Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-493/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tanta, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "P. " d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku S.B, odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & G. B. iz Z., protiv tuženika M. K. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S.K.M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M.K., Ž.R. i S.K.M. iz K., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P- 996/2020-14 od 24. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-996/2020-14 od 24. siječnja 2022. i sudi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha – prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika određena od strane Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenoj od strane tuženika M.K., odvjetnika iz K., OIB: …kao ovrhovoditelja protiv tužitelja "P. " d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po direktoru B.A., OIB: …kao ovršenika, a temeljem osnove za plaćanje – ovršne isprave rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7386/2018 od 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 5. studenog 2018., poslovni broj P-35/2018 te temeljem Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) ovjerenog kod javnog bilježnika N.J.V. iz K., poslovni broj OV-5790/2018 od 13. studenog 2018.

2. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavi naplatu i ukine sve provedene radnje po osnovi za plaćanje – ovršnoj ispravi rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/2018 od 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 5. studenog 2018., poslovni broj P-35/2018, te temeljem Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) ovjerenog kod javnog bilježnika N.J.V. iz K., poslovni broj OV- 5790/2018 od 13. studenog 2018. te da izvrši povrat svih zaplijenjenih sredstava po navedenoj osnovi za plaćanje na račun tužitelja "P. " d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po direktoru B.A., OIB: …."

II Dužan je tuženik M.K. naknaditi tužitelju "P. " d.o.o. Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 35.348,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja P. d.o.o. Z., OIB …koji glasi:

1."Proglašava se nedopuštenom ovrha – prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika određena od strane Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenoj od strane tuženika M.K. odvjetnika, K., OIB …kao ovrhovoditelja protiv tužitelja P. d.o.o. iz Z., OIB: …zastupanog po direktoru B.A. OIB: …kao ovršenika, a temeljem osnove za plaćanje – ovršne isprave rješenja Visokog trgovačkog suda RH Pž-7386/2018 od dana 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od dana 5. studenog 2018. posl. br. P-35/2018 te temeljem Ugovora o ustupu tražbine /cesiji/ ovjerenog kod javnog bilježnika N.J.V. iz K. OV-5790/2018 dana 13. studenog 2018.

2. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavu naplatu i ukine sve provedene radnje po osnovi za plaćanje – ovršnoj ispravi rješenju Visokog trgovačkog suda RH Pž-7386/2018 od dana 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od dana 5. studenog 2018. posl. br. P-35/2018, te temeljem Ugovora o ustupu tražbine /cesiji/ ovjerenog kod javnog bilježnika N.J.V. iz K. OV-5790/2018 dana 13. studenog 2018. te da izvrši povrat svih zaplijenjenih sredstava po navedenoj osnovi za plaćanje na račun tužitelja P. d.o.o. iz Z., OIB: …zastupanog po direktoru B.A. OIB: …".

II. Nalaže se tužitelju P. d.o.o. Z., OIB: …da tuženiku M.K. odvjetniku iz K., OIB: …naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 25.625,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da nije nastupio prijeboj tražbine između R.P. i tužitelja, jer je dostavio dokaz iz kojeg slijedi da je u obvezi platiti troškove postupka u visini od 233.949,00 kuna koji su po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/18 sa tražbinom koju "P. " d.o.o. ima prema R.P. iz Ugovora o prodaji robe od 15. veljače 2006. i Aneksa Ugovora od 16. lipnja 2008. i ovršnih isprava bianco zadužnice po kojima Financijska agencija (dalje FINA) provodi ovrhu. Nije mogao istaknuti prigovor prijeboja do pravomoćnosti sudske odluke, a sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio činjenicu da je Ugovor o cesiji zaključen na iznos od 385.324,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenoga 2018., valjan. Naime, taj Ugovor zaključen je dvije godine prije pravomoćnog presuđenja troškova te je cesija izričito vezana za potraživanje iz toč. II presude Trgovačkog suda u Bjelovaru od 5. studenoga 2018., poslovni broj P-35/18 koja je preinačena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/18 od 15. lipnja 2020. kada je pravomoćno utvrđena obveza isplate iznosa od 233.949,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Sud prvog stupnja se poziva na navedene odluke, međutim, pogrešno zaključuje da je dana 13. studenoga 2018. postojala tražbina R.P. prema "P. " d.o.o. ovdje tužitelju koja je predmet Ugovora o cesiji. Drugim riječima, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio navedenu činjenicu prihvatio bi tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe da R.P. zbog blokade nije mogao zaključiti Ugovor o cesiji, pa je posljedično temeljem čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) takav ugovor ništetan. Prema čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18) ovršenik odnosno poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako ima blokadu računa. Pri tome je obračunsko plaćanje definirano kao namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja i dr. Tijekom postupka je naime utvrđeno da je isti bio u blokadi tijekom 2018. kada je i zaključen Ugovor o cesiji.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je dana 26. kolovoza 2020. tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dostavio FINI Bjelovar zahtjev za izravnu naplatu, a na temelju odluke Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-35/2018-13 od 5. studenog 2018. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/2018-4 od 15. lipnja 2020., te Ugovora o ustupu tražbine, poslovni broj OV-5790/2018 od 13. prosinca 2018. zaključenog s R. P.,

- da je tužitelj kao ovršenik od strane FINE o postupku obaviješten 1. rujna 2020. te da je podnio 10. rujna 2020. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa i pljenidbe sukladno čl. 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ), a temeljem kojeg je donesen zaključak i rješenje broj Ovr-665/2020-3 dana 22. listopada 2020. Zaključkom je upućen ovršenik da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe pokrenute kod FINE Bjelovar nedopuštenom, a iz razloga koje je izjavio u prijedlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ. Nadalje, rješenjem je ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja parnice koju će ovršenik ovdje tužitelj pokrenuti sukladno naprijed navedenom zaključku te je naloženo FINI Bjelovar da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja,

- tužitelj tvrdi da je ovrha nedopuštena jer nije ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ odnosno zato što ovrhovoditelj ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika ovdje tužitelja,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-35/2018-13 od 5. studenog 2018. toč. 2/ naloženo tužitelju "P. " d.o.o. Z. da tuženiku R.P. kao vlasniku obrta "P. " naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 385.324,00 kuna. Nadalje, nesporno je da je povodom žalbe tužitelja rješenjem poslovni broj Pž- 736/2018-4 od 15. lipnja 2020. odbijena žalba tužitelja "P. " d.o.o. Z. u odnosu na toč. 1/ izreke rješenja, kao i u odnosu na toč. 2/ rješenja i to u dijelu u kojem je naloženu tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 233.949,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2018.,

- da su R.P. kao ustupitelj - cedent i tuženik kao primatelj - cesionar 6. studenog 2018. sklopili Ugovor o ustupu tražbine (cesiji), a kojim Ugovorom je R.P. u cijelosti prenio svoju tražbinu iz toč. 2/ izreke rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-35/2018-13 od 5. studenog 2018. u iznosu od 385.324,00 kuna M.K.,

- tužitelj u tužbi tvrdi da R.P. nije mogao na tuženika prenijeti više prava nego što sam ima, a niti je mogao cedirati nepostojeću tražbinu, te da je Ugovor o cesiji ništetan jer je zaključen na veći iznos od iznosa utvrđene tražbine,

- sud prvog stupnja smatra ovakav prigovor tužitelja neosnovanim jer je nesporno da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu radi naplate tražbine koja je kasnije utvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. u iznosu od 233.949,00 kuna. Dakle, ne radi se o nepostojećoj tražbini nego tražbini utvrđenoj pravomoćnom i ovršnom odlukom suda. Tuženik je nesporno Ugovor o ustupu tražbine te rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske dostavio tužitelju "P. " d.o.o. uz poziv na plaćanje 4. kolovoza 2020., a što je tužitelj primio 6. kolovoza 2020., što proizlazi iz povratnice (list spisa 60). Istina je da je tužitelj "P. " d.o.o. 24. kolovoza 2020. (list spisa 24) izjavio tuženiku M.K. prijeboj i to kako navodi sukladno čl. 195. i 196. ZOO i to tražbine R.P. prema "P. " d.o.o. na ime troškova postupka u iznosu od 233.949,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu po naprijed navedenom rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s tražbinom koju "P. " d.o.o. ima prema R.P. temeljem Ugovora o prodaji robe od 15. veljače 2006. i Aneksa istoga od 16. lipnja 2008. i ovršnih isprava bianco zadužnica po kojima FINA provodi ovrhu od 1. travnja 2010.,

- smatra nespornim da nakon što je tužitelj "P. " d.o.o. zaprimio od tuženika 6. kolovoza 2020. Ugovor o ustupu tražbine više nije mogao tražbinu isplatiti prijašnjem dužniku R.P., te je stoga neosnovan navod tužitelja da je tražbina prestala prijebojem. Naime, tužitelj "P. " d.o.o. nema nikakvo potraživanje prema tuženiku M.K. pa slijedom navedenog nisu bili niti ispunjeni zakonski uvjeti za prijeboj, te se ne mogu primijeniti odredbe čl. 195. i čl. 196. ZOO,

- istina je da je Ugovor o cesiji zaključen sukladno rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-35/2018-13 od 5. studenog 2018. Međutim, to isti Ugovor ne čini ništetnim bez obzira na činjenicu što je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 151.375,00 kuna. Nesporno je da tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnesenim FINI 26. kolovoza 2020. ne potražuje od tužitelja cijeli iznos koji mu je ustupljen nego traži manji iznos odnosno iznos od 233.949,00 kuna, a to je upravo iznos koji proizlazi iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Dakle, tuženik ne potražuje više prava od onoga što mu je preneseno i što je pravomoćno dosuđeno ustupitelju R.P.,

- smatra da su neosnovane tvrdnje tužitelja kako R.P. nije mogao zaključiti Ugovor o cesiji s M.K.. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se po računima R.P. ne izvršavaju osnove za plaćanje ovršenika – tužitelja i to broj OV-6799/2006, OV- 5700/09, OV-5036/08, OV-5038/08, OV-955/2006 te OV-5701/09 odnosno da su se prestale izvršavati još 4. kolovoza 2018. Međutim, čak i ako se uzme da su navodi tužitelja vezani za blokadu računa R.P. točni, ova okolnost nema utjecaja na valjanost sklopljenog Ugovora o cesiji jer je čl. 322. st. 2. ZOO propisano ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajući posljedice,

- rješenjima Trgovačkog suda u Bjelovaru i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužba tuženika je odbačena i to zbog nedostatka pravnog interesa za vođenje parnice. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj vodio postupak protiv tuženika R.P. za koji nije imao pravni interes, te da mu je prouzročio trošak od 233.949,00 kuna, stoga je neosnovan navod tužitelja da je zaključenjem Ugovora o cesiji tuženik kao odvjetnik pokušao nedopuštenom pravnom radnjom izbjeći plaćanje dužnikove obveze (obveze R.P.) prema stvarnom vjerovniku,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev FINI za izravnu naplatu kako bi pokušao naplatiti svoje dospjelo pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom utvrđeno potraživanje, a koje mu je preneseno cesijom i

- da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je nedopuštena ovrha prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika određena od strane FINE po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom od strane tuženika kao ovrhovoditelja M.K. iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, jer je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, te Ugovora o cesiji, a isto tako njegova tražbina nije prestala prijebojem.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je valjana ovršna isprava na temelju koje ovrhovoditelj traži prisilnu naplatu putem FINE a odnosi se na Ugovor o cesiji koji je zaključen između tuženika i R. P., ovo iz razloga jer je navedeni Ugovor ništetan odnosno protivan čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u svezi čl. 322. st. 1. ZOO.

9. Naime, odredbom čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja (st. 1.). Ovršenik - poslovni subjekt ne smije sklapati ugovore radi obračunskog plaćanja ako u jedinstvenom registru računa ima oznake blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, ako tim obračunskim plaćanjem kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu (st. 2.).

10. Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano tužitelj navodi da se ispunio uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ odnosno da ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave Ugovora o cesiji ne može tražiti ovrhu protiv ovršenika kao dužnika, jer je isti zaključen suprotno odredbi čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što ima za posljedicu ništetnost ugovora iz čl. 322. st. 1. OZ.

11. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjski presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Budući je preinačena prvostupanjska presuda o troškovima postupka valjalo je odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP, pa budući je tužitelj zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) istome je priznat trošak za sastav tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7./1. Tarife), za ročišta održana 29. srpnja 2021. i 17. studenoga 2021. po 500 bodova (Tbr. 9./1. Tarife) uvećano za PDV od 25% ili 18.750,00 kuna uvećano za pristojbu na tužbu i presudu u visini od 2.927,00 kuna ili 24.604,00 kuna, uvećano za troškove žalbenog postupka od 10.744,50 kuna ili ukupno 35.348,50 kuna.

U Zadru, 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin