Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-18/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Ivana Turudića, univ.spec.crim., članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. A. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd- 6/2021. od 9. veljače 2022. u sjednici održanoj 30. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom D. A. za kaznena djela za koja je proglašen krivim po prvostupanjskom sudu, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci te presude, utvrđuju slijedeće kazne zatvora: za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 5 (pet) godina, za kazneno djelo bludnih radnji iz članka 193. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11., dalje: KZ/97.) na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11., na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. KZ/97., na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa se optuženi D. A. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, u koju kaznu mu se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. veljače 2021. pa nadalje.

II Žalba optuženog D. A. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-6/2021. od 14. veljače 2022. optuženi D. A. proglašen je krivim zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., bludnih radnji iz članka 193. stavak 2. KZ/97., zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz članka 160. KZ/11. i upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. KZ/97. pa su mu utvrđene slijedeće kazne zatvora: za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo bludnih radnji temeljem članka 193. stavak 2. KZ/97. 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11. 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo temeljem članka 197. KZ/97., uz primjenu članka 57. stavak 2. i stavak 4. točka a KZ/97. 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženi D. A. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. A. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 12. veljače 2021. i nadalje.

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom D. A. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. A. oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

2.2. Optuženi D. A. se žali po braniteljici K. S. T., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda S. G. R. & K. S. T. iz V. G., zbog odluke o kazni, a ustvari i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine odnosno preinači u odluci o kazni.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, optuženik navodi da je priznao kaznena djela, osim kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., jer smatra da taj događaj se nije dogodio na način kako je on opisan u optužnici jer ne opisuje konkretnu situaciju i ne smješta ju u vremenski kontekst, a sam događaj nije potkrijepljen nikakvim konkretnim dokazima u vidu eventualnog pregleda ili vještačenja pa je nemoguće na bilo koji način izvršiti kontrolu iskaza žrtve. Žalitelj smatra da žrtva opisuje svoja sjećanja iz rane životne dobi, a malo je vjerojatno da se sada kao 18-godišnjakinja može sjetiti stvarnosti iz doba, kada je bila stara 9 do 11 godina.

7. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom dokaznom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik počinio sva kaznena djela, pa i kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 1. i 5. KZ/11. na način opisan u izreci prvostupanjske presude.

8. Navodima žalbe optuženika nije s uspjehom dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenice, jer iako samo ovo kazneno djelo optuženik ne priznaje, zaključak o krivnji optuženika za ovo kazneno djelo sud temelji na iskazu žrtve djeteta L. A., njezine majke Ž. S. kao i svjedoka K. M.. Naime, žrtva je u svom iskazu opisala da je optuženik u dnevnom boravku na adresi …, kada nije željela da se s optuženikom uopće nađe, na katu gdje su živjeli ona, brat i mama u vrijeme kada je brat trebao doći iz škole, gurnuo prste u njezi spolni organ zbog čega je počela plakati i derati se te da je isto prouzročilo krvarenje zbog čega se povjerila majci. Ispravno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz djeteta jasnim, životno uvjerljivim i logičnim te njen iskaz nije doveden u pitanje iskazom niti jednog ispitanog svjedoka, a sud nije našao nikakvih motiva da bi L. lažno prijavila optuženika za bilo koje od ovih kaznenih djela, tim više što optuženik sva ostala kaznena djela protiv spolne slobode i priznaje, a koja je počinio na štetu djevojčice L. A.. Ujedno ovaj iskaz potvrđuje i psihijatrijsko vještačenje optuženika kod kojeg je utvrđen poremećaj seksualne sklonosti, pedofilija.

9. Zbog izloženog, kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. počinjeno na štetu djeteta L. A. je sa sigurnošću dokazano. 10. Zaključno, dakle, osuđujuća presuda protiv optuženika zasnovana je na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te su primijenjene i odgovarajuće odredbe materijalnog prava. Naime, i ovaj žalbeni sud prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda vezano za pravilnu pravnu oznaku kaznenih djela prema odredbama zakona koje su za optuženika najblaže, a sukladno članku 3. stavak 2. KZ/11.

11. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok nije osnovana žalba optuženika.

12. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne cijenio optuženiku olakotnim kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te da je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti.

12.1. Nasuprot tome, u pravu je državni odvjetnik da ovako utvrđene okolnosti po svom značaju i kvaliteti nisu naročito olakotne da bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela 197. KZ/97, primjenu instituta ublažavanja kazne. Ispravno državni odvjetnik ukazuje na dugotrajnost i brojnost radnji spolnog zlostavljanja žrtve što je optuženiku trebalo cijeniti otegotnim.

13. S druge strane, nije u pravu optuženik kada predlaže izricanje blaže kazne s osnova utvrđenih olakotnih okolnosti te da je sva kaznena djela priznao, osim kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. KZ/11. Ujedno, ovaj žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu jer je od inkriminiranog perioda proteklo dosta vremena i njegovo ponašanje je bilo usklađeno sa zakonom.

14. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. trebalo utvrditi strožu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, koja kazna je predviđena kao minimalna kazna za navedeno kazneno djelo, jer nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne. Ujedno za kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom iz članka 197. KZ/97. nema uvjeta za primjenu članka 57. stavak 2. i stavak 4. točka a KZ/97. te je trebalo također utvrditi strožu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Za kazneno djelo bludnih radnji iz članka 193. stavak 2. KZ/97. također je bilo potrebno utvrditi strožu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga što iz iskaza oštećenice proizlazi da se nije radilo o jednokratnom dodirivanju od strane strica već o nizu navrata od njezine šeste gotovo do jedanaeste godine života, što tom djelu daje veći značaj pa je stoga bilo potrebno preinačiti kaznu i utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Također, za kazneno djelo zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz članka 160. stavak 1. KZ/11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je trebalo utvrditi strožu kaznu i za ovo kazneno djelo i to u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženi D. A. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

15. Ovako odmjerena jedinstvena kazna zatvora nužna je i pravedna kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece te utjecalo na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih ponašanja, ali i da se tom kaznom upozore drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

16. Budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika to nije, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.