Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-24/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Ivana Turudića, univ.spec.crim., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice, Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 51. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog J. P., optuženog M. Č., optuženog E. G. i optuženog T. T., podnesenih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2021. broj K-Us-20/2018., u sjednici održanoj 30. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženog J. P., odvjetnika R. R.., optuženog T. T. i njegovog branitelja, odvjetnika N. Š.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog J. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom J. P. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom 1) izreke presude i od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom 2) izreke presude, te se prihvaća jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je optuženi J. P. osuđen prvostupanjskom presudom, te mu se na temelju članka 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi J. P. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11. u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme uhićenja dana 10. siječnja 2017.

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog J. P., te u cijelosti žalbe optuženog M. Č., optuženog E. G., optuženog T. T. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi J. P. i optuženi M. Č., proglašeni su krivim zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti - zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 51. KZ/11., optuženi E. G. zbog kaznenog djela trgovanjem utjecajem iz članka 295. stavak 1. KZ/11., te optuženi T. T. – trgovanjem utjecajem, poticanjem, iz članka 295. stavak 1. u vezi s člankom 37. KZ/11.

1.1. Optuženom J. P. na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 1) izreke presude utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo opisano pod točkom 2) izreke presude kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro tako da je 1 (jedan) dan zatvora zamijenjen sa 2 (dva) sata rada.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom J. P. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja dana 10. siječnja 2017.

1.3. Optuženom M. Č. je na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 1) izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo opisano pod točkom 2) izreke presude kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je optuženi M. Č. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koja je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro tako da je 1 (jedan) dan zatvora zamijenjen s 2 (dva) sata rada.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. Č. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja dana 10. siječnja 2017.

1.5. Na temelju članka 55. stavak 5. KZ/11. prema optuženom J. P. i optuženom M. Č. određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak osuđenika u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, a koji rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ujedno su obojica optuženika upozorena na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11. da ako svojom krivnjom ne izvršavaju rad za opće dobro da će sud odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

1.6. Optuženi E. G. je na temelju članka 295. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi E. G. u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da će se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom E. G. u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja dana 10. siječnja 2017.

1.7. Optuženi T. T. je na temelju članka 295. stavak 1. u vezi s člankom 37. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi T. T. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženom T. T. u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme uhićenja dana 10. siječnja 2017.

1.8. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi J. P., optuženi M. Č., optuženi E. G. i optuženi T. T. dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 15.435,00 kuna, odnosno svaki u iznosu od 3.858,75 kn, koji trošak se odnosi na trošak provedenog vještačenja kao i naknaditi paušalnu svotu troška iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od po 1.000,00 kuna, svaki.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o uvjetnoj osudi i zamjeni radom za opće dobro (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženike strože kazni.

2.1. Optuženi J. P. žali se po branitelju, odvjetniku R. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ( članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.). Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, presuda preinači u odluci o kaznenopravnoj sankciji na blaže, prvenstveno na uvjetnu osudu, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

2.2. Optuženi M. Č. žali se po branitelju, odvjetniku N. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11., stavak 2. i stavak 3. u vezi s člankom 332. stavak 1. članak 10. te članak 3. stavak 1-3. te članak 9. stavak 1. ZKP/08.), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i zamjeni radom za opće dobro.

2.3. Optuženi E. G. žali se po branitelju, odvjetniku M. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.), odluke o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i oslobodi optuženika kaznene odgovornosti, ili pak da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

2.4. Optuženi T. T. žali se po branitelju, odvjetniku N. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe. Ujedno je zatražena i obavijest o sjednici vijeća.

2.5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. Č. po branitelju, odvjetniku N. S. s prijedlogom da se žalba odbije.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sukladno članku 475. stavak 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog J. P., odvjetnika R. R.., optuženog T. T. i njegovog branitelja odvjetnika N. Š., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženog J. P. (članak 475. stavak 4. ZKP/08.).

5. Žalba optuženog J. P. je djelomično osnovana, a žalbe državnog odvjetnika i optuženih M. Č., E. G. i T. T. nisu osnovane.

6. U odnosu na žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

6.1. Nije u pravu optuženi J. P. kada pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koja se po ovom žalitelju, ogleda u tome da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava sa samim sadržajem tih isprava, ističe da transkript sudskog vještaka B. M. ne odgovara sadržaju DVD audio zapisa, i da se iz tih razloga presuda ne može ispitati.

6.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog J. P. treba odgovoriti da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izložio sadržaj razgovora vođenih između optuženih J. P. i M. Č. i T. T., nakon preslušane audio snimke i provedenog vještačenja snimke i sačinjenog transkripta po vještaku B. M. koji je u transkript vjerodostojno prenio razgovor upravo onako kako je i koliko razumio preslušavanjem snimke, dakle, bez vlastitog tumačenja i nadodavanja teksta kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud. Stoga u pobijanoj presudi nema proturječnosti između sadržaja DVD snimke i transkripta vještaka B. M. te navedenih razloga u prvostupanjskoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju ukazuje ovaj žalitelj.

6.3. Optuženi M. Č. tvrdi da je u prvostupanjskoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., u vidu proturječnosti izreke razlozima presude,jer da su u izreci presude za djelo pod točkom 1. navedeni podaci o tipu i serijskom broju uređaja za alkotestiranje, dok se u obrazloženju navodi samo tip uređaja, zbog čega smatra da taj dokaz nije dovoljno određen.

6.4. Međutim, iz obrazloženja presude jasno proizlazi da su podaci o alkoholiziranosti Z. P. pribavljeni upravo uređajem marke Drager Alcotest 6810, serijskog broja Arek 0047 koji se navodi u izreci presude, radi se o uređaju istog tipa i serijskog broja koji se navodi u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 11. listopada 2016. i upravo je na temelju tog uređaja sačinjen ispis podataka o izvršenim testiranjima alkohola za određeni vremenski period kada je alkotestiran i Z. P.. Stoga nema proturječja izreke i obrazloženja presude i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., koju u žalbi ističe optuženi M. Č..

6.5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi E. G. u žalbi citira zakonski tekst članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., bez konkretnih navoda i obrazloženja. Paušalno tvrdi da je u prvostupanjskoj presudi izreka proturječna samoj sebi i razlozima presude, da su razlozi u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6.6. Međutim, prema ocjeni ovog suda pobijana presuda je bez proturječnosti u izreci i obrazloženju i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Razlozi su potpuno jasni te su suglasni kako iskazima u postupku ispitanih svjedoka, tako i materijalnim dokazima koje je sud u postupku proveo. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, ali to se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu, o čemu će biti riječi naknadno. Stoga žalba optuženog E. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

6.7. Nadalje, optuženi M. Č. i optuženi T. T. u žalbama navode da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima. Optuženi M. Č. tvrdi da se radi o snimkama razgovora koji su prikupljeni povredom članka 11. e) Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09. i 92/14.) jer su dokaze prikupljali zaposlenici iste ustrojstvene jedinice u kojoj je zaposlen ovaj optuženik. Međutim, izneseni prigovor povrede odredbe članka 11. e) stavka 3) Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ne predstavlja razloge zbog kojih bi dokazi prikupljeni radnjama iz članka 332. ZKP/08. bili nezakoniti dokazi sukladno članku 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08.

6.8. Isto tako, optuženi M. Č. i optuženi T. T. osporavaju zakonitost dokaza zbog nedosljednih i kontradiktornih službenih zabilješki na kojima je PU Varaždinska temeljila svoj prijedlog USKOK-u da od suca istrage zatraži primjenu posebnih dokaznih radnji, da nalozi suca istrage i pobijano rješenje nisu rezultat pažljive analize sadržaja zahtjeva USKOK-a, priložene građe, postojanja osnova za nalaganje posebnih dokaznih radnji, odnosno prijedloga za izdvajanjem dokaza, a niti su poštovani pravni standardi Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 857/2008. i utvrđenjima suda za ljudska prava u presudi Dragojević protiv Republike Hrvatske. Međutim, sudac istrage je, suprotno navodima ovih žalitelja valjano i dostatno obrazložio razloge za primjenu posebnih dokaznih radnji u svojim nalozima od 15. srpnja 2016. godine broj Kir-t-Us-63/2016. i od 22. srpnja 2016. godine broj Kir-t-Us-74/2016. utvrdio da su ti zahtjevi osnovani, da odgovaraju, standardima zaštite ljudskih prava i prava okrivljenika propisanima odredbama ZKP/08., i nije ostvarena povreda članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) koja je utvrđena u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Hrvatske. Istaknuti prigovori (točka 6.7. i 6.8. ) već su razmotreni i obrazloženi u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2018. broj I Kž-Us-3/2018. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., na koju u žalbama ističu optuženi M. Č. i T. T..

6.9. Optuženi M. Č. tvrdi da mu je povrijeđeno pravo obrane iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer da nije osiguran princip jednakosti oružja, zbog nejednakog pristupa strankama, u korist dokaza optužbe, međutim, ne naznačuje konkretno u čemu nalazi da bi se radilo o toj vrsti bitne postupovne povrede i na koji način je utjecala ili mogla utjecati na presudu.

6.10. Slijedom izloženog, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje u žalbama navode optuženi J. P., M. Č., E. G. i T. T., a ni neke druge povrede na koje drugostupanjski sud,u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1.

ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na žalbe zbog povrede kaznenog zakona

7.1. Optuženi M. Č. navodi da se njegove radnje ne mogu podvesti pod obilježja kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11. pod točkom 1) izreke presude jer je Z. P. kasnije ipak bio kažnjen, pa nisu ostvarena obilježja djela, a optuženi E. G. i T. T. ističu takozvanu posrednu povredu kaznenog zakona, jer tvrde da prvostupanjski sud iz činjeničnog stanja, na temelju provedenih dokaza nije mogao izvesti zaključak o njihovoj kaznenoj odgovornosti za navedena kaznena djela.

7.2. Međutim, okolnost da je zaustavljeni vozač Z. P. kasnije kažnjen (zbog prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola), nakon što je započela istraga protiv optuženih zbog zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. nije od značaja za postojanje obilježja djela, jer je djelo počinjeno u trenutku kada je vozač zaustavljen i alkotestiran (30. srpnja 2016.), a optuženi M. Č. odlučio ga ne kazniti. I u odnosu na optužene E. G. i T. T. prvostupanjski sud je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da su i ovi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete optužnicom, zbog čega nisu osnovani žalbeni prigovori povrede kaznenog zakona, a ni Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. nije našao da bi na štetu svih optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. 8. U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

8.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi J. P., M. Č., E. G. i T. T. osporavaju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, daju svoju analizu i ocjenu izvedenih dokaza, sugerirajući zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

8.2. Tako optuženici J. P. i M. Č., nastoje osporiti da su kao policijski službenici djelovali kolektivno, sugerirajući da nema odgovornosti optuženog M. Č. u odnosu na djelo pod točkom 1) izreke jer nije bio u kontaktu sa vozačem Z. P., a optuženog J. P. u odnosu na djelo pod točkom 2) jer nije postupao prema optuženom, vozaču T. T.. Međutim, zaključci prvostupanjskog suda o njihovom zajedničkom djelovanju proizlazi iz sadržaja razgovora preslušane audio snimke, te je neupitno da je bila zajednička odluka da ne kazne vozača Z. P., a optuženog T. T. kazne samo zbog nekorištenja pojasa i da ne vrše mjerenje količine alkohola, što proizlazi iz snimke međusobne komunikacije između optuženih J. P., M. Č. i T. T.. Pri tome valja napomenuti da suprotno navodima žalbe za zaključak o njihovoj odgovornosti nije odlučno da li je policijske radnje kod zaustavljanja vozila obavljao samo jedan policijski službenik, jer prema svim utvrđenim okolnostima proizlazi da su optuženi J. P. i optuženi M. Č. bili svjesni zajedničkog djelovanja.

8.3. Optuženi J. P. dodatno prigovara da vozača Z. P. nije odmah procesuirao zbog velike količine posla, da je to namjeravao kasnije jer ga u protivnom ne bi isključio iz prometa, a optuženi M. Č. ističe da time što je Z. P. kasnije prijavljen i sankcioniran, nije pribavljena korist drugoj osobi zbog čega nema konstitutivnog elementa kaznenog djela. Međutim, uzimajući u obzir da taj događaj uopće nije evidentiran u radnom nalogu, a da je do prijave prekršaja došlo kada je već krenula istraga protiv optuženika, jasno proizlazi da prigovori ovih optuženika da nema obilježja djela, nisu osnovani i da se radi o pokušaju ublažavanja posljedica kako to zaključuje prvostupanjski sud.

8.4. Nadalje, optuženici prigovaraju ocjeni vjerodostojnosti audio snimke i tvrde da je nerazumljiva i da ne dokazuje da se u službenom vozilu vodio razgovor koji ih inkriminira.

8.5. Istaknuti žalbeni navodi, međutim, nisu osnovani. Naime, nakon što je obrana tijekom rasprave prigovarala kvaliteti audio-snimke, prvostupanjski je sud odredio informatičko vještačenje radi poboljšanja razgovjetnosti snimke i izradu transkripta poboljšanih tonskih zapisa po vještaku B. M. koji je u transkript vjerodostojno prenio razgovor upravo onako kako je i koliko razumio preslušavanjem snimke, dakle, bez vlastitog tumačenja i nadodavanja teksta. Stoga ocjena vjerodostojnosti navedenog dokaza koju je dao prvostupanjski sud nije dovedena u pitanje.

8.6. Isto tako u odnosu na djelo pod točkom 2. optuženi E. G. u žalbi ističe da svojim utjecajem nije spriječio alkotestiranje T. T., da tu radnju optuženi J. P. i M. Č. inače ne bi obavili jer nije bilo sumnje na alkoholiziranost optuženog T. T. koji je zaustavljen u provođenju akcije "Pojas", za što je i kažnjen. Međutim, suprotno žalbenim tvrdnjama ispisi telefonskih kontakata između optuženog E. G., T. T. i M. Č. i sadržaj tajno snimljenih razgovora ukazuju na uključenost optuženog E. G. i optuženog T. T. u inkriminiranu kriminalnu aktivnost, jer iz sadržaja tajno snimljenih razgovora proizlazi da se optuženi T. T. sam inkriminira da je pod utjecajem alkohola, i upravo kako bi izbjegao alkotestiranje svjestan sankcije oduzimanja vozačke dozvole, koja mu je nužna za posao, telefonski kontaktira optuženog E. G., kako bi utjecao na optužene J. P. i M. Č. da ne poduzmu radnju alkotestiranja.

8.7. Slijedom svega iznesenog, žalbenim tvrdnjama optuženih J. P., M. Č., E. G. i T. T. nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda da su počinili kaznena djela za koje se terete, pa nisu osnovane žalbe optuženika podnesene iz razloga navedenog u članku 470. ZKP/08.

9. U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

9.1. Optuženi J. P. žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da prvostupanjski sud nije adekvatno cijenio olakotne okolnosti, neosuđivanost, protek vremena i da je otac troje malodobne djece koju uzdržava, a da nije vrednovao činjenicu da je vozač P. Z. kasnije sankcioniran, te da su izostale štetne posljedice. Ističe da je otac troje malodobne djece, hranitelj obitelji, radi u N. zbog čega mu je otežano ispunjavanje rada za opće dobro u koje mu je zamijenjena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti i uvjetnom osudom.

9.2. Iako je prvostupanjski sud u pravu kada tvrdi da su pojedinačno utvrđene kazne i to za djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11. iz točke 1) izreke presude u trajanju od osam mjeseci, a za isto djelo pod točkom 2) u trajanju od šest mjeseci i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci adekvatne kazne koje će ispuniti svrhu kažnjavanja, (time da nije od značaja što je Z. P. naknadno kažnjen za prekršaj), opravdano ovaj optuženik ukazuje da će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu primjerenije ostvariti izricanjem uvjetne osude umjesto rada za opće dobro. Naime, u odsutnosti otegotnih okolnosti a uvažavajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne okolnosti, osobito obiteljske prilike i obvezu optuženika da uzdržava troje maloljetne djece što i čini radom u N., prihvaćena je žalba optuženog J. P. u odluci o kazni, uzete su po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, time da se jedinstvena kazna neće izvršiti ako ovaj optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a ukoliko uvjetna osuda bude opozvana optuženiku će se uračunati vrijeme uhićenja. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda i takva će kazna u odnosu na optuženog J. P. ostvariti svrhu kažnjavanja, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

9.3. Optuženi M. Č. tvrdi da je uz utvrđene olakotne okolnosti, neosuđivanost, protek vremena i da je otac dvoje malodobne djece koju uzdržava, prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir njegovu uspješnu karijeru, da je pred mirovinom, sudjelovanje u Domovinskom ratu i primljena odlikovanja, prigovarajući visini kazne koje je prvostupanjski sud izrekao optuženom J. P., dok optuženi E. G. tvrdi da je kazna previsoka i da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio neosuđivanost i protek vremena, a nije uzeo u obzir uzornu policijsku karijeru. Optuženi T. T., nije se žalio zbog odluke o kazni ali se žalio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa prema članku 478. ZKP/08, ta žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

9.4. Prvostupanjski sud je po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio optuženom M. Č. za djelo pod točkom 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo opisano pod točkom 2) izreke presude kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te jedinstvenu kaznu zatvora 11 mjeseci, koja kazna odgovara težini i opasnosti počinjenih djela, time da je opravdano cijeneći sve olakotne okolnosti prvostupanjski sud izrečenu jedinstvenu kaznu zamijenio radom za opće dobro, jer će se navedenom sankcijom postići svrha kažnjavanja.

9.5. Optuženom E. G. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao olakotnim da je neosuđivan, da je otac jednog maloljetnog djeteta i protek vremena (s obzirom da je prošlo 6 godina od počinjenja djela pa je toj činjenici dan odgovarajući značaj, suprotno žalbenim navodima), te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci koja je zamijenjena uvjetnom osudom na rok kušnje od 4 godine s obzirom da do sada nije kažnjavan.

9.6. Također, s obzirom da su optuženi M. Č. i E. G. kao policijski službenici dužni čuvati red i zakon, a postupali su na suprotan način, pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir u žalbi istaknute okolnosti njihove uspješne policijske karijere a optuženom M. Č. i sudjelovanje u domovinskom ratu i dobivena odlikovanja kao olakotne, tako da nisu osnovani prigovori ovih optuženika da prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni nije ispravno cijenio odnosno da je propustio cijeniti u žalbi istaknute olakotne okolnosti i da je izrečena sankcija previsoka.

9.7. U odnosu na optuženog T. T. ispitujući odluku o kazni po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio kao olakotne okolnosti da je neosuđivan, otac jednog maloljetnog djeteta i protek vremena, dok otegotnih okolnosti nije našao tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženi T. T. ne počini novo kazneno djelo u roku od dvije godine ukazuje primjerenom kaznenom sankcijom, primjerenom kako počinjenom djelu tako i ličnosti počinitelja i stupnju njegove krivnje, pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9.8. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud, u odnosu na optužene J. P., M. Č., E. G. i T. T., precjenjujući značaj olakotnih okolnosti, zanemarujući iskazanu upornost kroz višekratnost radnji, da se radi o službenim osobama koje su izigrale povjerenje građana, posebno optuženi E. G. kao nadređeni optuženima J. P. i M. Č. izrekao preblage kazne jer da zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće odnosno izricanje uvjetne osude nisu sankcije primjerene kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i da izrečene sankcije neće utjecati na optuženike da više ne čine kaznena djela.

9.9. Suprotno tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud za svakog od optuženika pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne (olakotne i otegotne okolnosti), te je ispravno ocijenio njihov značaj, koje razloge usvaja i ovaj drugostupanjski sud, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se upravo izrečenim kaznama u odnosu na optužene M. Č., E. G. i T. T. a u odnosu na optuženog J. P., prihvaćanjem njegove žalbe, izmijenjenom kaznom ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

10. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482.

ZKP/08. presuditi kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.