Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-214/21-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. bank d.d., R., OIB …, zastupanog po O. društvu B. & P. d.o.o. iz Z., protiv 1. tužene T. V. iz S., OIB …, zastupane po punomoćnici A. M., odvjetnici u V. i 2. tuženog B. R. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., radi isplate, nakon 16. svibnja 2022., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja V. I., odvjetničke vježbenice, z. punomoćnika 1. tužene I. K. R., odvjetnice u V. i punomoćnika 2. tuženika, 1. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 2. tuženiku B. R. iz S., isplatiti tužitelju E.&S. bank d.d., R., , iznos od 71.590,65 kn (slovima: sedamdeset jednu tisuću petsto devedeset kuna i šezdeset pet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu od 2. tuženika B. R. preko iznosa od 71.590,65 kn do iznosa od 195.209,43 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.7.2015.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 1. tuženoj T. V. trošak parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2. tuženiku B. R. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.325,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Konstatira se da je povučena tužba u odnosu na 1. tuženu T. V..

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženih kao nasljednika pokojnog V. R., navodeći da ima potraživanje prema V. R. u iznosu od 195.209,43 kn, a da tuženi solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, te da je tuženike pozvao na plaćanje dugovanja, a na poziv da su se oglušili. Prema tome, traži da mu tuženi solidarno isplate iznos od 195.209,43 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 147.553,59 kn od 25.7.2015.

2. Tuženi se protive tužbi, osporavajući osnov i visinu potraživanja. 1. tužena ističe da je od utvrđene ostavinske imovine V. R. naslijedila svega 1/2 dijela od 1/3 dijela suvlasničkog dijela nekretnine čkbr. 315/6 i to u naravi puta sa ukupno 88 m2, upisanog u z.k.ul. 3099 k.o. S.. Prema tome, visina naslijeđene imovine da je daleko manje od ostaviteljevog duga, time da je nakon ostavinskog postupka prilikom zatvaranja računa ostavitelja, podmirila dio njegovog dugovanja koje je ostavitelj imao prema tužitelju na ime odobrenog minusa, te je istaknula i prigovor zastare tražbine. 2. tuženi pak ističe prigovor zastare i to iz razloga što je ugovor o kreditu otkazan smrću korisnika V. R. 19.9.2011. i da je tada dospjela cjelokupna tražbina po kreditu, a da vrijednost cjelokupne naslijeđene imovine ne iznosi više od 50.000,00 kn. Pri tome ističe i to da je podmirio ostaviteljeve dugove prema tužitelju u iznosu od 6.000,00 kn i dugove prema Hrvatskoj poštanskoj banci u iznosu od 1.087,72 kn ili ukupno 7.087,32 kn.

3. Podneskom od 28.3.2022. (list 250 spisa), tužitelj navodi da smanjuje tužbeni zahtjev i traži od isključivo 2. tuženika B. R. isplatu iznosa od 72.949,37 kn. Osporava izvršene uplate u iznosima od po 272,00 kn prema Hrvatskoj poštanskoj banci, jer iz dostavljene dokumentacije nije jasno čije je dugovanje podmireno i u kojem iznosu jer su uplatnice nečitke, time da se iz prometa po računu od 23.11.2018. sa lista 180 spisa vidi da su vršene uplate po nagodbi, ali da nije vidljivo tko ih je vršio, a iz dostavljene nagodbe nije vidljivo da bi istu sklopio 2. tuženik, štoviše da ista nije niti sklopljena jer nije potpisana. Pri tome se poziva i na pregled prometa po računu iz kojeg proizlazi da je dugovanje na dan smrti ostavitelja iznosilo 783,75 kn.

4. 1. tužena se očitovala na gornji podnesak tužitelja na način da zaključuje da tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev samo u odnosu na 2. tuženika, a da ne navodi da li u odnosu na 1. tuženicu smanjuje tužbeni zahtjev ili u cijelosti povlači tužbu, time da se ona protivi preinaci tužbe jer je promijenjena istovjetnost zahtjeva i traži naknadu parničnog troška.

5. 2. tuženi ističe da se radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva i da je tužba preinačena, te se preinaci protivi, a obrazlaže to na način da je tužbom tražena solidarna isplata od oboje tuženika, dok sada tužitelj potražuje isplatu samo od 2. tuženika. Ukoliko sud zauzme stav da se ne radi o preinaci tužbe, ističe da se protivi "smanjenju tužbenog zahtjeva" i predlaže o tome donijeti meritornu odluku i traži za taj dio naknadu parničnog troška. Dalje ističe da je 2. tuženik podmirio i dug ostavitelja prema HPB-u u ukupnom iznosu od 1.356,80 kn, s ciljem podmirenja negativnog stanja na tekućem računu ostavitelja, zbog čega je i sklopio nagodbu sa HPB d.d. 29.8.2015. Na uplatnicama da se jasno vidi potpis 2. tuženika i poziv na broj, a taj poziv na broj navodi se i u čl. 2. nagodbe. Ističe da iznos neisplaćene mirovine V. R. za rujan 2011. njemu nije isplaćen i predlaže očitovanje HZMO kome je izvršena isplata mirovine ostavitelja. Konačno, da je upravo on podmirio troškove pogreba ostavitelja u iznosu od 6.000,00 kn i da bi i navedene troškove trebalo uzeti u obzir prilikom donošenja meritorne odluke.

6. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj … od 9.9.2009., Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. R. K. broj O-1879/11 od 7. studenog 2011., poziv na plaćanje nasljednicima iza pokojnog R. V., povratnice, uplatnice sa lista 28-31 spisa, z.k. podatke, pročitani su nalazi građevinskog vještaka Z. P. i knjigovodstveno financijskog vještaka V. S.-O., pregled prometa po partiji kredita 5104382588 za razdoblje od 10.9.2009. do 23.2.2017., nalog za plaćanje, porezno rješenje, uvid u stanje računa Porezne uprave, rješenje o ovrsi broj Ovrv- 23/15-3 od 18.3.2015., izvod iz poslovnih knjiga, ugovor o tekućem računu E. banke, porezno rješenje, ponuda za osiguranje života, dopis HZMO, isplatnicu, Ugovor o oročenom deviznom depozitu broj … od 10.9.2009., izvod prometa po računu, dopis B. osiguranja Z. d.d., policu osiguranja života od 9.2.2009., dopis sa lista 83 spisa, otplatnu tablicu, obavijest tužitelja od 8.9.2017. sa lista 96 spisa, dopis zavoda od 13.9.2017. sa lista 101 spisa, dopis Hrvatske poštanske banke od 7.9.2017. sa lista 102 spisa, te su pročitane originalne uplatnice HPB sa lista 269 do 272 spisa.

7. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-179/2020-2 od 4. ožujka 2021., ukinuta je presuda ovog suda broj P-564/16-52 od 17. travnja 2019. u točkama II/, III/ i IV/ izreke i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje, dok je nepobijana točka I/ izreke ostala neizmijenjena, odnosno nije ni ispitivana jer protiv nje nije bila uložena žalba. Prema tome, prvostupanjska presuda je postala pravomoćna u točci I/ u kojoj je naloženo 1. tuženoj T. V. isplatiti tužitelju iznos od 340,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2019. do isplate, dok je presuda u dijelu točke III/ ukinuta, dakle preko iznosa dosuđenog točkom I/ u odnosu na 1. tuženu i tokom II/, a do iznosa od 195.209,43 kn, slijedom čega nije točna tvrdnja tužitelja da 1. tužena više nije stranka u postupku jer je u odnosu na nju točka I/ izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna. Međutim, iz sadržaja podneska tužitelja od 28.3.2022., može se zaključiti da povlači tužbu u odnosu na 1. tuženu, iako to izrijekom ne navodi, već samo to da smanjuje tužbeni zahtjev na način da traži od 2. tuženika isplatu iznosa od 72.949,37 kn. U odnosu na tvrdnju tuženih da se sada radi o preinaci tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj utužio tužene na način da je tražio da mu solidarno isplate utuženi iznos od 195.209,43 kn, a sada traži isplatu samo od 2. tuženika, za navesti je da odredba čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, 70/19; dalje: ZPP) jasno propisuje da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Vezano uz navedeno, kako je očito da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na 1. tuženu, a ona se nije protivila istome, to je donijeto rješenje o povlačenju tužbe primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a. Međutim, 2. tuženi se protivio povlačenju tužbenog zahtjeva, a svakako nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, slijedom čega je sud bio dužan meritorno odlučiti i o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu na isplatu iznosa od 195.209,43 kn, a primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

8. Temeljem navoda stranaka tijekom postupka, činjenično je nesporno da su tuženi temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. R. K. od 7. studenog 2011. broj O-1879/11, naslijedili brata R. V. i to 1. tužena V. T. 1/2 dijela čkbr. 315/6 i to njegov suvlasnički dio od 1/3 dijela, čime je stekla suvlasništvo od 2/6 dijela te nekretnine, a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnih podataka nakon provedbe rješenja o nasljeđivanju. 2. tuženi je naslijedio cijelu čkbr. 315/5 i to suvlasnički dio ostavitelja od 1/2 dijela, kao i čkbr. 315/6 u 1/2 dijela, a naslijedio je u cijelosti potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja, zatim novčana potraživanja na računu tužitelja, broj računa 3205941210 i novčana potraživanja na računu Hrvatske poštanske banke d.d., broj računa … Između stranaka nije sporno ni to da su tuženi nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, plaćali dio dugova pokojnog brata, time da nije sporna uplata 1. tužene, te uplata 2. tuženika prema tužitelju u iznosu od 6.000,00 kn.

9. Sporna je visina tražbine tužitelja temeljem Ugovora o kreditu broj … od 9.9.2009., te je sporna vrijednost naslijeđene imovine, a također su sporne uplate 2. tuženika prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. temeljem sklopljene nagodbe. Konačno, sporno je i pravno pitanje zastare tražbine.

10. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je između stranaka nesporno da je ugovor o kreditu tužitelj otkazao tuženima s danom 24.7.2015., pa je cijelo potraživanje iz tog ugovora dospjelo na naplatu. Naime, člankom 13. Ugovora o kreditu, ugovorne su strane utanačile da Banka ima otkazati kredit iz ovog ugovora i učiniti dospjelim cjelokupnu tražbinu, te zahtijevati naplatu kredita zajedno sa dospjelim kamatama i drugim tražbinama i prije roka koji je ovim ugovorom utvrđen za njegovo dospijeće i to u slučaju ako korisnik kredita kasni 15 dana s ispunjenjem bilo koje obveze preuzete ovim ugovorom, ako je prigodom stavljanja zahtjeva za odobravanje kredita dao netočne podatke i u slučaju smrti korisnika kredita. Učinci ovog ugovora protežu se i na nasljednike V. R. kao univerzalne pravne slijednike. Naime, prema odredbi čl. 336. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), ugovor ima učinak i za univerzalne pravne slijednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora. Odredbom čl. 213. ZOO propisano je da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika. Kako je ugovor o kreditu tužitelj otkazao 24.7.2015. i tu su obavijest tuženi primili, to je cijelo potraživanje iz tog ugovora dospjelo na naplatu i tijek zastare od 5 godina iz čl. 225. ZOO teče od tog datuma, a ne od smrti V. R. 19. rujna 2011. Kako je tužba podnijeta 14.11.2016., to nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

11. U ovom se slučaju ne mogu primijeniti kraći zastarni rokovi predviđeni za plaćanje anuiteta, a to iz razloga što tuženi odgovaraju za dugove ostavitelja kao njegovi nasljednici i nisu ugovorne strane rečenog ugovora o kreditu, slijedom čega se ne primjenjuju odredbe o zastarnom roku na povremene tražbine iz čl. 226. ZOO. Tuženima je 24.7.2015. upućen poziv na plaćanje – otkaz kredita s povratnicom uz upozorenje o posljedicama ukoliko u roku od 15 dana ne podmire dugovanje i dokaz o obavijesti prileži na listovima 15-17 spisa. Načelno je točna tvrdnja tuženih da ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na nasljednike u času ostaviteljeve smrti, a ne tek donošenjem rješenja o nasljeđivanju koje je deklaratorne prirode. Međutim, trenutak smrti ostavitelja mjerodavan je za utvrđivanje sadržaja i opsega prava nasljednika. Smrt korisnika kredita ne daje pravo na otkaz, nego je nužno da i zbog smrti korisnika banka dođe u bitno nepovoljniji položaj, pa kako nasljednici nisu nastavili plaćati dospjele obveze iz kredita, to je tužitelj došao u nepovoljan položaj i osnovano otkazao ugovor sa danom 24.7.2015. Dakle, ugovor o kreditu nije ugovor koji bi prestao smrću korisnika kredita, pa s obzirom na tu činjenicu, prava i obveze dužnika iz tog ugovora prelaze na nasljednika temeljem odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju u trenutku kada se isti prihvati nasljedstva.

12. Prema odredbi čl. 139. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

13. Prema nalazu građevinskog vještaka Z. P. vrijednost naslijeđene čkbr. 315/5 upisane u z.k.ul. 4127 k.o. S. iznosi 146.000,00 kn, a vrijednost čkbr. 315/6 upisane u z.k.ul. 3099 iste k.o. iznosi 9.000,00 kn. Pri tome valja reći da stranke nisu imale prigovor na nalaz, time da je vještak uzeo u obzir činjenicu da čkbr. 315/6 u naravi predstavlja put koji je međutim u vlasništvu fizičkih osoba, pa je uzeo u obzir i manju jediničnu vrijednost po m2 površine u usporedbi sa jediničnom vrijednosti čkbr. 315/5 koja se odnosi na građevinsko zemljište. Nije točna tvrdnja 1. tužene da ova nekretnina predstavlja javno dobro koja ne bi imala nikakvu vrijednost.

14. Obzirom na postojanje ugovora o depozitu, valja reći da je tužitelj iz tih sredstava podmirio dio dugovanja s osnova predmetnog kredita, a također je utvrđeno da iz police osiguranja koja je raskinuta, nije podmiren dio tražbine po rečenom kreditu.

15. Na listu 28-31 spisa prileže preslike uplatnica koje je 2. tuženi uplaćivao tužitelju i to 13.4., 6.5., 1.6., 3.7.2015. u iznosima od po 1.500,00 kn s osnova podmirenja dugovanja pokojnog R. V. što iznosi ukupno 6.000,00 kn. 2. tuženi je dostavio i original uplatnica plaćenih Hrvatskoj poštanskoj banci, a koje je iznose plaćao s osnova nastalog minusa na tom računu, pri čemu je 2. tuženi dostavio dokaze o uplatama 29.4., 2.7., 6.8. i 25.5.2015. u iznosima od 271,36 kn, 272,00 kn, 272,00 kn i 271,36 kn. Spisu prileži i dopis HPB-a od 29.11.2018. (list 179-182 spisa), iz kojeg proizlazi da su navedeni iznosi uplaćivani kako bi se podmirilo negativno stanje na računu R. V., a sukladno nagodbi zaključenoj sa R. V.. Očito je da priložena nagodba sa lista 182 spisa koja je datirana sa 29.8.2015., nije mogla biti sklopljena sa pokojnim R. V., koji je u to vrijeme već umro, međutim, na uplatnicama je jasno naveden kao uplatitelj ovdje 2. tuženi R. B., što ništa ne mijenja na činjenici da su vršene uplate temeljem takve nagodbe od po 271,36 kn i uplate su evidentirane kao prometi na računu 2200015715 i evidentirano je ukupno uplata od 1.358,72 kn. Očito je da 2. tuženi raspolaže jednim dijelom uplatnica, i štoviše doprinosi originale istih, a dijelom ne raspolaže, međutim i daljnje uplate su evidentirane u poslovnim knjigama Hrvatske poštanske banke i stoga sud te podatke prihvaća vjerodostojnim, a tužitelj ih paušalnim tvrdnjama da se ne vidi tko je izvršio uplate nije doveo u sumnju, tim više što se postavlja pitanje tko bi osim nasljednika imao interesa otplaćivati dugovanje ostavitelja.

16. Prema tome, 2. tuženi je ukupno platio dugova vjerovnicima ostavitelja, konkretno tužitelju i Hrvatskoj poštanskoj banci u iznosu od 7.358,72 kn.

17. Kako je 2. tuženi naslijedio i iznos od 4.449,37 kn s osnova neisplaćene mirovine, iako 2. tuženi osporava da bi mu taj iznos bio isplaćen, valja navesti da iz dopisa HZMO od 13.9.2017. sa lista 101 spisa, proizlazi da je iza pok. R. V. preostala neisplaćena mirovina za mjesec rujan 2011. u iznosu 4.449,37 kn, pa neovisno o tome da li je zatražio isplatu, jer se naslijeđeni iznos mirovine ne isplaćuje automatizmom, već dostavom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, to 2. tuženi nije uspio osporiti ovakvo utvrđenje.

18. Tuženik B. R. naslijedio je 1/2 dijela čkbr. 315/5, što iznosi 73.000,00 kn, te 1/6 dijela čkbr. 315/6, što iznosi 1.500,00 kn i pribrajajući tim iznosima neisplaćenu mirovinu od 4.449,37 kn, vrijednost naslijeđene imovine 2. tuženika iznosi 78.949,37 kn.

19. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva, knjigovodstveno financijska vještakinja V. S.-O. provedenim vještačenjem je utvrdila osnovanu tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 195.209,53 kn. Na taj nalaz stranke nisu imale primjedbe, a sud ga također prihvaća kao stručni i objektivni, time da je u nalazu evidentirala sve uplate po partiji kredita, računajući ustege iz mirovine i uplate od strane 2. tuženika, a u konkretnom slučaju tuženi odgovaraju očito za dugove svojeg pravnog prednika do bitno manjeg iznosa, a obzirom na vrijednost naslijeđene imovine.

20. Prema iznijetom, osnovana je tražbina tužitelja prema 2. tuženiku u iznosu od 71.590,65 kn, a do kojeg iznosa se dolazi oduzimanjem svih spomenutih uplata koje je 2. tuženi izvršio i vjerovnicima HPB d.d. i tužitelju od vrijednosti naslijeđene imovine (78.949,37 kn – 6.000,00 kn – 1.358,72 kn).

21. Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, u pogledu glavne tražbine, a isto tako u pogledu zatezne kamate koju potražuje od 25.7.2015. Osnovana je tražbina zateznih kamata tekuća od donošenja presude kojom je utvrđena visina tražbine do koje tuženi odgovaraju za naslijeđenu imovinu, a odluka o zateznoj kamati ima uporišta u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. U odnosu na tvrdnju 2. tuženika da je snosio troškove pogreba V. R. u iznosu od 6.000,00 kn, za navesti je kratko da trošak pogreba nije dug ostavitelja za koji odgovaraju nasljednici, obzirom da nasljednici nasljeđuju prava i obveze koje je ostavitelj imao u trenutku smrti, a kako je to i propisano odredbom čl. 5. Zakona o nasljeđivanju.

23. Sud nije našao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem 2. tuženika na okolnost izvršenih uplata temeljem nagodbe sklopljene sa Hrvatskom poštanskom bankom, a imajući u vidu da su sve uplate evidentirane u poslovnim knjigama navedene banke i 2. tuženi je priložio uplatnice koje je sačuvao upravo na okolnosti uplata.

24. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a i to u odnosu na 1. tuženu. Naime, tužitelj je tražio od tuženih da mu solidarno isplate iznos od 195.209,43 kn, a 1. tužena je obvezana na isplatu svega 340,00 kn sa zateznom kamatom od 17. travnja 2019., slijedom čega se pretežiti neuspjeh tužitelja smatra uspjehom 1. tužene. Prema Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u vrijeme donošenja odluke na snazi je vrijednost od 100 bodova prema postavljenom tužbenom zahtjevu glasećem na iznos od 72.949,37 kn.

24.1. 1. tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 1.000,00 kn, pristupa ročištima 9.3., 24.5. i 28.6.2017., 15.11.2018. i 18.1.2019. u iznosima od po 500,00 kn, zastupanja na raspravi 15.3.2019. u iznosu od 1.000,00 kn, pristup ročištu 5. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na raspravi od 16. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn ili ukupno 6.000,00 kn. Naprotiv, nije joj priznat trošak sastava podneska od 20.4.2017. i 25.4.2022., jer je sadržaj tih podnesaka mogla iznijeti i na održanim raspravama. Trošak sudskih pristojbi od 1.826,00 kn, iako nije preciziran, pretpostavlja se da se odnosi na plaćanje pristojbe za odgovor na tužbu, koja pak dospijeva tek sa pravomoćnosti presude i to prema uspjehu stranke u sporu.

24.2. Odluka o parničnom trošku u odnosu na 2. tuženika i tužitelja, u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP-a. Kako neuspjeh tužitelja predstavlja uspjeh 2. tuženika i to u omjeru od 64 %, to oduzimajući postotak 2. tuženika od 64 %, koji je u većoj mjeri uspio u postupku, treba oduzeti postotak tužitelja koji je u manjoj mjeri uspio, a čime se dobiva veći uspjeh 2. tuženika u sporu i to od 28 %, slijedom čega je prema tom uspjehu valjalo 2. tuženiku priznati troškove, a što iznosi 3.325,00 kn. Naime, tužitelj je u ovome sporu uspio sa cca 36 % tužbenog zahtjeva.

24.3. 2. tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 1.000,00 kn, pristupa ročištima 9.3., 24.5., 28.6.2017., 15.11.2018. i 18.1.2019. u iznosima od po 500,00 kn, zastupanja na očevidu 8.11.2017. od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 15.3.2019. od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 1.7.2021. od 1.000,00 kn, 5.4.2022. u iznosu od 1.000,00 kn, 16.5.2022. od 1.000,00 kn, sastav podneska od 22.4.2022. od 1.000,00 kn, PDV od 2.375,00 kn ili ukupno 11.875,00 kn. Dakle, osnovan je trošak 2. tuženika od 28 % ili 3.325,00 kn.

Varaždin, 1. srpnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh v. r.

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u pismenom obliku u 3 istovjetna primjerka preporučenom pošiljkom putem pošte ili u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužitelja – OD B. & P. d.o.o. iz Z.

2) Punomoćnica 1. tužene - A. M., odvjetnica u V. 3) Punomoćnika 2. tuženika – M. B., odvjetnik u V.