REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-2781/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja TERA TRGOVINA d.o.o., OIB 96976744035, Zagreb, Ulica Ivana Rendića 18, kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CANOSA INŽENJERING d.o.o., OIB 90054874194, Trsteno, Potok 17, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate iznosa od 5.879,00 kn odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-86/2019 od 16. travnja 2021., 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-86/2019 od 16. travnja 2021.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 937,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom u točki I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.879,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. rujna 2017. do isplate. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.368,75 kn.

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti, odnosno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 937,50 kn.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivi tuženikovim žalbenim navodima i predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 937,50 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4.,

8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat kupoprodajne cijene fotoaparata i dodatne opreme u iznosu od 5.879,00 kn sa zateznim kamatama od 13. rujna 2017. do isplate.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, pozivajući se na odredbe članka 410. stavka 1. i članka 368. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj od tuženika 21. rujna 2017. kupio fotoaparat s dodatnom opremom u iznosu od 5.879,00 kn, da je fotoaparat bio neispravan o čemu je tužitelj obavijestio tuženika bez odgađanja 22. rujna 2017. i zahtijevao predaju stvari bez nedostatka, da tuženik nije u razumnom roku ispunio taj zahtjev, slijedom čega je tužitelj 11. listopada 2017. raskinuo ugovor o kupoprodaji i stoga osnovano zahtijeva povrat kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama od dana isplate.

9. Neosnovano je tuženikovo žalbeno osporavanje prvostupanjske presude pozivanjem na odredbe njegovih Općih uvjeta poslovanja kojima je isključena njegova odgovornost za materijalne nedostatke stvari. Predmetno je riječ o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), pa budući da tuženik svoje Opće uvjete poslovanja nije priložio spisu već u odgovoru na tužbu, a ni kasnije tijekom postupka, pravilno ih prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 461.a stavka 7. Zakona o parničnom postupku nije uzeo u obzir. Pravo ocjene provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. Zakona o parničnom postupku), stoga postupanjem u skladu s tom ovlašću i time što provedene dokaze nije ocijenio u skladu s tuženikovim shvaćanjem, na strani prvostupanjskog suda nije bilo nezakonitog postupanja koje bi osnovano dovelo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Tuženik žalbenim navodima da tužitelj nije pregledao fotoaparat u prodajnim prostorima tuženika, nego tek naknadno, te da je od dana kupnje 21. rujna 2017. do povrata fotoaparata 29. rujna 2017. tužitelj fotoaparat normalno koristio, slijedom čega se radi o neznatnom nedostatku, pa tužitelj nije imao pravo na raskid ugovora, zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje u postupku, što u smislu odredbe članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku nije dopuštena žalbena osnova za pobijanje prvostupanjske presude.

11. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, činjenica da je tužitelj možebitno koristio fotoaparat, ne utječe na njegovo pravo da raskine ugovor zbog materijalnog nedostatka. Naime, kupac je slobodan pri odlučivanju o tome kojim će se pravom iz članka 410. Zakona o obveznim odnosima koristiti, a činjenica da je kupljenu stvar rabio određeno vrijeme, nema za posljedicu gubitak ili ograničavanje njegovih prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-2427/90 od 19. veljače 1991. i poslovni broj Rev-3/88 od 6. srpnja 1988.). Kupčevo pravo na raskid ugovora pravo je koje kupac ima podredno pravu zahtijevati otklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka. Kako prema podacima u spisu, tuženik nije u razumnom roku ispunio tužiteljev zahtjev za predaju druge stvari bez nedostatka, tako je tužitelj sukladno odredbi članka 410. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima raskinuo ugovor, slijedom čega na temelju odredbe članka 368. stavaka 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima osnovano zahtijeva povrat kupoprodajne cijene u iznosu od 5.879,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. rujna 2017. do isplate. Sukladno odredbi članka 414. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj je osnovano raskinuo ugovor i u odnosu dodatnu opremu za fotoaparat (dvije memorijske kartice SanDisk SDHC 32 GB, Patona bateriju za Canon NB-13L, torbu za Mirrorless i kompaktne aparate i Weifeng Lens Delux Kit za čišćenje, list 6. spisa), koja nije imala materijalne nedostatke, jer predmetni fotoaparat i dodatna oprema očito čine cjelinu, pa je tužitelj imao opravdani interes da primi ugovorenu stvar u cjelini.

12. Žalbom nije određeno osporena odluka o troškovima parničnog postupka, a žalbeni sud ocjenjuje da je o trošku odlučeno pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, te je ta odluka pravilna i zakonita.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

14. Trošak tužiteljevog odgovora na žalbu nije bio nužno potreban, pa je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

Zagreb, 30. lipnja 2022.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović