REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 24/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2020. broj K-74/2016-185, u sjednici održanoj 30. lipnja 2022., kojoj je u javnom dijelu nazočila braniteljica optuženog G. C., odvjetnica K. M. u zamjeni za odvjetnika Lj. P. V.,

p r e s u d i o  j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oslobođeni su optužbe optuženi G. C. da bi počinio kazneno djelo iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. KZ/97., a optužena M. N. C. da bi počinila kazneno djelo iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. u vezi članka 38. stavka 1. KZ/97. oba činjenično i pravno opisana u izreci te presude. Ujedno je odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženog G. C. i optužene M. N. C. kao i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, sukladno članku 149. stavku 1. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

I Kž 24/2021-8

s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi G. C. po branitelju, odvjetniku Lj. P. V., u kojem opširno pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se žalba odbije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

5. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je, prema priloženoj zamjeničkoj punomoći, braniteljica optuženog G. C., odvjetnica K. M., koja je izložila bitne dijelove optuženikovog odgovora na žalbu. Uredno pozvani zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženi G. C. i njegov branitelj, odvjetnik Lj. P. V. nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. državni odvjetnik tvrdi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su u znatnoj mjeri proturječni i nejasni. U tom smislu pojašnjava da se pobijana presuda temelji na nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka koji je u suštini proturječan, a da sam vještak nije dao decidiran odgovor na odlučna pitanja ili je iznio samo procjenu i mišljenje.

8. Nasuprot tome, ovaj sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama te nije zamijećena proturječnost tih razloga, pogotovo ne ona znatnije kvalitete zbog koje se oslobađajuća presuda ne bi mogla uspješno ispitati. Suprotno tvrdnji žabe, prvostupanjski je sud jasno i argumentirano obrazložio iz kojih razloga prihvaća nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka, kao i njegove dopune temeljene na naknadno pribavljenoj dokumentaciji. Drugo je pitanje što se žalitelj s takvim razlozima suda ne slaže, čime, suštinski, pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi.

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, žalitelj tvrdi da je preuranjen i samim time pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je optužena M. N. C. podmirila svoju obvezu na ime prenesenog poslovnog udjela u visini od 9.774.500,00 kn prema S. G. d.o.o. temeljem višestrukih kompenzacija. Pri tome, samo financijsko knjigovodstveno vještačenje i njegove dopune da su proturječne i ne temelje se na vjerodostojnoj dokumentaciji. S tim u vezi, naglašava kako je vještak u posljednjoj dopuni da je obveza M. N. C. podmirena trećom kompenzacijom, samo ako se isključe opisi knjiženja. Smatra da je trebalo voditi računa o vještakovim ranijim utvrđenjima prema kojima njezina obveza na ime poslovnog udjela nije izvršena upravo temeljem provedene prve i druge kompenzacije. Nije utvrđeno niti je li S. G. d.o.o. tijekom 2010. ostvarila dobit, pri čemu statistički izvještaj FINA-e nije

I Kž 24/2021-8

mjerodavan dokument. Prvostupanjski je sud trebao pročitati presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. travnja 2015. broj P-3824/2012., kako je to i predloženo, te pribaviti izvornik treće kompenzacije, pa je u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

10. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza o tome da bi optuženi G. C. i optužena M. N. C. počinili predmetna kaznena djela, na način kako ih tereti optužnica.

11. U ovom kaznenom postupku kao suštinsko, ali i sporno, trebalo je razjasniti pitanje je li Ugovorom od 30. travnja 2010. sa S. G. d.o.o. prenesen poslovni udio u vrijednosti od 9.774.500,00 kn na optuženu M. N. C. nenaplatno i na štetu tog društva ili je njegovo prenošenje rezultat valjanog pravnog posla koji je u konačnici i naplaćen, zbog čega onda nema niti štete.

12. Financijsko knjigovodstveni vještak D. P. je na raspravi 26. studenog 2019., temeljem dokumentacije koju je sukcesivno pribavljao tijekom postupka, a osobito nakon dostave izjave o višestrukoj kompenzaciji (tzv. treća kompenzacija) od 3. svibnja 2010., naloga za knjiženje broj 43, analitičkih kartica te temeljnice, zaključio da je navedena kompenzacija provedena između S. G. d.o.o. i optužene M. N. C., na način da je u nalogu za knjiženje u poslovnim knjigama S. G. d.o.o. navedeno da se na potražnoj strani provodi iznos od 9.774.5000,00 kn, a na dugovnoj strani iznosi od po 6.226.851,75 kn i 3.547.648,25 kn, pri čemu su se prilikom evidentiranja dogodile knjigovodstvene greške. Međutim, neovisno o tome, vještak decidirano navodi kako navedeno znači da je S. G. d.o.o. podmirila svoju obvezu za isplatu dobiti iz 2009. i akontaciju dobiti iz 2010. prema optuženoj M. N. C. te istovremeno zatvorio svoje potraživanje s naslova prijenosa poslovnog udjela iz A. u. d.o.o. (prema prvoj i drugoj kompenzaciji) prema optuženoj M. N. C.. Slijedom toga, vještak zaključuje da, nakon provedenih knjiženja po trećoj kompenzaciji za isplatu dobiti iz 2009. i akontacije dobiti iz 2010., više ne postoji obveza te optuženice s naslova prenošenja poslovnog udjela pa niti u knjigovodstvenom smislu. Navedeno vještačenje žalitelj nije osporavao niti je stavljao primjedbe. Jednako tako, nije predlagao dopunu tog vještačenja niti novo financijsko knjigovodstveno vještačenje. Stoga je posve utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da nalaz i mišljenje vještaka sa rasprave od 26. studenog 2019. potvrđuje obranu oboje optuženika da su kompenzirali dobit i akontaciju dobiti koju je optužena M. N. C. temeljem ugovora o cesiji imala pravo potraživati, sa potraživanjem S. G. d.o.o. na ime prenesenog poslovnog udjela.

13. S tim u vezi, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je takva dopuna nalaza i mišljenja proturječna ranije danom vještačenju i da ga u cijelosti isključuje. Žalitelj zanemaruje da je vještak prilikom davanja prvotnog nalaza i mišljenja na raspolaganju imao samo dvije izjave o višestrukim kompenzacijama (prva i druga kompenzacija) prema kojima je u poslovnim knjigama S. G. d.o.o. provedeno zatvaranje dugovanja optužene M. N. C. prema vjerovniku A. u. d.o.o. u iznosu 6.226.851,75 kuna i 3.547.648,25 kuna i to s osnove „ugovora o vlasničkoj pozajmici“ te zatvaranje potraživanja S. grupe d.o.o. od dužnika A. u. d.o.o. u iznosu 6.226.851,75 kuna i 3.547.648,25 kuna i to s

I Kž 24/2021-8

osnova „plaćanja po računu“. Prema takvoj, nepotpunoj, knjigovodstvenoj situaciji je zaključio da se prvom i drugom kompenzacijom nije zatvorio dug optužene M. N. C. prema S. g. d.o.o., već njezin dug prema vjerovniku A. u. d.o.o. s naslova vlasničke pozajmice kao i potraživanje S. g. d.o.o. od A. u. d.o.o. Tijekom izrade dopune nalaza i mišljenja vještaku je dostavljena treća kompenzacija. Tada je, vodeći računa o dostupnoj dokumentaciji, dao mišljenje da ne može nedvojbeno utvrditi da je optužena M. N. C. obračunski zatvorila (platila) svoj dug na ime poslovnog udjela, jer nedostaje knjigovodstvena dokumentacija. Međutim, kada je na raspravi 26. studenog 2019., obrana priložila naknadno pribavljenu knjigovodstvenu dokumentaciju, i to nalog za knjiženje broj 43, temeljnicu i analitičke konto kartice, vještak je jasno naveo da je time obveza optužene M. N. C. na ime prijenosa poslovnog udjela prema S. G. d.o.o. izvršena kompenzacijom dobiti i akontacije dobiti koju je S. G. d.o.o. podmirila na ime dugovanja prema toj optuženici. Stoga takvo mišljenje vještaka, kada je imao na uvid kompletnu relevantnu knjigovodstvenu dokumentaciju, nije protivno onome što je ranije iskazivao, jer takva dokumentacija prethodno nije bila dostupna.

14. Prema tome, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su nalaz i mišljenje, kao i dopune nalaza u cijelosti sačinjeni objektivno i u skladu s pravilima struke, na temelju podataka sadržanih u dokumentaciji koja je tijekom postupka sukcesivno pribavljena. Prvostupanjski sud potanko je obrazložio zbog kojih je vještačenje prihvatio kao vjerodostojnim, dajući razloge zbog kojih je iste doveo u vezu s drugim dokazima u postupku.

15. Državni odvjetnik dalje pobija rezultate financijskog vještačenja smatrajući da prikupljena dokumentacija (treća kompenzacija, nalog za knjiženje broj 43, temeljnica, analitičke konto kartice) nije vjerodostojna jer je predana naknadno i nije u izvorniku, već u računalnom obliku. Međutim, samim time nije dovedena u sumnju njezina vjerodostojnost. Nije bilo sporno da je od početka ovog postupka knjigovodstvena dokumentacija za društvo S. G. d.o.o. bila nepotpuna, a njome se nije raspolagalo niti u drugim postupcima koji su se vodili protiv tog društva. To je potvrdila u svom iskazu i stečajna upraviteljica M. V. T.. Stoga su i naložene dopune vještačenja, a tom prilikom vještaku su dostavljeni traženi dokumenti. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je treća kompenzacija, neovisno što je dostavljena u preslici, vjerodostojna jer je potpisana po odgovornim osobama, ima ovlašteni pečat te je pisana istim fontom kao i prve dvije kompenzacije, koje žalitelj nije osporavao tijekom postupka. Stoga se radi o mjerodavnom dokumentu za ocjenu da je postojala osnova međusobnih potraživanja i obveza optužene M. C. N. i S. G. d.o.o. Nastavno, za mišljenje vještaka bila je odlučna naknadno pribavljena knjigovodstvena dokumentacija. Žalitelj zanemaruje kako je upravo tu dokumentaciju dostavila stečajna upraviteljica (konto kartice 1330, 1270 i 2010), a istu tu dokumentaciju je vještak izlistao iz računalnog programa S. G. d.o.o., zajedno za nalogom za knjiženje broj 43. kao i konto karticama za 2010. Radi se o istoj dokumentaciji koju je optuženi G. C. predao na raspravi 26. studenog 2010. Prema tome, sama činjenica da je treća kompenzacija predana u preslici i naknadno, dok je odlučujuća knjigovodstvena dokumentacija izlistana iz računalnog programa korištenog od strane S. G. d.o.o. i u skladu sa dokumentacijom kojom je raspolagala stečajna upraviteljica, ne izaziva

I Kž 24/2021-8

sumnju u njezinu vjerodostojnost, a niti je žalitelj predložio dokaze koji bi ukazivali na suprotan zaključak.

16. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je tijekom ovog kaznenog postupka trebalo uvesti u dokaznu građu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. travnja 2015. broj P3824/2012. Naime, radi se o dokaznom prijedlogu opunomoćenice oštećenog O. l. d.o.o. (obustavljen postupak u odnosu na kaznena djela pod točkama 1., 2. i 4. optužnice) pročitanog na raspravi 8. svibnja 2009., koja je nakon toga zaključena i istog dana preotvorena radi dopune dokaznog postupka. Međutim, nakon što se postupak nastavio u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. optužnice, državni odvjetnik je na raspravi 26. studenog 2019. predložio, između ostalog, da se pročita dokumentacija sa zapisnika pripremnog ročišta od 14. prosinca 2016. te "dokumentacija dostavljena u spis predmeta tijekom prethodne rasprave". Takav prijedlog ne samo da nije konkretiziran, već državni odvjetnik niti na idućim raspravama nije izričito predlagao čitanje navedene presude niti je tražio odluku suda o tome. Zbog toga, citirana presuda nije postala sastavni dio dokazne građe koju je sud u presudi dužan analizirati, sukladno članku 450. stavku 1. ZKP/08. Međutim, neovisno o tome, iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da naknadno dostavljena dokumentacija, koja je ovdje od odlučujućeg značaja, nije bila uzeta u obzir u tom parničnom postupku. Stoga niti navedena parničnog presuda, sama za sebe, nije od utjecaja na pravilno presuđenje. Navedeno tim više što je na istoj toj raspravi pročitano statističko izvješće FINA-e za 2010., na koje žalitelj nije imao nikakvih primjedbi, a vještak je jasno iskazao da se prema stanju prihoda i rashoda za 2010. u S. G. d.o.o. mogla očekivati dobit te da su članovi društva imali pravo raspolagati njenom akontacijom (a time i provesti sve tri kompenzacije).

17. S tim u vezi niti tvrdnja državnog odvjetnika kako je za prijenos poslovnog udjela temeljem Ugovora od 30. travnja 2010. bilo nužno postojanje računa, nije od odlučnog značaja. Naime, vještak nije potvrdio da bi prema financijskim propisima u vrijeme događaja to bilo neophodno niti je optužba dokazivala suprotno.

18. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema sigurnih dokaza o tome da bi se u konkretnom slučaju radilo o nenaplatnom prenošenju poslovnog udjela na optuženu M. N. C., a samim time da bi nastupila šteta za S. G. d.o.o., već se radilo o legalnom pravnom poslu u kojem su međusobne obveze i potraživanja namirene višestrukim kompenzacijama, pri čemu sami propusti u knjiženju knjigovodstvene dokumentacije ne predstavljaju obilježja terećenog kaznenog djela. Da li je taj pravni posao imao za cilj, eventualno, uskratu vjerovnika u stečajnom postupku koji je uslijedio 2011., ne predstavlja suštinu terećenog kaznenog djela, na način opisan u optužnici.

19. Nastavno tome, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je oslobađajuća presuda utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu trebalo odbiti.

I Kž 24/2021-8

20. Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.