Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-316/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. K., OIB: …, iz Z., … i 2) L. D., OIB: …, iz P., …, oboje zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva P.&P. d.o.o. iz Z., …, protiv tuženika E. o. d.d., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćnici T. S. S., odvjetnici iz O. društva G. & P., iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1799/2020-23 od 20. prosinca 2021., dana 30. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1799/2020-23 od 20. prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja pod 1) I. K. i 2) L. D. za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu i troška sudske pristojbe odgovora na žalbu kao neosnovanog.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., …, isplatiti I-tužitelju I. K., iz Z., …, daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete u visini iznosa 7.840,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2020. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te zateznu kamatu na iznos u visini od 3.000,00 kn tekuću od 27. svibnja 2020. godine, pa do 13. kolovoza 2020. godine i zateznu kamatu na iznos od 1.000,00 kn tekuću od dana 27. svibnja 2020. godine pa do 27. svibnja 2021. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., …, isplatiti II-tužiteljici L. D., iz P., …, daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete u visini iznosa 11.100,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2020. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te zateznu kamatu na iznos u visini od 3.000,00 kn tekuća od 06. ožujka 2020. godine pa do 13. kolovoza 2020. godine i zateznu kamatu na iznos od 6.000,00 kn tekuću od dana 06. ožujka 2020. godine pa do 27. svibnja 2021. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., …, naknaditi I-tužitelju I. K., iz Z., … i II-tužiteljici L. D., iz P., …, troškove parničnog postupka u iznos od 13.909,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 20. prosinca 2021. godine do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Tvrdi da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i činjenica da su tužitelji bili putnici u vozilu reg. oznake …. na dan štetnog događaja a ni to da je tuženik isplatio tužiteljima nesporan iznos štete i to tužitelju pod 1) I. K. ukupno 9.000,00 kn, a tužiteljici pod 2) L. D. iznos od ukupno 15.000,00 kn. U odnosu na tužitelja pod 1) sporna je daljnja dosuđena visina naknade neimovinske štete, a u odnosu na tužiteljicu pod 2) sporne su trajne posljedice ozljeđivanja - kriteriji od kojih ovisi visina pravične novčane naknade. Nakon provedenog vještačenja nalazom liječnika vještaka od 18. travnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj pod 1) zadobio trzajnu ozljedu vrata koja nije dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti zbog kojih je trpio boli i strah. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima kada je tužitelju pod 1) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 16.840,00 kn, umanjeno za nespornu isplatu od 9.000,00 kn, daljnji iznos od 7.840,00 kn, od čega iznos od 7.000,00 kn na ime neimovinske štete jer je dosuđena novčana naknada u većem iznosu od onih utvrđenih Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stvarna šteta tužitelja bila bi sveukupno 10.840,00 kn, a ne 16.840,00 kn, pa je sva daljnja dosuda većeg iznosa nerazmjerna okolnostima slučaja i pogoduje težnjama nespojivim s naravi i svrhom pravične novčane naknade. Tužiteljica pod 2) je, prema ocjeni vještaka kirurga zadobila trzajnu ozljedu vrata uslijed koje su zaostale trajne posljedice od 5%, koje trajne posljedice vještak i nije mogao objektivno utvrditi u tom omjeru jer mišljenje vještaka o opsegu trajnih posljedica obezvređuju podaci iz liječničkih isprava. Sam je vještak na ročištu od 15. studenog 2021. naveo da je opisana promjena u nalazu mogla biti posljedica nekog drugog štetnog događaje jer nije imao na uvid cjelokupni preslik zdravstvenog kartona tužiteljice pod 2), koju pribavu kartona je prvostupanjski sud odbio. Još je u odgovoru na tužbu predložio službenu pribavu preslika osobnog zdravstvenog kartona kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje tužiteljice pod 2) prije štetnog događaja, što je sud prvog stupnja odbio učiniti i time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8., čl. 258., čl. 260. i čl. 261. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski je sud isto tako pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sporna dosuđena daljnja visina naknade tužiteljici pod 2) u iznosu od 11.100,00 kn, iako se prema sudskoj praksi viših sudova za smanjenje životne aktivnosti od 5% sude manje novčane naknade. Tvrdi da se iz obrazloženja pobijane presude može zaključiti da je prvostupanjski sud primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. čija je primjena s obzirom na retroaktivnost u odnosu na predmetni štetni događaj nezakonita, jer naš pravni poredak poznaje koncept retroaktivnosti propisa, ali samo kao iznimku. Spornim smatra tijek zakonskih zateznih kamata koje su dosuđene tužiteljima na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana odštetnog zahtjeva, jer je visinu te naknade sud prvog stupnja utvrdio prema kriterijima u vrijeme donošenja presude, pa kamate mogu teći tek od tog dana. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su naveli da su žalbeni prigovori tuženika u cijelosti neosnovani jer isti zanemaruje okolnosti predmetnog slučaja i zagovara uopćeno i paušalno dosuđivanje apstraktnih iznosa pravične novčane naknade. Prvostupanjski je sud pri ocjeni visine pravične novčane naknade uzeo u obzir kvalifikatorne i druge odlučne okolnosti slučaja i pravilno utvrdio visinu naknade koja im pripada. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno prihvatio nalaz i mišljenje te usmenu dopunu vještaka dr. Stipančića jer je u svom usmenom očitovanju u potpunosti otklonio sve tuženikove prigovore i jasno i potpuno obrazložio ocjenu trajnih posljedica kod tužiteljice pod 2). Neosnovan je i tuženikov prigovor da sud prvog stupnja nije pribavio zdravstveni karton tužiteljice pod 2), jer je pribavio potvrdu liječnika obiteljske medicine izdanu na temelju zdravstvenog kartona koja predstavlja prikladan dokaz na okolnost njezinih ranijih tegoba i ozljeda. Tuženik niti u jednom dijelu nije osporio valjanost te potvrde i neosnovano inzistira na pribavi zdravstvenog kartona. Glede Orijentacijskih kriterija Vrhovni je sud Republike Hrvatske u svojim odlukama od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. naveo da se izmjena Orijentacijskih kriterija odnosi na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, pa bi postupanje suprotno tome dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja te tuženika obvezati na naknadu sastava odgovora na žalbu i troška pristojbe za odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) i tužiteljice pod 2) da im tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu koju su štetu tužitelji pretrpjeli u prometnoj nezgodi, 20. listopada 2019. u Z. na križanju S. avenije i A. V. H. kada su stradali kao putnici u vozilu reg. oznake …. kada je štetnik/osiguranik tuženika T. T. iz Z. prednjim dijelom svojeg vozila reg. oznake …. naletio na stražnji dio vozila u kojem su se nalazili tužitelji kao putnici.

9. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da su tužitelj pod 1) I. K. i tužiteljica pod 2) L. D. 20. listopada 2019. u Z., na križanju S. avenije i A. V. H. ozlijeđeni u prometnoj nezgodi, i to: tužitelj pod 1) kao suvozač vozila, a tužiteljica pod 2) koja se nalazila na sjedalu iza vozača, u osobnom vozilu marke R. reg. oznake …. koje je vozilo zadobilo udarac u stražnji kraj i to naletom prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika T. T. marke Š. O. reg. oznake … na stražnji dio vozila u kojem su se nalazili tužitelji,

- da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za medicinu, prof. dr. sc. I. S., dr. med., kirurga tužitelj pod 1) u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata slijedom čega je provedena imobilizacija vrata i fizikalna terapija i liječenje je okončano završetkom fizikalne terapije, 25. rujna 2019.,

- da je tužitelj pod 1) zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah i trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti; trpio je primarni strah u trenutku ugroženosti koji je bio intenzivan i kratkotrajan te sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta i to dva do tri dana, srednjeg pet dana i manjeg intenziteta oko mjesec dana; povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu je imao oko dva mjeseca; trpio je bol jakog intenziteta tri dana, srednjeg šest do sedam dana a manjeg još do pet tjedana sveukupno; bila mu je potrebna tuđa pomoć u trajanju od deset dana po dva sata na dan, zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom još i pomoć u ukupnom trajanju od dva tjedna tri puta tjedno po dva sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, tužitelj nije zadobio ozljedu koja mu smanjuje njegovu životnu aktivnost,

- da je tužiteljica pod 2) u štetnom događaju također zadobila trzajnu ozljedu vrata i provela liječenje imobilizacijom i fizikalnom terapijom koje je liječenje okončano završetkom fizikalne terapije 17. veljače 2020. te joj je na temelju medicinske dokumentacije utvrđena smanjena životna aktivnost zbog zaostalih posljedica od 5% koja se očituje subjektivnim tegobama u obliku glavobolja, bolova u vratu i blažim ograničenjem kretnji vratne kralježnice; zbog zadobivenih ozljeda trpjela je bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti; pretrpjela je kratkotrajni intenzivni primarni strah te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg četiri do pet dana i manjeg oko mjesec dana, dok je povremeni strah i nelagodu kod sudjelovanja u prometu trpjela tri mjeseca; pretrpjela je bol jakog intenziteta do četiri dana, srednjeg šest do sedam dana a manjeg oko pet tjedana sveukupno, dok povremena bol koju trpi ulazi u trajne posljedice; tuđa joj je pomoć bila potrebna u trajanju od dva tjedna po dva sata na dan zbog mirovanja a potom i pomoć u ukupnom trajanju od dva tjedna i to tri puta tjedno po dva sata (zbog nabave i pripreme hrane, pospremanja i sl.),

- da je tuženik tužitelju pod 1) s osnova naknade neimovinske i imovinske štete u mirnom postupku isplatio iznos od 5.000,00 kn, a nakon podnošenja tužbe iznos od 3.000,00 kn dana 13. kolovoza 2020. te 1.000,00 kn 27. svibnja 2021., odnosno sveukupno 9.000,00 kn,

- da je tuženik tužiteljici pod 2) isplatio iznos od sveukupno 15.000,00 kn s osnova neimovinske i imovinske štete i to u mirnom postupku 6.000,00 kn, a daljnji iznos od 3.000,00 kn isplatio je 13. kolovoza 2020. te iznos od 6.000,0 kn 27. svibnja 2021., nakon podnošenja tužbe i

- da je tužitelj pod 1) predmetnom tužbom zatražio isplatu daljnjeg iznosa s osnova povrede prava osobnosti od 7.840,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, a tužiteljica pod 2) daljnji iznos neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu od 11.100,00 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud osnovano zaključio, uzimajući u obzir sve navedene činjenice, vrstu ozljede koju je tužitelj pod 1) te tužiteljica pod 2) pretrpjeli, trajanje i intenzitet fizičkih boli, neugodnosti koje su trpjeli tijekom liječenja, trajanja i intenziteta straha, da im temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede duševnog i tjelesnog zdravlja te imovinska šteta za pruženu tuđu pomoć i njegu i to upravo u visini tužbom zatraženih novčanih iznosa, koje i ovaj sud drugog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, smatra primjerenim.

11. Ovdje je za kazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenog 2002. broj Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02 u primjeni ZOO na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kunama) povećavaju za 50%.

12. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se, prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, odnosno izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), pa je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno dosudio tužiteljima pod 1) i 2) dosuđene novčane iznose sukladno tim Orijentacijskim kriterijima te je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, intenzitetu i trajanju duševnih boli i straha kod oboje tužitelja te o smanjenju životne aktivnosti kod tužiteljice pod 2) od 5% te drugim kvalifikatornim okolnostima koje utječu na visinu novčane naknade, što je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijane presude.

13. Za istaći je da, s obzirom na žalbene prigovore tuženika da je prvostupanjski sud dosudio pravičnu novčanu naknadu po svim kriterijima u većem iznosu od onih utvrđenih, da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračun pravične novčane naknade, jer u njihovoj primjeni treba imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu su trajanje i jačina fizičkih i duševnih boli i straha osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

14. Glede tuženikova prigovora ocijeni stupnja invalidnosti tužiteljice pod 2) za istaći je da iz iskaza sudskog vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi da postoji razlika po medicinskoj dokumentaciji između težine ozljede koju je u štetnom događaju zadobio tužitelj pod 1) i tužiteljica pod 2). Za razliku od tužitelja pod 1) tužiteljica pod 2), kako je to razvidno iz medicinske dokumentacije, cijelo vrijeme, pa i nakon provedene fizikalne terapije ima ograničenje kretnji vratnom kralježnicom, što je utvrđeno u svim medicinskim nalazima, a što je i on sam utvrdio kliničkim pregledom. Osim toga, prema iskazu vještaka kod nje je utvrđena promjena koja nije degenerativne prirode s obzirom na njezinu dob. Tužiteljica nije bila ranije ozlijeđena niti je imala ranijih ozljeda niti problema s kralježnicom i za ocjenu njezinih trajnih posljedica od 5% ključna je činjenica da je kod nje došlo do promjene zakrivljenosti vratne kralježnice, njena osobina je poremećena u jednom segmentu, što se jedino može dovesti u vezu s predmetnim događajem.

15. Iz liječničke potvrde dr. R. G., obiteljske liječnice tužiteljice pod 2) proizlazi da iz njezinog zdravstvenog kartona proizlazi da nema dokaza da bi prije prometne nezgode bile kod nje evidentirane tegobe "bilo zbog bolova i tegoba sa vratom, bilo zbog ozljede vrata" (l.s. 57), pa u postupku nije bilo potrebno pribavljanje zdravstvenog kartona tužiteljice pod 2) jer je liječnička potvrda dr. R. G. isprava koja ima dokaznu snagu izjednačenu s javnom ispravom, u smislu odredbe čl. 230. ZPP, pa prvostupanjski sud propuštanjem pribave zdravstvenog kartona nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 258. čl. 260. i čl. 261. ZPP.

16. U odnosu na žalbene prigovore tuženika glede dospijeća neimovinske štete i tijeka zateznih kamata na istu, za kazati je da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe.

17. Takav je pravni stav zauzet na sastanku sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12. travnja 2016.

18. Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je sagledati sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje ZOOP) jer je ona lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima u kojima je uređena odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Slijedom toga postoji obveza osiguratelja na plaćanje zateznih kamata u slučaju otklona štete unatoč dostavljenoj potpunoj dokumentaciji uz odštetni zahtjev.

19. Budući da se tužitelj pod 1) obratio tuženiku u mirnom postupku 26. svibnja 2020., odnosno tužiteljica pod 2) dana 5. ožujka 2020. sa zahtjevom za naknadom štete, prije podnošenja tužbe, to im na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku štetu te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege pripadaju zakonske zatezne kamate upravo od toga datuma.

20. Isto je tako prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika da tužiteljima naknadi imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege i to od dana njezinog nastanka, odnosno podnošenja odštetnog zahtjeva, s obzirom da se radi o novčanom izdatku u onoj visini koliko bi iznosili u vrijeme kada su im pomoć i njegu pružali članovi njihovih obitelji.

21. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kada je tuženika obvezao da tužiteljima pod 1) i 2) naknadi troškove predmetnog postupka, sukladno uspjehu u sporu.

22. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

23. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

24. U toč. II izreke ove drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troška sastava odgovora na žalbu i troška sudske pristojbe odgovora na žalbu, kao neosnovan, jer taj trošak nije bio nužan za vođenje predmetnog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zadru, 30. lipnja 2022.

Sutkinja

Blanka Pervan, v.r.