REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 679/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice ŽI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Damir Krpan, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Grada Umaga, OIB 84097228497, Umag, G. Garibaldi 6, kojeg zastupa generalni punomoćnik HI, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-269/17-2 od 12. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola – Stalne službe u Bujama- Buie poslovni broj Pn-44/15-22 od 21. listopada 2016., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suđeno je:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Gradu Umagu da prvotužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18.059.376,43 kn a drugotužiteljici ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.123.474,89 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja na navedene iznose teče od dana 14. ožujka 2011. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 168,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska odluka.
3. Tužitelji su reviziju protiv drugostupanjske presude izjavili pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je preložio istu odbiti kao neosnovanu, potražujući ujedno i trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se samo iznosi zakonski opis te bitne povrede bez navođenja konkretnog nedostatka pobijane presude zbog kojeg se ona ne bi mogla ispitati, pa je riječ o neobrazloženom revizijskom razlogu kojeg ovaj sud nije dužan, a niti ovlašten ispitivati, jer revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga koji su u reviziji određeno navedeni i obrazloženi (čl. 386. i 392.a. ZPP).
8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju im je, po njihovim tvrdnjama, uzrokovao tuženik nedonošenjem prostornog plana u zakonskom roku.
9. Na temelju utvrđenja da je Predugovor između tužitelja kao prodavatelja i trgovačkog društva Voćni Vrt d.o.o. kao kupca zaključen 14. ožujka 2005. te da je sklapanje glavnog ugovora bilo vezano za ispunjenje uvjeta ishođenja novog izvoda iz prostorno-planske dokumentacije za zemljište koje je bilo predmet Predugovora, da su tužitelji u vrijeme zaključenja Predugovora znali da gradnja na predmetnim nekretninama nije moguća,-da su u čl. 5 Predugovora definirali uvjete odustanka od Predugovora odnosno budući pravni odnos za slučaj neispunjenja tog uvjeta, pritom izričito navodeći, citira se: "…uz uvažavanje okolnosti koje u trenutku sklapanja ovog ugovora nisu izvjesne, niti ovise o volji bilo koje od ugovornih strana…" te da su trenutak zaključenja glavnog ugovora vezali za uvjet na koji oni nisu mogli utjecati, sudovi u postupku odbili su tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocjenjujući da tužitelji nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između između propusta tuženika i nesklapanja glavnog ugovora, odnosno da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene.
10. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10.1. To sve s obzirom na utvrđenje sudova da je i tužiteljima kao prodavateljima te ranije navedenom trgovačkom društvu kao kupcu, u vrijeme zaključenja Predugovora bilo poznato da gradnja na predmetnim nekretninama nije moguća, da je sklapanje glavnog ugovora bilo vezano za ispunjenje uvjeta ishođenja novog izvoda iz prostorno-planske dokumentacije za zemljište koje je bilo predmet Predugovora, te su u čl. 5. predmetnog predugovora definirali uvjete odustanka od Predugovora odnosno budući pravni odnos za slučaj neispunjenja tog uvjeta, pritom izričito navodeći, citira se: "…uz uvažavanje okolnosti koje u trenutku sklapanja ovog ugovora nisu izvjesne, niti ovise o volji bilo koje od ugovornih strana".
10.2. Pravilna je stoga ocjena sudova u postupku kako tužitelji nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između propusta tuženika i nesklapanja glavnog ugovora, pri tom ispravno ocjenjujući i to da je upravo volja stranaka Predugovora, da u vrijeme zabrane gradnje na predmetnim nekretninama uvjetuju sklapanje glavnog ugovora ishođenjem izvoda iz prostorno-planske dokumentacije iz kojega bi bila vidljiva upravo precizno određena namjena, kao potpuno neizvjesnog uvjeta čije ispunjenje je bilo izvan domašaja stranaka Predugovora, u konačnici dovela do nesklapanja glavnog ugovora.
11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
12. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
