Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. G., OIB: 54850187748, iz K., , zastupanog po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u

S., , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih

poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, OIB: 36162371878, Solin, Kralja Zvonimira 114, zastupanog po generalnoj opunomoćenici T.G., specijalistkinji javne uprave i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 23. lipnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 30. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od 20. prosinca 2021. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 18. ožujka 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od 20. prosinca 2021. godine, te u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda 4. svibnja 2022., tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog toga što u aktu tuženika nije pravilno primijenjen zakon i propis utemeljen na zakonu, te što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, najprije da osporeno rješenje nema valjano naznačenu klasu, već da je isključivo u zaglavlju rješenja naveden broj: 511-12-32-UP/I-76/2021, no kako se u ovom postupku radi o upravnoj stvari u smislu odredbe čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku, da je nelogična i nezakonita oznaka iz zaglavlja predmetnog rješenja, uslijed čega da je rješenje protivno odredbi čl. 98. st. 2. istog Zakona jer isto ne sadrži valjanu oznaku predmeta odnosno upravnog akta (valjano naznačenu klasu). Nadalje, činjenično stanje u konkretnom predmetu da uopće nije utvrđeno budući da tuženik isključivo citira zakonske propise bez da utvrđuje činjenice i činjenično stanje supsumira pod materijalno pravo, no iz materijalno pravnih odredbi na koje se tuženik poziva da se može zaključiti kako tuženik tužitelja smatra mladim vozačem u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što da predstavlja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja jer tužitelj u trenutku počinjenja prekršaja koji su rezultirali negativnim prekršajnim bodovima nije bio mladi vozač. Stoga, tuženik da nije utvrdio kako u vremenu kada su počinjeni predmetni prekršaji tužitelj uopće nije bio vozač, niti da je posjedovao bilo kakvu vozačku dozvolu, pa da je stoga netočno utvrđenje da bi on kao mladi vozač počinio predmetne prekršaje, koji da je postao mladi vozač tek ishođenjem vozačke dozvole serijski broj … od 2.

kolovoza 2021., a što da je gotovo čitavih godinu dana nakon počinjenja predmetnih prekršaja i što tuženik uopće nije utvrdio, niti je tome posvetio bilo kakvu pažnju, a što da je ključno za valjanu primjenu materijalnog prava. Nadalje, da nije sporno da je sukladno čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano, da je posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, međutim da nema mjesta primjeni čl. 286. st. 3. istog Zakona u kojem da stoji: "Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola." Naime, kako tužitelj nije bio vozač u razdoblju kada je počinio predmetne prekršaje, odnosno nije posjedovao nikakvu vozačku dozvolu, niti je imao položen vozački ispit tada da se za istoga ne može donijeti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole jer je istu stekao tek nakon godinu dana od počinjenja posljednjeg prekršaja za koji ga se tereti. U konkretnom slučaju da se radi o tome da su predmetni prekršaji počinjeni prije stjecanja prava na upravljanje vozilom te da se u toj situaciji primjenjuje čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje: "Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti." Dakle, nadležna policijska uprava je u toj situaciji bila dužna rješenjem odrediti da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a svakako da je bila dužna zahtjev tužitelja podnesen u roku od dvije godine rješenjem odbaciti sukladno čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Isto tako, tužitelja MUP da nije pravodobno upoznao sa postojanjem negativnih prekršajnih bodova, odnosno da je notorno kako je MUP počinio propust iz čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa da tužitelj nije imao nikakve spoznaje o postojanju bilo kakvih prekršajnih bodova, slijedom čega da je tužitelj nakon položenog vozačkog ispita isključivo radi propusta tuženika, u neznanju podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole nadležnoj policijskoj upravi koja je nakon provedenog upravnog postupka tužitelju izdala vozačku dozvolu serijski broj …, znajući i imajući uvid u prekršajnu evidenciju tužitelja i službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova RH. Ujedno, tužitelj da je u konkretnom slučaju stekao trajno pravo, te tako stečeno pravo da nije moguće ukinuti iz razloga koji su postojali prije stjecanja tog prava, za koje razloge i okolnosti je tuženik prilikom izdavanja vozačke dozvole znao, te ih je uzeo u obzir i unatoč njima, donio pozitivno rješenje u korist tužitelja, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku koju citira. Tuženik da je donoseći osporeno rješenje bio svjestan stečenih prava tužitelja, kako su ona definirana citiranim čl. 13. ZUP-a, te da je u nedostatku zakonskih razloga donio sporno rješenje o ukidanju, s tim da je odredbom članka 5. Europske konvencije o ljudskim pravima zajamčeno pravo na slobodu i sigurnost, a koje u sebi obuhvaća i pravo građana da vjeruju u predvidljivost ostvarivanja svojih već ranije stečenih prava i da budu zaštićeni od naknadnih odluka tijela državne vlasti, osobito s obzirom na činjenicu da je stečeno pravo posjedovanja vozačke dozvole trajno pravo koje se utvrđuje na dugi vremenski period, često i doživotno, a u konkretnom slučaju na deset godina. Ujedno, nezakonitim postupanjem tuženika, tužitelju da se čini velika imovinska šteta jer da je on upućen na ponovno polaganje vozačkog ispita te da mu je pričinjena šteta najmanje u visini troškova nužnih za polaganje vozačkog ispita, a sve to zbog očitog propusta tuženika koji nije donio rješenje u smislu čl. 286. st. 7. ZSPC-a i koji prilikom izdavanja vozačke dozvole nije izvršio uvid u vlastite evidencije. Također, tužitelj da radi na radnom mjestu dispečer prijevoza u cestovnom putničkom prijevozu u tvrtki C.

d.o.o. te da je konačno 28. veljače 2022. godine dobio posao na neodređeno vrijeme budući da je prije toga sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme, pa da je očito kako izvršnošću osporenog rješenja za tužitelja nastupaju nesagledive ekonomske posljedice i sada već sigurni gubitak posla, a što na njega s obzirom na njegovu dob može imati mnogobrojne negativne posljedice. Izvršenjem osporenog rješenja nastupila bi nenadoknadiva šteta za tužitelja posebice u pogledu prestanka rada i otkaza koji su izgledni, a tužitelj će u slučaju uspjeha u sporu imati zahtjev za naknadom štete koje će Republika Hrvatska uz pripadajuće kamate i troškove trebati platiti iz Državnog proračuna, pa da se izvršenjem rješenja tuženika, tužitelju i njegovoj obitelji nanosi nepopravljiva šteta koju nakon izgledno poništavajuće odluke ovog suda, više neće biti moguće popraviti. Kako u konkretnom predmetu odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu, tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom odgađa izvršenje rješenja sukladno čl. 26. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj konačno napominje kako je tuženik svojim postupanjem pogrešno primijenio citirane odredbe materijalnog prava na način da je svojim nezakonitim i arbitrarnim postupanjem povrijedio sva stečena prava tužitelja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, nadalje predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju te konačno da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 4. svibnja 2022., tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, koje je u cijelosti osporio pritom u bitnom ponavljajući svoje tužbene navode.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako je osporeno rješenje doneseno po službenoj dužnosti, u zakonskom roku, nakon provedenog propisanog postupka tijekom kojeg je činjenično stanje temeljito i višekratno provjereno i nepobitno utvrđeno. Potom tuženik citira odredbe čl. 2. st. 1. toč. 69. te čl. 286. st. 1., 2., 3. i 9. ZSPC-a, nakon čega navodi kako je u provedenom postupku, uvidom u službene evidencije Središnjeg informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, utvrđeno je da je tužitelj prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova na temelju pravomoćne odluke i to presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-6305/2019-12 od 11. rujna 2020., pravomoćne 26. rujna 2020. godine, kojom je proglašen krivim za prekršaje iz članka 53. stavku 3. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 53. stavka 10. istog Zakona), članka 53. stavku 4. ZSPC-a (3 NPB na temelju članka 53. stavka 11. istog Zakona), članka 70. stavku 3. ZSPC-a (2 NPB na temelju članka 70. stavka 6. istog Zakona), te članka 282. stavka 9. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 282. stavka 12. istog Zakona). Radi točnosti i vjerodostojnosti podataka na kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, u postupku da je od nadležne policijske postaje zatražena dodatna provjera pravilnosti upisa negativnih prekršajnih bodova evidentiranih tužitelju u službenim evidencijama Središnjeg informacijskog sustava MUP-a RH te da je nakon izvršenih provjera potvrđeno da je svih 17 negativnih prekršajnih bodova prikupljenih na temelju navedene pravomoćne odluke o prekršajima - točno evidentirano. Iz prikupljene dokumentacije koja je priložena da je razvidno kako je činjenično stanje, nasuprot tvrdnjama tužitelja, pravilno i potpuno utvrđeno i to da je tužitelj u referentnom razdoblju prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na temelju prekršajnih odluka pravomoćnih u razdoblju od posljednje dvije godine, dakle onih prekršajnih odluka za koje nije protekao dvogodišnji rok od pravomoćnosti nakon kojeg se negativni prekršajni bodovi brišu iz evidencije sukladno odredbi članka 286. stavka 2. ZSPC-a. Nadalje, tužitelj da je sukladno odredbama članaka 30. Zakona o općem upravnom postupku pozvan radi izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje ove upravne stvari te u izjavi danoj na zapisnik dana 8. prosinca 2021. u Policijskoj postaji Solin u bitnome da je naveo kako je obaviješten da je na temelju pravomoćnih odluka nadležnih tijela prikupio 14 negativnih prekršajnih bodova, da će mu se rješenjem ukinuti oduzeti vozačka dozvola te da će protekom roka od dvije godine od izvršnosti osporavanog rješenja moći ponovno polagati vozački ispit, a nakon provedenog postupka osposobljavanja za vozača. U izjavi da nije pobijao točnost utvrđenih činjenica, nego da je navedeno primio na znanje i da ga nitko nije obavijestio o posljedicama, te mu je zapisnik pročitan i primjerak istog uručen, na koji da nije stavio nikakve primjedbe. Sukladno odredbama članka 286. stavka 3. ZSPC-a,

Policijska postaja Solin zatim da je donijela rješenje kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Isto tako, Postaja prometne policije Split naknadno, nakon što je tužitelj dao citiranu izjavu, 17. prosinca 2021. da je dostavila korekciju negativnih prekršajnih bodova, s 14 na 17, no stranka da nije ponovno pozivana radi izjašnjavanja jer su pravne posljedice prikupljenih 14 i 17 negativnih prekršajnih bodova u ovom konkretnom slučaju iste. U odnosu na tužbene navode kako osporeni akt nema sve bitne formalnopravne sastojke koje mora imati prema odredbama članka 98. stavka 2.

Zakona o općem upravnom postupku, jer ne sadrži valjanu oznaku predmeta, odnosno upravnog akta, tuženik navodi kako se sadržaj članka 98. stavka 2. ZUP-a odnosi na uvod rješenja i propisuje, odnosno propisivao je na dan donošenja osporavanog rješenja, između ostalog, da uvod sadržava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, pa da osporavano rješenje sadržava sve propisane sastojke, a način označavanja rješenja oznakom 511-12-32-UP/I-76/2021

da je propisan internim aktima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske pa da je nesporno kako se radi o upravnom aktu. U svezi tužbenih navoda kako tužitelj u vremenu kada su počinjeni predmetni prekršaji tužitelj uopće nije bio vozač te da je on mladi vozač postao tek ishođenjem vozačke dozvole serijski broj … od 2.

kolovoza 2021., tuženik ističe kako su ovakvi navodi netočni jer tužitelj da ima kontinuitet izdanih vozačkih dozvola od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za kategorije A1,F,G,AM, koja mu je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj postaji Solin vozačkom dozvolom serijskog broja …, radi upisa nove kategorije

- A1,B,F,G,AM i ponovno da je zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021. vozačkom dozvolom serijskog broja …, opet radi upisa nove kategorije

A1,A2,B,F,G,AM. Sukladno prethodno citiranom članku 2. stavku 1. točki 69. ZSPC-a, mladi vozač je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, dakle da je nesporno, ali da nije relevantno, kako je tužitelj već u trenutku počinjenja prekršaja,

13. prosinca 2019. bio mladi vozač, slijedom čega da je tužitelj već tada bio neupitno mladi vozač pa da se na njega stoga primjenjuju ranije citirane odredbe članka 286. st.

3. i 9. ZSPC-a, a ne odredba članka 286. stavka 7. ZSPC-a, koja propisuje da će se vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Policijska postaja Solin, da nije imala zakonskog osnova za odbacivanje zahtjeva tužitelja za zamjenu vozačke dozvole zbog upisa nove kategorije dana 2. kolovoza 2021. godine, s obzirom da ukupnost negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ne mora biti razvidna u vrijeme podnošenja zahtjeva, odnosno bodovi da se u evidenciju unose sukcesivno. Osim toga, Policijska postaja

Solin da je bila obvezna provesti upravni postupak po službenoj dužnosti sukladno pravilima postupka, provjeriti pravilnost i točnost upisa negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama, omogućiti stranci izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje upravne stvari i tek tada donijeti i uručiti rješenje koje, dakle, prije donošenja i dostave nije moglo proizvesti pravne učinke. U svezi navoda tužitelja da ga MUP nije pravodobno upoznao s postojanjem negativnih prekršajnih bodova, tuženik napominje kako su sve bitne informacije o negativnim prekršajnim bodovima objavljene na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (https://mup.gov.hr/promet-281589/31-koju- ulogu-imaju-negativni-prekrsain bodovi-kao-mjera-sigurnosti-prometa-na-cestama-i- kako-se-moze-saznati-koliko-osoba-ima negativnih-bodova/281779), kao i da je jedno od općih pravnih načela da nepoznavanje zakona ne štiti od primjene zakona. Članak

13. ZUP-a (načelo zaštite stečenih prava stranaka), na koji se tužitelj poziva u kontekstu odluke o izdavanju vozačke dozvole, da propisuje da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Upravo stoga da je zakonita odluka Policijske postaje Solin (osporavano rješenje) o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole budući se radi o slučaju propisanim zakonom i to odredbom članka 286. stavka 3. ZSPC-a. Vezano za pozivanje tužitelja na prava građana koja se osiguravaju člankom 5. Europske konvencije o ljudskim pravima, tuženik navodi da pozitivno pravo štiti ljudska prava u pogledu prevencije zaštite sudionika u prometu od ozljeđivanja, invaliditeta i usmrćivanja zbog nepoštivanja zakonskih odredbi vezanih za sigurnost prometa na cestama, iz čega proizlazi da je postignuta ravnoteža između cilja koji se rješenjem želi postići, a to je zaštita ljudskog života i zdravlja te sredstva kojim je cilj ostvaren. U odnosu na prijedlog za odgodu izvršenja osporavanog rješenja, tuženik ističe da se pravne posljedice pravomoćnih osuda iz članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnose na najteže prekršaje nepoštivanja prometnih propisa, u kojima najčešće nastaju najteže posljedice, stoga da bi bilo protivno javnom interesu da se počinitelju takvih prekršaja za koje je već donesena pravomoćna osuđujuća odluka, odgodi izvršenje rješenja i omogući daljnje korištenje vozačke dozvole i daljnje sudjelovanje u prometu. U ovom konkretnom postupku rješenje da je doneseno na temelju kogentne pravne norme javnoga prava, koja ne predviđa mogućnost odstupanja, a izvršenje odluke na njoj utemeljene nedvojbeno da je u javnom interesu radi osiguranja što veće sigurnosti sudionika u prometu na cestama i na određeno vrijeme uklanjanja prekršitelja iz prometa. Slijedom iznesenog, da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je tuženik predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 23. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika, na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i pri prijedlogu za odnošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, a također i da ustraje u dokaznom prijedlogu da sud službenim putem zatraži od MUP-a dostavu podataka o tome kada je tužitelju izvršen upis negativnih bodova u odnosu na predmetnu pravomoćnu presudu, a to na okolnosti koje su precizirane u tužbi. Također, istaknuo je kako se radio o odlučnoj činjenici budući je evidencija negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama MUP-a očito učinjena sa velikim zakašnjenjem, pa da tužitelj u tom smislu nije trebao niti dobiti dodatnu kategoriju koja mu omogućava upravljanje vozilima. No, s obzirom da je državno tijelo zbog svoje greške njemu to pravo dodijelilo, isto da nije zakonito ukinuti zbog greške koju je samo upravno tijelo počinilo, u kojem smislu je u spis dostavio presudu Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1232/19, kao i sentencu odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-7462/12 od 8. srpnja 2014. koja se tiče greške državnog tijela. Zaključno, opunomoćenik tužitelja naveo je kako nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, te je popisao trošak spora u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

Na istoj raspravi, opunomoćenica tuženika navela je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, pri obrazloženju osporenog rješenja, ujedno da se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja istaknutom na današnjoj raspravi od strane opunomoćenika tužitelja s obzirom da datum samog upisa negativnih prekršajnih bodova smatra potpuno irelevantnim za predmet ovog spora, također da se protivi i donošenju rješenja odgodnom učinku tužbe upravo iz razloga što bi donošenje tog rješenja bilo protivno javnom interesu, nadalje u odnosu na dostavljenu sudsku praksu od strane opunomoćenika tužitelja navela je da se nema potrebu posebno očitovati i da ne traži rok radi očitovanja, pa kako tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 4. svibnja 2022., sudsku praksu priloženu u spis od strane opunomoćenika tužitelja na održanoj raspravi te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem zatraži od MUP-a dostavu podataka o tome kada je tužitelju izvršen upis negativnih bodova u odnosu na predmetnu pravomoćnu presudu, a to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od 20. prosinca 2021. godine, točkom 1. ukida se i oduzima vozačka dozvola serijski broj …, točkom 2. riješeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj postaji Solin u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja, a točkom 3. da tužitelj može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače, to u bitnom iz razloga što je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da je tužitelj temeljem pravomoćne odluke o prekršajima prikupio 17 (sedamnaest) negativnih prekršajnih bodova i to presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-6305/2019-12 od 11. rujna 2020., pravomoćne 26. rujna 2020. godine, kojom je proglašen krivim za prekršaje iz članka 53. stavku 3. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 53. stavka 10. istog Zakona), članka 53. stavku 4. ZSPC-a (3 NPB na temelju članka 53. stavka 11. istog Zakona), članka 70. stavku 3. ZSPC-a (2 NPB na temelju članka 70. stavka 6. istog Zakona), te članka 282. stavka 9. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 282. stavka 12. istog Zakona), uslijed čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kakve u vidu ima odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,

70/19 i 42/20) te je rješenje donijeto pozivom na citiranu odredbu.

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-6305/2019-12 od 11. rujna 2020., pravomoćnom 26. rujna 2020. godine, proglašen krivim između ostalih i za prekršaje iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a, članka 53. stavka 4. ZSPC-a, članka 70. stavka 3. ZSPC-a i članka 282. stavka 9. ZSPC-a, kao i da za navedene prekršaje ima evidentirano ukupno 17 (sedamnaest) negativnih prekršajnih bodova.

11.Također, među strankama nije sporno ni da je tužitelju ima kontinuitet izdanih vozačkih dozvola i to od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za kategorije

A1,F,G,AM, koja mu je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj postaji Solin vozačkom dozvolom serijskog broja …, radi upisa nove kategorije -

A1,B,F,G,AM i koja je ponovno zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021. vozačkom dozvolom serijskog broja …, opet radi upisa nove kategorije

A1,A2,B,F,G,AM.

12.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st.

3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka dozvola, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 6. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propisano je da je »mladi vozač« vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.

Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.

Stavkom 8. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka brišu se iz evidencije.

Stavkom 9. da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju serijski broj …, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako osporeno rješenje ne sadrži klasifikacijsku oznaku, pa da je upitno radi li se uopće o upravnom aktu s obzirom da isti ne sadrži sve bitne dijelove, a što da je u suprotnosti s odredbom čl. 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku i što je po mišljenju tužitelja dostatan razloga da sud poništi rješenje tuženika, za kazati je kako sud ovakve navode smatra u cijelosti neosnovanima. Naime, s tim u vezi prvenstveno je za kazati kako je odredbom čl. 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) između ostalog propisano da uvod rješenja sadržava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, pa uzimajući u obzir citiranu odredbu potpuno je jasno da je uvod akta tuženika u suglasju s naznačenom mjerodavnom odredbom. Osim toga, nedvojbeno je da predmetno rješenje predstavlja upravni akt, što je razvidno i iz samog poslovnog broja koji u sebi sadrži oznaku "UP/I", a da je riječ o upravnom aktu proizlazi i iz pravilne pouke o pravnom lijeku u kojoj je tužitelj poučen da protiv rješenja u smislu odredbe čl. 286. st. 13. ZSPC-a žalba nije dopuštena, ali da se u roku od 30 dana može pokrenuti upravni spor, pa da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom aktu, tada zasigurno ne bi bilo moguće pokretati upravni spor protiv tuženikovog rješenja, s čim u vezi je konačno za nadodati kako je sam način označavanja rješenja poslovnom oznakom "511-12-32-UP/I- 76/2021" propisan internim aktima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

16.Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako u vrijeme počinjenja predmetnih prekršaja on nije bio mladi vozač s obzirom da on u to vrijeme još nije imao vozačku dozvolu, zbog čega po njegovom mišljenju nema mjesta primjeni odredbe čl. 286. st. 3. ZSPC-a. S tim u vezi najprije je za istaknuti kako je upravo naprijed citiranom odredbom čl. 6. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dana definicija mladog vozača, koja odredba definira da je mladi vozač,

vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Iz ove definicije jasno proizlazi kako da bi se radilo o mladom vozaču nije dostatno samo da se radi o vozaču motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, već je potrebno da bude kumulativno ispunjen i drugi uvjet, odnosno da takav vozač posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, što pak implicira da je neophodno da takvom vozaču bude izdana vozačka dozvola, kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da je mladi vozač zapravo onaj vozač na čijoj strani su kumulativno ispunjeni uvjeti da ima dob do 24. godine života i da ima vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.

17.Kod izloženog stanja stvari, neprijeporno je da je tužitelj iz ovog spora status mladog vozača stekao onog dana kada mu je izdana vozačka dozvola, pa kako prema nedvojbenim podacima spisa proizlazi da tužitelj ima kontinuitet izdanih vozačkih dozvola od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za kategorije A1,F,G,AM, koja mu je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj postaji Solin vozačkom dozvolom serijskog broja …, radi upisa nove kategorije - A1,B,F,G,AM i koja je ponovno zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021. vozačkom dozvolom serijskog broja …, opet radi upisa nove kategorije A1,A2,B,F,G,AM, što pak jasno znači da je tužitelj status mladog vozača stekao upravo 26. ožujka 2018., uslijed čega je neprijeporno da je on mladi vozač bio kako u vrijeme počinjenja predmetnih prekršaja za koje su mu evidentirani negativni bodovi (13. prosinca 2019.), tako i u vrijeme pravomoćnosti presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P- 6305/2019-12 od 11. rujna 2020. (pravomoćna 26. rujna 2020. godine), uslijed čega je u konkretnoj upravnoj stvari tuženik pravilno i zakonito primijenio odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a.

18.Vezano za tužbene navode tužitelja u kojima problematizira vrijeme upisa negativnih bodova u sustav MUP-a i navodi kako su bodovi upisani s vremenskim odmakom od dana pravomoćnosti sudske presude, uslijed čega da on trpi štetne posljedice jer da je riječ o grešci državnog tijela, pa da je u tom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 286. st. 7. ZSPC-a, a ne odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a, najprije je za istaknuti kako datum pravomoćnosti sudske odluke nikada neće biti identičan datumu evidentiranja negativnih bodova u sustavu MUP-a to stoga što je prvenstveno potrebno da nadležni sud MUP-u dostavi sudsku odluku s klauzulom pravomoćnosti, da bi tek nakon toga MUP mogao započeti postupak upisa negativnih bodova. Nadalje,

potpuno je jasno da će tek potom MUP kao nadležno tijelo za upis negativnih bodova radi točnosti i vjerodostojnosti podataka na kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, od nadležne policijske postaje zatražiti dodatnu provjeru pravilnosti upisa negativnih prekršajnih bodova evidentiranih u službenim evidencijama Središnjeg informacijskog sustava MUP-a RH, a kako je to prema podacima spisa bilo i u konkretnom slučaju. Također, tuženik je bio u obvezi provesti upravni postupak po službenoj dužnosti sukladno pravilima postupka, te ne samo provjeriti pravilnost i točnost upisa negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama, već i omogućiti stranci izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje upravne stvari i tek tada donijeti svoje rješenje. Međutim, naknadno evidentiranje negativnih bodova u sustavu MUP-a nikako ne može ići na štetu tužitelju s obzirom da je odredbom čl. 286. st. 2. ZSPC-a propisano da se negativni prekršajni bodovi brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani, što nesumnjivo znači da će se bodovi brisati računajući dan pravomoćnosti sudske odluke, a ne dan upisa bodova u sustav MUP-a, pa sasvim sigurno tužitelj kao ni bilo koja druga stranka ne može trpjeti nikakvu štetu radi naknadnog evidentiranja bodova u sustavu MUP-a, pa kako je tužitelj u referentnom razdoblju prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na temelju prekršajne odluke pravomoćne u razdoblju od posljednje dvije godine, dakle one prekršajne odluke za koju nije protekao dvogodišnji rok od pravomoćnosti nakon kojeg se negativni prekršajni bodovi brišu iz evidencije, imajući u vidu da je tužitelj već i prije toga imao status mladog vozača jer mu je vozačka dozvola najprije izdana 26. ožujka 2018., to je nedvojbeno da je u konkretnoj upravnoj stvari tuženik pravilno primijenio odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a, kao i da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 286. st. 7. ZSPC-a kako to tužitelj pogrešno tvrdi.

19.U odnosu na tužbene navode kako tužitelj nije bio upoznat s postojanjem negativnih bodova, prvenstveno je za kazati kako negativni bodovi u smislu ZSPC-a predstavljaju pravnu posljedicu osude, pa kako je tužitelj nesumnjivo bio upoznat s postojanjem pravomoćne sudske odluke kojom je proglašen krivim između ostalog i za prekršaje za koje je predviđen upis negativnih prekršajnih bodova, tada je morao znati i da će mu biti evidentirani takvi bodovi u sustavu MUP-a, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako ne poznavanje propisa ne može biti razlog zbog kojeg se pravna posljedica osude u vidu negativnih bodova ne bi evidentirala u službenom sustavu MUP-a. Ujedno, sud primjećuje i da je tužitelj u provedenom postupku sukladno odredbi članaka 30. Zakona o općem upravnom postupku pozvan radi izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje ove upravne stvari te je u izjavi danoj na zapisnik dana 8. prosinca 2021. u Policijskoj postaji Solin u bitnome naveo kako je obaviješten da je na temelju pravomoćnih odluka nadležnih tijela prikupio 14 negativnih prekršajnih bodova, da će mu se rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola te da će protekom roka od dvije godine od izvršnosti osporavanog rješenja moći ponovno polagati vozački ispit, a nakon provedenog postupka osposobljavanja za vozača, kada dakle nije pobijao točnost utvrđenih činjenica, te nakon što mu je zapisnik pročitan i primjerak istog uručen, na isti nije stavio nikakve primjedbe. Pored toga, za kazati je i kako su sve bitne informacije o negativnim prekršajnim bodovima objavljene na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na koji način su i javno dostupne.

20.Potom, u cijelosti je neutemeljeno i pozivanje tužitelja na njegova stečena prava, na koja se poziva u kontekstu izdane vozačke dozvole, s čim u vezi je najprije za navesti kako je odredbom čl. 13. ZUP-a propisano da odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, pa kako je upravo odredbom čl. 286. st. 3. ZSPC-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZUP, propisano da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, potpuno je jasno da je tuženik zakonito postupio kada je primjenom citirane odredbe ZSPC-a donio osporeno rješenje, na koji način nije povrijedio niti jedan od naznačenih zakona na štetu tužitelja, kao niti Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

21.Konačno, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužitelja na sudsku praksu koju je njegov opunomoćenik priložio u spis na održanoj raspravi, to pak iz razloga što se priložena sudska praksa uopće ne odnosi na identičnu ili sličnu upravnu stvar koja je predmet ovog spora budući se ovdje ne radi o nikakvoj greški državnog tijela, pa takva sudska praksa nije primjenjiva na konkretan slučaj.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-

a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 30. lipnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točke II. rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točke

I. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 67. ZUS-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. J., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin, Solin, Kralja Zvonimira 114, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.