Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1591/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1/ R. K. OIB:… iz L., 2/ A. K. OIB:… iz L., 3/ M. B. OIB:… iz L., 4/ L. L. OIB:… iz L., 5/ I. T. OIB:… iz Lj., 6/ Š. T. OIB:… Lj., 7/ A. V., OIB:… iz L., 8/M. Š. OIB:… iz L., 9/ M. Z. OIB:…iz L., 10/ N. V. OIB:… iz L., 11/ M. M., OIB:… iz L., 12/ B. G., OIB:…, iz L., 13/ M. B., OIB:… iz L., 14/ F. M., OIB:… iz L., 15/ S. D., OIB:… iz L., 16/ S. S., OIB:… iz L., 17/ S. N., OIB:…, iz L., 18/ J. G., OIB:…, iz L., 19/ E. O. M., OIB:… iz L., 20/ Z. P., OIB:… iz L., 21/ Z. P., OIB:… iz L., 22/ A. S., OIB:… iz L., 23/ D. M., OIB: … iz L., 24/ D. H. OIB:… iz L. i 25/ Grad L., OIB:… iz L. kao suvlasnici stambene zgrade u L., …, zastupani po ovlaštenom upravitelju L. S. d.o.o., OIB:… iz L., zastupani po punomoćniku I. V., odvjetniku iz L., protiv tuženika R. I. iz L., zastupan po punomoćniku S. C., odvjetniku iz Labina, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Povrv-363/2021-26 od 4. travnja 2022., dana 30. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Povrv-363/2021-26 od 4. travnja 2022.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina,

posl. br. Ovrv-171/2018 od dana 30. travnja 2018. godine održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.533,65 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 115,16 kuna od 12. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 287,38 kuna od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 287,38 kuna od 14. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 287,38 kuna od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 287,38 kuna od 15.prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 211,27 kuna od 13. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 14. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 14. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 14. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 14. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 13. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 263,85 kuna od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 273,85 kuna od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 260,50 kuna od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 260,50 kuna od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 260,50 kuna od 13. travnja 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.821,73 kuna u roku od osam dana.

III. Odbija se u cijelosti prijedlog tuženika za priznanjem parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu žalbi odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tužiteljima priznati troškove žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelji potražuju naknadu s naslova dijela neplaćene pričuve za stan u L., … i to za razdoblje od kolovoza 2016. do travnja 2018.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev, smatrajući da upravitelj zgrade, na temelju čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), ex lege zastupa suvlasnike, te da je odluka o povećanju pričuve zakonita te obvezuje i tuženika iako je nije potpisao.

7. U obrazloženju pobijane presude navodi se, da iz dokumentacije dostavljene po tužitelju proizlazi da je 13. svibnja 2013. godine donijeta Odluka o podizanju kredita i povećanju pričuve radi otplate kredita (list 35-36 spisa), kojom je utvrđeno da su za investicijsko održavanje zajedničkih dijelova zgrade, u naravi sanacije fasade i ograde na terasama, potrebna financijska sredstva u iznosu od 647.700,00 kuna, koja će se osigurati iz sredstava pričuve u iznosu od 59.700,00 kuna, gotovinskim uplatama suvlasnika u iznosu od 167.000,00 kuna te putem kredita u iznosu od 421.000,00 kuna. Dalje je utvrđeno da će se sredstva koja će se osigurati putem kredita otplaćivati iz sredstava pričuve, da će visina anuiteta iznositi oko 5,97 kn po m2 mjesečno te da će se u tu svrhu pričuva povećati na iznos od 7,50 kn po m2. U čl. 8. Odluke utvrđeno je da ista stupa na snagu i primjenjuje se po potpisu suvlasnika zgrade, koji su sastavni dio te Odluke, dok je iz potpisa suvlasnika (list 37-38 spisa) utvrđeno je da je istu potpisala većina suvlasnika (18 od 24), no ne i ovdje tuženik. Nadalje, u spis je dostavljena i Odluka/suglasnost suvlasnika o izvođenju radova na sanaciji fasade, prihvaćanju ponude, odnosno troškovnika izvođača radova M. d.o.o., kreditnom zaduženju kod Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu od 421.000,00 kunu s pripadajućim kamatama i rokom otplate od 10 godina te povećanju pričuve na iznos od 7,50 kn po m2 do konačne otplate kredita. Navedenu Odluku (list 39-43 spisa) također je potpisala većina suvlasnika (17 od 24), dok je predstavnik stanara P. Z. svojim potpisom potvrdio da su suvlasnici naznačeni u odluci vlastoručno potpisali odluku te je potpis predstavnika stanara javnobilježnički ovjeren. Nadalje, uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (list 44-51 spisa) utvrđeno je da je između Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i Suvlasnika stambene zgrade u L., …, zastupanih po predstavniku stanara, kao korisnika kredite te društva L. s. d.o.o. kao upravitelja sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je korisnicima kredita stavljen na raspolaganje iznos od ukupno 56.200,00 eura u protuvrijednosti u kunama, a koji iznos je odobren za pokriće troškova održavanja zgrade u L., …, na temelju odluke najmanje 60 % suvlasnika o zaduženju putem kredita za izvođenje radova na sanaciji fasade i ograde.

8. Na temelju svega navedenog, 2013. godine je povećana rata pričuve za iznos anuiteta kredita, čime je osnovni iznos pričuve od 86,11 kuna povećan na 425,15 kuna. Nakon ostvarenih poticaja od Europske investicijske banke, uslijed kojih je smanjena glavnica i kamatna stopa, pričuva je u narednom periodu smanjena te je u utuženom razdoblju iznosila 373,49 kuna za 2016. godinu, 359,96 kuna za 2017. godinu te 346,61 kuna za 2018. godinu, što je vidljivo iz otplatnog plana na listu 60- 62 spisa.

9. Dakle, sud utvrđuje da je odluku o povećanju pričuve radi plaćanja radova sanacije fasade i zamjene ograda potpisala većina suvlasnika, te zaključuje da se radi o poslu redovite uprave, o kojem se odlučuje većinom glasova računajući po suvlasničkim dijelovima, a ne poslu izvanredne uprave, za obavljanje kojeg je potrebna suglasnost svih suvlasnika, sve u smislu čl. 40. i 41. ZV.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da su izvedeni radovi bili nužni zbog lošeg stanja zgrade i činjenice da fasada, krov i ograde nisu bili sanirani od izgradnje zgrade, koja je bila stara 45 godina, da je postojao problem s vlagom te da zgrada nije imala potrebnu izolaciju koja danas predstavlja standardnu opremu i donosi znatne uštede te uzimajući u obzir da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade koji ne mogu teretiti pojedinog suvlasnika. Uzimajući u obzir da izvedeni radovi u smislu članka 86. toč. 1. ZV predstavljaju radove redovitog održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, isti predstavljaju poslove redovite uprave za koje je sukladno čl. 40. ZV potrebna većina glasova svih suvlasnika, koja većina je u konkretnom slučaju i postignuta.

11. Iz navedenog sud zaključuje, da je odluka o povećanju pričuve i obavljanju radova sanacije fasade, zamjene ograda i sanacije krova, koju je donijela većina suvlasnika pravilna i zakonita, a navod tuženika da mu ta odluka nikada nije dostavljena sud nije prihvatio. Naime, u spis je po tužitelju dostavljen dopis upravitelja od 25. rujna 2013. upućen tuženiku te nije životno ni logično da upravitelj ne bi tuženiku dostavio tu odluku i istog upoznao s razlogom povećanja pričuve, kada mu je u interesu da svi stanari plaćaju povećanu pričuvu kako bi se anuiteti kredita pravovremeno podmirivali.

12. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje pričuvu u povećanom iznosu, dakle u iznosu od 373,49 kuna za 2016. godinu, 359,96 kuna za 2017. godinu te 346,61 kuna za 2018. godinu, sve umanjeno za plaćene iznose od 86,11 kuna koje je tuženik svakomjesečno podmirivao.

13. Budući da nije sporno da tuženik nije plaćao mjesečne rate pričuve iznad iznosa od 86,11 kuna, to tužitelj osnovano potražuje razliku mjesečne pričuve u iznosu od 287,38 kn za 2016. godine, iznos od 273,75 kn za 2017. godinu, iznos od 260,50 kn za 2018. godinu, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi u dijelu u kojem tužitelj potražuje navedenu razliku. Naime, iz kartice kupaca vidljivo je da je I. R. djelomično podmirivao račune plaćajući iznos pričuve od 86,11 kn dok razliku ne bi plaćao. Tuženik pored glavnice, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima duguje i zatezne kamate od dana dospijeća svake pojedine rate pričuve do isplate.

14. Tužitelj u postupku paušalno prigovara da aktivna legitimacija tužitelja nije valjano dokazana, jer da je utvrđena na temelju popisa suvlasnika, što nije osnovano jer podnesku 9. veljače 2022. prileži izvadak iz zemljišne knjige (list 114-119 spisa).

15. Pitanje predstavljaju li poduzeti poslovi redovito upravljanje nekretninom ili izvanredno, nije činjenično, nego pravno pitanje.

16. Odredbom čl. 40. st. 1. ZV propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, pri čemu se većina, na temelju st. 2. istog članka, računa po suvlasničkim dijelovima.

Ako se ne može postići većina, a poduzimanje nekog posla redovite uprave je nužno za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud, prema stavku 3. istog članka.

17. Odredbom čl. 41. st. 1. i 2. ZV propisano je da za poduzimanje poslova, koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci i sl.) potrebna suglasnost svih suvlasnika, a u sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

18. Nadalje, posebno u odnosu na upravljanje nekretninama ZV odredbom čl. 86. propisuje da su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom osobito redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškova, kao i uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine.

19. Odredbom čl. 87. st. 1. ZV, kojim su propisani izvanredni poslovi, propisano je da je potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine.

20. U konkretnom slučaju, kada sanacija fasade i postavljanje izolacije, te popravak krova nisu rađeni tijekom 45 godina od gradnje zgrade, isto i po mišljenju ovog suda predstavlja građevne promjene nužne radi održavanja u smislu čl. 86. ZV, pa dakle za isto, kao posao redovite uprave, nije bila potrebna suglasnost svih suvlasnika već samo većine.

21. Pri tom u situaciji, kada nesporno nije sačinjen građevinski elaborat o stanju zgrade prije sanacije fasade i krova (jer iz iskaza upravitelja proizlazi da se nastojalo minimizirati troškove) sud o nužnosti istog može odlučivati i na temelju drugih dokaznih sredstava, a ne samo građevinskog vještačenja. Posebno kada i iz iskaza samog tuženika proizlazi da se i u njegovom stanu povremeno pojavljivala vlaga, da je u stanu Z. P. postojao „strašan problem s vlagom“ koji je trebalo sanirati, ali je tuženik mišljenja da se isto moglo učiniti jeftinije, te da je on bio jedan od zagovornika zamjene fasade ali ne želi platiti povećanu pričuvu jer nikada nije dobio obavijest o njenom povećanju niti želi plaćati kredit koji nije podigao. O dostavi odluke o povećanju pričuve tuženiku, sud je dao logične razloge (isto je u interesu upravitelja radi ostvarivanja naplate) dok je kredit, u situaciji kada postojeća sredstva pričuve nisu dovoljna za poduzimanje nužne građevne promjene, predviđen zakonom kao način pokrivanja troškova.

22. Radi toga je materijalno pravo čl. 86. ZV, te čl. 89. st. 1. ZV koji propisuje da troškove za održavanje poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, te st. 2. prema kojem doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškove, snose svu suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno, pravilno primijenjeno, kada je tuženik obvezan na isplatu razlike pričuve.

23. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

24. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 467. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.