Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 6 Gž Ovr-144/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja K. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & N. iz Z. i 2. ovrhovoditelja V. M., OIB: …, iz V., zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ž. & p. iz Z., protiv ovršenika C. d.d., OIB: …, iz V., zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. i dr. iz Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-274/16-31 od 3. travnja 2018., 30. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika C. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-274/16-31 od 3. travnja 2018.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
''1/ Odbija se prijedlog ovršenika C. d.d. da se obustavi ovrha na njegovoj nekretnini određena rješenjem o ovrsi broj Ovr- 3383/13-3 od 14. veljače 2014. u odnosu na 2. ovrhovoditelja V. M., kao neosnovan.
2/ Odbija se prijedlog ovršenika C. d.d. da se odgodi ovrha u ovom predmetu zaprimljen na ovaj sud dana 22. veljače 2018. godine, kao neosnovan.''
2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih razloga predviđenih zakonom s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači te prema potrebi vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer u obrazloženju sud samo paušalno navodi kako je utvrdio da nije ispunjen uvjet za obustavu, ali ne obrazlaže kako je došao do tog zaključka, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda ovršenika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/1, 25/13, 93/14, 56/16 i 73/17 – dalje: OZ) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire ovršenik. Suprotno navodima ovršenika pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te se može ispitati.
5. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenika za obustavu postupka ovrhe u odnosu na 2. ovrhovoditelja V. M. s obrazloženjem da se 2. ovrhovoditelj, koji ima razlučno pravo na nekretnini ovršenika, u postupku predstečajne nagodbe nije odrekao prava na odvojeno namirenje pa da se postupak ovrhe može nastaviti, a i da ne postoji ni jedan razlog za obustavu ovrhe propisan čl. 72. OZ.
6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je osnovan.
7. Naime, odredbom čl. 71. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12 i 144/12 – dalje: ZFPPN) je propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika. Člankom 51. st. 5. ZFPPN je propisano da su razlučni vjerovnici dužni uz prijavu svoje tražbine dati i pisanu izjavu odriču li se ili ne prava na odvojeno namirenje. Ako uz prijavu razlučnog vjerovnika nije dostavljena izjava o odricanju od prava na odvojeno namirenje, smatrat će se da se vjerovnik nije odrekao prava na odvojeno namirenje.
8. Kako je 2. ovrhovoditelj V. M. kao razlučni vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe nad ovršenikom prijavio svoju tražbinu, a nije se odrekao prava na odvojeno namirenje, to isprava na temelju koje je određena ovrha, suprotno tvrdnji ovršenika, nije izgubila pravnu snagu.
9. Prema odredbi čl. 72. st. 1. OZ ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti. Ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (čl. 72. st. 2. OZ).
10. Kako dakle, ovršna isprava nije izgubila pravnu snagu, a ne postoje ni druge pretpostavke za obustavu ovrhe propisane čl. 72. st. 1. i 2. OZ, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe na nekretnini na kojoj je određena ovrha rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3383/13-3 od 14. veljače 2014.
11. Prijedlog za odgodu ovrhe ovršenik temelji na tvrdnji da je protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3383/13 podnio žalbu 12. prosinca 2014., a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer nekretnina koja je predmetom ovrhe nije zamjenljiva generička stvar, a i da je potrebno otkloniti nepravilnosti pri provedbi ovrhe, jer da nije odlučeno o žalbi ovršenika.
12. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz postojanje drugih pretpostavki propisanih u točkama 1. do 10. toga članka.
13. Prema sadržaju spisa ovršenik protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3383/13 od 14. veljače 2014. nije podnio žalbu, a ne postoje ni nepravilnosti pri provedbi ovrhe na koje bi ovršenik tijekom postupka ukazao. Njegova tvrdnja da postoje nepravilnosti, jer nije odlučeno o žalbi neosnovana je, jer žalba protiv rješenja o ovrsi nije ni podnesena. Nadalje, valja reći da ovršenik nije učinio vjerojatnim ni da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja. Dakle, eventualna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovnim posljedicama ovrhe.
13.1. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u ovom ovršnom predmetu pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prijedlog ovršenika kao neosnovan odbijen.
14. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Velikoj Gorici 30. lipnja 2022.
Sutkinja
Verica Kos, v.r.
