Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-586/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužitelja A. J. J. iz SR Njemačke, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. B., odvjetnici iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2022. pod poslovnim brojem P-10601/19, 30. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je obvezana tužena isplatiti tužitelju iznos od 44.505,29 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. siječnja 2019. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se uvažava tuženičina žalba i preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev te obvezana tužena isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznose glavnice za razdoblje od 25. ožujka 2014. do 2. siječnja 2019., na način da se sudi tako, te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Odluka o troškovima postupka ostaje neizmijenjena.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:
"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: ..., isplatiti tužitelju A. J. J. iz S. N., OIB: ..., iznos od 44.505,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.835,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka."
2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), s prijedlogom da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev ili da se predmet ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu, kojim je osporio žalbene navode, predložio potvrditi prvostupanjsku presudu i obvezati tuženu na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužene je djelomično osnovana.
5. Tužiteljev zahtjev za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan.
6. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 44.505,29 kuna s pripadajućom kamatom od 25. ožujka 2014.
7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- kako je država oduzela imovinu tužiteljevoj prednici,
- kako radi povrata imovine, tijekom upravnog postupka nakon izvršene revalorizacije hipoteke u korist zemaljske banke za Hrvatsku, tužitelj uplatio utuženi iznos iako je pravni sljednik založnog vjerovnika Hrvatska narodna banka negirala postojanje osigurane tražbine i izdala tabularnu ispravu za uknjižbu brisanja hipoteke koja je i obrisana.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su ostvarene pretpostavke za povrat onoga što bi tužena stekla bez osnove u skladu s odredbom članka 1112. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
9. Nadalje je prvostupanjski su zaključio da je tužena bila nesavjesna, te da stoga u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a valja platiti plodove (kamate) od dana kada je izvršena isplata, a to je 25. ožujka 2014.
10. Konačno je prvostupanjski sud s obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 3. siječnja 2019., te da je tri mjeseca došlo do zastoja zastare u smislu odredbe članka 186.a stavak 1. ZPP-a zaključio kako je neosnovan prigovor zastare pozivom na odredbu članka 241. ZOO-a jer je tužba podnesena 26. lipnja 2019., a 25. lipnja 2019. je bio neradni dan (državni praznik).
11. S obzirom na navode tužene valja istaći kako je odredbom članka 1112. ZOO-a propisano tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ako je dug bio bezuvjetan ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti.
12. Iako odredbe koje propisuju uskraćivanje prava na vraćanje stečenog bez osnove, na prvi pogled predviđaju nekakvu krivnju, pogreškom osiromašene osobe ipak je sudska praksa ciljnim tumačenjem ove odredbe zauzela pravno shvaćanje kako se praktično radi ili o volji osiromašene osobe da plati ne dug, ili eventualno zaista nekakvoj tako gruboj nepažnji jer je u biti sudska praksa prihvatila još staro rimsko načelo po kojem "euius per errorem dati repetitio est eius consueto dati donatio est" odnosno u prijevodu ono što je dano u zabludi može se tražiti natrag, a ono što je dano namjerno je darovanje.
13. U ovom konkretnom slučaju sigurno je da tužitelj ništa nije darovao tuženoj, te da je želio da se okonča postupak povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te je stoga ispravno prvostupanjski sud zaključio stjecanja bez osnove te obvezao tuženu da isplati tužitelju utuženi iznos.
14. Međutim, odredbu članka 1115. ZOO-a, a po kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako se stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, ovaj sud ne tumači tako strogo kao prvostupanjski sud.
15. Naime, s jedne strane poštenje se predmnijeva, a pod poštenim stjecateljem inače smatramo onoga koji nije znao niti je prema svim okolnostima morao znati da je stjecatelj bez osnove. Zaista se za nepoštenje ne traži gruba nepažnja već se radi o običnoj nepažnji no u svakom posebnom slučaju valja procjenjivati postojanje nepažnje mjerene po ponašanju apstraktno uzeto pažljiva čovjeka ("culpa levis in apstracto") ili postojanje nepažnje mjerenje po ponašanju stjecatelja u njegovim vlastitim poslovima, kada stjecatelj obavlja određene poslove bilo u tuđem, bilo u vlastitom interesu ("culpa levis in concreto").
16. Ovdje ne možemo govoriti o tome da je država postupala nesavjesno, odnosno da je zadržavala novac, odmah u startu znajući da nema na to pravo jer je ipak bilo upisano založno pravo, hipoteka u korist Zemaljske banke za Hrvatsku čiji je pravni sljednik HNB, te stoga činjenica da se država željela zaštititi od eventualnog potencijalnog potraživanja iznosa hipoteke ne znači da je postupala nepošteno.
17. Stoga, s obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 3. siječnja 2019., to bi od toga datuma država postala nesavjesna u smislu odredbe članka 1115. ZOO/05, odnosno od toga dana bi bila u obvezi i platiti zatezne kamate kao dana podnošenja zahtjeva.
18. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj platio 25. travnja 2014. utuženi iznos, te kako je odredbom članka 186.a ZPP-a zaista stavku 3. propisano kako podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastaje, te u stavku 5. ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, to je zbog tromjesečnog zastoja zastare i produljen za tri mjeseca opći zastarni rok od pet godina koji se inače primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, te bi stoga zadnji dan roka od pet godina padao 25. lipnja 2019., kada je državni praznik, niti sud a niti pošta ne rade, jer kod rokova određenih u godinama a ne u danima se i gleda je li radi pošta, a ne samo je li radi sud.
19. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da prigovor zastare nije osnovan.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je obvezana tužena vratiti iznos od 44.505,29 kuna, i to s kamatom od dana podnošenja zahtjeva, odnosno 3. siječnja 2019.
21. Na temelju odredbe članka 373. ZPP-a valjalo je dijelom uvažiti žalbu tužene i odbiti tužiteljev zahtjev za isplatu kamate na utuženu glavnicu i to za razdoblje od 25. travnja 2014. do 2. siječnja 2019., jer kamata u konkretnom slučaju dakle počinje teći od 3. siječnja 2019.
22. Sukladno odredbi članka 166. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka, no kako je prvostupanjski sud u cijelosti pravilno utvrdio troškove postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, te s obzirom da zbog neznatnog uspjeha u žalbi, odnosno neznatnog neuspjeha tužitelja, isključivo glede kamate nisu nastali neki posebni troškovi, to je valjalo odluku o troškovima postupka ostaviti ne izmijenjenu, a sve u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.
23. Sukladno odredbi članka 155. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer se radi o potpuno nepotrebnom trošku u ovom konkretnom slučaju.
U Splitu, 30. lipnja 2022.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.
