REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Posl. br. 25 P-245/2019

Kralja Tomislava 85 A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ( dalje: tužiteljica) Đ. D. iz S., OIB ..., zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva u C., K. F. i B. L., protiv tužene-protutužiteljice ( dalje: tužena ) M. R. G. iz Z., OIB ..., zastupana po punomoćniku R. A., odvjetniku u C., radi uznemiravanja prava vlasništva i isplate po tužbi i činjenja po protutužbi, nakon rasprave zaključene 17.svibnja 2022. kojoj su prisustvovali punomoćnici stranaka, 1.srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženoj da zazida otvor-vrata na sjevero-istočnom zidu nekretnine označene kao k.č.br. ... kuća i dvor površine ... čhv upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J., u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da se uzdrži od bilo kakvog probijanja sjeveroistočnog zida kuće sagrađene na nekretnini označenoj kao k.č.br. ... kuća i dvor površine ... čhv, upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J. i to duž cijele međe s nekretninom označenom kao k.č.br. ... kuća i dvorište površine ... čhv upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J..

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Nalaže se tuženoj da isplati tužiteljici 1.800,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6.kolovoza 2015., pa sve do isplate, u roku od 15 dana. „

IV Odbija se protutužbeni zahtjev tužene koji glasi:

„Protutužena Đ. D. dužna je o svom trošku ukloniti metalno konstrukciju dimenzija cca 22 x 80 cm koja je ispred stražnjeg otvora kuće protutužiteljice M. R. G., omogućiti joj nesmetan ulaz u svoju nekretninu u stan na II katu kuće koja se nalazi u D. S. 42, na k.č.br. ... upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J. ili će to učiniti protutužiteljica na trošak protutužene u roku od 15 dana.“

V Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.300,00 kuna roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, tužiteljica navodi kako je vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. ... kuća i dvorište površine ... čhv, upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J., tužena da je upisana kao vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. ... kuća i dvor površine ... čhv, upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J., a predmetne nekretnine da su međašne. Tužiteljica je dalje navela kako je tužena 29.srpnja 2015. bez suglasnosti tužiteljice i bez valjane pravne osnove na sjevernom zidu svoje stambene zgrade probila otvor – vrata kroz koja može neometano pristupati u dvorište tužiteljice, koje je sa svih strana omeđeno visokim zidovima, a tim činom da je tužena stekla mogućnost neometanog pristupa u dvorište tužiteljice. Postojanjem spornih vrata tužena da uznemirava tužiteljicu u mirnom uživanju prava vlasništva nekretnine k.č.br. ... k.o. S. J.. Nadalje, navodi tužiteljica da je u vremenu od 24.srpnja do 5.kolovoza 2015. pružala uslugu turističkog smještaja u predmetnoj nekretnini, a prilikom navedenih radova da je došlo do buke i prašine pa da je primila reklamaciju gostiju uslijed čega da je morala izvršiti povrat uplaćenih sredstava u iznosu od 1.800,00 kuna za dva noćenja. Protutužbu tužene, tužiteljica je osporila. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka.

2.U svojem odgovoru na tužbu tužena je istu osporila te je navela da je vlasnica nekretnine oznake k.č.br. ... k.o. S. J., da su ona i njen suprug kupili prizemlje i kat 1992., a 22.srpnja 1993. i preostali dio kuće od H. S., zastupanog po J. D., a taj preostali kat da je uvijek imao ulaz s gornje stranke, a koji ima i danas, jer da je to jedini ulaz u drugi kat. Suprug tužiteljice da je samovlasno zazidao ulaz u stan tužene i onemogućio normalnu komunikaciju s nekretninom, pa da je tužena sama srušila zid kojeg je suprug tužiteljice zazidao. Podneskom od 8.lipnja 2017., tužena je ustala protutužbom. Tužena potražuje trošak parničnog postupka.

3.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu policijske postaje C. od 26.rujna 2015. ( str. 4 spisa), fotografije ( str. 5-6 spisa), kopiju katastarskog plana ( str. 7 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z.k.ul. ... i ... k.o. S. J. ( str. 8-9 spisa), račun i obračun br. 6/0052 ( str. 10-11 spisa), presudu posl.br. K-2/2015 ( str. 18-19 spisa), kopiju katastarskog plana ( str. 20 spisa), kupoprodajni ugovor ( str. 21- 22 spisa), kupoprodajni ugovor ( str. 23 spisa), fotografiju ( str. 24 spisa), presudu Ž. S. u Z. posl.br. Kž-563/2016 ( str. 32-34 spisa), presudu O. S. u R. posl.br. K-67/15 (str. -3538 spisa), utanačenje od 23.srpnja 1993.( str. 48 i 49 spisa), nalaza geodetskog vještaka ( str. 75 -80 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta 16.siječnja 2020. saslušao svjedoke F. D., C. Č., S. P., I. B., F. D., A. M. A., te parnične stranke.

4.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. U svojem iskazu tužiteljica je iskazala da su 1993. njen otac, brat i ona odlučili prodati kuću odnosno taj dio kuće i ista je prodana M. i M. G.. Prodali su im konkretno zadnju etažu te kuće, ostatak kuće je već bio njihov tako da imaju kompletnu kuću. Iskazala je da kad su bili vlasnici da je postojao otvor koji je vodio u tu etažu koju su prodali tuženoj i postojala je komunikacija iz te etaže kroz dvorište do njihove kuće. Tada kada su im prodali tu etažu oni su zazidali vrata koja su do tada postojala. Da je bilo logično da to zazidaju jer oni imaju drugi ulaz u svoju kuću. To da je tako bilo 20 godina sve do 2012. kada su ih molili da im daju ključ od ulaza u dvorište, kako bi popravili krov na svojoj kući. U dobroj vjeri dali su im ključ kako bi radove na krovu obavili izvan sezone. Nakon nekog vremena kad su došli u svoju kuću da su vidjeli da su otvorili vrata, i to vrata s kojima se samo može ući u njihovo dvorište, a ne i obratno, jer vrata nemaju kvake sa dvorišne strane. U dvorište ispred njene kuće može ući tužiteljica, to da je ulaz u njen objekt i njeno dvorište. U njeno dvorište da ne može ući nitko, postoje vrata i vrata zaključavaju. Tužena da nije imala ključ od vrata koje vode u njeno dvorište, dobili su ih radi popravka krova, a kad su shvatili da su otvorili otvor promijenili su bravu. Da je njen sin zazidao otvor koji vodi u njihovo dvorište i protiv njega je pokrenut kazneni postupak koji je na kraju završio u korist njenog sina F. D.. Nakon toga u 7. mjesecu 2015. da ju je zvao susjed da M. opet probija vrata u njeno dvorište, da su to vrijeme imali goste iz U., da je zvala policiju, iz Z. je došla u D. sa sinom F. D., koji je komunicirao sa tuženom. Gosti da su se žalili na ovaj događaj, pa su im dali još par dana besplatno boravak u njenoj kući. Nakon toga da su napravili metalnu konstrukciju i drveni paravan da se ta vrata ne vide. Iskazala je da do trenutka prodaje gornje etaže tuženoj stan kojeg su prodali nije imao komunikaciju sa etažom ispod. Sada postoji komunikacija između etaža kuće tužene.

6. U svojem iskazu svjedok F. D. je iskazao da je njihova kuća u posjedu njegove obitelji od 1964., a istu su kupili njegovi djed i baka S. i M. H.. Tu kuću njegova majka stekla je dijelom nasljeđivanjem, a u dijelu isplatom njegovog ujaka. U njihovom posjedu bila je njihova sadašnja kuća, dvorište koje je svo vrijeme isključivo privatnog karaktera i služi njegovoj obitelji, te treća etaža kuće koja je sada u vlasništvu tužene. Ta treća etaža, a s obzirom da je zemljište strmo je zapravo je njima bilo prizemlje, 1992. obitelj G. od njih je kupila tu zadnju etažu i dogovor je bio da se vrata koja su vodila na dvorište zazidaju, i tu je stavljen tvrdi zid 1992. i nije bilo nikakvog paravana. Takvo stanje bilo je do 2012. Iskazao je da je njihovo dvorište sa svih strana ograđeno i u isto postoji samo jedan ulaz, a to je ujedno i ulaz u njihovu kuću. U periodu od 1992. do 2012. isključivo da se njegova obitelj služila predmetnim dvorištem, a služi se i danas. 2012. da je primio poziv od C. G., a sada Ć. koja ga je tada zamolila da im posude ključeve od ulaza u dvorište kako bi mogli izvesti neke radove jer im je to tako najjednostavnije, u svrhu dobrosusjedskih odnosa, a u dogovoru sa njegovom majkom da im je posudio ključ od ulaza u dvorište, taj poziv da je bio u proljeće 2012., a kada su došli na ljeto u kuću vidjeli su da su probijena vrata, koja su imala kvaku samo sa nutarnje strane. Da im je bila neprihvatljiva situacija da netko ima neovlašten pristup u dvorište i probali su to riješiti usmenim putem, da je kontaktirao C. Ć., jer je ona njega prethodno bila nazvala, i pokušao joj je objasniti prezentirajući joj katastarske i gruntovne izvatke, da joj je rekao da ne postoji pravni temelj da oni tu imaju vrata i pristup u dvorište. Ona da se oglušila. Da je iskoristio svoje pravo na samopomoć te su zazidali vrata. Vratili su sve u prvobitno stanje i pri tome nisu oštetili postavljena vrata. To je bilo 2013., moguće i početkom 2014. Nadalje je iskazao da su 2015. iskoristivši njihovo odsustvo, i to u ljeti kada su građevinski radovi zabranjeni, a dok su kući imali turiste ta vrata opet probili. Uslijed toga da su pretrpjeli ogromnu štetu, budući su u kući imali turiste i bio im je narušen ugled.

7. U svojem iskazu svjedokinja C. Č. je iskazala da sporna vrata postoje od uvijek i nisu bila nikada zazidana, sve dok ih nije zazidao F. D., on je uostalom za to bio kazneno gonjen radi devastacije imovine, da je to on zazidao 2013. – 2014. Iskazala je da su kupili predmetni kat sa prolazom. Da su naknadno napravili unutar kuće spiralne stepenice. Vrata su na ulazu u treću etažu iz dvorišta tužiteljice postojala i bila su to PVC vrata. Jedini uvjet je bio da na vratima imaju rolete. Treću etažu kuće kupili su njeni roditelji, nikakvog govora o spornim vratima da nije bilo, u dogovoru sa F. da su izlazili kroz taj otvor u njegovo dvorište. Od kupnje treće etaže pa do 2013. vratima su se služili kako bi unijeli namještaj, a u dogovoru sa gospodinom F. D. i kako bi iznijeli stari namještaj. Sve je bilo dobro dok F. svoju kuću nije prenamijenio u kuću za odmor pa je tražio da zazidaju otvor jer da to smeta turistima. F. da je bio zazidao otvor 2013. Na ulaz u dvorište tužiteljice da postoje glavna metalna zelena vrata i ista se ključaju. Ključeve od tih vratiju da nema već bi ih joj dao F. veća kako bi se dogovorili.

8. U svojem iskazu svjedok S. P. je iskazao da poznaje stranke ovog postupka budući su susjedi i bio je u spornom dvorištu, da je radio u kući kod tužene, i to je bilo 1992. – 1993. i tada su imali veliki konflikt. Gospodin G. je u međuvremenu preminuo, a gospođa G. se razboljela. Da su bili u jako dobrim odnosima, obitelj G. je kod njega dolazila iz N., jeli su i pili, a poslije su imali taj konflikt. Iskazao je da se iz kata tuženika nikada nije prolazilo u dvorište tužitelja. Tu su se promijenila četiri vlasnika. Da je obitelji G. radio na adaptaciji njihove kuće, iznutra je gletao, bojio zidove, ali da nije bio plaćen, te su zbog toga imali taj konflikt. Iz prizemlja na prvi kat u kući obitelji G. vode vrlo strme stepenice, a oni su poslije te adaptacije kupovali namještaj. Da mu je poznato da su vlasnici svega bila dva brata P. i I., jedan je dobio gornju kuću, a drugi ovu donju kuću. Ta gornja kuća je prije bila štala. Vrata se postojala iz koje se iz donje kuće ulazilo u dvorište, ali su ona zazidana 30-tih godina prošlog stoljeća. Ova donja kuća sagrađena je 1897. g. Ovo zna jer su njegove sestre dolazile kod njih i jer ima još jednu staru kuću odmah pored njih. Sa unutarnje strane donje kuće ostala je na tom mjestu udubina jer su vanjski zidovi široki, a to je tako ostalo i kada su došli novi vlasnici prije G.. G. su četvrti vlasnici donje kuće. Kada su G. kupili vratiju na dvorištu nije bilo, molili su da se zid razbije kako bi mogli unijeti namještaj, više otvor nisu zatvarali već su ugradili vrata. D. su molili da se otvor ponovno zazida, G. to nisu htjeli, pa su D. ispred zazidali zid kojeg su G. razbili. Kakvo je sada stanje da ne zna.

9. U svojem iskazu svjedok I. B. je iskazao da poznaje tužiteljicu dok tuženu ne poznaje, a u kući tužiteljice u D. prvi puta je bio 2015., da ima turističku agenciju i vodio je čišćenje i sve u vezi njezine kuće, uključujući i punjenje objekta. 29. srpnja 2015. da ga je nazvao gost i rekao mu je da je susjed ispred razbio zid, a razbijen je zid ispred dvorišta, odnosno u samom dvorištu. Da su došli tamo i o tome su obavijestili gosp. Đ.. Gost je bio prestrašen, nije bilo moguće da im nađu drugi smještaj budući je agencija na K., a na ovom području nemaju puno kapaciteta, pa je gost pristao da se njegov boravak produži dan ili dva, odnosno dobio je 2 dana gratis. Iskazao je da misli da je cijena jednog noćenja bila oko 140 – 150 Eura za noć jer se radilo o špici sezone i o kvalitetnom objektu.

10. U svojem iskazu svjedok F. D. je iskazao da kad je bilo mali da je njegov djed S. K. prodao jednu etažu obitelji G., a da je to u odnosu na njihovu kuću bilo prizemlje. Radi se o najgornjoj etaži kuće koja je sada vlasništvo G., dok je njegova obitelj bila vlasnik te etaže postojao je otvor kroz koji se iz dvorišta ulazilo u tu etažu, a kada je etaža prodana obitelji G. otvor je zazidan. Dok su bili vlasnici te najviše etaže iz iste se nije moglo ući u etaže ispod, te je otvor sa tog kata na I. kat naknadno probijen. 2012. njegov brat F. da je pričao sa K. koja ga je nazvala i zamolila ga je ključeve od dvorišta, da se obave popravci, ne zna sve detalje, a brat je pitao mamu i on je dozvolila da im se daju ključevi od dvorišta. Kad su došli iduće godine na njihovo zaprepaštenje pojavila su se vrata. Vrata su već bila postavljena. Njegov brat F. konzultirao se sa odvjetnikom, te su se poslužili samopomoći i zid su ponovno zazidali. Vrata su bila ostala, a samo su zazidali zid. 2015. obitelj G. ponovno je razbila taj zid i to je bilo u 7. mjesecu. To jutro dobili su dojavu od M. T., da im probijaju zid, te su mama i on pojurili prema D., a to je bilo usred sezone i imali su goste. Gostima su morali dati nekoliko dana i to besplatno, a misli da se radilo o 3 dana. Ovo da su prijavili policiji koja je naredila obitelji G. da pokupi ostatak materijala koji je ostao u dvorištu. Vrata su i dalje na zidu kuće tuženika ali da su postavili paravan da spriječe bilo kakav izlazak na dvorište.

11. U svojem iskazu svjedok M. T. je iskazao da je susjed parničnih stranaka, stranke ovog postupka poznaje, a u dvorištu kuće Đ. D. bio je prije jedno 15 godina prvi put. Sa svoje terase vidi njezino dvorište. Njegovi roditelji da su kupili kuću u D. 1968. u koju je dolazio kao dijete. Zna da su postojala vrata iz kuće tužene u dvorište tužiteljice. Ne zna točno kada, a misli da negdje 90-tih godina prošlog stoljeća ta vrata su sazidana. Ta vrata ponovno su otvorena 2015. odnosno 2016., da je pitao F., sina Đ. D. o čemu se tu radi. On da je rekao da je dozvolio M. da se otvor privremeno otvori dok ne unese svoje stvari u kuću ali da se taj otvor ponovno zatvori. Koliko je shvatio M. da nije htjela otvor ponovno zatvoriti pa je to F. zatvorio na svoju ruku. M. i njezina kćer K. da su to ponovno probili u sred sezone, a za vrijeme dok je F. imao tamo goste. Na kući su ostala i dalje vrata, ali je F. stavio pregradu u svoje dvorište, 20 cm od tih vrata, pa ne mogu izaći iz kuće u F. dvorište.

12. U svojem iskazu svjedokinja A. M. A. R. je iskazala da su tužiteljica i tužena njeni susjedi u D., i to tako da je M. lijevo, a gospođa Đ. je iza nje, od 2002. u D. ima nekretninu, da je bila u dvorištu tužiteljice Đ. kada su se vrata srušila, odnosno zid. To je bilo u 7. mjesecu 2015. Po dozvoli sina gospođe Đ. koji se zove F. ušli su u dvorište gospođe Đ. da počiste. Čistili su betonske blokove, to što su se vrata srušila. Bili su prisutni njen suprug R., gospođa M. i on. Tada da su prvi puta bili u dvorištu, a poslije su se upoznali sa obitelji D. jer se nisu poznavali. Od kako su kupili kuću vrata na kući gospođe M. su tu uvijek bila, a zazidana su kad je obitelj D. počela iznajmljivati turistima. Vrata postoje sa unutarnje strane kuće gospođe M. ali na dvorište nisu izlazili osim po dozvoli gospođe D. a to se jednom dogodilo kad su unosili namještaj. Vrata dakle nisu bila zazidana već su postojala normalna vrata. Ako bi se vrata otvorila izašlo bi se na dvorište obitelji D., a to dvorište prije je bilo zajedničko. Ovo zna po priči starih susjeda. Prije nego je sazidano bila su bijela plastična vrata.

13.Sud je 16.siječnja 2019. proveo uviđaj na licu mjesta te utvrdio da se do predmetnih vrata-po tužbi i predmetne željezne konstrukcija-po protutužbi dolazi kroz dvorište kući u D., na adresi D. S. 3. Predmetna kuća nalazi se ispod prilaznog asfaltiranog puta, s kojeg se skreće desno, te se dolazi do uskog prolaza lijevo koji vozi do zelenih metalnih vrata koja vode u dvorište kuće tužitelja. Navedena zelena željezna vrata je prilikom uviđaja otključao punom. tužitelja. Kuća tužitelja nalazi se na sjevernoj strani navedenog dvorišta, a kuća tuženika na južnoj strani, te sjeverni zid kuće tuženika ujedno čini među sa dvorištem tužitelja. Na tom sjevernom zidu kuće tuženika, nalaze se plastična vrata za koje punom. tužitelja navodi da su predmet spora. U dvorištu tužitelja zatečena je metalna konstrukcija, koja nije vezana na kuću tuženika, na kojoj se nalazi drveni paravan, a iza tog paravana nalaze se predmetna vrata u zidu kuće tuženika. Neposrednim očevidom utvrđeno je da se drveni paravan koji je željeznoj konstrukciji od predmetnih vrata u zidu kuće tuženika od istih nalazi udaljen cca 30-ak centimetara. Na uviđaju je utvrđeno da je dvorište tužitelja sa svih strana ograđeno odnosno ulaz u isto moguć je jedino kroz ranije opisana metalna zelena vrata koja je otključao pun. tužitelja. Sud je sa južne strane kuće tuženika ušao na etažu u kući tuženika gdje se nalaze sporna plastična vrata, konkretno na tu etažu spiralnim stepenicama, te je utvrdio da se sporna vrata otvaraju na unutra, i to upravo na otvor koje čine spiralne stepenice, a zbog spiralnih stepenica i zaštitne metalne ograde se ne može zakoračiti prema spornim vratima.

14. Po provedenom uviđaju postupku vještak G.-J. j.d.o.o. C. je dostavio sudu svoj geodetski nalaz iz kojeg proizlazi da se sporna metalna konstrukcija nalazi na k.č.br. ... k.o. D., odnosno na nekretnini tužiteljice. Vještak je dostavio i fotografije ( str. 80 spisa ) na kojima je vidljiva konstrukcija koja je predmetom protutužbe i iza nje otvor koji je predmet tužbe.

15. Uvidom u vlasnički list za z.k.ul. ... k.o. S. J., vidljivo je da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č.br. ..., dok je uvidom u vlasnički list za z.k.ul. ... k.o. S. J., vidljivo je da je tužena vlasnica nekretnine k.č.br. .... Nadalje sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor kojeg je tužena sklopila sa Š. M. u vezi predmetne nekretnine 28.rujna 1992. Nadalje, sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor koje su sklopili H. Z., H. S. kao prodavatelji te tužena i njen suprug kao kupci 3/12 dijela k.č.br. ... k.o. S. J.. Sud je izvršio uvid i „utanačenje“ i to datirano sa 17.svibnja 1993. i „utanačenje“ datirano da 17.svibnja 1993. koje je 4.kolovoza 1993. dopisano rukom. Iz „utanačenja“ proizlazi da se H. S., H. Z. i tužiteljica obvezuju omogućiti M. i M. G. prolaz na svojim nekretninama za vrijeme popravka krova na njihovim nekretninama, i to za vrijeme izvan ljetnog perioda.

16.Na temelju čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/2001, 79/06, 114/2006, 146/2008, 38/2008 i 153/2009), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Odredbom čl. 49. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 6/80), bilo je propisano da je stvarna služnost pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro), da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (povlasno dobro), ili da zahtjeva od vlasnika poslužnog doba da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Odredbom čl. 54. ZOVO bilo je propisano da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Nadalje, čl. 186. ZV propisuje da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Nadalje, odredbom čl. 176 ZV je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

17.Po provedenom dokaznom postupku, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem ista traži od tužene da zazida otvor-vrata na sjeverno-istočnom zidu nekretnine označene kao k.č.br. ... kuća i dvor površine 38 čhv upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J. i da se uzdrži od bilo kakvog probijanja sjeveroistočnog zida kuće sagrađene na nekretnini označenoj kao k.č.br. ... kuća i dvor površine 38 čhv, upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J. i to duž cijele međe s nekretninom označenom kao k.č.br. ... kuća i dvorište površine 23 čhv upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J.. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka, F. D., F. D., S. P. te M. T. proizlazi da su doista nekada postojala vrata na sjeveroistočnom zidu kuće tužene, te se iz dvorišta tužitelja moglo ući na zadnju etažu kuće tužene, ali to u periodu kada su vlasnice upravo te etaže bili tužiteljica i njena obitelj, a koji otvor je naknadno zazidan. Nema spora da su tužena i njen suprug tu etažu kupili 1993. od H. S., H. Z. i tužiteljice, a do tada su tužena i njen suprug bili suvlasnici preostalog dijela kuće koja se nalazi na k.č.br. ... k.o. S.. J.. Ovu činjenicu ne spore stranke ovog postupka, a isto je vidljivo iz kupoprodajnog ugovora od 22.srpnja 1993. Nadalje, iz „ utanačenja „ od 23.srpnja 1993., a kojeg su sklopili H. Z., H. S., Đ. D. te tužena i njen suprug proizlazi da su stranke u čl. 2. ugovorile da se Z. H., H. S. i tužiteljica obvezuju dozvoliti tuženoj i njenoj suprugu prolaz na svojim nekretninama za vrijeme popravka krova i izvan ljetnog perioda. Dakle, a kako su to svjedoci i iskazali, te tako proizlazi iz sadržaja „ utanačenja „, tužena i njena obitelj nisu prolazili dvorištem tužiteljice, jer je očigledno takav bio dogovor kada je etaža na koju se nekada moglo ući iz dvorišta tužiteljice prodala tuženoj i njenom suprugu, te je, a kako to sud utvrđuje iz iskaza prethodno navedenih svjedoka otvor na stražnjem zidu kuće tužene zazidan. Sud iskaze svjedoka F. D., F. D., S. P. te M. T. prihvaća te smatra istinitim i logičnim, pogotovo u dijelu u kojem su iskazali da su nekadašnja vrata na sjeveroistočnom dijelu kuće tužene zazidana još 1993. S. P. i M. T. prema stajalištu ovog suda nisu zainteresirani za ishod ovog postupka te sud nema razloga posumnjati u istinitost njihovih iskaza, kao niti u istinitost iskaza svjedoka F. D. i F. D. bez obzira što su sinovi tužiteljice, jer su njihovi iskazi u skladu s iskazima S. P. i M. T., te sadržaju „ utanačenja „. Osnovano tužiteljica dakle navodi da ju tužena uznemirava u njenom vlasništvu na način da je probila vrata sa etaže njene kuće u dvorište tužiteljice, jer tužena ionako nema nikakva prava izlaziti na dvorište tužiteljice, niti dalje kroz dvorište izlaziti na javni put, kada tužena nema ključeve od vrata koja vode iz, odnosno u dvorište tužiteljice. Od 1993. pa do 2015. kad je tužena probila vrata na svojoj nekretnini ista sa svoje druge etaže nije izlazila na dvorište tužene budući su nekadašnja postojeća vrata očigledno bila zazidana po dogovoru obitelji tužiteljice koja je prodala tu etažu i obitelji tužene koja je kupila tu etažu. Dakle, osnovano tužiteljica navodi da ju tužena uznemirava u ostvarivanju vlasničkih prava, jer je tužena probila otvor na svojem zidu s namjerom izlaska na dvorište tužiteljice, koje pravo joj ne pripada te osnovano traži da se tužena uzdrži od bilo kakvog probijanja sjeveroistočnog zida kuće koji osim spornog otvora nema drugih otvora. Dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica od tužene traži da isplati tužiteljici 1.800,00 kuna, sud je odbio pozivom na odredbu čl. 219 ZPP. Naime, tužiteljica nije dokazala da je izvršila povrat navedenog iznosa gostima koji su boravili u njenoj kući za vrijeme ljetnog perioda kako tvrdi u tužbi, već iz iskaza tužiteljice i I. B. proizlazi da je gostima tužiteljice produžen boravak u nekretnini tužiteljice, zbog buke i prašine uzrokovane radovima probijanja zida od stane tužene. Međutim, visinu štete tužiteljica nije dokazala niti je na te okolnosti predložila odgovarajuće okolnosti.

18. Što se tiče protutužbe tužene, sud je istu odbio kao neosnovanu. Naime, u protutužbi tužena traži da tužiteljica o svom trošku ukloni metalnu konstrukciju dimenzija cca 22 x 80 cm ispred stražnjeg otvora koja je kuću protutužiteljice M. R. G., i omogući joj nesmetan ulaz u svoju nekretninu u stan na II katu kuće koja se nalazi u D. S. 42, na k.č.br. ... upisana u z.k.ul. ... k.o. S. J.. Ovdje se ističe kako je tužena u svojem tužbenom zahtjevu navela da se radi o ulazu u stan na II.katu kuće, dok se tijekom postupka spominjala 3.etaža, međutim, nesporno je da se radio na zadnjoj etaži kuće tužene. Nema spora da je tužiteljica predmetnu metalnu konstrukciju postavila na dvorište u svojem vlasništvu i da ta konstrukcija ne dira zid kuće tužene, a tužena nema osnove tražiti uklanjanje navedene konstrukcije. Osim toga, tužiteljica ne priječi ni na koji način, nesmetan ulaz tuženoj u njenu nekretninu u stan na II katu kuće, budući tužena do te etaže može doći kroz svoju kuću, što je konstatirano na provedenom uviđaju. U odnosu na navod tužene iz podneska od 9.srpnja 2021. da postoji stvarna služnosti staze - prolaza preko nekretnine ... k.o. S.. J. u korist njezine nekretnine k.č.br. ... k.o. S.. J. tj. najgornje (3.) etaže njezine postojeće kuće do koje je to i jedini adekvatni pristup i da eventualnim privremenim neizvršavanjem takva stvarna služnost ne može prestati, budući je ista očito neophodna za normalnu upotrebu nekretnine (najviše etaže od kuće) tužene, jer na povlasnoj nekretnini postoji stepenište koje je namijenjeno upravo izvršenju tog prava, ističe se prije svega kako ne postoji stvarna služnost staze-prolaza preko nekretnine ... k.o. S.. J. u korist nekretnine k.č.br. ... k.o. S.. J. niti je ikada postojala, a niti je osnovana. Naime, tužiteljica i njena obitelj su preko nekretnine ... k.o. S.. J. prolazili da bi došli do svoje etaže na nekretnini k.č.br. ... k.o. S.. J., dakle prolazili su svojim nekretninama i ostvarivali svoja vlasnička prava, a ne pravo služnosti, jer se na svojim nekretninama niti ne može imati pravo služnosti. Takvo pravo dakle tužena nije niti mogla steći kupnjom gornje etaže jer služnost nije postojala. Ističe se kako tužena ima pristup do svoje 3. etaže iz svoje kuće, a da li je isti tuženoj dovoljno adekvatan, to ne može biti teret tužiteljici. Dvije stepenice koje su ostale u dvorištu tužiteljice i koje su očigledno nekada služile da se preko njih prolazi u etažu kuće tužene, same za sebe ne znače da si je tužena zadržala pravo probiti vrata kad to njoj bude odgovaralo. Nadalje, u odnosu na navod tužene da vlasnik zgrade koja se nalazi do međe na tom svojem zidu do međe može slobodno otvarati otvore budući je to njegovo vlasničko pravo i za to mu nije potrebno da ima pravo služnosti, dok da bi susjed u tom otvaranju otvora istog eventualno mogao pokušati spriječiti tako da ima takvu negativnu služnost koja se sastoji u zabrani otvaranja otvora na zidu kuće ističe se kako je očigledno bio dogovor obitelji tužitelja i tuženika da se vrata na kući tužene zazidaju kad je kupila etažu od tužiteljice i njene obitelji, upravo da se kroz ista ne izlazi na dvorište tužiteljice, jer tužena ionako sa tog dvorišta ne može izaći na javni put, ili sa javnog puta ući u to dvorište, jer nema ključeve ulaznih vrata dvorišta. Zaključno, tužena do svoje zadnje etaže ima pristup kroz svoju nekretninu, i to konkretno do zadnje etaže spiralnim stepenicama, a kako se sud uvjerio na uviđaju zbog spiralnih stepenica i zaštitne metalne ograde se ne može zakoračiti prema spornim vratima unutar same kuće. To govori u prilog činjenici da obitelj tužene iz svoje etaže nije izlazila na dvorište tužiteljice od kupnje te zadnje etaže.

19. U skladu s člankom 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) tužena je dužna naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužiteljici budući je u izgubila parnicu. Naime, tijekom postupka tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik te je sud odmjerio potrebne troškove za vođenje parnice, a tužiteljica je uspjeh u parnici ostvarila u većem što se tiče tužbe te u cijelosti što se tiče protutužbe. Cijeneći članak 155. ZPP i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa). Sud je, a cijeneći troškovnik tužiteljice istoj priznao za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za pristup na ročišta 7.lipnja 2017., 9.listopada 2017., 16.siječnja 2020., 21.siječnja 2021., 7.srpnja 2021., 13.prosinca 2021., 3.ožujka 2022. i 17.svibnja 2022., svako u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećano za trošak PVD i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kuna.

U Crikvenici, 1.srpnja 2022.

S U D A C:

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.