Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-98/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po predsjedniku vijeća Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenoga zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11– u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-11/2014 od 29. kolovoza 2014, koja je izmijenjena dana 14. studenog 2016., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice ODO-a u Osijeku S. I. N., punomoćnika oštećenika V. B., odvjetnika iz O., opt. I. Š. i braniteljice opt. S. R., odvjetnice iz Z., dana 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19 u nastavku teksta ZKP/08)

opt. I. Š., OIB , sin V. i S. Š. r. V., s prebivalištem u Z., M. 116/b, rođenog. u Z., državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, zaposlen, oženjen, otac maloljetnog djeteta, sa stečenom srednjom stručnom spremom, bez imovine, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 31. listopada 2012. u J., I. B. S. 60 a, kao direktor i osoba ovlaštena da pojedinačno i samostalno zastupa trgovačko društvo A. d.o.o. iz Z., M. 116/b, u namjeri pribavljanja znatne nepripadne materijalne koristi za svoje trgovačko društvo, s J. L. kao vlasnikom O.-a J. L. dogovorio prodaju traktora marke "John Deer 5100 R", PREMIUM CAB TRAKTOR, model 2013 za iznos od 66.250,00 EUR-a, neistinito mu predočivši da će mu navedeni traktor isporučiti u roku od 6-8 mjeseci računajući od prve izvršene uplate predujma, unaprijed odlučivši da to neće učiniti, već da će uplaćeni predujam koristiti za plaćanje ranije stvorenih dugovanja, pa kada mu je J. L. povjerovao te na ime predujma na žiro-račun trgovačkog društva A. d.o.o. broj 2500009- 1101005784 kod H. A. A. B., uplatio iznos od ukupno 350.000,00 kuna i to dana 31.listopada 2012. iznos od 75.000,00 kuna, dana 19.ožujka 2013. iznos od 125.000,00 kuna i dana 21.lipnja 2013. iznos od 150.000,00 kuna, po unaprijed stvorenoj namjeri traktor nije isporučio, a uplaćeni predujam nije vratio, već ga je koristio za umanjenje postojećih obveza društva, te na taj način za svoje trgovačko društvo, a na štetu vlasnika O. J. L., pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 350.000,00 kuna,

dakle, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, lažnim prikazivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju, sadržano i opisano u čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97.

Na temelju članka 158. st. 1. i 3. ZKP/08, oštećenik J. L., OIB:46297266538 se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice S. R., odvjetnice iz Z., padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku K-DO- 11/2014 od 29. kolovoza 2014, koja je izmijenjena dana 14. studenog 2016. optužen je opt. I. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju, iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe opt. I. Š. je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitan je opt. I. Š., te su pročitani sljedeći dokazi: iskaz oštećenika J. L., iskazi svjedoka I. T. i R. F., Ž. B. i Z. L., ponuda broj 719/2012 od 29. listopada 2012., R1 za avans račun broj:

1086/15.11.2012. od 15 studenog 2012.,univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 75.000,00 kuna od 31. listopada 2012., R1 za avans račun broj: 1091/19.03.3013. od 15. ožujka 2013., univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 125.000,00 kuna od 19. ožujka 2013., R1 za avans račun broj 1087/01.07.2013., univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 150.000,00 kuna od 21. lipnja 2013., dopis oštećenika od 28. kolovoza 2013., dopis trgovačkog društva A. d.o.o. od 4. listopada 2013., očevidnik o danima insolventnosti za trgovačko društvo A. d.o.o., pregled prometa po računima trgovačkog društva A. d.o.o. broj: 2500009-1101005784 kod H. A. A. B. u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 1. svibnja 2013., godišnja prijava poreza na dodanu vrijednost za 2012., mjesečne prijave poreza za dodanu vrijednost u razdoblju od veljače 2012. do prosinca 2012., godišnja prijava poreza na dodanu vrijednost za 2013. godinu, mjesečna prijava poreza na dodanu vrijednost u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2013., zapisnik o ispitivanju optuženika I. Š. od 15. svibnja 2014., izvadak iz sudskog registra od 11. lipnja 2014., zapisnik o ispitivanju ošt. J. L. u svojstvu svjedoka od 26. lipnja 2014., zapisnik o ispitivanju predstavnike pravne osobe M. P. od 7. srpnja 2014., dopis H. A. A. B. od 24. srpnja 2014., opći devizni nalozi, ispis bilance trgovačkog društva A. d.o.o. za 2012. godinu, računi dobiti i gubitka za trgovačko društvo A. d.o.o. za 2012. godinu, presuda O. kaznenog suda u Z., podnesak B. d.d. u pogledu naplate zadužnice upućen FINI 11. travnja 2013., bjanko zadužnica na listu 231- 232 spisa, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjela Z-50657/21 od 27. rujna 2021. godine, ZK izvadak za predmetnu nekretninu kao i očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje FINE za optuženika, Aneks broj 1 ugovora o kreditu H. A. A. B. broj: 011-51012912 od 7. kolovoza 2013., ponuda društva A. d.o.o. oštećeniku broj: 719/2012 od 13. ožujka 2012., specifikacija za traktor marke John Deere 5100 R Premium model 2013, kartica dobavljača od 4. listopada 2012. (na njemačkom jeziku) tabela 1., ponuda dobavljača na njemačkom jeziku od dana 22. ožujka 2013. "Angebot Nr 11017", račun broj: 132/2008 od 30. svibnja 2008. (traktor John Deere model 6330), te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

4. Opt. I. Š. je u obrani naveo da mu je žao zbog toga što se dogodilo i da će truditi nadoknaditi štetu, ali da oštećenika nije prevario. S oštećenikom je u više navrata razgovarao i kao direktor trgovačkog društva A. d.o.o. Z. poslao mu je nekoliko ponuda za traktor John Deere. Oštećenik je prihvatio ponudu za model 5100 R i to početkom listopada 2012. Za taj model traktora je društvo A. d.o.o. avansno uplatilo oko 20.000,00 eura njemačkom dobavljaču jer je takva poslovna politika za kupnju ovih traktora. Naime, John Deere se ne može naručiti bez akontacije i narudžba se ne može stornirati. Poslovna godina u društvu završava u studenom i do tada se mogu povoljnije naručiti strojevi John Deere koji su specifični jer su ti traktori naručivani za naše područje. Dakle, uplatio je polog za traktor prije no što mu je ošt. J. L. avansno platio za navedeni model traktora. Oštećenika je poznavao i znao je da će ispuniti svoju obavezu, a bio je trenutak za povoljnu kupnju tog traktora. S oštećenikom je dogovorio da će mu plaćati u više rata kako mu dolaze sredstva, jer je on poljoprivrednik i sam je određivao dinamiku plaćanja. Tijekom godine naručio je do 40 traktora ili kombajna različitih modela, a društvo se uglavnom bavilo servisima i nabavkom rezervnih dijelova. Ipak, do isporuke traktora nije došlo jer je društvo A. d.o.o. blokiran žiro račun o čemu nije imao prethodnih saznanja. D. B. d.d. je blokiralo njihov račun jer im se promijenio predsjednik uprave. Nije imao prijevarnu namjeru jer da ju je imao ne bi davao zadužnice sa svojom osobnom imovinom, te ne bi podizao kredit kojim je namjeravao omogućiti nastavak poslovanja društva. Podigao je kredit za društvo u iznosu od 250.000,00 EURa, a kao garanciju dao je vlastitu imovinu.

5. Oštećenik J. L. je iskazao da je sa optuženikom imao poslovne odnose i od ranije jer je još 2008. kupio jedan traktor od društva A. d.o.o. S optuženikom je bio u čestom kontaktu i do pet puta godišnje je dolazio u društvo radi redoviti servisa traktora. Kao vlasnik OPG-a obrađivao je 52 hektara zemlje i traktori su mu bili nužni za rad. Smatra da je dobro poslovao sa optuženikom, Ponovno je želio kupiti traktor John Deere i to 2012. godine. Optuženik mu je poslao ponudu 31. listopada 2012. za traktor marke 5100 R za cijenu od 66.250,00 EUR. Traktor je plaćao u ratama i ukupno je uplatio 350.000,00 kuna, a ostao je dužan još 150.000,00 kuna. No, cjelokupan iznos nije isplatio jer je saznao da je društvo A. d.o.o. blokirano. O tome je razgovarao sa optuženikom koji mu je rekao da ne uplaćuje daljnje uplate jer da je žiro račun društva blokiran. Prilikom ranije isporuke traktora društvo A. d.o.o. također je kasnilo sa isporukom, ali je na kraju ipak bilo sve u redu. Ponudu za traktor je prihvatio jer je ona bila najpovoljnija, drugi ponuđači bili su skuplji. Nije se pokušao prisilno naplatiti, te svoje potraživanje nije prijavio u stečajnu masu kad je nad društvom A. d.o.o. pokrenut stečajni postupak. Zadnju ratu uplatio je kad je već nastupila blokada. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 350.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Svjedok Z. L. je iskazao da je član uprave društva B. d.d. koje je dugi niz godina poslovalo s društvom A. d.o.o. Vrijednost njihovih ugovorenih poslova bila je višemilijunska i uredno su poslovali sve do 2011. godine. No, 2011. im društvo A. d.o.o. nije isporučilo jedan traktor, te su od optuženika kao direktora zatražili da im kao sredstvo osiguranja izda dvije bjanko zadužnice i to jedno na svoje osobno ime u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a drugo na ime društva i to također u iznosu od 1.000.000,00 kuna. S obzirom da društvo A. d.o.o. nije isporučilo taj traktor, dana 11. travnja 2013. pustili su zadužnicu na naplatu. Optuženika o tome nisu prethodno obavijestili. Društvo B. d.d. je imalo dug prema društvu A. d.o.o. i to u iznosu od nešto većem od 100.000,00 kuna. Predmetnim ugovorom iz 2011. društvo A. d.o.o. je sa društvom B. d.d. dogovorilo isporuku strojeva u vrijednosti od 286.651,51 EUR, a avansno je trebalo uplatiti 85.995,45 EUR, a ostatak u roku do 90 dana od uplate avansa. Društvo A. d.o.o. svoje obveze nije ispunjavalo na vrijeme, ali je do 2011. ispunila glavninu svojih obveza.

7. Svjedok I. T. je iskazao da pozna oštećenika iz viđenja, a optuženika poznaje jer je od njegovog društva naručio dva traktora za svoj OPG. Optuženik nije ispunio svoju obvezu, ali su se dogovorili da će dug isplatiti kompenzacijom nekih strojeva. Optuženika nije tužio, a s oštećenikom nikad nije razgovarao.

8. Svjedok Ž. B. je iskazao da ne pozna oštećenika. S optuženikom je poslovao, jer je u proljeće 2012. naručio i platio jedan traktor marke John Deere. Avansno je uplatio 200.000,00 kuna, a kasnije još 255.000,00 kuna. No, traktor mu nije isporučen. Za uplaćeni avans društvo mu je izdalo dvije zadužnice, jednu na 500.000,00 kuna, a drugu na 100.000,00 kuna. Obje zadužnice je aktivirao početkom 2013., ali ga je FINA obavijestila da je žiro- račun društva blokiran, te da je na sedmom mjestu u redoslijedu naplate. Protiv optuženika je podnio kaznenu prijavu povodom koje se vodio kazneni postupak na Općinskom sudu u Virovitici.

9. Svjedok R. F. je iskazao da mu je optuženik prijatelj i da su provodili dosta vremena zajedno i da su često putovali u Njemačku u vezi poslovnih kontakata sa dobavljačima društva A. d.o.o. Zna da je optuženik podigao kredit u iznosu od 200.000,00 EURa za koje je dao osobno jamstvo u namjeri da podigne solventnost društva A. d.o.o. i da plati potraživanja dobavljačima. Također je iskazao da je optuženiku pozajmio određeni iznos upravo u svrhu podizanja solventnosti društva. Oštećenika ne pozna.

10. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je optuženik počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevaru u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a na štetu OPG-a vlasnika J. L..

11. Nesporne su činjenice da je oštećenik 31. listopada 2012. u ime svog OPG-a dogovorio sa optuženikom I. Š., kao direktorom društva A. d.o.o. Zagreb kupnju traktora marke John Deere 5100 R za 66.250,00 EUR. Nesporno je da je optuženik bio direktor društva A. d.o.o. iz Zagreba, jer je ova činjenica utvrđena na temelju sudskog registra Trgovačkog suda. Nesporno je da je dana 31. listopada 2012. oštećenik na ime predujma za kupnju navedenog traktora na žiro-račun društva A. d.o.o. uplatio 75.000,00 kuna, a dana 19. ožujka 2013. uplatio je 125.000,00 kuna, te je 21. lipnja 2013, uplatio 150.000,00 kuna. Dakle, oštećenik je na račun društva ukupno uplatio 350.000,00 kuna. Nije sporno da mu društvo A. d.o.o. nije isporučilo traktor, te mu nije vratilo uplaćene novce. Nadalje, nesporno je da je trgovačko društvo A. d.o.o. u vrijeme sklapanja predmetnog posla bilo likvidno, odnosno da nije bilo u blokadi jer je dokazano da je društvo blokirano 9. travnja 2013. Nesporno je da je 17. siječnja 2013. društvo A. d.o.o. izdalo zadužnicu društvu B. d.d. kojom pristaje da se radi naplate tražbine u iznosu od 658.434,32 kune sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% zapljene svi njihovi računi kod banaka i da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku B. d.d. Nadalje, nesporno je da je optuženik osobno u svoje ime izdao bjanko zadužnicu da mu se s njegovih osobnih računa radi naplate tražbine u iznosu od 658.434,32 kune isplate izravno vjerovniku B. d.d. Također, nesporno je da je 4. listopada 2012. društvo A. d.o.o. uplatilo avans na ime oštećenikove kupovine traktora marke John Deere 5100 R iznos od 20.000,00 EUR-a. Ova činjenica dokazana je na temelju kartice dobavljača. Iz aneksa broj 1. osnovnog Ugovora o kreditu od dana 7. kolovoza 2013. koji je sklopljen između H. A. A. B. d.d. Z., A. d.o.o. Z. kao nalogodavatelja i I. Š. kao jamca platca i založnog dužnika u iznosu od 200.000,00 EURa nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik dao dopuštenje banci da se na ime kredita naplati njegovom osobnom imovinom kao instrumentima osiguranja iz osnovnog ugovora i pripadajućeg aneksa i to prema slobodnom izboru banke. Potom je iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK Odjela broj: Z- 50657/91 od 27. rujna 2021. dokazano da je sud dopustio upis hipoteke na optuženikovom četverosobnom dvoetažnom stanu i to u korist H. A. A. B. kao založnog vjerovnika na ime kredita od 200.000,00 EUR-a.

12. Sporno je bilo da li je optuženik u vrijeme sklapanja ugovora imao prijevarnu namjeru da oštećeniku J. L. lažno prikaže predmetne činjenice, odnosno da ga je u vrijeme sklapanja posla doveo u zabludu da će mu isporučiti ugovoreni traktor, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, već da će uplaćene iznose predujma zadržati za svoje trgovačko društvo. Dakle, sporno je postojanje takve optuženikove promišljene i pomno isplanirane prijevarne namjere koja je trebala postojati već prilikom uspostavljanja poslovnih odnosa sa oštećenikom.

13. Postojanje prijevarne namjere je ona odlučna činjenica bez koje nema kaznenog djela prevare, jer za krivnju optuženika nije dovoljno samo utvrditi činjenicu da optuženik nije postupio prema ugovorenoj obvezi i da je tako kao prodavač oštetio kupca. Naime, postupanje protivno ugovoru predstavlja građanskopravni odnos za kojeg vrijedi Zakon o obveznim odnosima, a potom i odredbe o ovršnom postupku. Samo postojanje duga ne predstavlja kazneno djelo prijevare, već taj dug prerasta u kazneno djelo, ako tužitelj dokaže da je počinitelj već prilikom uspostavljanja imovinskopravnih odnosa s drugom osobom (sklapanje ugovora, preuzimanje robe i slično), imao namjeru ne ispuniti preuzetu obavezu. No, ako je dužnik preuzetu obvezu (imovinskopravni odnos) utemeljio na stvarnim mogućnostima koje su postojale u kritično vrijeme ili pak na realnim izgledima da će kroz određeno poslovanje društva uspjeti naplatiti svoja potraživanja i da će mu sredstva uredno pristizati i da će tako moći ispuniti svoju obvezu, tada nema subjektivnog elementa kaznenog djela - prijevare, jer nema voljne sastavnice, tj. namjere (dolus specialis) da se dovođenjem drugoga u zabludu sebi (ili drugome) pribavi protupravna imovinska korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku (ili drugome). činjenica na kojoj se temelji krivnja, a to je namjera za prijevarom oštećenika. Da bi se okrivljeniku mogla uputiti javna moralna kritika koju predstavlja svaka osuđujuća presuda, tužitelj je bio dužan dokazati to subjektivno obilježje predmetne inkriminacije.

14. U postupku je dokazano da je trgovačko društvo A. d.o.o. Z. blokirano dana 9. travnja 2013. i to nakon što je društvo B. d.d. pustilo na naplatu dvije bjanko zadužnice, o čemu nije prethodno obavijestilo t. d. A., te da je od tog 9. travnja 2013. t. d. A. blokirana. D. je da tijekom 2012. društvo A. niti jedan dan nije bilo u blokadi. Dokazano je da su optuženik kao direktor društva i oštećenik bili u relativno dužem poslovnom odnosu (od 2008.), a sam oštećenik taj poslovni odnos opisuje kao dobar. Dokazano je da je optuženik u ime oštećenika uplatio kaparu za predmetni traktor u iznosu od 20.000,00 EUR-a i to novcem od društva A. (str. 186. spisa). Naposljetku, dokazano je da je optuženik dana 8. kolovoza 2013. s bankom sklopio Aneks ugovora o kreditu kojim za kredit društva A. d.o.o u iznosu od 200.000,00 EUR jamči osobnom imovinom. To znači da je četiri mjeseca nakon blokade društva i gotovo godinu dana od pregovora s oštećenikom, odnosno 10 mjeseci od sklapanja ugovora, optuženik podigao kredit u namjeri financijske konsolidacije društva i nastavka poslovanja za koji kredit je kao instrument osiguranja dao vlastitu imovinu. Dokazano je i da je optuženik nakon posljednje uplate (rata od 21. lipnja 2013.) rekao oštećeniku da više ne uplaćuje rate za kupnju traktora jer je žiro račun društva u blokadi.

15. Iz svega navedenoga proizlazi jedini razborit zaključak, a taj je da optuženikov dug prema oštećeniku nije posljedica njegove prevarne namjere, već loše poslovne politike, odnosno manjkavog menadžerskog rada u društvu A. d.o.o. Z. koje je dovelo do stečaja, a na kraju i prestanka postojanja te pravne osobe. Predmetni dug je dakle posljedica izvan i onkraj optuženikove namjere, a za naplatu tog duga oštećenik treba posegnuti za pravnim instrumentima koji su mu dostupni prema pravilima iz obveznih odnosa u parničnom, a ne u kaznenom postupku. Naime, tužitelj nije dokazao postojanje prijevarne namjere u trenutku sklapanja pravnog posla, a ta namjera se isključivo i jedino mora promatrati tempore criminis (u kritično vrijeme sklapanja pravnog posla), a ne nakon godinu dana ili više (posljednja uplata oštećenika bila je nakon više od godinu i pol od sklapanja ugovora). Ne može se zaključivati uzročnost na temelju posljedica jer je to logički nevaljan zaključak koji se temelji na paralogizmu poznatom po latinskom nazivu post hoc ergo propter hoc. To je logička zabluda u kojoj se tvrdnja zasniva na miješanju vremenskog slijeda i uzročno-posljedičnih odnosa. Odnosno, ako B slijedi nakon A, to ne znači da je A uzrok, a B posljedica. Osim što je takvo zaključivanje logički nevaljano, ono je i pravno nevaljano te je protivno i višedesetljetnoj opsežnoj sudskoj praksi u odnosu na utvrđivanje postojanja namjere kod kaznenog djela prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju.

16. Ukidbenom odlukom Županijskog suda posebice je naloženo razmotriti iskaze svjedoka Ž. B. i I. T. kao onih osoba koje je navodno optuženik također oštetio. No, ponovnim vrednovanjem iskaza oba navedena svjedoka sud je došao do istog zaključka. Navedene osobe imaju određena saznanja od sekundarne važnosti, ali oni o samom kaznenom predmetu, tj. o odnosu između optuženika i oštećenika oni nemaju nikakvih saznanja. Ni izravnih, niti neizravnih. Svjedok I. T. nije podnio kaznenu prijavu protiv optuženika, a svjedok Ž. B. je podnio kaznenu prijavu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, u kojem postupku je optuženik pravomoćno oslobođen optužbe. Stoga se iskazi ova dva svjedoka ne mogu smatrati niti indicijima, s obzirom da su i indicije činjenice kojima se dokazuju neke druge pravno relevantne činjenice. No, njihovi iskazi nisu činjenice, a iskazi svjedoka iz jednog predmeta ne mogu biti dokaz u drugom predmetu. Suštinski, na temelju oba navedena iskaza se želi dokazati nekakav negativan moralan karakter optuženika, koji da je osoba sklona prevarama. Takav dokaz je nedopušten i on nema nikakvu pravnu snagu.

17. Također, drugostupanjski sud je uputio da se u ponovljenom postupku provjeri da li je optuženik još u ožujku 2013. znao da mu prijeti blokada u travnju te godine, te usprkos tome nije upozorio oštećenika da u lipnju iste godine ne plaća ratu za traktor. U postupku je utvrđeno da je društvo A. blokirano puštanjem zadužnica od strane B. d.d. i da za to optuženik nije ranije znao. S. ono što se dogodilo nakon 9. travnja 2013., to jest nakon blokade računa društva A. d.o.o., odnosno ono što je optuženik trebao ili mogao učiniti u lipnju 2013. nije od važnosti kada se gleda činjenični opis optužnice. Sud nije ovlašten mijenjati činjenični opis kaznenog djela u toj i takvoj mjeri da preuzima ulogu općinskog državnog odvjetnika koji je jedini ovlašten raspolagati predmetom optužbe. U suprotnom bi se sud pojavio kao nekakvo paralelno tijelo kaznenog progona što je protivno načelu akuzatornosti i strogoj odvojenosti funkcije kaznenog progona i suđenja.

18. Iskazi ostalih svjedoka su vjerodostojni dokazi jer su međusobno povezani u bitnom, dovoljno su uvjerljivi i jasni. Također su i materijalni dokazi- isprave, vjerodostojni dokazi. No, na temelju ovako izvedenih činjenica, sud nije mogao i to sa stupnjem izvjesnosti doći do zaključka o postojanju optuženikove krivnje za inkriminirano kazneno djelo. Predmetni dug je ostao u okvirima obvezno pravnog odnosa koji nije prerastao u kazneno djelo.

19. Stoga je sukladno čl. 9. st. 3. ZKP/08, slobodno ocjenjujući sve dokaze, sud opt. I. Š. oslobodio optužbe.

20. S obzirom na donošenje liberatorne presude, oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev za naknadu štete može ostvarivati u parnici.

21. Budući da je optuženik oslobođen optužbe, trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

22. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. lipnja 2022.

S U D A C

.

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek K-DO-11/2014

2. Punomoćnik ošt. V. B., odvjetnik iz O.

3. Opt. I. Š.

4. Braniteljica opt. S. R., odvjetnica iz Z.

za točnost otpravka ovl. službenik

Ljiljana Stolla