Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž-3918/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. R., OIB: …, P., A., zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L.&Partneri d.o.o., u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12087/2019-15 od 16. rujna 2021., ispravljenoj rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12087/2019-21 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja I. K., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12087/2019-15 od 16. rujna 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12087/2019-21 od 4. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda poslovni broj P- 12087/2019-21 od 4. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se proglašava nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1517/19 od 01. srpnja 2019. kojim se određuje ovrha na način da se ovlašćuje ovrhovoditelja da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi, i to B. M., vlasniku bravarskog i trgovačkog obrta "K. B.", Z., OIB: …, da na stanu u Z., i to suvlasničkom dijelu nekretnine zkč. br. 2595, obiteljska kuća i dvorište u O. br. 14, ukupne površine 209 m2, odnosno 58,1 čhv, upisane u zk. ul. 2459 d. o. G. Z., a koji suvlasnički dio je povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, i to: 2. etaža 34,95/360,77 stan St-2, dvosobni stan sa izdvojenim WC-om u prizemlju, površine 34,95 čm, u nacrtu bojan sivo, upisan u etažni poduložak 2, promijeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, te na taj način uspostavi ranije posjedovno stanje, te nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 (petnaest) dana.", kao neosnovan (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn, u roku od 15 dana (toč. II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj.
3. Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu s navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Navedena bitna povreda nije počinjena ni time što je sud prvog stupnja u izreci presude propustio navesti da se odbija tužbeni zahtjev kojim se proglašava ovrha nedopuštenim (kako je to tužitelj i zatražio) već se radilo o očitoj pogrešci u pisanju, koju je sud prvog stupnja ispravio rješenjem od 4. travnja 2022., sukladno odredbi čl. 342. st. 1. i 2. ZPP.
7. Iz sadržaja spisa proizlazi:
-da je između stranka vođen postupak poslovni broj Pp-32/2015 radi smetanja posjeda u kojoj je pravomoćno odlučeno da je ovdje tužitelj smetao ovdje tuženika u posjedu nekretnine pobliže opisane u izreci presude, da je bezuspješno protekao paricijski rok da ovdje tužitelj dobrovoljno uspostavi ranije posjedno stanje pa je ovdje tuženik pokrenuo ovršni postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 1517/19
-da je zaključkom od 23. rujna 2019. ovdje tužitelj (ovrhovoditelj) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13 i 93/14, 56/15, 73/17-dalje u tekstu: OZ).
8. Ocjenom navedenih žalbenih razloga sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da tuženik (ovrhovoditelj) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da ne bi bio ovlašten temeljem nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (ovdje tužitelja), budući da pitanje vlasništva nekretnine u konkretnom slučaju nije odlučno i ne predstavlja razlog koji bi ovrhu činio nedopuštenom prema čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ jer sud u smislu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-dalje u tekstu: ZV) u parnicama radi smetanja posjeda pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika te da prema čl. 21. ZV pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u posjedu uznemiravanjem ili oduzimanjem istog. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da pitanje vlasništva predmetne nekretnine za koju je utvrđeno smetanje posjeda ili prava na njezin posjed temeljem ugovora o najmu nisu relevantni za odluku suda o smetanju posjeda pa tako ni za uspostavu posjedovnog stanja temeljem pravomoćne odluke donesene u postupku radi smetanja posjeda. Naime, vlasnik nekretnine prema posjedniku koji mu ometa pravo vlasništva ima druge instrumente zaštite svoga prava vlasništva predviđene ZV.
9. Činjenična utvrđenja suda kao i primjenu materijalnog prava ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.
10. Nema nikakve dvojbe da sudsko rješenje o smetanju posjeda, koje je pravomoćno i ovršno, koje glasi na obvezu uspostave ranijeg posjedovnog stanja od strane ovršenika (ovdje tužitelja) ovrhovoditelju (ovdje tuženiku), predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. st. 1. toč. 1 u vezi čl. 25. st. 1. OZ, temeljem koje se nesumnjivo može provesti ovrha naložena ovršnom ispravom, time da je u sporovima radi smetanja posjeda, čl. 22. st. 2. ZV isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda, poštenju posjednika, te o tome da li je smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
11. Naime, uz činjenicu da ovdje tuženik provodi postupak ovrhe na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno da je upravo ovdje tužitelj smetao ovdje tuženika u posljednjem mirnom posjedu stana pobliže opisanog u izreci ove presude, da je tužitelju naloženo da uspostavi ranije posjedovno stanje, bez ikakvog je utjecaja na prava stranaka koja proizlazi iz ovršne isprave je (li) i tko vlasnik stana u odnosu na koji je doneseno rješenje o smetanju posjeda niti što je (sada pok.) otac tužitelja (tada vlasnik predmetnog stana) pokrenuo postupak protiv ovdje tužitelja i ovdje tuženika radi proglašenja (identične) ovrhe nedopuštenom i što je u međuvremenu tužitelj upisao pravo vlasništva predmetnog stana u zemljišnu knjigu jer kao što je ranije rečeno pitanje vlasništva ni na koji način ne utječe na pravo na posjedovnu zaštitu (u smislu eventualne osnovanosti prigovora o jačem pravu na posjed stvari, budući se posjedovna zaštita pruža neovisno o pravu vlasništva stvari i pravu na posjed).
12. Stoga su žalbeni navodi tužitelja koji polaze od drugačijeg pravnog stajališta neosnovani.
13. Točno je da sud prvog stupnja nije odlučio prijedlogu tužitelja za prekidom postupka niti se na isti osvrće u obrazloženju osporene presude, čime tužitelj ukazuje na relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. ZPP. Obzirom da je o tužbenom zahtjevu meritorno odlučeno, to proizlazi da je sud prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja za prekidom postupka do okončanja postupka koji se vodi po poslovnim brojem P-13410/19, iako je o tome propustio donijeti posebno rješenje, u smislu odredbe čl. 343. st. 2. ZPP ili ga unijeti u odluku o glavnoj stvari. Međutim, sud prvog stupnja, s obzirom na opisano stanje u spisu pravilno je zaključio o neosnovanosti prijedloga tužitelja za prekidom predmetnog parničnog postupka, budući da odluka u parnici pod poslovnim brojem P-13410/19 ne predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o ovom tužbenom zahtjevom. Jednako tako u postupku nije počinjena ni bitne povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 2. ZPP jer kao što je navedeno pitanje vlasništva predmetnog stana nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.
14. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
