REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-243/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu V. R., u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. Z. M., , OIB: …, zastupan po pun.

M. B., odvj. u S., protiv tuženika ad. 1., G. T.,

OIB: …, zastupano po pun. T. K., odvj. u S. i ad. 2.,

Ž. OIB: …, radi

naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. B., odvj. u S. i zamjenika punomoćnika tuženika ad. 1. M. B., odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti tuženika ad. 2, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e:

I.Dužan je tuženik ad.1 G. T. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju Z. M. iznos od 13.424,47 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više tražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika ad. 2 u cijelosti.

III.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje:

1.U tužbi se navodi kako je 15. 1. 2015. na kolniku Županijske ceste ŽC 6149 u Trilju, Dubrovačka ulica kod kbr. 34/a došlo do prometne nezgode uslijed izlijetanja teretnog automobila Mercedes reg. oznake ST… kojim je upravljao tužitelj, ujedno i vlasnik vozila. Do nesreće da je došlo zbog zaleđene, klizave i neposute ceste, što je utvrđeno policijskim zapisnikom. Tužitelj da je svoju brzinu vožnje maksimalno prilagodio stanju na kolniku, ali da je u dijelu ceste na kojoj je nagib, zbog tereta u vozili i stanja kolnika, izletio s ceste. Na njegov9om vozilu da su nastala značajna oštećenja te je Croatia osiguranje izvršila izvid štete i utvrdila da ukupno iznosi 45. 401,49 kn. Tužitelj da se obratio tuženicima s odštetnim zahtjevom, ali da se tuženik ad. 1 nije očitovao na isti, dok je tuženik ad. 2 pismenom od 10. 4. 2015. otklonio svoju odgovornost za nastalu štetu. Tužbom tužitelj potražuje da mu tuženici solidarno isplate iznos od 45.401,49 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. 1. 2015.

2.Tužitelj je podneskom od 4. 10. 2019. uredio tužbu na način da potražuje iznos od 22.743,45 kn, a podneskom od 20. 7. 2020. na način da potražuje iznos od 13.424,47 kn.

3.Tuženik ad. 1. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Spori nastanak, tijek, razloge i uzroke predmetnog štetnog događaja kako ih opisuje tužitelj. Ističe kako ne postoje neposredni očevici istog. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući ne odgovara za predmetnu prometnicu kao jedinica lokalne samouprave. Ovaj tuženik da održava nekategorizirane, dok je do štetnog događaja došlo na kategoriziranoj prometnici.

4.Tuženik ad. 2. također je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja ističući i prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako je javna cesta navedena u tužbi, odlukom o razvrstavanju javnih cesta koje je bila na snazi na dan štetnog događaja, kategorizirana kao županijska cesta oznake ŽC-6149 te se nalazi pod upravom ovog tuženika. Međutim, za tu cestu kao i za sve druge županijske i lokalne ceste, da se primjenjuje poseban režim održavanja određen čl. 3. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji određuje da održavanje javnih cesta u naseljenom mjestu predstavlja komunalnu djelatnost. Da je predmetna cesta javna cesta koja prolazi kroz naselje, proizlazi iz zapisnika o očevidu povodom štetnog događaja. Nadalje, odredbom čl. 27. Zakona o cestama da je određeno kako pravna osoba koja upravlja javnom cestom ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Slijedom navedenog, za nastali štetni događaj, odnosno štetu da je isključivo odgovoran tuženik ad. 1. Pored navedenog, ovaj tuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu pozivom na odredbu čl. 51. st. 1. ZSPC-a, budući nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno znakovima upozorenja ograničenja brzine i upozorenja na oštar zavoj.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu PU SDŽ PP Sinj broj …. od 15. 5. 2015. sa situacijskim planom i skicom,

zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 15. 1. 2015., službene zabilješke PP Sinj …. od 15. 1. 2015., prometne dozvole tužitelja, spisa Croatia osiguranja …., izvida štete Croatia osiguranja broj … od 20.

1. 2015., zahtjeva za isplatu štete tužitelja (bez datuma), odštetnog zahtjeva od 23.

10. 2017. s povratnicom, odgovora na zahtjev za naknadu štete tuženika ad. 2 od 10.

4. 2015., saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka I. Dž. V., A.

B., I. B., Z. T., I. B., te vještačenjem po

vještacima prometne struke dipl. ing. N. K. i S. S..

6.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u odnosu na tuženika ad 1., dok nije osnovan u odnosu na tuženika ad 2.

7.Među strankama nije sporno sljedeće:

- kako je 15. 1. 2015. na kolniku Županijske ceste ŽC 6149 u mjestu Trilj, Dubrovačka ulica, kod kbr. 34a došlo do prometne nezgode uslijed izlijetanja teretnog automobila marke i tipa Mercedes reg. ozn. …

kojim je upravljao tužitelj, ujedno i vlasnik vozila,

- kako na mjestu događaja postoji prometni znak ograničenja brzine 30 km/h, te prometni znak naseljeno mjesto "Trilj",

- kako je do štetnog događaja došlo između 6,30-7,15 sati (budući je u 7,14 sati svjedok T. pozvao policiju)

- kako je do štetnog događaja došlo u preglednom zavoju, s time da je kolnik bio gladak, zaleđen, neposut i klizav, dok je vrijeme bilo vedro i vidljivost dnevna,

- kako se automobil tužitelja prevrnuo na desni bok i travnatu površinu ispod razine kolnika cca 2m,

- kako je Croatia osiguranje izvršila izvid štete na vozilu tužitelja pod brojem 29…., te procijenila totalnu štetu u iznosu od 45.401,49 kn

zajedno s PDV-om.

8.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna, budući proizlaze iz zapisnika o očevidu nadležne policijske postaje prometne policije te nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kao i navoda samih stranaka i svjedoka saslušanih u postupku.

9.U postupku trebalo raspraviti i utvrditi tko odgovora za štetu nastalu tužitelju, te je li tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete.

10.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12.Prema odredbi čl. 26. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21) poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu:

– planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima,

– redovito i izvanredno održavanje javnih cesta,

– ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta,

– stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta,

– ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta,

– osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste,

– ophodnja.

(2) Radovi izvanrednog održavanja javnih cesta mogu se izvoditi samo na temelju glavnog ili izvedbenog projekta i propisa iz stavka 3. ovoga članka.

(3) Popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za izvođenje radova u ljetnom i zimskom razdoblju te pravila za ophodnju javnih cesta propisuje ministar.

27. Pravilnik o ophodnji javnih cesta

31. Pravilnik o održavanju cesta

Održavanje javne ceste kroz naselje

13.Prema odredbi čl. 27. istog zakona pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava:

– sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže,

– javnu rasvjetu,

– zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje,

– pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa,

– biciklističke i pješačke staze izvan kolnika,

– tramvajske, odnosno željezničke pruge.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

(3) Slivnici uz javnu cestu te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji služe isključivo za odvodnju javnih cesta, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste.

(4) Zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetaka i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u stavku 3. ovoga članka, održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

(5) Poslove iz ovoga članka koje ne obavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave i vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

Održavanje raskrižja u istoj razini.

14.Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14) upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog značaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

15.Prema odredbi čl. 7. istog Pravilnika upravitelj ceste dužan je osigurati prikupljanje podataka i pravovremeno obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta, o izvanrednim događajima na njima, kao i meteorološkim uvjetima koji su od značaja za sigurno odvijanje prometa.

16.Odredbom čl. 13. istog Pravilnika taksativno je navedeno što spada u poslove redovitog održavanja ceste, pa se tako navode nadzor i pregled cesta i objekata, čišćenje ceste, interventni radovi i zimska služba.

17.Među strankama nije sporno kako je do štetnog događaja došlo u Trilju, Dubrovačka ulica kod kbr. 34a na Županijskog cesti broj 6149, kojom upravlja tuženik ad. 2. Međutim, prema naprijed citiranim odredbama čl. 26. i 27. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Stoga, održavanje predmetne dionice ceste spada u nadležnost tuženika ad. 1 kao jedinice lokalne samouprave. Nadalje, i prema odredbama, u vrijeme nastanka štetnog događaja važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, u komunalnu djelatnost spada i održavanje javnih površina, u što spada i čišćenje javnih površina, odnosno javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javna cesta prema posebnom zakonu (čl. 3. st. 1. toč. 8. i st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu, NN 26/03).

18.Kako je u konkretnom slučaju do predmetnog štetnog događaja došlo do na dijelu javne ceste koja prolazi kroz naselje, odnosno grad Trilj, što proizlazi iz zapisnika o očevidu te nalaza vještaka, a što nije niti sporno među strankama, to za štetu nastalu tužitelju ne odgovara tuženik ad. 2., već tuženik ad. 1. sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o cestama.

19.S obzirom da su oba tuženika osporila odgovornost za nastanak štete i iz razloga što bi po njihovom mišljenju za istu odgovarao tužitelj, jer je postupao suprotno odredbi čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) odnosno da nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i dr. tako da se nije mogao pravodobno zaustaviti, sud je izveo dokaze predložene od strane tuženika ad. 1., te saslušao svjedoke I. Dž. V., A. B., I.

B., Z. T., N. P., kao i tužitelja, te vještačio dinamiku

nastanka štetnog događaja i visinu štete.

20.Tužitelj navodi da je do štetnog događaja došlo cca 3 km od polazne točke te da je po izlasku iz kuće primijetio kako je cesta zaleđena, zbog čega je vozio oprezno. Međutim, da je dolaskom na mjesto štetnog događaja vozilo počelo kliziti unatoč tome što je vozio 20 km/h i nije mogao reagirati, niti kočiti, te da je izletio s ceste i preokrenuo se na bok. Predmetna dionica da nije bila posuta niti je postojao znak opasnosti leda na cesti. Tvrdi da na mjestu štetnog događaja inače dolazi do zaleđivanja ceste, jer su tako pričali susjedi iz okolice, budući na tom području postoji mali potočić koji se prelijeva, a iz okolnih kuća da se izlijeva voda i fekalije, i to povremeno.

21.Svjedok I. Dž. V., policajac, navodi da je po dojavi pristupio radi osiguranja mjesta štetnog događaja do dolaska ekipe za očevide. On da je pristupio oko 7,30 sati a ekipa za očevide oko 8,30 sati, zbog druge dojave. Navodi da se radilo o izuzetno lošim vremenskim uvjetima, o velikoj količini leda, da je cesta bila zaleđena u cijelosti, i da su se ostali sudionici u prometu također loše kretali. Po dolasku očevidne patrole da je prilikom udaljavanja sa mjesta štetnog događaja uočio automobil Županijske uprave za ceste kako posipa kolnik, nekih 600 m udaljeno od mjesta događaja. Ističe da su on i kolega imali problema s izlaskom iz vozila zbog količine leda jer je cijelo područje bilo zaleđeno i da cesta nije bila posipana.

22.Svjedoci A. i I. B. izvršili su očevid na licu mjesta, te obojica navode da su obaviješteni o zaleđenom kolniku, no po njihovom dolasku da je cesta već bila posuta. Vozilo tužitelja da su zatekli cca 1,5m ispod ceste te da su izvršili potrebna mjerenja i snimanja. U smjeru kretanja tužitelja da je bio postavljen prometni znak ograničenja brzine od 30 km/h što je evidentirano u zapisniku.

23.Svjedok Z. T. navodi da je tog jutra vozio suprugu na posao i par minuta prije 7 sati da je vidio vozilo tužitelja izvan ceste te odmah nazvao policiju. Cesta da je bila zaleđena, da se radilo o poledici, da je večer prije padala kiša i da je bilo hladno. Svojim vozilom da je upravljao brzinom 30-40 km/h poštujući stanje na cesti. Tvrdi da su nakon predmetnog štetnog događaja na ovom dijelu ceste postavljeni ležeći policajci iz smjera zapada, no ne i iz smjera kojim se kretao tužitelj. 24.Svjedok I. B., suvozač u vozilu tužitelja, navodi da je cesta bila kompletno zaleđena, zbog čega se vozilo jako sporo. Na mjestu gdje je došlo do okretanja vozila da je okuka, odnosno desni zavoj i ne postoji nikakav štitnik, radi čega su sletjeli u nečiji vrt, cca metar i pol ispod ceste. Ophodarska služba da je došla nakon cca sat vremena i posula cestu, a prvi policajac nakon 20 minuta.

25.Svjedok N. P. navodi da nije bio očevidac predmetnog štetnog

događaja, ali da je tužitelj svojim vozilom upao u njegov posjed, jer je cesta to jutro bila zaleđena. Tužitelj da je prošao kroz kapiju, porušio ogradu i žicu, te neke voćke, no svu štetu da je popravio. Cesta da je to jutro bila zaleđena i nije bila posuta, što mu je poznato jer je i sam oko 5,30 sati odlazio na posao.

26.Vještak Neven Kralj, dipl ing. analizirao je temeljem podataka priloženih spisu ( policijsko izvješće s priležećom fotodokumentacijom i skicom, izvid štete Croatia osiguranja, iskazi svjedoka i tužitelja) način nastanka predmetnog štetnog događaja, te nalazi kako se prije destabilizacije i izlijetanja vozilo tužitelja kretalo brzinom od oko 30,3 km/h ili 8,41 m/s. Na udaljenosti od oko 8-10m prije mjesta vidljivih tragova kočenja i zanošenja da dolazi do destabilizacije vozila i kretanje istog tangencijalno prema sjevernom rubu kolnika predmetne dionice, kada dolazi do izlijetanja vozila na udaljenosti od oko 13,8m od početne točke mjerenja u pravcu zapada, te nakon kretanja po zemljanom proširenju izvan sjevernog ruba kolnika do prevrtanja istog na desni bok u prostor ispod razine kolnika oko 1m. Razlog destabilizacije vozila tužitelja u lijevom zavoju je utjecaj centrifugalne sile, koja je u trenutku nailaska vozila na zaleđenu i neposutu kolničku površinu postala veća od bočne sile trenja, što je uzrokovalo destabilizaciju i tangencijalno izlijetanje vozila izvan sjevernog ruba kolnika. Led na kolničkoj površini da bitno smanjuje koeficijent trenja između kotača i podloge što u konačnici znači da se utjecaj centrifugalne sile na bočnu silu trenja koja drži ravnotežu centrifugalnoj sili u zavoju bitno povećava, što je u konkretnom slučaju uzrokovalo destabilizaciju vozila tužitelja. Brzina kretanja vozila od 30,3 km/h neposredno prije početka destabilizacije da nije uzrok iste, da na kolniku nije bilo leda i da je kolnik bio posut. Vještak je izvršio i izračun visine štete, nalazeći da je na predmetnom vozilu nastala potpuna šteta u iznosu od 13.424,47 kn.

27.S obzirom na prigovore tužitelja i tuženika ad. 2., vještak Neven Kralj na ročištu održanom 24. 6. 2020. očitovao se na iste, ostajući u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tuženika ističe da se prilikom obračuna totalne štete usvaja novonabavna vrijednost vozila u trenutku vještačenja. Tako da je ista uzeta prema katalogu iz 2010. Što se spašenih ostataka tiče, u konkretnom slučaju da je oštećena limarija, te da je vrijednost spašenih ostataka 35%. Što se prigovora tuženika tiče, vještak navodi kako je brzinu odredio na temelju uobičajenih relevantnih faktora zabilježenih na kolničkoj površini nakon prometne nezgode, u konkretnom slučaju tragova kočenja i stanja zaleđenog kolnika te kretanja vozila nakon završetka tragova kočenja i zanošenja kod mjesta konačnog smirivanja. Tužitelj je po mišljenju vještaka reagirao onda kada je osjetio opasnost na svom pravcu kretanja, što je najvjerojatnije početak destabilizacije teretnog vozila na zaleđeni kolnik. Međutim vještak apostrofira da bi u konkretnom slučaju bilo ključno to što brzina kretanja vozila nije uzrok nezgode, već destabilizacija zbog nailaska na zaleđeni kolnik. Glede pitanja koja se odnose na raspored tereta u teretnom vozilu, vještak se o tome nije mogao očitovati jer o tome nema nikakvih relevantnih saznanja. Vještak navodi da se trenutak zanošenja i trenutak reakcije na kočnicu ne mogu egzaktno odrediti. Na pitanje kojom brzinom bi se trebao kretati tužitelj da do štetnog događaja nije došlo, vještak izjavljuje da bi bilo potrebno izmjeriti promjer predmetnog zavoja, što bi značilo izlazak na lice mjesta, da bi se odredila granična brzina vožnje na zaleđenom kolniku, a što s obzirom na dokumentaciju u spisu nije moguće. Vještak smatra da bi kod činjenice, da je predmetno vozilo destabilizirano pri brzini 30 km/h, sasvim sigurno došlo do destabilizacije i pri brzini od oko 20-25 km/h, no što bi se pritom dogodilo da je hipotetsko pitanje.

28.S obzirom da je tuženik ad. 1 ustrajao u prigovorima na nalaz vještaka Nevena Kralja, dipl. ing., sud je na njegov prijedlog izveo dokaz novim prometno tehničkim vještačenjem po vještaku Stanku Smodlaki, dipl. ing.

29.Prema nalazu ovog vještaka, brzina kretanja vozila Mercedes pred izlijetanje s kolnika iznosila je 30-32 km/h i nije uzrokom izlijetanja vozila s kolnika. Kolnik je prema podacima navedenim u zapisniku o očevidu bio zaleđen i klizav. Da je kolnik u identičnim vremenskim uvjetima bio posut uobičajenim materijalima za posipanje, vozilo bi po mišljenju vještaka zadržalo pravac kretanja. Vještak je procijenio štetu na vozilu na identičan način kao i prethodni vještak, u iznosu od 13.424,47 kn.

30.Očitujući se na prigovore tuženika ad. 1. vještak Smodlaka, dipl, ing., ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Ističe kako je tužitelj teško mogao prepoznati zaleđeni kolnik, te je teško reći je li prilagodio brzinu kretanja stanju na cesti. Na pitanje o zimskim gumama, vještak se očitovao kako je zimska guma efikasna do proklizavanja kada je površina prekrivena snijegom, međutim kod zimskih guma da može doći do proklizavanja zaleđenog kolnika. Nadalje, naveo je kako je moguće da do izlijetanja vozila ne bi došlo da se vozilo kretalo brzinom manjom od 30 km/h i to brzinom od 15-20 km/h. Međutim, je li vozilo tužitelja imalo zimske gume, nije razvidno iz podataka o zapisniku o očevidu.

31.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, iz iskaza trojice policijskih službenika, tužitelja i dvojice svjedoka, mještana Trilja, koji imaju neposrednih saznanja o vremenskim uvjetima i stanju ceste kojom se kretalo vozilo tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja, Z. T. i N. P., proizlazi da

je kolnik ceste kojom se kretalo vozilo tužitelja bio zaleđen, odnosno da nije bio posut. Prema nalazu dvojice vještaka prometne struke, tužitelj se kretao brzinom od 30-32 km/h, a na mjestu štetnog događaja vrijedi ograničenje brzine od 30 km/H. Ono što je najbitnije, jeste da prema nalazu obojice vještaka, brzina kretanja vozila tužitelja neposredno prije početka destabilizacije nije uzrok destabilizacije već činjenica da je na kolniku bio led i da kolnik nije bio posut. Dakle, tužitelj je vozio propisanom brzinom, a vještak Neven Kralj decidirano navodi da bi do destabilizacije vozila tužitelja došlo i pri brzinama od oko 20-25 km/h. Međutim, ovaj vještak smatra da bi do utvrđenja činjenice, pri kojoj brzini ne bi došlo do destabilizacije, trebalo izvesti dokaz očevidom na licu mjesta i premjeravanjem zavoja, koji dokaz stranke nisu predložile, pa se stoga imaju cijeniti dokazi izvedeni u postupku. Niti vještak Stanko Smodlaka nije imao dovoljno elemenata za procjenu brzine uslijed koje u konkretnom slučaju ne bi došlo do izlijetanja vozila tužitelja, već je hipotetski odgovorio da bi se radilo o brzini od 15-20 km/h. Kada se uzme u obzir iskaz tužitelja da se radi o poznatoj dionici ceste kojom se redovno služi, kao i iskaz svjedoka Z. T., da je sam to jutro vozio brzinom od 30-40 km/h, nema razloga posumnjati da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima i stanju ceste, kako to tvrde tuženici. Do štetnog događaja, odnosno izlijetanja vozila, došlo bi i da je vozio brzinom od 20 km/h, jer uzrok nastanka štetnog događaja, kako zaključuju oba vještaka nije u brzini kretanja, već stanju ceste, koja je bila klizava, zaleđena, neposuta, za što odgovara tuženik ad. 1. Naime, do štetnog događaja došlo je u naseljenom području, na dijelu javne ceste za čije održavanje je prema naprijed citiranim propisima odgovorna jedinica lokalne samouprave, pa ona odgovara za štetu nastalu uslijed propusta održavanja iste ceste.

32.Kako su oba vještaka procijenila štetu u identičnom iznosu (razlika 0,02 kn) sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik naknadi štetu u zatraženom iznosu od 13.427,47 kn.

33.Što se zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos tiče, u konkretnom slučaju visina naknade štete utvrđuje se sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i tek tim danom nenovčana materijalna štete dobiva značenje novčane obveze. Zbog navedenog se početak tijeka zatezne kamate određuje od dana kada je nenovčana materijalna šteta dobila značaj novčane obveze, tj. od dana kada ju je sud utvrdio, odnosno dana donošenja prvostupanjske odluke.

34.Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

35.Tuženik ad. 1. predložio je da se u dokazne svrhe, pored svjedoka koje je sud saslušao i čije iskaze je naveo i cijenio, saslušaju svjedoci F. K., I. Š. i M. Ž., djelatnici ovog tuženika, navodeći da se radi o osobama zaduženim za resor komunalnih pitanja (komunalni redar i pročelnik) uključivo i za pitanje prometnice za koju je zadužen, odnosno nadležan ovaj tuženik (poslove upravljanja i održavanja). Sud nije izveo dokaz saslušanjem ovih svjedoka, jer iz odredbi Pravilnika o ophodnji javnih cesta i Pravilnika o održavanju cesta, kao i naprijed citiranih zakonskih odredbi Zakona o cestama i Zakona o komunalnom redu jasno proizlazi da su poslovi održavanja predmetne cesta u nadležnosti jedinice lokalne samouprave, što i sam tuženik ad. 1 u svom podnesku od 8. 5. 2018. navodi. Aktivnosti koje u tom pravcu jedinica lokalne samouprave provodi dokazuju se ophodarskim dnevnikom i drugim radnjama za koje postoje pisani nalozi, izvješća i slično, a ne personalnim dokazima. Dakle, tuženik ad. 1 nije dostavio niti jedan relevantni dokaz koji bi ga ekskulpirao od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju, jer iz iskaza trojice policijskih službenika i dvojice svjedoka koji nisu u nikakvoj vezi s tužiteljem, da bi sud posumnjao u objektivnost njihovog iskaza jasno iskazuju kako je kolnik ceste koju je tuženik ad. 1 trebao održavati bio zaleđen i neposut. Iskazi saslušanih svjedoka u cijelosti korespondiraju s utvrđenjima Zapisnika o očevidu temeljem kojeg su vještaci prometne struke cijenili dinamiku nastanka štetnog događaja, ulogu sudionika i uzrok nastanka štete. Saslušavati općinske službenike na okolnost načina obavljanja njihove djelatnosti bez ikakvih dokaza vezanih za konkretni štetni događaj nije svrsishodno.

36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a sud je imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev i uspjeh dokazivanja u postupku glede osnova i visine postavljenog tužbenog zahtjeva, mišljenja da svaka stranka treba snositi troškove postupka. Naime, tužitelj je prvotno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 45.401,49 kn, da bi ga nakon vještačenja smanjio na iznos od 13.424,47 kn. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a predstavlja povlačenje tužbe u tom dijelu, no tuženici su za vrijeme trajanja cijelog postupka osporavali ne samo visinu, već i osnov tužbenog zahtjeva, glede čega je tužitelj uspio u cijelosti. Stoga, sud smatra da se radi o situaciji u kojoj, vodeći računa o ukupnom ponašanju stranaka u postupku, potrebi izvođenja pojedinih dokaza i konačnom uspjehu stranaka u postupku oportuno je donošenje odluke po kojoj svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 30. lipnja 2022.

S U D A C

V. R., v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun tuženika

-u spis

Broj zapisa: eb30e-4a0be

Kontrolni broj: 01e29-5d49d-54e32

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VICA ROŠČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.