Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-670/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari predlagatelja Centar za socijalnu skrb K. /OIB:…/ iz K., protiv prvoprotustranke maloljetne S. V. /OIB:…/ i drugoprotustranke maloljetnog Ž. V.

/OIB:…/, oboje iz K., koje zastupa poseban skrbniku P. V. iz Centra za posebno skrbništvo Z., Z., trećeprotustranke A. V. /OIB:…/ iz K., i četvrtoprotustranke C. V. /OIB:…/ iz K., koje zastupa T. H. odvjetnik iz Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi trećeprotustranke A. V. i četvrtoprotustranake C. V. protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-41/2021-10 od 14. travnja 2022., nadnevka 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba trećeprotustranke A. V. i četvrtoprotustranake C. V. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-41/2021-10 od 14. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, roditelji A. V. (majka) i C. V. (otac) lišenu su prava na roditeljsku skrb za maloljetnu djecu S. V., rođenu 17. srpnja 2008. i Ž. V., rođenog 17. travnja 2007. (stavak I. izreke).

1.1. Stavkom II. izreke određeni su osobni odnosi roditelja C. V. i A. V. s maloljetnom djecom S. V. i Ž. V. za jedan vikend u mjesecu, od petka do nedjelje u dogovoru s ustanovom, tijekom zimskih školskih praznika u trajanju od tjedan dana u dogovoru s ustanovom i tijekom ljetnih školskih praznika u trajanju od deset dana u mjesecu srpnju i deset dana u mjesecu kolovozu u dogovoru s ustanovom.

2. Protiv rješenja žale se trećeprotustranka A. V. i četvrtoprotustranka C. V. (roditelji) pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlažu preinaku ili ukidanje istog slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a niti pogrešna primjena materijalnog prava. Odlučio je sud prvog stupnja o prijedlogu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji prijedlog nije u tijeku drugi postupak, rješenjem jasne izreke i obrazloženja, pravilnost i zakonitost kojeg se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja budući da su po sudu prvog stupnja utvrđene sve odlučne činjenice, da niti o jednoj o tih činjenica sud prvog stupnja nije formirao pogrešan zaključak, uzeo da određena činjenica postoji iako je trebao uzeti da ne postoji i obrnuto, i da je pravilno cijenio snagu izvedenih dokaza.

7. Naime, mjerodavnim odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., u daljnjem tekstu: ObZ-a) koje korespondiraju sa pravima djeteta, te pravima i obvezama roditelja zajamčenim člankom 3., člankom 6. stavkom 2., člankom 9., člankom 12., člankom 19. i člankom 20. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2008., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija), člankom 2. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 1/2010.) i člankom 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije) je propisano:

- da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (članak 170. ObZ-a), između ostalog i na temelju izvješća centra za socijalnu skrb da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud (članak 171. stavak 1., točka 3. ObZ-a), i na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj (članak 171. stavak 1. točka 4. ObZ-a);

- da odluku o lišenju prava na roditeljsku skrb sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu, te državnog odvjetnika za mladež (članak 172. stavak 1. ObZ-a);

- da je Centar za socijalnu skrb uz prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb dužan sudu dostaviti izvješća i procjene na kojima temelji svoj zahtjev (članak 172. stavak 2. ObZ-a);

- da će sud odlukom o lišenju prava na roditeljsku skrb odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ako je to u iznimnim okolnostima potrebno (članak 174. stavak 1. ObZ-a);

- da roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi s tim da sud može u iznimnim okolnostima dopustiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom roditelju koji je lišen prava na roditeljsku skrb (članak 175. stavak 1. ObZ-a);

- da pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda u izvanparničnom postupku biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno i da prijedlog za vraćanje roditeljske skrbi mogu podnijeti dijete, roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb i centar za socijalnu skrb (članak 176. ObZ-a),

- i da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštivati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti mišljenje te biti obavješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegovog mišljenja, i da se mišljenje djeteta uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću (članak 86. ObZ-a).

8. Iz rezultata prvostupanjskog postupka i stanja spisa proizlazi:

- da je predmetni prijedlog podnio Centar za socijalnu skrb K.;

- da je uz prijedlog dostavljeno izvješće i procjena na kojima se temelji prijedlog iz kojih proizlazi da roditelji djece (A. i C.) i nadalje, unatoč poduzimanim mjerama izdvajanja i smještaja djece izvan obitelji i oduzimanje prava na stanovanje s djecom, grubo krše roditeljska prava i obveze (roditelji skloni neredu i besposličarenju, skitnji, krađi radi čega su bili na izdržavanju zatvorskih kazni, ne razumiju razvojne i emocionalne potrebe djece, ne prihvaćaju odgovornost za roditeljstvo, pokazuju neprihvatljivo i rizično ponašanje te sklonost kriminalu, neprimjereno reagiraju na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi, nesposobni su zadovoljit svakodnevne potrebe djece vezano za nadzor, zaštitu i obrazovanje, nisu motivirani za promjenu postojeće situacije) i da bi povratkom djece u obitelj bila ugrožena njihova sigurnost, zdravlje i dobrobit;

- da su djeca od 5. prosinca 2018. smještena u ustanovi;

- da roditelji A. i C. ne pokazuju interes za promjenom svojih loših životnih navika i vrijednosnih orijentacija već su i dalje skloni činjenju kaznenih i prekršajnih djela (majka ne radi, otac je ponovo na izdržavanju kazne zatvora, sin A. u ustanovi u T. zbog počinjenja kaznenih djela, majka djece pravomoćno proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela povreda prava djeteta iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona), ne prihvaćaju roditeljsku odgovornost i obveze, ne surađuju s predlagateljem u provedbi mjera za zaštitu prava i interesa maloljetne djece, nisu stekli uvid u znatne nedostatke u roditeljskoj skrbi i nisu pokazali zainteresiranost za promjenom cjelokupnog stanja u ono koje bi djeci osiguralo pravilan rast i razvoj primjeren njihovoj životnoj dobi i individualnim potrebama,

- i da su maloljetna djeca Ž. u dobi od nepunih 15 godina (učenik sedmog razreda osnovne škole po prilagođenom programu) i S. u dobi od 13,5 godina (učenica petog razreda osnovne škole po prilagođenom programu) u razgovoru sa stručnom osobom (I. D. dipl. def. soc. pedagog) iskazala privrženost roditeljima, opisujući ih emocionalno toplim i brižnim i svoj stav o boravku u ustanovi kao ograničenje slobode, zbog čega priželjkuju povratak u obitelj i protive se lišavanju prava na roditeljsku skrb o njima, negirajući negativne osobine roditelja i eventualna ponašanja istih, te ostaju privrženi dosadašnjim navikama, životnom stilu i vrijednosnim orijentacijama svojih roditelja.

9. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je roditelje A. V. i C. V. lišio prava na roditeljsku skrb za maloljetnu djecu S. V., rođenu … 2008. i Ž. V., rođenog … 2007. i odredio održavanje osobnih odnosa roditelja sa djecom jedan vikend u mjesecu, od petka do nedjelje u dogovoru s ustanovom, tijekom zimskih školskih praznika u trajanju od tjedan dana u dogovoru s ustanovom i tijekom ljetnih školskih praznika u trajanju od deset dana u mjesecu srpnju i deset dana u mjesecu kolovozu u dogovoru s ustanovom.

9.1. Naime, pored svih navedenih okolnosti ne mogu se prihvatiti tvrdnje žalitelja da bi u interesu maloljetne djece (S. i Ž.) bilo da se vrate u obitelj, da su stvoreni uvjeti za njihov povratak samom činjenicom što su od grada Karlovca dobili na korištenje kuću sa dvije sobe, kuhinjom dnevnim boravkom i kupaonicom (u kući s majkom A. živi najstarija kći R. koja je u dobi od 18 godina i ima dijete) i da je od utjecaja na pravilnost prvostupanjska odluke kada su roditelji činili kaznena i prekršajna djela (nesporno je da su djela počinjena, da su majka i otac bili na izdržavanju kazne zatvora, zbog čega su između ostalog maloljetna S. i Ž. i smješteni u ustanovu, da se otac i dalje nalazi na izdržavanju kazne zatvora, da niti jedan od roditelja ne radi, niti pokazuje sklonost da radom ostvaruje prihode).

9.2. Nadalje, točno jest da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu prema komplementarnim odredbama zakonskih i konvencijskih prava djeteta (članak 86. ObZ-a, članak 3., članak 12. Konvencije, članak 24. Povelje EU) dužni poštivati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

9.3. Međutim, isto tako točno jest da je u ostvarivanju tih prava nužno uspostavljanje pravne ravnoteže između prava djeteta da sudjeluje u postupku (izražava svoje mišljenje) i prava na sigurnost i zaštitu na temelju kriterija zaštite najboljeg interesa mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i djeteta, odnosno da se

zrelosti te se poštuje u skladu s djetetovom dobrobiti. U okolnostima konkretnog slučaja izraženo mišljenje maloljetne djece (Ž. i S.) za povratak u obitelj nije u njihovom najboljem interesu iz razloga, kako je to u biti zaključio i sud prvog stupnja, što njihovi roditelji nisu osigurali uvjete u kojima bi bile zadovoljene njihove svakodnevne potrebe vezano za prehranu, nadzor, zaštitu i obrazovanje, niti su roditelji motivirani za promjenu postojeće situacije, koja traje neprekidno četiri godine kad su djeca (S. i Ž.) izdvojeni iz obitelji i što djeca s obzirom na svoju dob i zrelost u vrijeme izdvajanja iz obitelji (2018.), te vrijeme koje su izdvojeni iz obitelji, očito nisu u stanju sagledati dosadašnje navike, životni stil i vrijednosne orijentacije svojih roditelja, koje su ugrožavajuće za njihovu sigurnost, zdravlje, obrazovanje i dobrobit.

9.4. Osim toga, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja, kao iznimnu okolnost, uzeo u obzir emocionalnu povezanosti djece s roditeljima, koju su djeca iskazala u razgovoru sa stručnom osobom (I. D. dipl. def. soc. pedagog) i na taj način kao jedini moguć, djeci i njihovim roditeljima omogućio da se planirano viđaju, zajednički proživljavaju određena tjedna i duža razdoblja i da se međusobno posjećuju i druže.

10. U konačnici, upravo je na žaliteljima da poštujući izraženo mišljenje djece za povratak u obitelj prihvate roditeljsku odgovornost i obveze, da surađuju s predlagateljem u provedbi mjera za zaštitu prava i interesa maloljetne djece, da steknu uvid u znatne nedostatke u roditeljskoj skrbi i pokažu zainteresiranost za promjenom cjelokupnog stanja kojim bi se djeci osigurao pravilan rast i razvoj primjeren njihovoj životnoj dobi i individualnim potrebama, odnosno da otklone razloge zbog kojih su lišeni prava na roditeljsku skrb za maloljetnu djecu (Ž. i S.), s obzirom da je samo pod tim uvjetom, neovisno o predlagatelju, moguće razmatranje vraćanja prava na roditeljsku skrb (članak 176. ObZ-a)

11. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu utvrđeni razlozi pobijanja po žaliteljima, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.