Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-3481/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja S. M. /OIB:…/ iz V., protiv tuženice M. M. /OIB: …/ iz V., koju zastupa M. H., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 181/2021-65 od 2. kolovoza 2021., nadnevka 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 181/2021-65 od 2. kolovoza 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 34.120,71 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.826,60 kn od 29. rujna 2014., 6.820,00 kn od 17. rujna 2014. i 23.474,11 kn od 18. rujna 2014., sve do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.041,71 kn sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i stavku II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-181/2021-65 od 2. kolovoza 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju daljnji iznos od 10.506,61 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.399,06 kn od 18. rujna 2014., 68,89 kn od 17. rujna 2014., 38,66 kn od 29. rujna 2014., sve do isplate, i naknaditi parnični trošak u daljnjem iznosu od 2.362,79 kn sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 10.506,61 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.399,06 kn od 18. rujna 2014., 68,89 kn od 17. rujna 2014., 38,66 kn od 29. rujna 2014., sve do isplate, i naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.362,79 kn sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2021. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu 294,25 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu daljnjeg iznosa od 955,75 kn na ime troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 44.627,32 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.888,89 kn od 17. rujna 2014., 33.873,17 kn od 18. rujna 2014. i 3.865,26 kn od 29. rujna 2014., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.404,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2021. (donošenja prvostupanjske presude) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke).

1.1. Stavkom II. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tužene prema tužitelju u iznosu od 1.877,66 Eura u kunskoj protuvrijednosti i odbijen je prigovor postojanja tražbine radi prijeboja.

2. Protiv presude žali se tužena pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), dok bi iz sadržaja žalbe proizlazilo osporavanje prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (povreda pravila o sadržaju presude) i djelomično zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Tužena predlaže ukidanje ili preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda tužene utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (izreka djelomično proturječna sa razlozima presude), s otklonjivim posljedicama u ovom stadiju postupka s obzirom da bitne činjenice među strankama niti nisu sporne (članak 373. a ZPP-a).

6. Naime, iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom kao izvjesno proizlazi da su stranke (bivši bračni supružnici, brak kojih je razveden 2004.) suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. 385 k.o. V. – k. č. br. 1041 sa kućom i dvorištem površine 449 m2 (šest stambenih jedinica) i to tužitelj u 28/72 dijela, a tužena u 32/72 dijela (44%), da je po zahtjevu tužitelja 2013. doneseno rješenje o legalizaciji nekretnine, da je tužena znala i morala znati za legalizaciju, i da je tužitelj snosio sam troškove legalizacije u ukupnom iznosu od 77.547,09 kn (vodni doprinos

– 8.696,84 kn – plaćen 29. rujna 2014. /list 11. spisa/, izrada tehničke dokumentacije - 15.500,00 kn – plaćeno 16. rujna 2014. /list 10. spisa/, komunalni doprinos - 53.350,25 kn – plaćen 10. rujna 2014. /list 42. spisa/).

7. Prema tome, tužena je kao suvlasnice nekretnine, razmjerno svom suvlasničkom dijelu u obvezi naknadi tužitelju izdatke vezano za legalizaciju nekretnine u ukupnom iznosu od 34.120,71 kn ili 44% od 77.547,09 kn (vodni doprinos – 3.826,60 kn ili 44% od 8.696,84 kn, izrada tehničke dokumentacije – 6.820,00 kn ili 44% od 15.500,00 kn, komunalni doprinos – 23.474,11 kn ili 44% od 53.350,25 kn), a što znači da je suprotno točki 29. obrazloženja prvostupanjske presude u izreci pogrešno naveden i daljnji iznos od 10.506,61 kn na što se opravdano žali tužena.

8. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju na pripadajući dio učinjenih izdataka koje mu je dužna naknaditi tužena pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su ti izdaci učinjeni do isplate (članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a/), kako je to i naveo pod točkom 30. obrazloženja.

8.1. Budući da iz priloženih materijalnih dokaza kao izvjesno proizlazi da je vodni doprinos plaćen 29. rujna 2014. /list 11. spisa/, izrada tehničke dokumentacije 16. rujna 2014. /list 10. spisa/, a komunalni doprinos 10. rujna 2014. /list 42. spisa/, da je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata za iznos vodnog doprinosa postavlja za razdoblje od 29. rujna 2014. (dana plaćanja), za iznos izrade tehničke dokumentacije od 17. rujna 2014. (dan nakon plaćanja) i za iznos komunalnog doprinosa od 18. rujna 2014. (osam dana nakon plaćanja), po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a kojim zahtjevom je sud vezana (članak 2. stavak 1. ZPP-a), to je tužena dužna tužitelju na iznos od 3.826,60 kn (vodni doprinos) platiti zateznu kamatu od 29. rujna 2014. do isplate, na iznos od 6.820,00 kn (izrada tehničke dokumentacije) od 17. rujna 2014. do isplate i na iznos od 23.474,11 kn (komunalni doprinos) od 18. rujna 2014. do isplate po zatraženoj stopi.

8.2. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužene u dijelu kojim tvrdi da je na iznos vodnog doprinosa (3.826,60 kn) pogrešno suđena zatezna kamata od 29. rujna 2014. do 14. listopada 2016., koji su u biti posljedica previda tužene da je prema priloženoj potvrdi trgovačkog društva, Hrvatske vode, po tužitelju vodni doprinos plaćen 29. rujna 2014., a potvrda izdana 14. listopada 2016. (list 11. spisa).

9. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja na temelju materijalnih dokaza u spisu (rješenje o izvedenom stanju /list 5. spisa/, kupoprodajni ugovori /list 19. – 22. spisa/) zaključio da nekretnina ima šest stambenih jedinica, da su stranke dvije stambene jedinice prodale, da dvije koristi tužena sa djecom, a dvije tužitelj, da tužena ne plaća tužitelju naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog djela u dvije stambene jedinici, niti tužitelj tuženoj za korištenje njezina suvlasničkog dijela u dvije stambene jedinice koje on koristi, i presumpciju o nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja zakonito izveo iz pravila o teretu dokazivanja, budući da tuženica nije predlagala izvođenje dokaza na okolnosti postojanja i visine potraživanja radi prebijanja (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

10. Pogrešno je shvaćanje tužene da bi samom činjenicom ostvarenog prava na sekundarnu pravnu pomoć (rješenje od 27. lipnja 2019. /list 39. spisa/) bila oslobođenja dužnosti naknade parničnog troška tužitelju. To stoga, što se oslobođenje od plaćanja troškova odnosi samo na obvezu stranke da prethodno snosi (predujmljuje) troškove prouzročene svojim procesnim radnjama, odnosno što se ne odnosi na dužnost stranke da protivnoj stranci naknadi troškove koje joj je prouzročila (članak 154. ZPP-a).

11. Mjerodavnim odredbama o naknadi parnični troškova, koja se primjenjuju i u predmetnoj parnici (članak 28. stavak 3. i članak 117. ZID ZPP/2019) je propisano: da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj će stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim d će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a); da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i o propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a) i da kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

11.1. Tužitelj je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev, uspio u parnici 88,22% (osnova – 100% + visina 76,45% = 176,45% : 2 = 88,22%), a tužena 11,78%, što znači da je sukladno odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tužena dužna naknaditi tužitelju 76,44% (88,22% - 11,78% = 76,44%) pripadajućih troškova.

11.2. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6.412,50 kn /list 142. spisa/ (sastav tužbe - 1.250,00 kn, žalbe na rješenje – 1.562,50 kn, sudska pristojba na tužbu – 800,00 kn, sudska pristojba na presudu – 800,00 kn).

11.3. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.875,00 kn (sastav tužbe – 100 bodova Tbr. 7/1. OT/ i sastav žalbe protiv rješenja /list 129. spisa/ - 50 bodova /Tbr. 10/5. OT/ = 150 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 1.500,00 kn + 375,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 1.875,00 kn) i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 796,00 kn koji je tužitelj platio (list 13. spisa).

11.4. Preko iznosa od 1.875,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku nije osnovan jer nije u skladu sa OT- om (za sastav žalbe protiv rješenja tužitelju pripada pravo na nagradu po Tbr. 10/5. OT /50 bodova/, a ne po Tbr. 10/1. OT /125 bodova/), niti u dijelu zahtjeva za sudsku pristojbu na presudu s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj imao izdatak po osnovi sudske pristojbe na presudu.

11.5. Prema tome, od ukupno pripadajućeg troška od 2.671,00 kn, tužena je dužna naknaditi tužitelju iznos od 2.041,71 kn ili 76,44% od 2.671,00 kn (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2021. (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

12. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (23,45%) tuženoj pripada pravo na nagradu za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 294,25 kn (23,45% od zahtjevnih 1.250,00 kn /Tbr. 10/1. OT/), koji trošak je tuženoj dužan naknaditi tužitelj.

12.1. Preko iznosa od 294,25 kn do iznosa od 1.250,00 kn, za iznos od 955,75 kn zahtjev tužene nije osnovan jer nije razmjeran ostvarenom uspjehu u žalbenom stadiju postupka.

13. Zaključno, tužena je dužna isplatiti tužitelju iznos od 34.120,71 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.826,60 kn od 29. rujna 2014., 6.820,00 kn od 17. rujna 2014. i 23.474,11 kn od 18. rujna 2014., sve do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.041,71 kn sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2021. do isplate, a tužitelj naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 294,25 kn, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 373. a ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III. i IV. izreke).

U Zagrebu 29. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.