Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž R-1/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. B. iz I., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika S. u Z., OIB: ..., koje zastupa rektorica prof. dr. sc. D. V., a ovu punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-1321/21 od 26. svibnja 2022., 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika S. u Zadru kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-1321/21 od 26. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku S. U. Z. OIB:... da tužiteljici M. Š. B. OIB:... isplati iznos od 4.734,03 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 497,49 kn od dana 16.srpnja 2016 godine do isplate

- na iznos od 599,44 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 599,44 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 599,44 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 599,44 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 599,44 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 702,57 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 536,78 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.187,50 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određen člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je obrazloženje proturječno i kontradiktorno samo sebi i izreci presude, da pobijana odluka nema razloge o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati. Prvostupanjski sud nije na valjani način razriješio prigovor tuženika koji se odnosi na pitanje promašene pasivne legitimacije, jer je pasivno legitimirana Republika Hrvatska, bez obzira na postojanje ugovora o radu između tuženika i tužiteljice. Otklonjen je i prigovor zastare potraživanja tužiteljice pozivom na odredbu čl. 139. Zakona o radu, pri čemu nije navedeno koji je Zakon primijenjen. Sporna je osnova potraživanja tužiteljice te je trebalo pravilno odlučiti o pravnom pitanju koji se odnosi na pravnu valjanost i obveznost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., o Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. te Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Pogrešno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima parničnog postupka priznajući tužiteljici trošak sastava podneska od 28. prosinca 2021. u punom iznosu, iako u tom podnesku tužiteljica sadržajno ponavlja navode koje je ranije iznijela u tužbi, kao što joj je dosuđen trošak pristupa na ročište radi objave odluke, iako takav radnja nije bila nužna s obzirom da je presuda istovremeno objavljena i istaknuta na e-oglasnoj ploči suda. Predlaže preinaku presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezu da ista naknadi parnične troškove, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužiteljice manji je od 10.000,00 kn, odnosno tužiteljica tužbom traži isplatu iznosa od 4.734,03 kn, što znači da je to sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) spor male vrijednosti.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s tim da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje odredba čl. 370. ZPP. Slijedom navedenog, presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, obrazloženje pobijane presude nije proturječno samo sebi i izreci presude, koja ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba tuženika.

7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 4.734,03 kn, na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09.),

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn,

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III i članak IV Dodatka koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u članku III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV u vezi čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju prema podacima Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za siječanj 2017., koja će biti isplaćena za veljaču 2017.,

- da je tužiteljica tijekom postupka i u tužbi tvrdila da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužiteljici u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, na temelju odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.

10. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Isto tako, prvostupanjski sud je ocijenio što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna da se odredbe članka VII Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV, dok je čl. III (do V) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (na koje se čl. III poziva) vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. (list 26-31 spisa) pa jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

11. Naime, u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12.; dalje TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

12. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14.; dalje ZR) je propisano, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11. i 73/13.), da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13. Ujedno je u članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

14. Također, 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

15. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III. mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama".

16. Također, u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada RH donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

17. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09. i 124/09.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10.), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU, kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., tako da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

18. Neosnovani su navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanom u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. 19. Pritom je potrebno navesti da je odgoda usklađivanja dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

20. Slijedom svega ranije navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

21. Tuženik u žalbi neosnovano ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije uz tvrdnju da je određivanje visine novčanih iznosa na ime plaće, povećavanje plaće te uvjeti povećavanja ili smanjivanja plaće, isključivo u nadležnosti Republike Hrvatske. Naime, tužiteljica je zaposlenica tuženika s kojim ima zaključen ugovor o radu i koji je kao poslodavac dužan tužiteljici isplatiti pripadajuću plaću (čl. 7. st. 1. ZR).

22. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja jer od dospjelosti najstarijeg potraživanja razlike plaće (16. srpnja 2016.) do podnošenja tužbe (9. srpnja 2021.) nije prošao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 139. ZR.

23. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kod odluke o trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -"Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa), jer je tužiteljica uspjela u cijelosti sa zahtjevom, priznajući joj po 50 bodova za sastav tužbe i obrazloženog podneska od 28. prosinca 2021. te za zastupanje na ročištu 12. travnja 2022., kao i 25 bodova za pristup na ročište za objavu presude, koji je, suprotno žalbenim navodima tuženika, bio potreban za vođenje parnice i tužiteljici pripada primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, dakle ukupno 175 bodova koji uz vrijednost boda i pripadajući PDV od 25% daju parnični trošak tužiteljice od 2.187,50 kn.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 1. srpnja 2022.

Sudac

Igor Delin, v.r.