se na odredbu čl. 15. ZJC/04, citirao odredbu čl. 19. ZJC/04).

10. Naime, odredbom čl. 58. st. 1. i 3. ZJC/04, bilo je propisano da županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste, pravna osoba kojoj je osnivač županija, te da Županijska uprava za ceste u okviru svoje djelatnosti organizira, odnosno obavlja poslove: – projektiranja te ishođenja lokacijske dozvole, građevinske dozvole i uporabne dozvole za županijske i lokalne ceste; – građenja županijskih i lokalnih cesta iz članka 14. toga Zakona: – održavanja županijskih i lokalnih cesta iz članka 18. toga Zakona; – ostale poslove upravljanja županijskim i lokalnim cestama iz članka 22. toga Zakona, dok je odredbom čl. 18. st. 1. i 3. ZJC/04, bilo propisano da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona : – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste; – ophodnja, s time da popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za radove propisuje ministar.

11. Navedenim ZJC/04 određeno je bilo regulirano pitanje održavanja javne ceste kroz naselje, na način da je čl. 19. st. 1. ZJC/04 bilo propisano da se dio javne ceste koja prolazi kroz naselje održava kao sastavni dio te javne ceste osim: – sustava za odvodnju; ako je dio mjesne kanalizacijske mreže; – javne rasvjete; – zelene površine;

– pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa; – biciklističke i pješačke staze;

– tramvajske, odnosno željezničke pruge; – čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

12. Nadalje, odredbom čl. 26. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" broj 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/14, dalje Pravilnik), koji Pravilnik je bio na znazi u trenutku štetnog događaja, bilo je propisano da se pod čišćenjem kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

13. Ovdje je potrebno ukazati i na odredbe čl. 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18, dalje: ZKG), kao posebnog zakona kojim je u trenutku štetnog događaja bilo propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a da je komunalna djelatnost (koju djelatnosti obavljaju jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe), između ostalog, i uređenje i održavanje cesta, ulica, trgova i putova, održavanje javnih površina, a da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

14. Dakle, navedenim odredbama Zakona o javnim cestama i Zakona o komunalniom gospodarstvu, bilo je propisano da čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje, ne spada u održavanje javne ceste za koje bi bila nadležna tuženica, već da te poslove, kao jednu od komunalnih djelatnosti, obavljaju jedinice lokalne samouprave preko pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju te djelatnosti, iz čega slijedi da za štetu koja korisniku nastane na dijelu javne ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto, zbog propusta održavanja tog dijela kolnika za sigurnu vožnju, odgovara jedinica lokalne samouprave koja je dužna održavati kolnik za sigurnu vožnju u dijelu koji prolazi naseljenim mjestom.

15. Stoga, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, da čišćenje javnih cesta koje prolaze kroz naselja, u smislu čišćenja kolnika od materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa, nije u nadležnosti tuženice, budući da tuženica kod čišćenja javnih cesta koja prolaze kroz naselja, ima nadležnost jedino u pogledu čišćenja javnih cesta od snijega.

16. Na žalbene navode tužiteljice valja odgovoriti da stoji da je načelno odredbom čl. 23. ZJC/04 bila propisana odgovornost tuženice za naknadu štete uzrokovane korisniku stanjem javne ceste. Međutim, odredbom čl. 19. istog zakona propisan je izuzetak za dionice javne ceste koje prolaze kroz naselje, prema kojoj odredbi su iz poslova održavanja dionica javne ceste u naselju, izuzeti poslovi održavanja sustava za odvodnju, javne rasvjete, zelenih površina, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističkih i pješačkih staza, te tramvajske odnosno željezničke pruge, i konačno čišćenja javne ceste (osim čišćenja snijega), koji poslovi održavanja se reguliraju u skladu s posebnim zakonom.

17. Dakle, imajući u vidu da je do štete došlo na dijelu javne ceste koje prolazi kroz naselje, za koju cestu je sud prvog stupnja na pouzdan način utvrdio da se radi o cesti u naselju, s time da tužiteljica u žalbi niti ne spori da se radi o javnoj cesti kroz naselje, imajući u vidu i to da čišćenje javnih cesta kroz naselje ne ulazi u okvir djelatnosti koju organizira tuženica, odnosno u okvir njezinih poslova održavanja javnih cesta u smislu čl. 18. toga ZJC/04 (održavanje županijskih i lokalnih cesta), a da su jedinice lokalne samouprave dužne, a time i odgovorne za čišćenje javnih cesta na dionicama koje prolaze kroz naseljena mjesta, s time da se pod čišćenjem kolnika podrazumijeva i „uklanjanje masnih mrlja“ - (citirani čl. 26. st. 1. Pravilnika), stoga i po ocjeni ovoga suda, na tuženici nije bila obveza ukloniti naftnu masnu mrlju s kolnika zbog koje je došlo do šetnog događaja.

18. Slijedom obrazloženog, kako tuženica nije bila u obvezi održavati kolnik u stanju za sigurnu vožnju, već je to bila dužnost jedinice lokalne samouprave, ukazuje se ispravnim zaključak suda prvog stupnja da iz odredaba ZJC/04 ne proizlazi pasivna legitimacija i odgovornost tuženice za nastalu štetu tužiteljici, pri čemu ipak valja naglasiti i to da niti jednom odredbom Zakona o javnim cestama ili pak Zakona o komunalnom gospodarstvu, nije propisana solidarna odgovornost tuženice i jedinice lokalne samouprave za štete koje bi bile prouzročene uslijed postojanja odrona pojedinačnog kamenja, odnosno masnih mrlja, blata i smeća na kolniku.

19. Takvu pravilnu primjenu materijalnog prava tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

20. Stoga, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.

21. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda u odnosu na trošak parničnog postupka koji je dosuđen tuženici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je navedeni trošak pravilno odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, dalje: Tarifa), pa tako i u odnosu na obrazloženi podnesak tuženice od 20. veljače 2019., za koji podnesak je, suprotno prigovorima tužiteljice, pravilno dosuđena naknada u iznosu od 1.000,00 kuna, uz 25% PDV-a (Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i u odnosu na trošak za pristup na ročišta od 21. siječnja 2016. i 16. veljače 2018. ((Tbr. 9. t. 1. Tarife), na kojim ročištima se, suiprotno prigovorima tužiteljice, raspravljalo o glavnoj stvari (raspravljanjem o izvođenju predloženih dokaza), slijedom čega je neosnovana žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima parničnog postupka, dok nenavođenje u obrazloženju pobijane odluke, određenog Tarifnog broja po kojem je odmjeravan trošak za zastupanje tuženice po punomoćnicima odvjetnicima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP-a), jer se iz obrazloženja pobijane odluke može zaključiti na kojim Tarifnim brojevima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku.

22. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, ista sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, nema pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastavljanja žalbe i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

23. Tuženici nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2022.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.