Poslovni broj: 10 UsImio-368/20-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. V., V.,

P. .., OIB: ……, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko

osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po opunomoćenicima D. P. i Ž. M. (generalna punomoć pohranjena u

Uredu predsjednika suda), radi prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. lipnja 2022. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03136003149, Urbroj: 341-99-05/3-20- 5318 od 28. kolovoza 2020.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/18-01/03136003149, Urbroj: 341-18-05/3-18- 42492 od 6. ožujka 2019.

III. Tužitelju N. V., rođ. ………., dosadašnjem korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane bolešću, počevši od 27. veljače 2019.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/20-01/03136003149, Urbroj: 341-99-05/3-20-5318 od 28. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/18-01/03136003149, Urbroj: 341-18-05/3-18-42492 od 6. ožujka 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu.

3. U pravodobnoj tužbi tužitelj u bitnom navodi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsImio-374/19-7 od 23. srpnja 2020. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku da je pribavljen novi nalaz i mišljenje vještaka, ističu da navedenom vještačenju nije prisustvovao već da je telefonskim putem obaviješten. Prigovara nalazima i mišljenjima pribavljenim tijekom upravnog postupka izražavajući svoje neslaganje s istima, te navodeći kako ista nisu dovoljno jasna i obrazložena, te detaljno iznosi svoje očitovanje glede njegovog zdravstvenog stanja i pogoršanja istog. Smatra da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, da nije dovoljno i dostatno obrazloženo, te predlaže se provede neovisno vještačenje u sporu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja ……… od 25. kolovoza 2020. budući da su tijela stručnog medicinskog vještačenja oba stupnja suglasna u ocjeni da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprava, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada mr. sc. M. M.-D., spec. med. rada, te je čitan nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje medicine rada mr. sc. M. M.-

D., spec. med. rada od 31. kolovoza 2021. i izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. M. M.-D., spec. med. rada dana 24. lipnja 2022.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je utvrđivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019; dalje: ZOMO-a).

10. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje,

životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Prema odredbi članka 56. stavka 1. ZOMO-a pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

12. Stavkom 3. istog članka propisano je da se kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima se broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) – od navršene 26. godine života. Stavkom 4. istog članka je propisano da se razdoblje radnog vijeka iz stavka 3. ovoga članka skraćuje se za stvarno razdoblje koje je osiguranik: 1. proveo na dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili obveznom služenju vojnog roka; 2. u razdobljima nakon prestanka pojedinog osiguranja do novoga osiguranja bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje.

13. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 16. listopada 2018.; da je tužitelj rođen 7. ožujka 1961.; da je rješenjem Područne službe Split broj 253048 od 28. travnja 2015. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad; da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja ……….. od 27. veljače 2019. kojim je utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, te je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu; da je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku po presudi ovog suda poslovni broj UsImio- 374/19-7 od 23. srpnja 2020. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 15. travnja 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku po gore citiranoj presudi ovog suda, tuženik je pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda evidencijski broj vještačenja …….. od 25. kolovoza 2020. iz kojeg je razvidno da postupajući po žalbi vijeće viših vještaka je mišljenja sa s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj med. dokumentaciji još nije došlo do pogoršanja koje bi indiciralo ocjenu potpunog gubitka radne sposobnosti jer sva navedena bolesna stanja po stupnju izraženosti dostupna su povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite, uz obrazloženje da tužitelj ima ostvarenu profesionalnu nesposobnost za rad od 3.4.2013., da je hrvatski branitelj, da je uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i po obavljenom kliničkom pregledu cijenio da nema značajnijeg pogoršanja zdravstvenog stanja koje bi uvjetovalo potpuni gubitak radne sposobnosti. Vijeće viših vještaka po uvidu u kompletni spis navodi sljedeće: žalitelj se radi poliartralgičnih tegoba seronegarivnog RA te degenerativno promjenjene kralježnice ostvario pravo na prf. nesposobnost za rad. Psihički habitus nije bio presudan za ocjenu invalidnosti. Sadašnja pogoršanja lokomotornog aparata u osnovi nemaju validnost za promjenu ocijene radne sposobnosti. Ovdje se referiramo na nalaz fizijatra 16.10.2018. u kojem se navodi bol u RC zglobu, koljeno eutermno bez izljeva, krepitira. Nalaz fizijatra 12.2.2018 navodi da je po provedenoj stacionarnoj fizikalnoj rehabilitaciji stanje kralježnice u poboljšanju te da je potrebno izbjegavati statička i dinamička opterećenja. U ostvarenom pravu na prf. nesposobnosti je navedeno obavljanje pretežno sjedećeg položaja tijela lakše poslove, sukladno stručnoj spremi (tekstilni radnik koji je obavljao poslove građevinskog radnika) te povremenu promjenu Psihička stanja koja se opisuju kao kronificirani oblik PTSP sa prema usporedni psihologijskim testiranjem( 2013/2017) razvojem organskog afektivnog poremećaja nisu u potpunosti obuhvaćena psihijatrijskim intervencijama te smatramo da je ispravan nalaz vijeća vještaka da pogoršanja bolesnih stanja nisu prezentirana u opsegu koji bi upućivao na potrebu promjene ocijene radne sposobnosti. Iz nalaza psihijatra 18.9.2018 se navodi potrebitost kontrole kroz 3 mjeseca uz naglasak na verbalizaciji opterećenje braniteljskom problematikom a produžuje se identična psihofarmakoterapija. Isto je i potvrđeno temeljem vještačenja za ostvarivanje HRVI 7.7.2020., gdje se ostvaruje privremeni HRVI radi PTSP po T 238 b s 20% dok Povratni depresivni poremećaj i Organski afektivni poremećaj nisu dovedeni u svezu sa sudjelovanjem u Dom. ratu a u statusu kod pregleda se navode elementi PTSP, sa urednim kognitivnim funkcijama. Vijeće viših vještaka je navelo da je psihički habitus takav da u potpunosti zadovoljava pravo na prf. nesposobnost za rad a isto se temelji na uvidu u psihijatrijska praćenja a iz istih kao i ordinirane psihotramakoterapije razvidno da žalitelj u potpunosti testira realitet, dakle, funkcija osobnosti je očuvana.

15. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da su tijela stručnog vještačenja u oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavka 4. ZOMO-a, već i nadalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.

16. S obzirom da prema članku 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicine rada. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost ocjene radne sposobnosti tužitelja, a o kojem ovisi mogućnost ostvarenja prava zatraženog predmetnim zahtjevom, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

17. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicine rada mr.sc. M.

M.-D. od 26. kolovoza 2021. zaprimljenog pred ovim sudom 31. kolovoza 2021., a koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, i koji je dan nakon kliničkog pregleda tužitelja dana 20. kolovoza 2021., uvida u medicinsku dokumentaciju koja je nalazi u spisu upravnoga tijela, te uvida u relevanatnu medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na dan pregleda, te na temelju podataka cjelokupnog spisa predmeta upravnog spora i spisa predmeta upravnog tijela, je razvidno da je istim dano mišljenje da kod tužitelja postoji poptuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. stavku 4. ZOMO-a koji je nastupio dana 27. veljače 2019. Navodeći da je isti uzrokovan 80% kroničnim bolestima, a 20% bolešću vezanom uz sudjelovanje u obrani suvereniteta RH.

18. U obrazloženju istog se navodi da tužitelj boluje i liječi se od 2010. od niza kroničnih bolesti, s posljedičnim i medicinskom dijagnostikom utvrđenim funkcijskim oštećenjem sustava za kretanje živaca ruku i nogu, vida, pluća i psihoorganskim oštećenjem. Nakon dužeg bolovanja, od sredine 2010. upućivan je višekratno na ocjenu radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja, s dijagnozama seronegativnog reumatoidnog artritisa, (M06), degenerativne bolesti vratne kralježnice (M53), anksiodepresivnog sindroma (F41.2), kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) (J44) I početnog psihoorganskog sindroma (F07), ali je tek 3. travnja 2013. ovlašteni vještak HZMO-e, Područne službe u Splitu, utemeljeno utvrdio kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad na poslovima građevinskog radnika na kojima je do sada radio, s kojim mišljenjem se složio Samostalni sektor za reviziju Ministarstva rada i mirovinskog sustava uz dopunu kontraindikacija za rad (smanjenje radne sposobnosti za poslove građevinskog radnika, uz kontraindikacije za preostalu radnu sposobnost: duže stajanje hodanje, dizanje nošenje težih tereta rada u nepovoljnim makroklimatskim uvjetima). Nastupila je invalidnost, sukladno čl. 39. st. 1 i 2. ZOMO-u. lako je ovlašteni vještak tuženika još 2011., utvrdio da se tužitelj liječi poradi PTSP-a (F43.1), ta dijagnoza nije upisana u obrascu nalaza mišljenja ovlaštenog vještaka vijeće vještaka iz travnja 2013. u popisu dijagnoza koje mogu uzrokovati invalidnost, a nije upisana ni dijagnoza radikulopatije vratnog leđnog segmenta kralježnice, (M51.1), iako je u nalazu elektromiografije (EMG) iz studenog 2010. opisana teška lezija korijenova živaca u razini L5-S1 ledne kralježnice srednje kronična lezija korijenova C6-C8 (vratne kralježnice). Nije upisana ni dijagnoza KOBP, koju je ovlašteni vještak upisao 2011., pa nalazi mišljenja vještaka činjenično nedostatni, manjkavi, nisu sukladni Uredbi. Nakon utvrđenja invalidnosti, s preostalom radnom sposobnošću, u travnju 2013. tužitelj nije radio na poslovima s datim kontraindikacijama. Od tada se kontinuirano liječi pod nadzorm reumatologa, ambulantno višekratno hospitalno, poradi postupne progresije reumatskog artritisa, utvrđene kliničkom funkcijskom obradom sustava za kretanje, (mišići, zglobovi, živci), to specifičnom, diferentnom terapijom: kortikosteroidima, imunosupresivnom terapijom od 2014. i biološkom terapijom, uz brojne nuspojave, od kojih je naizraženija lezija obje očne leće, s postupnim gubitkom vidne oštrine, reaktivni porast bijelih krvnih stanica sa sumnjom na mijeloproliferativnu bolest (nalaz iz 2021. je dvostruko veći broj od referenih vrijednosti) koja se stalno prati, teži depresivni sindrom i učestale akutne upale bronha sa pogoršanjem KOBP. Kontinuirano se liječi i pod nadzorom je psihijatra, koji temeljem praćenja psihičkog i neuropsihologijskog statusa i višekratnog hospitalnog liječenja (zadnji nalaz neuropsihologinje iz kolovoza 2017.), uz već ranije utvrđeni kronični PTSP postavlja dijagnoze: povratnog depresivnog poremećaja i umjereno do značajnog psihoorganskog sindroma, uz ordiniranje i terapije za umjerenu do tešku demenciju (Ebixa), a što sve zajedno predstavlja pogoršanje psihičke funkcije u odnosu na stanje do 2013. Obzirom da se tužitelj nije osjećao sposobnim za bilo kakav rad, ponovio je vještačenje radne sposobnosti u sustavu tuženika u veljači 2019. Vijeće vještaka ZOSI-om, Područnog ureda u Splitu, u svom nalazu mišljenju od 27. veljače 2019., pri uzimanju anamnestičkih podataka evidentira da tužitelj ima psihičke legobe iz kruga kroničnog PTSP-a, povratnog depresivnog poremećaja i psihoorganskog poremećaja, o čemu govori obilna psihijatrijska dokumntacija, ali u popis dijagnoza u nalazu imišljenju, koje utječu na preostalu radnu sposobnost ne upisuje dijagnoze PTSP-a, niti psihoorganskog sindroma, iako je taj sindrom s pogoršanjem psihičkog statusa objektiviziran još 2017. neuropsihologijskim retestiranjem opisan kao:" progresija kognitivnog deficita na svim testovima, slabije kognitivno funkcioniranje, ne udovoljava testu konceptualizacije, uz značajni deficit usvajanja novih sadržaja, probleme upamćivanja, nesigurnost nepreciznost u finoj vizumotorici, što predstavlja umjereno do značajno oštećenje". evidentno je pogoršanje u odnosu na ranija testiranja, prije 2017. Vijeće vještaka evidentira u anamnezi da je tužitelj visoko kratkovidan, temeljem nalaza okulise koji je bez datuma (?), u kojem je utvrđeno oštećenje s oštrinom vida od 20 30% od uredne oštrine vida, ali dijagnozu visoke obostrane kratkovidnosti ne upisuje u popis dijagnoza u nalazu mišljenju, a koje utječu na preostalu radnu sposobnost. Okulistički nalaz iz srpnja 2019. koji se nalazi u spisu tuženika ne sadrži oštrinu vida. Najnoviji okulistički nalaz kojeg je tužitelj donio 20. kolovoza ove godine, pokazuje izrazitu slabovidnost, sa oštrinom vida od 0,1 (vidi samo 10% od ukupnog vida) na oba oka indiciranu operaciju, za koju nema dogovoreni termin, poradi dilema u specijalističkom mišljenju o opravdanosti za operaciju. Ovakav gubitak vida je jako pogoršanje u odnosu na stanje 2013. i značajno utječe na preostalu radu sposobnost. Vijeće vještaka u kliničkom pregledu utvrđuje da se:" na pete prste ne podiže, da je oslabljena gruba motorna snaga obje ruke", a u obrazloženju tvrdi da nema neuroloških ispada da oštećenja nisu takvog stupnja u odnosu na vještačenje iz 2013. i da ne utječu na radnu sposobnost. Ne traže kontrolni nalaz EMNG-e obje ruke i obje noge kao obvezatan dio potrebite dokumentacije za vještačenje, sukladno Pregledu i opsegu medicinske dokumentacije iz Uredbe, jer nalaz EMG-e iz 2010. pokazuje tešku leziju korijena živaca ruku i nogu, a što je kliničkim pregledom utvrdilo. U niti jednom nalazu mišljenju vještaka tuženika se u kliničkom pregledu ne opisuje status kralježnice, iako radiološka dijagnostika i EMG dijagnostika pokazuje teška i teža oštećenja vratne i leđne kralježnice.

Nadalje, obrazloženja vijeća vještaka da: " promjena zdravstvenog stanja osiguranika, u odnosu na zadnje vještačenje, nisu takvog stupnja da bi utjecala na ocjenu radne sposobnosti i da ona ostaje ista" i Vijeća viših vještaka da:" sadašnje pogoršanje lokomotornog aparata u osnovi nemaju validnosti za promjenu ocjene radne sposobnosti" i da... pogoršanja bolesnih stanja nisu prezentirana u opsegu, koji bi upućivao na potrebu promjene ocjene radne sposobnosti," su paušalno, i bez utemeljenja na objektivnoj Ankajskoj dijagnostici koja nedostaje, nije zatražena, a obvezna je sukladno Uredbi. Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka tuženika iz 8. kolovoza 2019. potvrđuje nalaz i mišljenja vijeća vještaka iz veljače 2019., prepisujući anamnezu, klinički pregled i popis dijagnoza koje utječu na radnu sposobnost, izostavljajući dijagnoze teške slabovidnosti (M54.1), umjerenog do značanjog psihoorganskog oštećenja (F07.9) i konificiranog ratnog PTSP.a, (F43.1) koje, u svojoj ukupnosti, značajno utječu na preostalu radnu sposobnost, i ne zahtijevajući nadopunu medicinske dokumentacije, kontrolni EMG nalaz, neuropsihologijsko retestiranje), iako je prema Uredbi obvezatno. Nalaz i mišljenje donijeli su temeljem okulističkog nalaza nepoznatog datuma, EMNG nalaza iz 2013., za koji se očekuje pogoršanje, (obzirom na protok vremena, ali i na demijelinizaciju kao moguću nuspojavu biološke terapije i subjektivne tegobe tužitelja) i bez kontrolnog neuropsihologijskog retestiranje nakon 2017., za koje se procjenjuje pogoršanje psihičkog statusa, obzirom da je radiološkom dijagnostikom uredna atrofija mozga koja se godinama pogoršava. Vijeće viših vještaka navodi da je:" psihički habitus takav da u potpunosti zadovoljava pravo na profesionalnu nesposobnost za rad,", iako je profesionalna nesposobnost već utvrđena temeljem bolesti lokomotornog sustava, ali ne obrazlaže kako utvrđeni psihički status (umjerene do značajne kognitivne smetnje, hipobulija, depresija, anksioznost) utječu na preostalu radnu sposobnost koja se ocjenjuje i za koje radno mjesto, obzirom da tužitelj nije nikada radio poslove tekstilnog radnika, za koje je obrazovan, a koji uključuju i rad na strojevima, dobru ručnu spretnost i sposobnost prstiju, dobru vidnu oštrinu, organizacijske sposobnosti, kreativnost u radu za koje bi trebao dodatno osposobljavanje. Psihički status, objektiviziran neuropsihologijskim retestiranjem, vidna oštrina i neurološki status obje ruke su temeljne funkcije za procjenu preostale radne sposobnosti, pa su obrazloženja vještaka tuženika, da: ona nemaju prezentirani nisu utemeljena na utvrđenom opsegu funkcijskih oštećenja na dan vještačenja i koji bi upućivao na potrebu promjene ocjene radne sposobnosti", paušalna, jer donošenja nalaza i mišljenja, kako bi ocjena preostale radne sposobnosti bila valjana. U nalazu i mišljenju iz kolovoza 2020., obrazlažu da:, obzirom na zahtjev radnog mjesta aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, još nije došlo do pogoršanja koje bi indiciralo ocjenu potpunog gubitka radne sposobnosti, jer sva navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna su liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite", vijeće viših vještaka daje paušalno i nestručno obrazloženje, jer ne navodi koji su to zahtjevi kojeg radnog mjesta i koje to funkcije tužitelja udovoljavaju i kojem radnom mjestu, ako stupanj oštećenja funkcija potrebnih za rad na radnom mjestu tekstilnog radnika, za koje je obrazovan, nije utvrđen od 2017. Poslovi građevinskog radnika s radom na strojevima (prema obrascu 2IN)-opisu radnog mjesta, koje je tužitelj radio do ocjene radne sposobnosti za koje je resposoban i poslovi tekstilnog radnika, za koje je obrazovan, ali nije nikada radio, su poslovi s posebnim uvjetima na radu (zahtijevaju rad na strojevima, organizacijske sposobnosti, rad u nepovoljnoj mikroklimi: tekstilna prašina, miris kemikalija, rad u industrijskim pogonima, a tužitelj ima KOBP III) pa nije jasno, gdje tužitelj može na tu rada plasirati preostalu radnu sposobnost, ako njegov funkcijski status nije utvrđen, sukladno pravilima struke. Pri ocjeni radne sposobnosti, za koju su prema Pravilniku ovlašteni specijalisti medicine rada, obzirom da vještaci tuženika, najčešće nisu specijalisti medicine rada, isti imaju mogućnost korištenja usluga Centra za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom gdje se timskom obradom (specijalist medicine rada, psiholog, socijalni radnik i po potrebi specijalisti drugih grana medicine) utvrđuje preostala radna sposobnost, procjena razine radne sposobnosti, znanja,

vještina radnih navika i profesionalnog interesa osoba s invaliditetom, prema pravilima struke, a time se i sam postupak vještačenja kod tuženika, uključujući žalbeni postupak značajno skraćuje.

Temeljem kliničkog pregleda tužitelja i uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju do 2019., i uvidom u novi okulistički nalaz, poznavajući nalaze EMNG- e iz 2010., te nalaz neuropsihologijskog retestiranja iz 2017., dob i obrazovanje tužitelja, procjenjujući prognozu kroničnih tužiteljevih bolesti, koje usprkos liječenju pokazuju progresiju i pogoršanje funkcija organa i sustava koji sudjeluju u radu, uz pojavu stalnih nuspojava poradi liječenja specifičnom terapijom, može se utvrditi, i bez nedostatne nove funkcijske obrade psihologijskog i neurološkog statusa, da je preostala radna sposobnost mala, nedovoljna da bi se ne mogla plasirati na slobodnom tržištu rada. Naravno da je za valjano utvrđenje postojanja potpune radna nesposobnosti potrebno imati navedenu dokumentaciju, sukladno Uredbi. Tužitelju je potrebna tuđa pomoć u kontroli doziranja injekcijone terapije u kući i vrste i doziranja peroralne terapije. Zaključno navodi da postupak ocjene radne sposobnosti tužitelja nije proveden sukladno pravilima struke niti sukladno Uredbi o vještačenju.

19. Na gore citirani nalaz i mišljenje stalnog stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. M. M.-D. tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi,

a tuženik je dostavio pisano očitovanje Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 141-02/18-01/14970, Urbroj: 426-04-01/11-21-12 od 15. rujna 2021., a u kojem je navedeno da u nalazu vijeća viših vještaka je jasno navedeno zašto radi psihičkih poteškoća uvažavajući upravo nalaza psihijatra nema potrebe da psihički habitus sudjeluje pri ocijeni radne sposobnosti na nivou potpunog gubitka jer je iz svih intervencija razvidno da nema psihotičnog proklizavanja, a upitan je i razvoj organskog afektivnog poremećaja a medikamentozna terapija je kombinacija koja također upućuje na primjernu psihičku aktivnost a opet uvažavajući kontraindikacije po obavljenom vještačenju 2013. Nalaz okuliste je naveden bez datuma, no vijeće viših vještaka sukladno uredbi verificira slabovidnost no ponovno ista nije u koliziji sa opisom radnog mjesta iz obrasca 2 IN. Poslovi opisani u obrascu 2IN nisu poslovi po posebnim uvjetima. Status lokomotornog aparata je i po mišljenju nadležnog fizijatra u potpunosti dostupan nastavku liječenja procedurama fizikalne terapije, ne indicira se pregled neurokirurga a simptomatologija RA je u remisiji. Vještaci cijene mogućnost ocjene prema popunom gubitku radne sposobnosti prema navedenim kontraindikacijama(bez

dužeg stajanja, i hodanja, bez dizanja i nošenja težih i rada u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima). To što žalitelj nije radio je njegova osobna stvar. Također se ne može cijeniti kumulativni uzrok gubitka radne sposobnosti po ZPHBDR jer žalitelj ima utvrđen privremeni status. Klinički pregled za vijeće viših vještaka nije obvezan jer se cijeni po priloženoj med. dokumentaciji do vještačenja na vijeću vještaka ali ako uz navode iz žalbe dostavi nova dokumentacija tada se ista razmatra. Vještačenje radne sposobnosti u Zavodu nije dijagnostički proces, vještači se temeljem dostupne med. dokumentacije. Služba CRP je isključivo moguće koristiti kad je osiguranik u radnom odnosu, te ako je radna organizacija spremna na mogućnost nastavka upošljavanja po provedenoj rehabilitaciji. Žalitelj ima od nadležnog Sektora revizije MRMS ocjenu prof. nesposobnosti za rad. Zaključno, smatramo da sva bolesna stanja opisana u dostupnoj med. dokumentaciji a uvažavajući i klinički status na pregledu vijeća vještaka je takvo da nema indikacije cijeniti potpuni gubitak radne sposobnosti. U novom postupku vještačenju kada se ostvari stalni HRVI, te po novim dijagnostičkim pretragama koje će definirati jasan psihički status u smislu organskog afektivnog poremećaja će se razmatrati novi nivo ocijene radne sposobnosti.

20. Potom je ovaj sud proveo dokaz dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr. sc. M. M.-D. na ročištu održanom pred

ovim sudom 24. lipnja 2022., a na kojem je vještakinja u svom iskazu navela u odnosu na dio nalaza i mišljenja kojim se vještakinja očitovala vezano uz kumulativni uzrok gubitka radne sposobnosti vezan uz sudjelovanje tužitelja u obrani suverenitet RH, da je prema Kodeksu etike sudskih vještaka kod svakog vještačenja dužna osvrnuti se na sve činjenice koje su direktno ili indirektno vezane za predmet vještačenja, a to je u ovom slučaju preostala radna sposobnost. Obzirom da tužitelj ima već više do 10 godina dijagnozu PTSP-a koji može značajno utjecati na radnu sposobnost to da se je iz tog razloga očitovala o njegovom kumulativnom utjecaju na preostalu radnu sposobnost tužitelja. Nadalje, u odnosu na pisano očitovanje tuženika u svezi danog nalaza i mišljenja sudska vještakinja navodi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 26. kolovoza 2021. kojeg da je dala nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u ovosudnom spisu, pregledom tužitelja i temeljem 40 godina radnog iskustva u ocjeni radne sposobnosti. U tuženikovom zaključku očitovanja od 15. rujna 2021. da kod tužitelja ne postoji potpuna radna nesposobnost tuženikov viši vještak specijalist, bez prethodnog utemeljenog obrazloženja nije potkrijepio svoje mišljenje objektivnom funkcijskom dijagnostikom koja bi tužitelju omogućila možebitnu preostalu radnu sposobnost i nije dala odgovor za koje to poslove postoji preostala radna sposobnost. U odnosu na drugi stavak očitovanja vještakinja navodi da tuženik ispravno utvrđuje da psihički status tužitelja ne utječe na potpuni gubitak radne sposobnosti ali je objektivnom dijagnostikom utvrđen psihički status kojega psihijatar opisuje dijagnozama kroničnog PTSP-a i organskog afektivnog poremećaja značajno utječu na preostalu radnu sposobnost i to uvjetujući kontraindikaciju za poslove srednje stručne spreme s posebnim uvjetima na radu gdje se traži uredan psihički status i/ili druge lake sementalne poslove za koje bi bilo potrebno radno osposobljavanje, dodatna edukacija ili prekvalifikacija (jer je tuženik već u travnju 2013.- utvrdio profesionalnu radnu nesposobnost i dao kontraindikacije za preostalu radnu sposobnost). U odnosu na drugi stavak očitovanja vještakinja navodi da utvrđenje tuženika da verificirana slabovidnost nije u koliziji s opisom radnog mjesta iz obrasca 2IN je deplasirana, jer tužitelj upravo temeljem tog opisa dobio je prof. nesposobnost za rad. Slabovidnost je odlučujuća za preostalu radnu sposobnost, ali tuženik nije dao kontraindikacije za rad obzirom na to utvrđenje. U odnosu na treći stavak očitovanja vještakinja navodi da poslovi koji su opisani u obrascu 2 IN nisu poslovi s posebnim uvjetima odgovaram da je notorna činjenica da su to poslovi upravo s posebnim uvjetima na radu: teški napori i nepovoljna makro klima opisani točkama 16 i 18 Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima na radu (PUR) poradi kojih je tužitelju i utvrđena invalidnost. U odnosu na četvrti stavak navodi da tuženik ispravno utvrđuje da je status lokomotornog statusa dostupan liječenju i da su simptomi pregleda u remisiji , ali za preostalu radnu sposobnost to nije ni relevantno jer je status već utvrđen 2013. kada je ocjenjen invalidom rada. Neurokirurški pregled ne indicira nužno neurokirurg, ali obzirom na nalaz MG-a iz 2010. indicira ga Uredba o vještačenju. Nadalje, u odnosu na sedmi stavak u očitovanju navodi da tuženik ispravno tvrdi da vještačenje radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja nije dijagnostički proces, ali se ne očituje o tome što za postupak vještačenja temeljem Uredbe o vještačenju mora sadržavati dijagnostička dokumentacija. Ako to nije provedeno sukladno Uredbi, vještačenje se ne može smatrati valjanim bez traženja nadopune dijagnostičkog postupka u sustavu zdravstvenog osiguranja. U odnosu na osmi stavak sudska vještakinja navodi da Centar za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom sukladno Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom osim niza djelatnosti koje obavlja sudjeluje u utvrđivanju preostalih i općih radnih sposobnosti utvrđivanjem invaliditeta u odnosu na rad i to na zahtjev Zavoda za vještačenje temeljem čega HZMO daje rješenje o radnoj sposobnosti.

Na upit opunomoćenik tuženika kojim traži očitovanje od vještakinje je li kod tužitelja nastupio trajni i potpuni gubitak radne sposobnosti kako za svoj tako i za sve ostale poslove, vještakinja navodi kako je već u svom pisanom nalazu i mišljenju detaljno očitovala o kontraindikacijama za rad vezanim za tužiteljev posao koji je obavljao prije utvrđivanja invalidnosti i posao struke, a obzirom na sve kontraindikacije koje proizlaze iz tužiteljevog zdravstvenog stanja (vidne, lokomotorne, psihičke i respiratorne) to smatra da kod tužitelja postoji potpuna nesposobnost za rad.

21. U pogledu među strankama sporne činjenice je li kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavka 4. ZOMO-a, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. M. M.-D., kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, te su u navedenom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada izneseni medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudska vještakinja utvrdila da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. stavku 4. ZOMO-a koji je nastupio 27. veljače 2019. , te s obzirom da je sudska vještakinja osoba kojoj je povjereno vještačenje uže specijalnosti (medicina rada) u odnosu na ovlaštene vještake upravnih tijela, budući je njezino vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela, te budući da je provedenim dopunskim vještačenjem dodatno obrazložila i potkrijepila svoja utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju očitujući se u svezi prigovora i primjedbi tuženika iznesenih u pisanom očitovanju Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 15. rujna 2021.

22. U izloženom, uvažavajući okolnost da su u suprotnosti sa ostalim izvedenim pisanim dokazima, medicinskoj dokumentaciji tužitelja, nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. M. M.-D. pribavljenom u ovom sporu,

ovaj Sud ne može prihvatiti nalaze i mišljenja vijeća vještaka provedenih tijekom upravnog postupka, kao niti nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, prema kojima kod tužitelja ne potpuni gubitak radne sposobnosti, već i nadalje postoji profesionalna nesposobnost za rad.

23. Štoviše, stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. M. M.-

D. je posebno u svojem pisanom nalazu i mišljenju obrazložila zbog čega je pogrešno stajalište vještaka izneseno u nalazima i mišljenjima koji su pribavljeni tijekom upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu (utvrđujući da su isti činjenično nedostatni, manjkavi, i nisu sukladni Uredbi), te se dodatno provedenim dopunskim vještačenjem na ročištu pred ovim sudom detaljno i argumentirano očitovala u svezi primjedbi tuženika glede pisanog nalaza i mišljenja.

24. Stoga, kako nakon rezultata provedenog dokaznog postupka tijekom ovog spora nedvojbenim proizlazi da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. stavku 4. ZOMO-a jer kod njega u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, koji je nastao 27. veljače 2019., te da je sud na temelju podataka spisa predmeta utvrdio da tužitelj ispunjava i ostale uvjete propisane naprijed citiranom odredbom članka 56. ZOMO-a, odnosno da je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti prije navršene 65 godine života i da mirovinski staž pokriva najmanje 1/3 njegovog radnog vijeka, to je valjalo na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 27. veljače 2019., te naložiti prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće rješenje.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I., II, III. i IV. izreke presude.

U Splitu 30. lipnja 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.