REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 8 Pn-591/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda M. iz Z., protiv tužene D. B. iz Z., na adresi poslodavca I. P. d.o.o., Z. , OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tužene i tužene osobno, 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici D. B., na adresi , Z. da tužitelju Ž. M., Z., OIB: …, isplati iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi te u tijeku postupka tvrdi da je tužena kao novinar napisala Internet novinski članak koji je 27. siječnja 2018. objavljen na Internet portalu www…. pod naslovom "M. S. je oduzela Ž. M. nevinost, a ona nije ni prokrvarila", čiji nakladnik je društvo I. P. d.o.o. te da je tom prilikom tuženica izjavila sljedeće netočne, neistinite i štetne informacije o tužitelju: "M. S. je oduzela nevinost Ž. M.! Gospođu M. to nije posebno zabolje!o, nije ni prokrvarila ... ": "Činjenica da je Ž. svoju nevinost dala pripadnici LGBT populacije izazvala je kod mnogih suze u očima, ali gospoda M. smatra da je suzavac mogao baciti i netko iz LGBT zajednice. ": " ... za očekivati je da će nakon prve uspješnice uslijediti i drugi pokušaji, tim više što se gospoda M. rado odaje "egzibicionizmu". "; . Egzibicionizam je stvar osobnog zadovoljstva, a gospoda M. se često eksponira li medijima nudeći gledateljima svoje napućene usnice, pa je svima jasno koji se užici iza toga kriju. Širom otvorena, gospođa M. zanosno drhti uživajući u vlastitom glasu, a treptanje i lagano crvenilo na licu pri jačem uzbuđenju odaju strastvenu prirodu. Iznenađeni promatrač u susretu s egzibicionistom nerijetko osjeća gađenje i prezir, no egzibicionist upravo i priželjkuje da se gledatelj osupne viđenim. ": "Gospođu M. posebno uzbuđuje LGBT populacija, te je zaokupljena tjelesnim otvorima i rupama, no M. se pokazala kao rupa u zakonu. Htjeli smo pitati M. što gospođu M. neodoljivo privlači njoj, no M. izjave, za razliku od izjava gospođe M., ne možemo smatrati vjerodostojnima. Naime, M. je ateist i kao takva nije sposobna »a vjero-dostojnu izjavu. Postoje ljudi kojima je to struka, pa tako članovi H.-a i gospoda M. sami sebe nazivaju vjerodostojnima, dok im se ne dokaže suprotno. Kad se dokaže suprotno jesu li i dalje vjerodostojni? Naravno! Što je više dokaza o njihovoj nevjerodostojnosti, to su oni veći mučenici, a posthumno i sveci. Ograničenu vladu se ne smije dodatno ograničavati zakonom. tim više jer nevinost i nije na cijeni, osim kod onih koji su i krivi i dužni. ": "Vlast nije patrijarhalno zaostala pizda, pa da je gubitak nevinosti obilježi za cijeli život. Promiskuitet ima svojih čari, danas s M.-om, sutra s H.-om, samo je S. granica. Slično vrijedi i za gospođu M.; danas M., sutra netko drugi, prekosutra netko treći. Gospođa M. nije sapun, neće se potrošiti. Još će ona pjeniti i čistiti pred tuđim vratima. ": "Iako je nevinost izgubila u poodmakloj dobi, moglo bi se reći da nikad nije kasno. Između kurve i svetice razlika nije samo u nevinosti, već i u zaradi. Politika je, kažu, kurva, a gospođi M. želimo da što prije postane svetica. Ona to zaslužuje!". Iz navedenog je sadržaja izjava iznesenih u predmetnom Internet novinskom članku pod naslovom "M. S. je oduzela Ž. M. nevinost, a ona nije ni prokrvarila" vidljiva namjera iznošenja u javnost neistinitih, netočnih i izrazito štetnih informacija, bez da se na bilo koji pravno relevantan način provjerava i potvrđuje točnosti i istinitost takvih izrazito štetnih informacija ili da se isti ma prilažu bilo kakvi dokazi koji bi upućivali na njihovu istinitost. Prethodno navedene objavljene informacije u cijelosti su netočne, te predstavljaju neistinite informacije koje za cilj imaju jedino javno kleveta nje, vrijeđanje i difamiranje tužitelja, te je predmetnim objavljenim informacijama tužitelju nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi imena, časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, te posljedično duševnim bolovima, nesanicom, osjećajem nelagode i preispitivanjem vlastite vrijednosti izazvanima takvim povredama prava osobnosti tužitelja. Navod "M. S. je oduzela Ž. M. nevinost, a ona nije ni prokrvarila" i navod "M. S. je oduzela nevinost Ž. M.! Gospođu M. to nije posebno zaboljelo, nije ni prokrvarila ... " su uvredljivi i štetni, te u potpunosti netočni i neistiniti. Gospođa M. S. ni na koji način nije oduzela tužitelju nevinost, niti je tužitelja u tom smislu išta "zaboljelo", niti je tužitelj u tom smislu "prokrvarila". Navod "Činjenica da je Ž. svoju nevinost dala pripadnici LGBT populacije izazvala je kod mnogih suze u očima, ali gospođa M. smatra da je suzavac mogao baciti i netko iz LGBT zajednice." je uvredljiv i štetan, te u potpunosti netočan i neistinito Tužitelj ni na koji način nije "svoju nevinost dala pripadnici LGBT populacije", niti je takvo što moglo izazvati i nije izazvalo .. kod mnogih suze u očima". Isto tako, tužitelj ni na koji način ne smatra da je bilo kakav suzavac .. mogao baciti i netko iz LGBT zajednice". Navodi ..... za očekivati je da će nakon prve uspješnice uslijediti i drugi pokušaji, tim više što se gospođa M. rado odaje "egzibicionizmu " ", te navodi .. Egzibicionizam je stvar osobnog zadovoljstva, a gospođa M. se često eksponira u medijima nudeći gledateljima svoje napućene usnice, pa je svima jasno koji se užici iza toga kriju. Širom otvorena, gospođa M. zanosno drhti uživajući u vlastitom glasu, a treptanje i lagano crvenilo na licu pri jačem uzbuđenju odaju strastven u prirodu. Iznenađeni promatrač u susretu s egzibicionistom nerijetko osjeća gađenje i prezir, no egzibicionist upravo i priželjkuje da se gledatelj osupne viđenim. "su uvredljivi i štetni, te u potpunosti netočni i neistiniti. Tužiteljica se ne odaje bilo kakvom "egzibicionizmu", tužiteljica se ni na koji način ne eksponira u medijima "nudeći gledateljima svoje napućene usnice". tužitelj ni na koji način nije "širom otvorena", niti "zanosno drhti uživajući u vlastitom glasu". Isto tako, M. ni na koji način nije "ekshibicionist", ni na koji način ne "priželjkuje da se gledatelj osupne viđenim" niti da se bilo tko drugi osupne bilo čime viđenim u odnosu na nju, niti kod bilo koga želi izazvati "gađenje i prijezir".

Navodi "Gospođu M. posebno uzbuđuje LGBT populacija, te je zaokupljena tjelesnim otvorima i rupama ... Htjeli smo pitati M. šta gospođu M. neodoljivo privlači njoj, no M. izjave, za razliku od izjava gospođe M., ne možemo smatrati vjerodostojnima. Naime, M. je ateist i kao takva nije sposobna za vjerodostojnu izjavu. Postoje ljudi kojima je to struka, pa tako članovi HDZ-a i gospođa M. sami sebe nazivaju vjerodostojnima, dok im se ne dokaže suprotno. Kad se dokaže suprotno jesu li i dalje vjerodostojni? Naravno! Što je više dokaza o njihovoj nevjerodostojnosti, to su oni veći mučenici, a posthumno i sveci. Ograničenu vladu se ne smije dodatno ograničavati zakonom, tim više jer nevinost i nije na cijeni, osim kod onih koji su i krivi i dužni." su uvredljivi i štetni, te u potpunosti netočni i neistiniti. Tužiteljicu ni na koji način ne uzbuđuje LGBT populacija, tužitelj ni na koji način nije .. zaokupljena tjelesnim otvorima i rupama': te tužitelja ništa neodoljivo ne privlači gospođi M. S.. Tužitelj sebe ni na koji način ne smatra i ne naziva .. vjerodostojnom dok im (joj. op.a.) se ne dokaže suprotno", te nikakva "vjerodostojnost" nije struka tužitelja. Ne postoje bilo kakvi dokazi o .. nevjerodostojnosti" tužitelja, niti tužitelj zbog bilo kakvih dokaza o bilo kakvoj .. nevjerodostojnosti" nije i neće biti bilo kakav mučenik ili posthumno svetac. U odnosu na tužitelja nikakva .. nevinost" nije .. na cijeni", niti je tužitelj bilo kome na bilo koji način "kriva i dužna".

Navodi" Vlast nije patrijarhalno zaostala pizda, pa da je gubitak nevinosti obilježi za cijeli život. Promiskuitet ima svojih čari, danas s M.-om, sutra s H.-om, samo je S. granica. Slično vrijedi i za gospođu M.; danas M., sutra netko drugi, prekosutra netko treći. Gospođa M. nije sapun, neće se potrošiti. Još će ona pjeniti i čistiti pred tuđim vratima." su uvredljivi i štetni, te u potpunosti netočni i neistiniti. Tužitelj nikakav .. gubitak nevinosti" neće obilježiti za cijeli život. niti u odnosu na vlasti, a ni u odnosu na bilo koga drugoga. Za tužitelja ni na koji način ne vrijedi navod da .. Promiskuitet ima svojih čari, danas s M.-om, sutra s H.-om, samo je S. granica. ", a niti navod .. danas M., sutra netko drugi, prekosutra netko treći. ". Navod kojim se insinuira da .. Gospođa M. nije sapun, neće se potrošiti. ", u kojem se tužitelj uspoređuje sa ženskim spolnim organom iz navedene uzrečice izrazito je uvredljivo Isto tako, tužitelj ni na koji način nije i neće .. pjeniti (se, op.a.) i čistiti pred tuđim vratima.“ Navodi "Iako je nevinost izgubila u poodmakloj dobi, moglo bi se reći da nikad nije kasno. Između kurve i svetice razlika nije samo u nevinosti, već i u zaradi. Politika je, kažu, kurva, a gospođi M. želimo da što prije postane svetica. Ona to zaslužuje!" su uvredljivi i štetni, te u potpunosti netočni i neistiniti. Tužitelj nije u poodmakloj dobi, te nikakvu nevinost nije "izgubila u poodmakloj dobi". Isto tako, navod u kojem se navodi da je "Politika … kurva, a gospođi M. želimo da što prije postane svetica. Ona to zaslužuje!" je izrazito uvredljiv iz razloga što se istim insinuira da je tužitelj "kurva", a da je zaslužila što prije postati svetica.

Tužiteljica, nadalje, ističe da je članak naslova "M. S. je oduzela Ž. M. nevinost, a ona nije ni prokrvarila" od dana 27. siječnja 2018. godine i dan danas objavljen na Internet portalu www…. Tužiteljica je nakon objave predmetnih netočnih i neistinitih navoda doživjela niz neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita kako uže obitelji, rodbine i prijatelja, tako i poslovnih partnera i suradnika, ali i nepoznatih ljudi, a sve u vezi neistinitih navoda iznesenih u predmetnom članku, sumnjičenja i osude okoline, te je dovedena u situacije u kojima je pred nizom tužitelju poznatih ljudi i unutar obitelji, kao i poslovnih partnera i suradnika, ali i nepoznatih ljudi morala objašnjavati da iznesene netočne i neistinite informaciju nisu istinite. Sve navedeno je kod tužitelja izazvalo duševne bolove, nesanicu, osjećaj nelagode, preispitivanja vlastitih vrijednosti i razloga zbog kojih je se ovako javno difamira i potpuno neosnovano napada neistinitim informacijama koje imaju isključivi cilj ocrniti je i neistinito prikazati u javnosti. Sve navedeno je izazvalo neimovinsku štetu u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi časti, ugleda i dostojanstva. Tužitelj ističe, stoga, da bi iznos od 40.000,00 kn bio ekvivalentan pretrpljenoj ne imovinskoj šteti. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom Sudu da se temeljem relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima donese sljedeću presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da s obzirom na to da tužiteljica zahtjeva naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, navodno nastale objavom informacija u medijima, na konkretan slučaj primarno se primjenjuju odredbe Zakona o medijima koji je lex specijalis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima te koji u čl. 21. Zakona propisuje da je za naknadu štete uzrokovane objavom informacije u medijima, odgovoran nakladnik medija u kojem je objavljena sporna informacija. Ističe kako Zakon o medijima niti jednom svojom odredbom ne predviđa osobnu odgovornost autora članka za štetu nastalu objavom informacije. Nadalje, ističe kako je tužiteljica javna osoba, općepoznata hrvatskoj javnosti. Posljednjih najmanje pet godina, Ž. M. je nezaobilazna osoba u hrvatskom političkom i javnom životu, iz čega je vidljivo da posjeduje, koristi se i raspolaže velikom političkom moći. Na navedeni način, tužiteljica je svojevoljno i samostalno ušla u tzv. javnu arenu, čime je potaknula značajan (i opravdan) interes javnosti za svoje djelovanje. Iz svih navedenih razloga, mediji i najšira javnost imaju pravo detaljno pratiti svaki njezin postupak, kritizirati i ismijavati njeno javno djelovanje te javnost izvještavati o svim detaljima njenog javnog života. Istovremeno, sukladno svim pravilima slobode izražavanja - javnost takve informacije ima pravo primati. Tužiteljica je predsjednica udruge , koja je, pored ostalog, i izdavač medija - portala www…. Osim toga, tužiteljica je bila i prva predsjednica stranke (H.) te dopredsjednica udruge (Grozd), odnosno organizacija koje su utjecale na čitav niz političkih događaja u hrvatskom društvu, To se prvenstveno odnosi na organizaciju referenduma o braku, ali i niza drugih političkih aktivnosti kojima te organizacije, na čelu s tužiteljicom, pokušavaju postići izmjene zakonskih propisa koji izravno utječu na prava LGTB zajednice, pripadnika manjina u Hrvatskoj, izborno zakonodavstvo i sl. Tužiteljica čitav niz godina, kroz rad svog portala, velik broj sudjelovanja u televizijskim i radijskim emisijama te niz drugih medijskih pojavljivanja, djeluje kao politički i društveno angažirana osoba. Njena udruga osnovala je i političku stranku , koja je bila kandidat na parlamentarnim izborima, kao i sama tužiteljica. Tužiteljica i danas aktivno sudjeluje u kreiranju političkih prilika u Hrvatskoj, javnim djelovanjem u čitavom nizu vrlo ozbiljnih društvenih pitanja - organizacijom različitih inicijativa i akcija, davanjem preporuka o tome za koga građani trebaju glasati, promovirajući politiku g. H. i B. E., javnim zagovaranjem i organizacijom ne-ratifikacije Istanbulske konvencije i sl. Od početka svog političkog djelovanja, tužiteljica javno komunicira na način koji je izuzetno kontroverzan i za koji je široka javnost ocijenila da se radi o pokušaju dokidanja prava određenim (manjinskim) skupinama građana. Tu se prvenstveno radi o pripadnicima LGBT zajednice, protiv čijeg prava na sklapanje braka je bio usmjeren referendum koji je pokrenula i organizirala tužiteljica. Tako je, na primjer, tužiteljica za trans srodne osobe, negirajući rod kao takav, javno iznijela da se, između ostalog, radi o "malom broju ljudi koji su bolesni, koji se trebaju liječiti hormonskim putem i prihijatrijskom pomoći", homoseksualnost naziva "stilom života", a udruge koje se bave promicanjem prava LGBT osoba - osobama koje" zloupotrebljavaju javni novac za skrivenu agendu - nametanje ideologije i ostvarivanje financijske koristi". Nadalje, tužiteljica je javno iznijela i da je "Odrastanje sa samohranim roditeljem neprirodno okruženje", označavajući jedno roditeljske obitelji kao problem, kako je homoseksualnost "opasan stil života" te da su homoseksualci "po svim parametrima depresivniji i ne zadovoljniji u životu". Po njenim vlastitim riječima, cilj njenog djelovanje jest da "gay, lezbijski ili kako već hoćete parovi nikada ne dobiju iste prilike kao normalni parovi ... "

U odnosu na prava srpske manjine u Hrvatskoj, tužiteljica već godinama pokušava postići prestanak financiranja tjednika N., kojeg optužuje da "huška na netrpeljivost i mržnju prema Hrvatima" te Srpsko narodno vijeće i g. P. povezuje s "podmetanjem požara" po Hrvatskoj. Pored svega navedenog, tužiteljica se, putem svoje i srodnih organizacija, ozbiljno angažirala i radi daljnjih ograničavanja prava na pobačaj, koji predstavlja jedno od temeljnih reproduktivnih ženskih prava.

Cjelokupno javno djelovanje tužiteljice obilježeno je pokušajima ograničavanja ili ukidanja stečenih prava pojedinih skupina građana, posebno homoseksualaca, trans srodnih osoba i pripadnika nacionalnih manjina. Politička moć tužiteljice kao i njezini izuzetno kontrovezni i javno izneseni stavovi, nužno uvjetuju reakciju javnosti, otvaranje javne debate o njenim postupcima i djelovanju te detaljno preispitivanje njenih motiva i namjera. Sve navedeno nužno podrazumijeva i ismijavanje njenih ideja, kritičko satiriziranje njenih aktivnosti i stavova te parodiju, kao jedno od sredstava kritike. Prije objave spornog priloga tužiteljica je nepravomoćno oglašena krivom za kazneno djelo klevete, koje je počinila prema književnici i filmskoj kritičarki M. S.. Iako se u javnosti već godinama smatra da tužiteljica kontinuirano iznosi netočne i neprovjerene tvrdnje o svojim neistomišljenicima, prva presuda za klevetu uzrokovala je ozbiljan javni interes. Nepravomoćnom presudom ustanovljeno je da je tužiteljica za M. S. iznijela niz neistinitih činjeničnih tvrdnji, koje štete njezinoj časti i ugledu, znajući pritom da su neistinite te apostrofirajući da takve navodne neistinite radnje čini osoba koju opisuje LGBT aktivisticom. Sporni članak čiji je autor tužena predstavlja reakciju tužene, kao novinarke i kolumnistice portala I. na navedenu presudu, o kojoj su mediji već ranije objavili detaljnije informacije i komentare, uključujući i reakcije tužiteljice i M. S. Također, sporni članak predstavlja i reakciju autorice na izjave tužiteljice koje je dala J. l., a koje su bile predmetom privatne tužbe M. S., u kaznenom postupku zbog klevete.

Sporni prilog je očita satira. Samim čitanjem priloga koji je predmet ovog postupka svakom čitatelju je jasno da se radi o satiri, kao umjetničkoj formi kojom se iznosi humoristični i preuveličani pogled na neku društvenu situaciju. Funkcija i smisao satire, kao načina komunikacije s javnošću, nije da bude pristojna, umjerena i svima ugodna. Elementarno stilsko sredstvo svake satire jest hiperbola, namjerno pretjerivanje i poopćavanje, sa svrhom da se određene pojave što jače naglase i time potaknu javnu debatu. Sukladno svim međunarodnim standardima, radi se o sadržaju koji je u potpunosti zaštićen ustavnim jamstvom slobode izražavanja. Tužiteljica tužbom osporava "točnost i istinitost" spornog priloga, međutim, što bi trebalo biti posve jasno, satira se ni ne predstavlja, niti je itko uopće može doživjeti i shvatiti kao istinit i točan prikaz određenih zbivanja. Upravo suprotno, satiriziranjem određenih događaja i osoba, autor nastoji preuveličati, iskriviti i do apsurda dotjerati određen događaj, na način da je posve jasno da se radi o humoru. Slijedom navedenog, niti jedan jedini prosječni čitatelj spornog priloga nije, niti je mogao shvatiti da su njegovi navodi istiniti i točni, niti je to bila namjera autorice. Posve je jasno, naime, da M. S. tužiteljici "nije oduzela nevinost, a ona nije prokrvarila", da tužiteljica nije "svoju nevinost dala pripadnici LGTB populacije" i sl.

Tužena je kolumnistica portala I. čija se kolumna pod nazivom "D.k.", objavljuje jednom tjedno na portalu tuženika u kojoj tužena kontinuirao objavljuje satirične i duhovite komentare i parodije društvenih zbivanja, mahom koristeći se istim stilskim sredstvima. Javnosti i čitateljima je to odavno poznato pa je posve nemoguće da je bilo koji prosječni čitatelj sporni prilog, ili bilo koji drugi prilog objavljen u "D. k.", shvatio bilo kako drugačije nego kao satiru. Hrvatska i međunarodna sudska praksa već su ranijim odlukama definirali status satire u demokratskom društvu. U velikom broju odluka Europskog suda za ljudska prava, sud je odlučio da satira, čak i kada je netko može doživjeti uvredljivom, predstavlja dozvoljen način izražavanja kritike određenih društvenih događaja i osoba, kada se radi o pitanjima javnog interesa. U jednoj od najznačajnijih presuda tog suda - Handyside v. UK , sud je postavio jedno od temeljnih načela slobode izražavanja, utvrdivši da zaštita Konvencije uključuje "ne samo informacije i ideje koje su pozitivno prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ... već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili neki dio populacije. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja, bez kojih nema demokratskog društva". U presudi Lingens v. Austria, sud je ocijenio da "se sloboda političke debate nalazi u samom srcu koncepta demokratskog društva" te da su "granice prihvatljive kritike značajno šire u odnosu na političare" nego u odnosu na prosječne građane. Navedeni stav dodatno je potvrđen i stavovima UN-ovog Odbora za ljudska prava' u kojima se navodi da su "sve javne osobe, uključujući one koje izvršavaju najviše političke dužnosti ... legitimno izložene kritici". U jednom od najpoznatijih predmeta Europskog suda za ljudska prava koji se odnose na satiru, Eon v. France" - sud je utvrdio da je Francuska povrijedila pravo na slobodu izražavanja g. E. koji tadašnjeg predsjednika S. izložio, kako je on smatrao - uvredama. Obrazloženje sadrži detaljan osvrt suda o tome kako je fraza koja je uvrijedila S. u javnosti ponavlja na mnogo puta, često na humorističan način te da je koristeći tu rečenicu, E. odabrao satiričnu formu kritike S. Sud je još jednom utvrdio, oslanjajuĆi se na ranije presude, da satira predstavlja formu/oblik umjetničkog izražavanja i društvene kritike, koja pretjerivanjem i preoblikovanjem istine cilja na provokaciju. Iz tog razloga, sud zaključuje, da svako ograničenje ove slobode mora biti provedeno izuzetno oprezno. Svako "kažnjavanje", prema stavu suda, uzrokuje zamrzavajući učinke i može uzrokovati da druge odvrati od izražavanja kritike o društvenim temama na satiričan način. U predmetu Ziembinski v. Poland novinar je koristio satiru i ironiju kako bi prokomentirao i narugao se načelniku jednog distrikta. On je okvalificirao načelnika i njegovu dvojcu zvaničnika „Tupim šefovima“, „imbecilom“, „glupavim funkcionerom“ te prema mišljenju suda komentari koje je objavio podnositelj zahtjeva su nedvojbeno ostali u granicama dopustivog pretjerivanja te domaći sudovi nisu vodili dovoljno računa o satiričnoj naravi teksta i skrivenoj ironiji kada su analizirali članak koji je objavio podnositelj zahtjeva. Konačno, i u presudi Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1366/07, od 01. listopada 2008. godine, kojom je odbijena revizija tužitelja, sud je potvrdio da je objavljena informacija satira, odnosno "rijetko ismijavanje negativnih pojava u stvarnosti". Sud je također utvrdio da "objavljena fotografija i navedena informacija kod prosječnog čitatelja ... ne mogu izazvati zaključak da se tužitelju na teret stavlja počinjenje kaznenog djela, nego da se radi o satiričkoj poruzi ... "

Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, u postupcima za naknadu štete oštećenik je dužan dokazati kumulativno postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. Osim što je tužiteljica pogrešno označila štetnika u ovom postupku, nije dokazala niti protupravnost tuženice u postupanju budući da je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, satira obuhvaćena jamstvima slobode izražavanja. Tužiteljica ne može opravdati dosudu iznosa od 40.000,00 kn budući da je navedeni članak očita satira određene situacije u kojoj se našla sama tužiteljica te je ista s obzirom na njen politički aganžman kao i količinu medijskih informacija koje o njoj postoje morala moći prihvatiti kritiku pa čak i onu neugodnu koja je usmjerena prema njoj kao prema javnoj osobi i političarki. Ističe kako je tužiteljica podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 19. travnja 2018. protiv društva I. p. d.o.o. kao nakladnika internet portala I., a radi objave identičnog priloga koji je predmet ovog postupka u kojem potražuje naknadu neimovinske štete radi objave spornog priloga u iznosu od 40.000,00 kn te da tužiteljica na naveden način potražuje dvostruki iznos naknade štete u ukupnoj visini od 80.000,00 kn, a radi navodne štete koja je nastala objavom jednog priloga.Iz svih navedenih razloga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U daljnjem tijeku postupka glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvedeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza, a saslušana je tužena kao stranka u postupku te svjedokinja A. H.

4. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. S. i to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu odredbu čl. 10. st. 1. ZPP kojom je propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora temeljem već provedenih dokaza u postupku.

5. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u isprint Internet novinskog članka objavljenog na Internet portalu www…. 27.01.2018. (list 6-10 spisa), sudsku praksu (list 20- 25, 57 i 58, 62 i 63, 76-79, 134-136, 159-170 spisa), ispis iz registra udruga (list 26), članke objavljene na internetu (list 27-56, 80-84, 92-114, 123-133, 171-186 spisa), što su udruge i kako se osnivaju (list 64-75 spisa), zahtjev za ispravkom informacija (list 191-194 spisa) saslušana su tužiteljica (list 151 i 152 spisa) i tuženica (list 225-227 spisa) kao stranke u postupku te je saslušan i svjedok A. H. (list 224 spisa) te je izvršen uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-1162/18 od 20. prosinca 2019. (list 230-241 spisa) te presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-637/2020 od 23. lipnja 2021. (list 242- 246 spisa).

6. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona te je iskaz saslušanog svjedoka ocijenjen vjerodostojnim, životnim i logičnima.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete nastale objavom Internet novinskog članka 27. siječnja 2018. na Internet portalu www…. pod naslovom "M. S. je oduzela Ž. M. nevinost, a ona nije ni prokrvarila", nakladnika društvo I. P. d.o.o., čiji je autor tužena, a uslijed čega da su povrijeđena prava osobnosti tužiteljice sve sukladno odredbama čl. 1045. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 148/11,78/15, dalje: ZOO) .

9. U odnosu na istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se kako je isti neosnovan obzirom na to da normativno uređenje (Zakonom o medijima) nakladnikove odgovornosti za štetu učinjenu objavom informacije u medijima, samo po sebi ne znači isključenje odštetne odgovornosti autora informacije (novinara) prema općim pravilima (Zakon o obveznim odnosima) o izvan ugovornoj odgovornosti za štetu po principu krivnje. Dakle, oštećenik kako je naprijed navedeno, a što prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, ima pravo od tuženika kao autora sporne informacije zahtijevati naknadu za povredu prava osobnosti prema odredbi članka 1046. ZOO-a i može tražiti kao jedan od vidova štete (neimovinsku štetu) ali samo pod pretpostavkom da je tuženik prouzročio štetu namjerno. 10. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 148/11, 787/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da tko drugom uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu, dakle, nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete. Sukladno odredbi čl. 1099. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

11. Zakon o obveznim odnosima povredu prava osobnosti razmatra u okviru općeg pojma štete kao umanjenja nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povrede prava osobnosti (neimovinska šteta) te iz navedenog jasno proizlazi da supstrat povrede prava osobnosti čini neimovinska šteta. Neimovinska šteta je adekvatna posljedica (ili rezultat) štetne radnje poduzete nad pravno zaštićenim neimovinskim dobrima neke osobe (fizičke ili pravne) - nad pravima osobnosti. Ovakvo poimanje povrede prava osobnosti kao neimovinske štete rezultat je prihvaćanja objektivne koncepcije neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti. Međutim, usprkos po ZOO-u ovakvo objektivno postavljenoj koncepciji neimovinske štete, navedeno ne znači da svaka povreda prava osobnosti automatizmom veže na sebe i pravo na popravljanja neimovinske štete. Pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti postoji samo (tek) ako se kumulativno ispune dva uvjeta (kriterija) koja ga opravdavaju, a to su: težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja.

12. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. (2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (3) ...“.

13. Nije sporno da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti (članak 19. stavka 2. ZOO-a), koje nisu samo zakonske kategorije već iste predstavljaju i Ustavom zaštićena prava. Mjerodavna odredba Ustava Republike Hrvatske propisuje da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35.). Člankom pak 38. stavka 1. i 2. Ustava RH propisano je da se jamči sloboda mišljenja izražavanja misli, a sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

14. Prilikom razmatranja ovih prava relevantne su i odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - odredbe iz članka 8. stavka 1. Konvencije kojima je regulirano pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

15. Člankom 10. Konvencije pod nazivom "Sloboda izražavanja", propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti, bez obzira na granice. Prema stavku 2. istog članka kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

16. Europski sud za ljudska prava u brojnim odlukama izjasnio se da u ovim slučajevima sud mora utvrditi postoji li pravična ravnoteža između zaštite slobode izražavanja kako jamči članak 10. Konvencije i zaštite ugleda onih o kojima se piše i navoda u medijima, s druge strane, a to pravo kao aspekt privatnog života, štiti članak 8. Konvencije. Ustavno je pravo na štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zajamčeno člankom 35. Ustava, s jedne strane, te ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčena člankom 38. Ustava RH s druge strane, i ta su prava načelno prava jednakog ranga i u konkretnom slučaju ova dva uspostavljena prava međusobno konkuriraju i kod iznošenja vrijednosnih sudova. Mediji imaju osobito važnu ulogu u demokratskom društvu izraženo je u brojnim odlukama i Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH i nositelji javnih funkcija mogu biti kritizirani u okviru dopuštenih granica, a kad djeluju u službenom svojstvu mogu biti predmet šire kritike od one kojoj se mogu izložiti obični građani. Svojstvo javne ličnosti i činjenica aktivnog sudjelovanja u izvršavanju određene javne funkcije neizbježno donosi sa sobom izvjesno pomicanje granica tolerancije u odnosu na medijski tretman.

17. Apsolutna zaštita ugleda, časti i dostojanstva onemogućila bi gotovo svaku kritiku te bi sloboda mišljenja i izražavanja misli, sloboda javnog priopćavanja, dakle, izvršavanje radnih zadataka novinara bila puka deklaracija. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranim. Kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Posebno je važno da sud pažljivo analizira navode kojima se prigovara da su uvredljivi ili klevetnički u okviru svih okolnosti pojedinih slučaja te za svoju odluku da relevantne i dostatne razloge iz kojih se može zaključiti o postojanju prijeke društvene potrebe za davanje prednosti pravnoj zaštiti i jamstvu štovanja tužiteljevog dostojanstva, ugleda i časti pred tuženikovom slobodom izražavanja misli, kao i razlozi dosude naknade novčane štete.

18. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtjeva pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva. To je pravno stajalište Ustavni sud Republike Hrvatske preuzeo iz ustaljene prakse Europskog suda za ljudska prava iz kojeg jasno proizlazi da uvreda koje sudionici međusobno izmjenjuju u okviru rasprava koje se vode u javnosti o pitanjima koja su od interesa za tu javnost čine dio govora koji uživa zaštitu ustavne (konvencijske) slobode izražavanja. Uz pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva treba uvažavati i jednako pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli iz članka 38. Ustava Republike Hrvatske. Riječ je o pravima koji zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava

19. U postupku utvrđenim proizlazi kako je tužiteljica 19. travnja 2018. podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv društva I. p. d.o.o., kao nakladnika internet portala I. i poslodavca tužene, a radi objave identičnog priloga koji je predmet ovog postupka u kojem je potraživala naknadu neimovinske štete radi objave spornog priloga u iznosu od 40.000,00 kn, a koji iznos je jednak iznosu koji tužiteljica potražuje i u ovom postupku.

20. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1162/18 od 20. prosinca 2019. donesenu u prethodno navedenom predmetu tužiteljice protiv društva I. p. d.o.o. utvrđeno je kako je istom u točki I. izreke naloženo tuženiku društvu I. p. d.o.o. isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2018. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn sa zateznim kamatama.

22. Mjerodavni dio obrazloženja prvoostupanjske presude glasi:“ sud smatra da je tužiteljica pretrpjela štetu objavljivanjem ovakvog teksta, za koji je odgovoran upravo tuženik, u smislu odredaba čl. 21.st. 1. 2. i 4. Zakona o medijima, kao i u vezi sa čl. 1098. i 1100. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i 223 ZPP- a. Prilikom odmjeravanja visine naknade, sud je imao u vidu da je tužiteljica povrijeđena i unutar svoje obiteljske intime a i na poslu, imajući u vidu da je i liječnica pa je očito da svoju karijeru gradi na izuzetno težak način a tako i stječe čast, ugled i dostojanstvo, noseći pri tome poseban teret i na radnom mjestu kao i izvan njega. Objavljenim tekstom i insinuacijama u njemu, pogođena je ne samo i tužiteljica nego i njena obitelj . Sud je stoga odlučio - uzimajući u obzir sve navedeno - da pravična novčana naknada tužiteljici iznosi 40.000,00 kuna za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda časti i dostojanstava tužitelja, prilikom čega je sud posebno uzeo u obzir negativan utjecaj teksta koji se svakako odnosi na tužiteljici preko članova obitelji kao i okoline tužitelja i u svakodnevnom životu i radu.“

23. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-637/2020 od 23. lipnja 2021. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1162/18 od 20. prosinca 2019. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku društvu I. p. d.o.o. da tužiteljici isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2018. do isplate te pod stavkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.750,00 kn dok je predmetna presuda preinačena pod stavkom I izreke dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju preostali iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama te je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom navedenog iznosa kao i troškova postupka u iznosu od 5.750,00 kn kao neosnovan.

24. Mjerodavni dio obrazloženja drugostupanjske presude glasi:“ Pravilno sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 21. st. 1., 2. i 4. ZM-a u vezi sa čl. 1098. i 1100. ZOO-a pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade cijeni da je tužiteljica objavom spornog teksta povrijeđena i unutar svoje obiteljske intime i na poslu, da je liječnica pa je očito da svoju karijeru gradi na izuzetno težak način, a tako i stječe čast, ugled i dostojanstvo, noseći pri tome poseban teret i na radnom mjestu kao i izvan njega te da je objavljenim tekstom i insinuacijama u njemu, pogođena ne samo tužiteljica nego i njena obitelj, te da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda časti i dostojanstava, prilikom čega treba uzeti u obzir i negativan utjecaj teksta koji se svakako odnosi na tužiteljici preko članova obitelji kao i okoline tužiteljice i u svakodnevnom životu i radu. Imajući u vidu da se sukladno čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna (sada neimovinska) šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije, a da je tuženik na zahtjev tužiteljice objavio traženi ispravak te da i po ocjeni ovog suda objavom ispravka informacije tužiteljici nije u potpunosti ispravkom naknađena neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, a uvažavajući iskaz tužiteljice u dijelu u kojem iskazuje o utjecaju spornog članka na njenu duševnu sferu, privatni, obiteljski i poslovni život, ovaj sud ocjenjuje iznos od 20.000,00 kn adekvatnom novčanom satisfakcijom za pretrpljenu štetu zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled."

25. Slijedom navedenog, sud utvrđuje kako tužiteljici u konkretnom postupku ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete budući da je tužiteljica u cijelosti namirena za nastalu štetu pravomoćnim dosuđenjem i isplatom naknade u predmetu koji se vodio pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Pn-1162/18., odnosno tužiteljica je dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje te bi dosuđivanjem eventualne pravične novčane naknade za istu štetu tužiteljica bila dvostruko namirena te nije odlučno da li je šteta osnovana i po kojem drugom pravnom osnovu.

26. Neimovinska osobna dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa stoga ta naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona predstavlja simboličnu pravičnu naknadu, naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja. Upravo zato, kad govori o toj naknadi, ZOO govori o pravičnoj novčanoj naknadi, kako bi se naglasilo da nije riječ o istinskoj, već o simboličkoj, društveno adekvatnoj naknadi povrijeđenog neimovinskog, osobnog dobra. Ideja o kompenzacijskoj i satisfakcijskoj funkciji pravične novčane naknade fokusira se na oštećenika i potrebu da se on, barem približno, dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica, a u sporovima uz pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva treba uvažavati i jednako pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli iz članka 38. Ustava Republike Hrvatske obzirom na to da je riječ o pravima koji zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava

27. Također, pokušaj da se novčana naknada u konkretnom postupku za istu štetu ostvari i od novinara kao autora spornog priloga ima prvenstveno kao motiv određenu namjeru kažnjavanja te osvećivanja novinaru te bi dosuđivanje pravične novčane naknade bilo u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja zabranjuje da se dosuđivanjem pravične novčane naknade pogoduje težnjama koje su nespojive s njenom prirodom i svrhom, odnosno s ciljem kojem služi ta naknada.

28. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice istaknut u ovoj parnici odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19). Trošak postupka tužene, zastupane po odvjetnici, odmjeren je prema troškovniku predanom na ročištu 19. svibnja 2022. te se sastoji od nagrade za sastav odgovora na tužbu od 06. srpnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: OT), nagrade za zastupanje na ročištima 21. siječnja 2020., 27. listopada 2020.,19. svibnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn za svako ročište prema Tbr. 9/1 OT, trošak pristupa na ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja 21. siječnja 2019., 19. ožujka 2019., 18. travnja 2019. u iznosu od po 500,00 kn za svako ročište prema Tbr 9/5, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 30. siječnja 2019., 25. ožujka 2019. i 29. listopada 2020. u iznosu od po 1.000,00 kn za svaki podnesak sukladno Tbr 8/1 Tarife, što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 10.625,00 kn. Zatezne kamate na naveden iznos dosuđene su od presuđenja do isplate po stopi u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Sesvetama, 30. lipnja 2022.

Sudac:

Iva Raos, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika