Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž Ovr-869/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. E. d.o.o., OIB: …, Z. zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika B. M., OIB: …, Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3975/2021 od 11. veljače 2022., 30. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika B. M. i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3975/2021 od 11. veljače 2022. izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu solemniziranog od strane javnog bilježnika V. P. iz Z. 21. svibnja 2007. pod brojem OV-11692/07 te Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu solemniziranog 6. lipnja 2007. od strane javnog bilježnika V. P. iz Z. pod brojem OV-13083/07, radi naplate novčane tražbine u iznosu od ukupno 713.851,66 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i radi naplate troška ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršnika, u naravi stana u Z., površine 87,65 m2 te je zemljišno-knjižnom odjelu prvostupanjskog suda naložen upis zabilježbe ovrhe.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže „odbiti premetnu ovrhu“.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava navode iznesene u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga i pretpostavki iz čl. 50. st. 5. OZ, te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe.

6. Ovršenik se u žalbi poziva na odredbu čl. 80.b. OZ navodeći da bi u konkretnom slučaju bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje prijedloga na nekretnini, predviđeni odredbom čl. 80.b OZ, jer se ovršenik izjavom sadržanom u točki 13. predmetnog Ugovora o kreditu izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi naplate tražbine može neposredno tražiti ovrhu prodajom nekretnine u njegovom vlasništvu, pa se stoga u žalbi ne može s uspjehom isticati prigovor narušene pravične ravnoteže između interesa stranaka, a osim toga iz sadržaja Ugovora o kreditu dostavljenog uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je ovršenik suglasan da se na temelju tog ugovora provede upis založnog prava u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini.

7. U odnosu na žalbene navode da predmetna nekretnina služi za stanovanje ovršenika i njegove obitelji, valja reći da se takvim navodima ovršenik sadržajno poziva na odredbu čl. 75. st. 5. OZ.

7.1. Odredba čl. 75. st. 5. OZ izmijenjena je odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 73/17 – dalje: ZID OZ/17) tako da glasi:

„(5) Smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.“

7.2. Odredbom čl. 44. st. 3. ZID OZ/17 propisano je da se odredba čl. 12. st. 1. tog Zakona primjenjuje se na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona (3. kolovoza 2017.).

7.3. Kako je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj predložio ovrhu na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog akta koji je solemniziran 21. svibnja 2007., to su neosnovani navodi ovršenika u vezi provedbe nekretnine u kojoj stanuje sa svojom obitelji.

8. Neosnovano ovršenik u žalbi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da iz ugovora o ustupu tražbine od 11. rujna 2019., dostavljenog uz prijedlog za ovrhu, proizlazi da je E.&S. b. d.d. ustupila ovdje ovrhovoditelju tražbinu koju ima prema ovršeniku temeljem predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu zajedno s odgovarajućim sredstvima osiguranja, čime su ispunjeni uvjeti iz čl. 32. st. 1. OZ i čime ovrhovoditelj ima prema dužniku, ovdje ovršeniku, ista prava koja je E.&S. b. d.d. imala prema dužniku do ustupa.

8.1. U smislu čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj (cedent) dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, s tim da okolnost da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a podnošenje prijedloga za ovrhu novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.

9. U odnosu na žalbene navode da su sudužnici po kreditu i ovršenik osobnom isplatili veći dio kredita osporavajući visinu potraživanja, valja navesti da takvim navodima ovršenik sadržajno ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, pa kako se radi o opozicijskom razlogu, o istom, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, odluku nije nadležan donijeti ovaj sud.

10. Ovaj su ocjenjuje paušalnim i ničime argumentiranim navode ovršenika o formalnim nedostacima ovršnog prijedloga i rješenja o ovrsi, budući da je prijedlog za ovrhu razumljiv i sadrži sve podatke predviđene čl. 39. OZ kao i pobijano rješenje o ovrsi predviđene čl. 41. OZ.

11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu ovršenika odbiti i odlučiti kao izreci rješenja.

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 30. lipnja 2022.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.