Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-118/2017-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15. 101/17, 118/18 i 126/19 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-1121/2016-17 od 29. prosinca 2016., nakon zaključene rasprave, u prisutnosti zamjenika ODO Osijek A. V., a u odsutnosti uredno pozvanog optuženika Z. B., dana 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Opt. Z. B., OIB , sin M. B. i K. Đ., rođen 6. veljače 1988. u N., s prebivalištem u B., B. J. J. 110, državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici, otac petero mlt. djece, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

početkom ožujka 2016. na tržnici u Osijeku, u nakani da se nepripadno okoristi, s I. Đ. dogovorio kako će kupiti njegov osobni automobil "BMW" serije 3, Compact 316 I po cijeni od 8.000,00 kuna koju će isplatiti najkasnije do 1. lipnja 2016., pa kada mu je on povjerovao i predao vozilo, prema unaprijed stvorenoj odluci I. D. nije isplatio dogovorenu cijenu, iako je automobil dalje prodao, na koji način se okoristio za 8.000,00 kuna na štetu I. D.,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.,

pa se opt. Z. B. na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, ošt. I. D., OIB: 03825296322, djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev te se nalaže opt. Z. B., OIB. 68520473141, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, isplati oštećeniku iznos od 8.000,00 kuna, dok se za ostatak imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.

Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, opt. Z. B. dužan je platiti troškove kaznenog postupka - paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO- 1121/2016-17 od 29. prosinca 2016., optužen je opt. Z. B., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.,

2. Očitujući se o optužbi opt. Z. B. iskazao je da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku na raspravi ispitan je oštećenik I. D., te je pročitan zapisnik izvanraspravno ispitanog oštećenika (stranica 47. do 48. spisa) i njegov iskaz dan 18. studenog 2016. u ODO-u Osijek (stranica 12. do 14. spisa), te je pročitan zapisnik o ispitivanju okrivljenog Z. B. od 13. prosinca 2016. sa snimkom ispitivanja, izjava opt. Z. B. od 15. ožujka 2016. koju je ovjerio javni bilježnik H. Š. iz O., potvrda o posredovanju D&G. automobili j.d.o.o. S. od 24. ožujka 2016., potvrda Hrvatske pošte d.d. – Western Union od 30. travnja 2016. (stranica 15. spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

4. S obzirom da se optuženik nije odazvao na raspravu na koju je uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, te dovedbeni nalog nije dao rezultata, ročište od 29. lipnja 2022. je na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08. održano u njegovoj odsutnosti. Reproducirana je snimka obrane koju je optuženik iznio prilikom prvog ispitivanja u ODO-u u Osijeku i tako je utvrđeno da je optuženik porekao da je počinio kazneno djelo prijevare na štetu ošt. I. D. tvrdeći da je oštećenik isplatio 5.000,00 kuna na ime kupnje automobila, ali da za to nema potvrdu, niti svjedoke. Smatra da je Potvrda o posredovanju i prodaji automobila koja se nalazi na stranici 9. spisa dokaz o tome da je oštećeniku isplatio 5.000,00 kuna. Nadalje, tvrdi da je oštećeniku u nekoliko navrata nudio isplatu dijela duga na što ovaj nije htio pristati. Nije istina da je tražio od oštećenika da svojim sredstvima plati trošak registracije vozila, već je on platio oko 250,00 kuna, ali na ime troška prijepisa automobila. Na ročištu od 4. svibnja 2022. iskazao je da je u cijelosti isplatio dug oštećeniku od 8.000,00 kuna, a posljednju ratu da je uplatio u srpnju 2017. O tome nije imao dokaza.

5. Ošt. I. D. je izvanraspravno ispitan na ročištu 18. siječnja 2019. na kojem je bio branitelj optuženika J. P., odvjetnik iz O.. Oštećenik je tada iskazao da je početkom ožujka 2016. svojim automobilom marke BMW, reg. oznaka O. K. povezao optuženika i njegovog brata jer je padala kiša. U vožnji su dogovorili prodaju automobila, odnosno optuženik mu je rekao da je spreman kupiti auto za 8.000,00 kuna. Rekao je optuženiku da je auto registriran za još dva i pol mjeseca, a opt. mu je obećao da će cijenu isplatiti do 1. lipnja 2016. O tome su sastavili izjavu koju su ovjerili kod javnog bilježnika u Osijeku. Auto je odmah predao optuženiku koji ga je počeo koristiti. Kad je registracija istekla, optuženik ga je zamolio da produži registraciju i to na svoje ime, a da će mu on naknaditi troškove registracije, te da će ga još i nagraditi. U međuvremenu, optuženik je promijenio registraciju i prodao je auto trećoj osobi, a njemu nije platio niti dogovorenu cijenu, niti trošak registracije. Sve što mu je optuženik platio bilo je 1.000,00 kuna koje mu je poslao po jednoj ženi. Dodao je da ga je optuženik zatražio da mu pošalje 1.500,00 kuna na ime troška popravka auta, ali mu je putem pošte poslao 1.000,00 kuna.

6. Iz izjave od 15. ožujka 2016. koja je javnobilježnički ovjerena utvrđeno je da se optuženik obvezao da će do 1. lipnja 2016. isplatiti kupoprodajnu cijenu za motorno vozilo marke BMW, serija 3, Compact 316 I, registarske oznake O. K. iznos 8.000,00 kuna I. D. iz S., B. R. 228.

7. Iz potvrde Hrvatske pošte d.d. Western Union (stranica 15. i 16. spisa) utvrđeno je da je 30. travnja 2016. oštećenik poslao optuženiku 1.000,00 kuna i to na adresu Hrvatske pošte u Zadru.

8. Iz potvrde o posredovanju kupoprodaji vozila t. d. D & G A. D. j.d.o.o. S. (stranica 9. spisa), koju je kao dokaz optuženik priložio u spis, sud nije utvrdio ništa. Naime, predmetna potvrda nije potpisana, nije niti ovjerena, u formi je preslike i sud ju ne smatra dokazom.

9. Analizirajući sve dokaze i tako utvrđene činjenice, nedvojbeno je dokazano da je opt. Z. B. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, na štetu ošt. I. D.. Sud nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga.

10. Dakle, iako optuženik tvrdi da nije prevario oštećenika, odnosno da ga je u povodom kupoprodajnog ugovora u vezi prodaje automobila BMW serije 3, cijelosti isplatio, on te svoje tvrdnje ničim nije dokazao. Nasuprot takvom iskazu optuženika, oštećenikov iskaz je uvjerljiv, dovoljno detaljan i okolnosan, pa se na temelju njega, a u vezi s javnobilježničkom izjavom i potvrdom Hrvatske pošte d.d., može bez sumnje utemeljiti odluka o optuženikovoj krivnji za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

11. Sud je utvrdio da je optuženik s prijevarnom namjerom dao lažno obećanje oštećeniku da će isplatiti kupoprodajnu cijenu od 8.000,00 kunaza osobni automobil i preuzeo je auto, no do zaključenja rasprave u razdoblju duljem od šest godina, oštećeniku je isplatio samo 1.000,00 kuna. Da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom, odnosno s voljom da oštećenika dovede u zabludu i da ga održava u toj zabludi, govori činjenica da je i nakon roka do kojeg se obvezao isplatiti sav iznos, od oštećenika tražio da automobil registrira na svoje ime, kao i da mu popravi auto kojeg on vozi u Z.. Oštećenik je bio toliko lakovjeran da je to i učinio. Upravo ova činjenica da je oštećenik naknadno nakon što je predao automobil optuženiku putem Hrvatske pošte d.d. poslao još i 1.000,00 kuna na ime popravka automobila govori u prilog istinitosti njegovih tvrdnji o tome da mu optuženik nije isplatio dogovorenu cijenu za automobil. Jer da jest, postavlja se pitanje zašto bi mu uopće naknadno slao novce i zašto bi registrirao automobil koji faktično više nije njegov? Optuženik ničim nije dokazao svoje tvrdnje da je isplatio automobil, niti da je oštećeniku nudio nekakvu kompenzaciju, a iz njegovog opstruiranja rada suda, odnosno učestalog izbjegavanja dolaska na raspravu zbog kojeg mu je određen istražni zatvor, proizlazi zaključak o neistinitosti njegove obrane koja je usmjerena isključivo na izbjegavanje krivnje.

12. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i to subjektivne i objektivne elemente tog djela.

13. Dokazano je da je okrivljenik djelo počinio s izravnom namjerom i to zato jer je bio svjestan obilježja djela i htio je njihovo ostvarenje.

14. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenika, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

15. Kao olakotnu činjenicu sud je uzeo u obzir činjenicu da je optuženik otac šestero maloljetne djece, da mu je supruga nezaposlena i da je lošeg imovnog stanja.

16. No, otežavajuće okolnosti u znatnoj mjeri prevladavaju nad olakšavajućim, jer je optuženik specijalni recidivist koji je višestruko osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela i to uglavnom teške krađe, krađe, razbojništva, ali i drugih kaznenih djela kao što su to nasilničko ponašanje i uništenje i oštećenje tuđe stvari. Dakle, optuženik je u više od 20 puta pravomoćno osuđen, a sve te uglavnom bezuvjetne zatvorske kazne na njega nisu dovoljno pozitivno djelovale da uskladi svoje ponašanje sa zakonom.

17. Shodno iznesenom, opt. Z. B. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

18. Ova kazna je pravedna i adekvatna je društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja.

19. Dakle, sud je stanovišta da će se isključivo zatvorskom kaznom ostvariti ciljevi opće i specijalne prevencije kojom će se djelovati na optuženika da više ne čini kaznena djela, čime će jasno biti izražen moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog, a ujedno će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, tj. na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

20. Sud je djelomično usvojio imovinskopravni zahtjev oštećeniku, jer je njegov zahtjev utemeljen samo do iznosa od 8.000,00 kuna (7.000,00 kuna na ime duga za prodaju auta i 1.000,00 kuna na ime uplate za popravak auta). Preostali iznos imovinskopravnog zahtjeva nije osnovan, jer je oštećenik postavio zahtjev u iznosu od 15.000,00 kuna s kamatama koji nije potkrijepio nikakvim dokazima. Zato je za iznos koji prelazi dosuđeni upućen u patnicu.

21. Optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu koja je odmjerena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), kao i složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, te okrivljenikovim materijalnim prilikama.

22. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 29. lipnja 2022.

S U D A C

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na K-DO-1121/2016

2. opt. Z. B.

nakon pravomoćnosti

3. ošt. I. D.

4. Županijski sud u Osijeku – sucu izvršenja

za točnost otpravka – ovl službenik

Ljiljana Stolla